PDA

View Full Version : Nesanica i poremećaji spavanja



/dev/null
25-07-11, 00:46
Nesanica se najčešće definira kao poremećaj spavanja. Može biti i simptom i znak nekog drugog poremećaja, i obično se ustanovljuje pozitivnim odgovorom na pitanje "imate li poteškoća zaspati ili ostati u snu?" Također, može se dijeliti na primarnu i sekundarnu. Primarna nesanica je ona koja se ne može pripisati medicinskim ili psihijatrijskim uzrocima poput zloporabe opojnih sredstava ili uporabe određenih vrsta lijekova; te poremećaja ličnosti, depresije, anksioznosti i sl.; ili okolini u kojoj se spava.

Po trajanju, nesanica može biti:

1. prolazna ili periodička - traje manje od tjedan dana, a uzroci mogu biti promjena mjesta ili vremena spavanja, ili psihički uzroci poput depresije ili češće stresa. Takva nesanica često kao posljedicu ima smanjenu motoriku i kognitivne sposobnosti, slično kao i deprivacija sna.

2. akutna nesanica - nesposobnost normalnog spavanja u konstantnom trajanju do mjesec dana

3. kronična nesanica - koja traje duže od mjesec dana. Može ju uzrokovati drugi poremećaj, ili se može raditi o primarnoj nesanici. Posljedice mogu biti fizička i mentalna iscrpljenost, halucinacije, podvojeni vid, čak i usporensot vida koja se manifestira "slow-motion" efektom.

Nesanicu možemo klasificirati i prema njezinom uzorku nastajanja. Tako imamo početnu nesanicu, koja se manifestira poteškoćama pri padanju u san (takva nesanica je najčešće posljedica anksioznosti i stresa, ili DSPS-a); zatim noćnu nesanicu koja se manifestira buđenjima usred noći i nemogućnošću povratka u san nakon buđenja; te terminalnu nesanicu koja se manifestira preranim buđenjem, obično u vrlo ranim jutarnjim satima, nakon kraćeg perioda sna. Terminalna nesanica često je znak kliničke depresije.

Nesanica u nekim slučajevima može biti i subjektivna pojava - ljudi koji spavaju dovoljno vremena ali krivo percepiraju vrijeme koje im je bilo potrebno da utonu u san te su zbog toga uvjereni da su premalo spavali.

Posljedice nesanice mogu biti različite, od psiholoških (depresija, anksioznost, usporeno vrijeme reagiranja, smanjene kognitivne i motoričke mogućnosti, preko visokog krvnog tlaka i opasnosti od srčanih oboljenja do pslabijeg imuniteta, pa čak i rizika od dijabetesa i pretilosti. Postoje razne metode liječenja: benzodiazepini, zolpidem poput Sanvala koji se najčešće koristi kod nas, alkohol koji se koristi kao "uradi sam" lijek za periodičke nesanice iako također može biti i uzroke nesanice, biljni preparati na bazi valerijane, kamilice ili lavande, te razni antidepresivi i ostali psihofarmaci koji se koriste za liječenje poremećaja čiji je nesanica simptom.

Jedan od poremećaja spavanja koji se često pogrešno dijagnosticira kao nesanica je sindrom od kojeg osobno bolujem - DSPS ili Delayed Sleep Phase Syndrome (poremećaj odgođene faze sna). Radi se o poremećaju cirkadijanog ritma (cirkadijani ritam je unutarnji fiziološki, bihevioralni i biokemijski ritam tijela, obično ga zovu "biološki sat") koji rezultira periodom spavanja drukčijim od onog "normalnih" ljudi. Osobe sa DSPS-om najčešće osjete pospanost tek u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima (moj normalni period sna je od 5 ujutro do 12 popodne), međutim osim promjene ritma osoba sasvim normalno spava i spontano se budi, bez poteškoća u spavanju ako im se san ne prekida vanjskim utjecajem (buka, previše svjetla) ili iz socijalnih razloga ("diži se, moraš na posao"). DSPS je zbog svojeg relativno malog postotka oboljelih odgovoran za 7-10% (netočnih) dijagnoza primarne nesanice.

Kakva su vaša iskustva sa nesanicom ili DSPS-om? Imate li problema sa spavanjem, kakvih, kako se nosite s njima?

t.r.a.c.
25-07-11, 01:14
Uze mi riječi iz usta, već 2 dana smišljam kako bi ova tema mogla biti moj prvi post na ovom forumu.
A sad vidim da kasnim.

Bez liječnika nemogu reći o kojoj se nesanici kod mene radi, znam samo da je sad već kronična budući da više mjeseci ne mogu niti normalno zaspat niti normalno spavat. Uvjeti za spavanje su mi idealni-mrak, tišina, idealna temperatura spavaće sobe, potpuni mir do nekih 6-8 sati ujutro. A onda je tu problem zaspivanja. Bilo kakav "prerani" odlazak u krevet kod mene rezultira neprospavanom noći, konstantnim okretanjem u krevetu, a posljedično tome i fizičkom i psihičkom iscrpljenošću preko dana. Gledano prema slobodnom izboru-na spavanje mogu otići bilo kada iza 23 sata. A rijetko se uopće dogodi da osjetim umor prije 2-3 ujutro, bez obzira na to koliko mi dan bude iscrpljujući. Kad osjetim umor, treba mi barem pola sata ili sat vremena da zaspim. Za normalno funkcioniranje tokom dana treba mi barem 3-4 sata sna u komadu. Ako imam sreće, to se i ostvari. Ako nemam, osjećam malo veći umor u jutarnjim satima (srećom, ustajem tek oko 10 (ne, nemam tu sreću da i spavam do 10) pa mi je barem tijelo koliko toliko odmorno), ali to vrlo brzo smetnem s uma i posvetim se dnevnim obavezama.

Posljedice nekvalitetnog spavanja koje osjećam su česte glavobolje i povremeno zamućen vid te nešto slabiji imunitet. Ne koristim nikakve pripravke za lakši san jer mi tijelo mora biti u stalnom stanju pripravnosti (poprilično visoka razina stresa), i zapravo je jedini način na koji se borim s nesanicom-strpljenje. Također ne koristim ni ništa za razbuđivanje (kava, i sl.). Tradicionalni recepti tipa topli tuš, šalica toplog mlijeka, brojanje ovaca kod mene ne pale. Čekam dok mi tijelo ne počne otkazivati poslušnost, a onda se zaputim u krevet u nadi da dan koji dolazi neće biti previše naporan.

I da, kažu mi da nemogu zaspati jer previše razmišljam o tome kako nemogu zaspati.

/dev/null
25-07-11, 01:27
Ovo zvuči dosta neugodno. Mišljenja sam da bi osoba u slučaju takvih problema sa spavanjem trebala potražiti pomoć - sprečava li te nešto konkretno u tome? Možda je prilično visoka razina stresa koju navodiš mogući uzrok tome? Iz iskustva znam koje su posljedice neispavanosti. Recimo, puno vozim, a kada sam za volanom neispavan... Desilo mi se dvaput da prođem kroz crveno. nisam uopće registrirao semafor. :tsk:

t.r.a.c.
25-07-11, 02:04
Trenutno ne smijem koristiti nikakve lijekove (i vjerujem da će to potrajati još neko vrijeme). Stres bi mogao biti jedan od okidača, ali kod mene se još od djetinjstva javlja problem sa zaspivanjem (osjetljivost na buku). Sadašnja situacija je takva da je treba pretrpjeti i nije mi se teško pomiriti s činjenicom da teže zaspim, ali me u pojam ubija konstantno buđenje po noći na svaki glasniji šum (laki san). Na taj način se ne mogu kvalitetno naspavati već kad jednom zaspim. Dogodi mi se otprilike jednom na mjesec i pol-dva, da si dopustim da "pregorim"-vikendom kad drugi mogu preuzeti moje dnevne obaveze. Stavim masku na oči, čepiće u uha i kad napokon uspijem zaspati, zbog potpuno opuštenog organizma zaštićenog od vanjskih utjecaja odspavam nekih 8-10 sati u komadu. Nažalost je to luksuz koji si stvarno rijetko mogu priuštiti, ali barem privremeno mi napuni baterije. No, kad nestanu otežavajuće okolnosti zbog kojih ne smijem uzimati ništa kao pomoć u zaspivanju i održavanju sna, namjeravam posegnuti za nekim biljnim pripravcima na bazi valerijane (za početak, i nadam se da dalje od toga neću trebati ići).

Smatram da s vremenom organizam prihvati te neke vrste mučenja i nauči se nositi s njima, samo je pitanje dugoročnosti.

Spectator
25-07-11, 11:13
Meni se sve ćešće događa da ne mogu zaspati, tj. jednostavno nisam pospan i ne mogu zaspati prije pola noći odn. još kasnije. Inače teško zaspim, ali kad zaspim, ne budim se do jutra - znači, imam dubok san. Odgovaralo bi mi možda da legnem u 5 i budim se u 12, ali ne mogu iz objektivnih razloga :)
Par puta u životu mi se je dogodilo da cijelu noć nisam mogao zaspati!
Najgore je to kad se želi zaspati, a 'san ne dolazi na oči'. Bolje bi bilo sjediti, čitati, bilo što raditi, nego se prevrtati u krevetu i čekati san. To mi je pouka - ako ne mogu zaspati npr. pola sata, ustajem se i radim bilo što, dok stvarno ne osjetim pospanost.
Mislim da je bolje spavati manje. Npr. 5-6 sati. U tom slučaju lakše se osjeti umor, pospanost i zaspi, nego ako se spava 8-9 sati. Onda iduće noći mogu biti problemi sa spavanjem...

/dev/null
25-07-11, 11:26
To sam i ja debelo naučio. Bolje spavati premalo, nego previše. 5-6 sati je i meni optimalna količina sna. Sve preko toga i pospan sam cijeli dan. Imam osjećaj kao da sam premalo spavao, dok se nakon 5-6 sati sna budim puno lakše i kao da sam energičniji ostatak dana.

t.r.a.c.
25-07-11, 12:28
Jučer je bila "dobra" noć-spavanje 6 sati u komadu (ne znam kojim čudom), a osjećaj nakon toliko "mnogo" sna-kao da me netko premlatio. :rolleyes1:

Kako rekoh, organizam se navikne na određenu metodu mučenja, i sve što je suprotno tome izaziva šok za njega. Ako je organizam naviknut na puno sna, manjak sna izaziva iscrpljenost i umor, ako je organizmu uobičajeno da odmara samo 3-4-5 sati, sve više od toga opet izaziva neke negativne posljedice.
Iz tog se razloga recimo oni koji su gladovali ne smiju odmah najesti do sita, jer dolazi do šoka i preopterećenja organizma.

Sve što radimo trebamo raditi polako kako bi promjenili rutinu. Moguće da bi kod nesanice pomoglo da se recimo svaki dan odlazi nekih 15 minuta ranije u krevet. Ovo zaključujem prema obrnutoj situaciji koja je možda mene uvalila u začarani krug. Dan završi, vrijeme je za spavanje, ali "još samo ovo" mi odgodi odlazak u krevet za nekih 10-15 minuta. Sljedeći dan nemogu zaspati tih 15-ak minuta dulje.

No postavlja se pitanje kako sad okrenuti taj proces, jer ću otići u krevet 15 minuta ranije, bez da osjećam umor, i onda ću se opet okretati satima po krevetu. Tema za diskusiju :misli:

Spectator
25-07-11, 20:01
Kažu da je najbolje spavati prije ponoći svakako. Međutim, ja nemam taj ritam. Možda bi s vremenom uspio, ali baš uvijek mi se nešto drugo radi (još ovo, još ono...) onda kad mislim da bih trebao leći... Problem je u tome što mi se uopće ne spava prije i nekako sam baš onda 'naj-svježiji'...
Spavanje i san su zanimljive teme. Znanstvenici imaju razne teorije - zašto je san potreban. Neki kažu da je zbog mozga - koji treba odmor. Neki kažu da je zbog tjelesnog odmora. Zapravo je sigurno da je jedno i drugo potrebno - a posebno mozak... Međutim, čudno je to. Jer što, ako bi se samo odmarali, ležali, ne razmišljali ništa posebno... To bi isto bio odmor - ali zna se da nije tako. Ako čovjek ne spava - drugi dan se osjeća jako loše, iscrpljeno. Osim toga, kažu da za san odlučjujuću ulogu igra epifiza koja izlučuje melatonin, za što je potrebna tama (noć). Neki misle da danas sve više dolazi do poremećaja spavanja baš zbog umjetnog svjetla (žarulje, tv, a posebno kompjutor).

/dev/null
25-07-11, 22:08
Hm... Evo, posljedice nespavanja iz prve ruke, u ovom trenu. Ugrubo oko četrdeset i dva sata nespavanja. Fizički, u licu izgledam kao panda na apaurinima, lice mi je blijedo sa jako izraženim podočnjacima; moram raditi svjestan napor volje da bih držao usta zatvorenima, vilica mi se opušta čim podignem glavu u normalan položaj. Oči su poprilično zakrvavljene. Uopće ne osjećam potrebu da trepnem gledajući u ekran, i osjećam kao da su mi očne jabučice prevelike za duplju. Ako naglo zažmirim i čvrsto stisnem oči imam dojam kao da su mi kapci hladni. Imam lagane poteškoće sa disanjem, svako malo moram svjesno jače udahnuti na usta. Ne znam koliko mi je kretanje usporeno ali osjećam laganu vrtoglavicu ako napravim nagliji pokret i već sam tri puta zapeo za kanatu za papir kraj radnog stola. Kao da se krećem brže nego što želim pa se "iznenadim" time. Otprilike takav osjećaj. Također, lagano stezanje u potiljku. Malo frfljam dok pokušam pričati.

Pospanost - nula bodova. Prerano je.

Dodatak: u pola pokušaja da dodam još jednu rečenicu u ovaj post shvatio sam da sam stisnuo quote umjesto edit. Zatim sam ga objavio dvaput, a kod brisanja jednog od njih zamalo sam unio svoj password pod razlog za brisanje. Toliko o kognitivnim sposobnostima.

Spectator
25-07-11, 23:10
Aha - ti radiš eksperiment sa nespavanjem - da bi 'podigao temu' :rofl:
Nedostatak sna očito donosi ozbiljne poremećaje percepcije i probleme...
Mislim da - što se tiče potrebe sna - to nije nikako samo 'odmor' - za tijelo, mozak i ostale organe...
Inače, ima ljudi koji danima, mjesecima ili čak godinama ne mogu zaspati - a to je neki teški poremećaj, tj. bolest...
Šalu na stranu - s eksperimentiranjem, a stvarno - zašto nisi spavao?

/dev/null
25-07-11, 23:33
Bliski rođak je danas imao malo težu operaciju, a ja sam uz to imao puno posla. Spoji strah i stres sa gomilom aktivnosti i dobiješ...

t.r.a.c.
25-07-11, 23:42
Moj najgori slučaj- nešto malo više od 50 sati nespavanja. Neznam što mi je bilo. Uzbuđenje zbog susreta s dragom osobom. Prve noći cjelonoćni razgovor. Sljedeći dan izlet po nepoznatom gradu. Zatim cjelonoćni party. Zatim susret sa starim prijateljem i ponovno šetnja po gradu. Sjećam se sna u autobusu na putu kući koji je trajao 3 minute. Za vrijeme kojeg je prošlo 2 sata vožnje. Nakon druge neprospavane noći šetnja po gradu više je izgledala kao tortura organizma u kojem ja uporno želim da se moje noge miču, a moj mozak ne zna kako da ih pokrene. Nekontrolirano sklapanje očiju usred hoda, zatim iznenadno naglo trzanje tijela iz tog nekakvog stanja polunesvjestice, nekoordinirani pokreti, a komunikacija na razini nekog tko ima IQ sobne temperature i govorni poremećaj. Pri prvom dodiru sa krevetom padam u san koji traje više od 14 sati, bez prekida, bez buđenja, bez ijedne promjene položaja tijela.

Relativno je rano. Upravo krećem čitati životopis Vincenta Van Gogha.

/dev/null
26-07-11, 01:27
O, znam taj osjećaj. Maturalac, prije 11 godina. Namjerno sam ostao budan koliko god sam mogao, mislim da sam u tih osam dana odspavao valjda 5 sati sve zajedno, ako i toliko. Rezultat - zadnja dva dana se ne sjećam. Samo par momenata. Dođeš u fazu gdje jednostavno zamračiš. Sjećam se frendice koja mi priča da krećemo doma za sat vremena, i onda sam najednom u busu, nemam pojma jel' mi torba također u busu, sljedeće čega se sjećam je Monte Carlo, njega se cijelog sjećam, i onda mrak do slovenske granice gdje su mislili da sam pijan pa sam morao puhati alko-test graničnoj policiji. Sjećam se da mi je svaki zvuk bio preglasan i da sam stalno imao crvene i plave mrlje pred očima, onako u kutu pogleda ako me kužiš.

Bilo je nezaboravno, garant. Ne sjećam se. Al' mi nije tako nešto više palo na pamet. :facepalm::tsk:

t.r.a.c.
26-07-11, 02:25
vrijeme da se sa svojom nesanicom odnesem u krevet.... ajooj... koliko još ovako?
primjećujem opet da mi se stanje do umora organizma produljuje.... jučer umor oko 3, danas evo tek u pola 4...

/dev/null
26-07-11, 02:47
Ja sam k'o urica. U 4, 4 i 15 u krevet, negdje prije 5 zaspim. I tako od negdje četrnaeste, petnaeste. Rijetko zaspim ranije. Čak me i većina ovih gore nabrojenih simptoma popustila, sad baš osjećam 'ajmo reći normalnu pospanost.