PDA

View Full Version : Asketizam – pretjeranošću do duhovnosti. Ma kako?



enky
26-08-10, 22:20
Asketizam dolazi od grčke riječi áskēsis što znači 'trening' tj. 'vježba', a označava apstinenciju od fizičkih užitaka kako bi se dosegle religijske tj. duhovne vrijednosti.

Dakle, unutar asketskog "načina" nalazim kontradikciju, jer njegovanje jednostavnosti držim vrlinom, no odricanje od fizičkih užitaka držim neumjerenošću tj. manom.

Recimo, da bacim paralelu, "izliječeni" alkoholičar (inače, nigdje nećete naći termin 'izliječeni alkoholičar'; samo 'liječeni alkoholičar') se svakodnevno odriče alkohola, a ja sam, pak, mišljenja kako bi bio stvarno izliječen kad bi mogao s vremena na vrijeme popiti npr. deci crnog vina nakon objeda i u tome stvarno uživati.

K tome, ako se pronalazi zadovoljstvo u odricanju od užitka, a ne pronalazi zadovoljstvo i u povremenim užicima, ne može se postići uravnoteženost, a kako itko neuravnotežen može doseći duhovni mir?

Spectator
03-09-10, 22:13
To su pogrešne metode... Kada se misli da se pukim odricanjem može nešto postići. Toga je bilo u svim kulturama i religijama svijeta. I što se je netko više odricao, žrtvovao, mislilo se da je više postigao u duhovnom životu. Međutim - ništa od toga. Ne kažem da ne postoje razne duhovne tehnike... ali asketizam, sam po sebi je nešto bolesno...
Ne mislim da se treba živjeti hedonistički i sl. Dovoljna je umjerenost i prirodnost.
Mislim da se u duhovnosti najviše može napredovati kroz meditaciju i razne tehnike disanja, opuštanja i sl. Asketizam je nepotreban, ali je potrebno ipak imati zdravo tijelo i čisto od raznih toksina i sl. stvari. To je sigurno jedan od preduvjeta duhovnosti...

Vess
04-09-10, 12:16
Hm, i sam Buda je odustao od asketizma na kraju - vidio je kako je to jalovo.
E sad kako doći do tog balansa o kojem priča Spectator? Prirodnost i umjerenost?
Jer, ako imamo problema, vrtimo se u začaranom krugu...

Spectator
20-09-10, 18:00
Hm, i sam Buda je odustao od asketizma na kraju - vidio je kako je to jalovo.
E sad kako doći do tog balansa o kojem priča Spectator? Prirodnost i umjerenost?
Jer, ako imamo problema, vrtimo se u začaranom krugu...

Kako doći do toga? Nisam baš shvatio - ovo drugo, da se vrtimo u začaranom krugu...
Što se tiče duhovnosti, mislim da je ona jednostavna, vrlo jednostavna. Ali opet, mislim da ipak puno toga treba znati, naučiti. Neki kažu da se ne može ništa bez učitelja i sl. Meni to ne paše i ne bih ga ni tražio. I kad bih ga tražio, mislim da ga na ovim prostorima ni nema...
Mislim da je i tu potrebna neka umjerenost. Ne suviše komplicirati i filozofirati, a opet nije dovoljno samo nešto vjerovati, izmoliti 'očenaš' ili neku molitvu... da bi to nešto značilo za duhovni život. A baš ima raznih duhovnosti koje idu u takve krajnosti.

Ilhamija
22-10-10, 08:38
Kako doći do toga? Nisam baš shvatio - ovo drugo, da se vrtimo u začaranom krugu...
Što se tiče duhovnosti, mislim da je ona jednostavna, vrlo jednostavna. Ali opet, mislim da ipak puno toga treba znati, naučiti. Neki kažu da se ne može ništa bez učitelja i sl. Meni to ne paše i ne bih ga ni tražio. I kad bih ga tražio, mislim da ga na ovim prostorima ni nema...
Mislim da je i tu potrebna neka umjerenost. Ne suviše komplicirati i filozofirati, a opet nije dovoljno samo nešto vjerovati, izmoliti 'očenaš' ili neku molitvu... da bi to nešto značilo za duhovni život. A baš ima raznih duhovnosti koje idu u takve krajnosti.

U mnogome se slazem .... lijepo si ovo srocio.

Sto je rekao jedan dervis na kraju svoje kaside ( pjesme ):
"... A tako je jednostavno ... "

I ipak mislim da ima duhovnosti na ovim nasim prostorima ...
Samo se treba usuditi i krenuti ... ili pak spremiti se ... kako god ...

Rose
24-10-10, 09:57
Asketizam dolazi od grčke riječi áskēsis što znači 'trening' tj. 'vježba', a označava apstinenciju od fizičkih užitaka kako bi se dosegle religijske tj. duhovne vrijednosti.

Dakle, unutar asketskog "načina" nalazim kontradikciju, jer njegovanje jednostavnosti držim vrlinom, no odricanje od fizičkih užitaka držim neumjerenošću tj. manom.

Recimo, da bacim paralelu, "izliječeni" alkoholičar (inače, nigdje nećete naći termin 'izliječeni alkoholičar'; samo 'liječeni alkoholičar') se svakodnevno odriče alkohola, a ja sam, pak, mišljenja kako bi bio stvarno izliječen kad bi mogao s vremena na vrijeme popiti npr. deci crnog vina nakon objeda i u tome stvarno uživati.

K tome, ako se pronalazi zadovoljstvo u odricanju od užitka, a ne pronalazi zadovoljstvo i u povremenim užicima, ne može se postići uravnoteženost, a kako itko neuravnotežen može doseći duhovni mir?

Neki ljudi jednostavno imaju drugi odnos prema užicima, tj. nama njihovo 'odricanje od užitaka' izgleda baš tako - kao odricanje. Njima ne znači ništa, ili malo. Za njih to nije, dakle, odricanje, već put za kojeg osjećaju da je njihov.
Njima užitak može predstavljati sasvim nešto drugo, nešto što nama može predstavljati teškoću ili muku.
Tako da - do perspektive je, rekla bih.
Možda se mi iz perspektive nekog drugog činimo asketima, tko bi znao...

sanja
24-10-10, 12:00
njegovanje jednostavnosti držim vrlinom,
sori, ali na ovo moram odreagovati sa:

:lol: :lol: :love: :love: :lol: :lol:

Aj sad ovako.
Zašto uživanje u lošim stvarima držiš nečim dobrim?

Recimo, da li na jednak način smatraš da lečeni narkoman nije zaista izlečen? Jer da jeste, trebalo bi mu biti moguće povremeno se "uraditi" i u tome zaista uživati.
Uočavaš da je ta paralela sasvim moguća i ispravna?

Asketa se odriče nečega što je po njega LOŠE. Odriče se ZAVISNOSTI.
To što je on svestan toga da je nešto zavisnost, i što ti to nešto ne smatraš zavisnošću nego užitkom - to ne znači ništa.
Isto tako ti nečije konzumiranje droge možeš smatrati zavisnošću, dok on to smatra užitkom.

Na kraju krajeva - trebaju li povremeni uživaoci marihuane (dakle, oni koji NISU ovisnici) smatrati kako sam ja neumerena, jer smatram da mi marihuana nije potrebna, te uskraćujem sebi uživanje u njoj?

sanja
24-10-10, 12:03
Neki ljudi jednostavno imaju drugi odnos prema užicima, tj. nama njihovo 'odricanje od užitaka' izgleda baš tako - kao odricanje. Njima ne znači ništa, ili malo. Za njih to nije, dakle, odricanje, već put za kojeg osjećaju da je njihov.
Njima užitak može predstavljati sasvim nešto drugo, nešto što nama može predstavljati teškoću ili muku.
Tako da - do perspektive je, rekla bih.
Možda se mi iz perspektive nekog drugog činimo asketima, tko bi znao...
baš dobar post :)

tehuti
12-04-11, 21:05
Danas asketizam posebno nema smisla. Nekad je to bilo glavno naučavanje mnogih poznatih religija. Duhovna praksa bez askeze je ono što se treba postići u modernom svijetu. Monasticizam, rednovništvo, samostani... Sve je to potrebno do jedne razine. No danas je ideja da duhovnjak aktivno živi u svijetu bez suzdržavanja i da se bavi nekom vrstom društveno-korisnog rada u smislu davanja duhovne pomoći, potpore i učenja.

Sve više mislim kako je asketizam potpuna suprotnost duhovnosti jer ubija želju a želja je gradivni element, cigla u hramu unutarnjeg bića.

Meteor
13-04-11, 18:10
U potpunosti se slažem s tehutijem da asketizam predstavlja takvu pretjeranost da ometa normalnog čovjeka u razvoju njegove duhovnosti.
Ako živimo u ovom svijetu, onda moramo živjeti onaj život kakav nam je dan, sa svim našim osjetilima, tako da asketizmom ne postižemo ništa. Moramo biti sposobni da uz osjetila, koja nam je Bog dao, znamo vrednovati i duhovne pojmove.

Međutim, vrlo je interesanatno da su svi veliki proroci na neko vrijeme odlazili van dodira s ljudima u tišinu, gdje su vjerojatno živjeli vrlo asketski, da bi se, kako kažu, duhovno uzdigli.
Kako sad to spojiti?

tehuti
13-04-11, 19:52
U potpunosti se slažem s tehutijem da asketizam predstavlja takvu pretjeranost da ometa normalnog čovjeka u razvoju njegove duhovnosti.
Ako živimo u ovom svijetu, onda moramo živjeti onaj život kakav nam je dan, sa svim našim osjetilima, tako da asketizmom ne postižemo ništa. Moramo biti sposobni da uz osjetila, koja nam je Bog dao, znamo vrednovati i duhovne pojmove.

Međutim, vrlo je interesanatno da su svi veliki proroci na neko vrijeme odlazili van dodira s ljudima u tišinu, gdje su vjerojatno živjeli vrlo asketski, da bi se, kako kažu, duhovno uzdigli.
Kako sad to spojiti?

Ništa... Meditirati u svakodnevnim situacijama, u hodu, kada već ne možemo do knjiga u stresnim situacijama, možemo ponavljati najdraže stihove i citate iz duhovnih knjiga i kontemplirati njihovo značenje, urezivati ga u srce (dakle transcendirati razum). Duhovnost se može povezati sa svakodnevnicom, mada treba dosta volje.

Očito za nas većinu koji nemamo taj luksuz da stalno budemo u osami, nama jedino preostaje meditirati u svakodnevnici jer tako brišemo umjetnu dihotomiju profanog i svetog. No prije ili kasnije, svaki zreli duhovnjak prestaje funkcionirati kroz tu dihotomiju i briše granice duhovnog i ne-duhovnog. Takvim stavom posvećujemo svakodnevne radnje koje smo ranije smatrali banalnima, prljavima i neduhovnima. Vjeruj mi, uspjeva ako si daš truda. Provjereno. :)

Tatum
16-04-11, 12:30
No danas je ideja da duhovnjak aktivno živi u svijetu bez suzdržavanja i da se bavi nekom vrstom društveno-korisnog rada u smislu davanja duhovne pomoći, potpore i učenja.

Sve više mislim kako je asketizam potpuna suprotnost duhovnosti jer ubija želju a želja je gradivni element, cigla u hramu unutarnjeg bića.



Nije li to indivdualno?
Ako je neko duhovan tip, ne mora to nužno značiti da je proisteklo iz aketizma ili da je asketizam smetnja za doseći duhovnost.
Pretpostavljam da se svi duhovnjaci nađu u nečemu: neko u odricanju a neko u svjetovnom jer bolje uoče kukolj u žitu.
Nekima duhovnost izvire iz boli .


Kako nekome uopće reći da nije dovoljno duhovan jer:...?

hex
16-04-11, 13:14
Asketizam za duhovne praktikante u odredjenom razdoblju zivota moze biti pozitivan, dok ukoliko se pretvori u stil zivota na duze staze (ili ti do kraja zivota) , to definitivno smatram pretjeranim i potpuno nepotrebnim.
Uzimam za primjer budisticke studente u hramovima i hiduisticke brahmacarye (ucenike u celibatu) u hramovima, koji zive u potpunom celibatu,sa svega 6 sati sna,spavanje na tvrdom,minimalnim skromnim obrokom,jednostavnom odjecom,cestim postovima,bez puno (ako i ikakvog) doticaja sa svjetovnim stvarima. Smatram to povoljnim samo ako je na odredjeno vrijeme ,odnosno vrijeme studiranja spisa s naglaskom na meditaciju.
U tom razdoblju od recimo nekoliko godina ta osoba moze odricanjem fokusirati se maximalno na proucavanje spisa i uvjezbati um kako da se fiksira na ono sto je u datom trenutku bitno.
Medjutim ako takav asket ostane dozivotno u toj poziciji ,to tada IMO prelazi granicu povoljnog nacina zivota jer se pretvara u jednu veliku negaciju materijalnih potreba i uzitaka od kojih mnogi spadaju pod osnovne zivotne potrebe svakog psihicki/fizicki/emocionalnog bica. Eh sad,ako oni misle da ce u materijanom svijetu postati iskljucivo duhovni tako sto sve materijalno svedu na minimum , neka im. Ja to smatram samo pukim prezivljavanjem.

Meteor
16-04-11, 18:11
Nije li to indivdualno?
Ako je neko duhovan tip, ne mora to nužno značiti da je proisteklo iz aketizma ili da je asketizam smetnja za doseći duhovnost.
Pretpostavljam da se svi duhovnjaci nađu u nečemu: neko u odricanju a neko u svjetovnom jer bolje uoče kukolj u žitu.
Nekima duhovnost izvire iz boli .

Kako nekome uopće reći da nije dovoljno duhovan jer:...?

E pa to isto i mene jako interesira. Drugim riječima možemo li uopće procijeniti, uočiti ili osjetiti nečiju duhovnost?
Da li se ona odražava u uravnoteženosti neke osobe, u njenoj sposobnosti da smireno reagira na bilo kakve zgodne ili nezgodne primjedbe ili životne situacije?
I da li se ta sposobnost može postići asketskim načinom života ili nakon teških ili bolnih doživljaja u životu, stvarno je individualno pitanje.

Inače, jako mi je pristupačan način tumačenja tih pojmova, koje daje tehuti. Bravo za tehutija.

Meteor
16-04-11, 18:20
Asketizam za duhovne praktikante u odredjenom razdoblju zivota moze biti pozitivan, dok ukoliko se pretvori u stil zivota na duze staze (ili ti do kraja zivota) , to definitivno smatram pretjeranim i potpuno nepotrebnim.


E, ovo mi se baš sviđa. Na kraće staze asketizam stvarno može pomoći čovjeku da sredi svoje misli, da se oslobodi suvišnih opterećenja pa da onda lakše nastavi s normalnim životom. Možda se post u raznim religijama može tretirati kao neka vrsta asketizma za čišćenje duše i tijela, s time što, na žalost, mnogi nakon posta pretjeruju u suprotnom smislu pa im bude zlo. Znači, takav postupak nije za svakoga, tko se nije za to pripremio i nema izrazitu želju da se oslobodi suvišnih misli i opterećenja.

always outnumbered
16-04-11, 18:44
Baš sam se pitala, prije nekog vremena kad me zainteresirala meditacija, nije li sad prikladno osamiti se, povući u samostan/monasterion, ili neki sličan način (zabacivši sad nimalo nesimpatično pitanje kako bih ja sad mogla u samostan i gdje bih uopće mogla :D) jer me 'život' skupa s obvezama samo odvlačio od tih praksa.

Čini mi se da ima smisla osamljivanje radi traženja duhovnosti, proučavanja teologije itd... jer danas je u svijetu puno toga što nam nužno ne treba (recimo Internet :love:), pogotovo od artikala, jedemo previše toga, gledamo previše toga, na udaru smo previše toga... čak toliko da više ne možemo svojevoljno, ako želimo živjeti u društvu, izolirati baš sve te utjecaje i ne dopustiti da ijedan utječe na nas :misli: Dosta toga pomućuje misli i vodi u korak naprijed - dva nazad maniri. Zašto ne odbaciti dobar dio toga? I u pop kulturi se već pomalo odbacuje - pa se 'fura' minimalizam. :D1 Čemu onda veličanje društvenog angažmana - kad se na društvo može djelovati i putem pisanja, recimo... ne nužno izravnim kontaktom - i svrstavanje pustinjaštva u kukavičluk?
S druge strane, jest neka vrsta kukavičluka jednostavno otići od odgovornosti, ljudi koji traže, itd.... ali neki se ne osjećaju za, recimo, osnivanje obitelji, šire društvene kontakte, govore, utjecaje...
K tome, ako će htjeti meditirati i čitati po cijele dane, ipak će se netko morati brinuti da imaju čisto, popeglano, skuhano... :D Dakle možda je ipak veći čin osamiti se.
Ima li ovo smisla? :)

enky
17-04-11, 01:44
always outnumbered,
Bi li se složila s izjavom: Kome je mnogo dato, od njega se mnogo i očekuje?

always outnumbered
17-04-11, 10:52
Hm. Moguće. Ali ne bih se složila s tim kao devizom, jer mi miriše na egomaniju :D
Smatrati da je nekome puno dano, podrazumijeva da je drugima dano manje i da je taj netko iznad tih drugih, recimo, a to je opasan teren.
U svakom slučaju onaj kome je puno dano (ako je itko zaista pogodovan) ne bi smio toga biti svjestan... nego bi trebao djelovati iz nekih drugih poriva :misli:
Zgodno

enky
18-04-11, 19:37
Pa si tako svojom zadnjom rečenicom skoro pa objasnila (pravi) asketizam tj. njegov smisao. :love:

Vivekananda
19-04-11, 21:16
Asketizam dolazi od grčke riječi áskēsis što znači 'trening' tj. 'vježba', a označava apstinenciju od fizičkih užitaka kako bi se dosegle religijske tj. duhovne vrijednosti.

Dakle, unutar asketskog "načina" nalazim kontradikciju, jer njegovanje jednostavnosti držim vrlinom, no odricanje od fizičkih užitaka držim neumjerenošću tj. manom.

Recimo, da bacim paralelu, "izliječeni" alkoholičar (inače, nigdje nećete naći termin 'izliječeni alkoholičar'; samo 'liječeni alkoholičar') se svakodnevno odriče alkohola, a ja sam, pak, mišljenja kako bi bio stvarno izliječen kad bi mogao s vremena na vrijeme popiti npr. deci crnog vina nakon objeda i u tome stvarno uživati.

K tome, ako se pronalazi zadovoljstvo u odricanju od užitka, a ne pronalazi zadovoljstvo i u povremenim užicima, ne može se postići uravnoteženost, a kako itko neuravnotežen može doseći duhovni mir?

Potpuno se slažem sa boldnim. :love:


Inače, zašto bi netko ako je mudar htio išta mijenjati na sebi? Ako mu se ne sviđa situacija, osjećaji ili bilo što što trenutno jest, nije li se bolje i produktivnije pomiriti sa tim nego bježati od toga?

Od čega bježi onaj koji je život posvetio asketizmu?

Ne možemo reći da nekud ide, jer on ne zna i ne može znati gdje ide, pa samim tim to ne može niti željeti.

Možemo reći samo da od nečeg bježi, jer mu trenutna situacija ne odgovara. A logika govori kad prestane bježati, da je stigao tamo gdje je krenuo.

Dakle, asketizam, djeluje još dublje zakopavanje u ono od čega se želi pobjeći.