Što je poštovanje?

[sanja]

.. zajebala sam se gore ..
.. ne nužno poštovanje .. nego .. načelno ..

.. malo me enki povukla s tom .. uvreženom terminologijom .. koja mi ne znači ništa .. jer u njoj ne vidim nikakvog smisla ..

.. nužno ne možeš poštovati nikog .. i ništa ..
.. dužno poštovanje .. još gluplja stvar .. kao .. dužan si osećati nešto što po prirodi stvari ne osećaš ..
.. to .. nužno i dužno .. zahteva izuzetan stepen izveštačenosti .. koji se meni slabo dopada ..

.. dakle .. da se rezimiram ..
.. jasna i jednostavna definicija poštovanja .. kao osećanja koja gajiš spram nekoga mereći ga u odnosu na ideal ..
.. i jasna podela na dve vrste poštovanja .. na načelno i zasluženo ..

(.. mada .. eto .. može se uslovno reći da je ovo zasluženo poštovanje na neki način .. nužno ..
.. jer kad je neko .. blizu tog ideala .. ti ne možeš da ga ne poštuješ .. pa mu to onda dođe kao .. nužno ..)

[sanja]

.. gledam uvodni opet .. kaže .. poštovanje je u relaciji sa sramom ..
.. i to mi je neverovatno .. da je nekom moglo pasti na pamet nešto što meni deluje tako .. potpuno .. besmisleno .. (.. eto .. ljudi mogu biti .. mnogo dalje u razmišljanjima .. nego što su daleko fizički ..)


.. a zašto to kažem ..
.. kažem zato što mi je palo na pamet nešto drugo .. što je .. sasvim logično .. zaista u relaciji s poštovanjem ..
.. a to je autoritet ..
(.. da li je razgovor uopšte moguć .. kada se samo razmenjuju reči .. koje se apsolutno ne dodiruju u značenju .. tako da je svako razumevanje nemoguće ..? )
.. i ovo mi je palo na pamet ..

.. nekoga se može poštovati .. nesvesno .. možda ..
(.. to je pretpostavka .. hipoteza .. recimo ..)

.. nesvesno poštujemo onoga koji je blizu idealu .. a mi ne znamo da je baš taj .. on .. blizu idealu ..
.. tako recimo .. roksana poštuje sirana .. iako ne zna da je on taj koga poštuje ..
.. direktno i svesno ona poštuje njegovo .. pesništvo .. ali indirektno i neznajući samim tim poštuje njega ..

.. ako pretpostavimo da je to tačno .. da se nekoga može poštovati .. neznajući da ga poštuješ ..
.. onda se može izvesti zaključak da je poštovanje uvek uzajamno ..
.. jer se bazira na odnosu prema idealima .. koji su zajednički .. tima koji se poštuju ..
(.. a možda grešim .. samo još ne vidim gde je zajeb .. ako grešim ..)

..

.. čini se da niko ne uspeva ovu priču povezati s porodicom .. i tim nekim .. obiteljskim vrednostima .. za koje ne znam šta su ..

[enky]

Teška tema, ali pogodna za raspravu. Evo ja ću obraditi strahopoštovanje. Mislim da to nije nužno pozitivna stvar, strahopoštovanje me asocira na neko prisilno poštovanje. Dakle, kao što si ti već navela kroz neke konkretne slučajeve, ne poštujemo nekoga/nešto zato što hoćemo nego zato jer se bojimo posljedica u slučaju uskraćivanja poštovanja prema istome.
Po meni najgori oblik poštovanja.

Uzme li se u obzir kako je čovjek pun strahova te kako, često nesvjesno, sliku svijeta oko sebe gradi (i) kroz njih, pitanje strahopoštovanja se, htjeli ne htjeli, mora uzeti u obzir.

Dalje dolaze nužno i dužno poštovanje. Također dva oblika poštovanja koja su uvjetovana nekim drugim čimbenicima osim samo zaslugama. Mislim da su ovi pojmovi vrlo slični, ako ne i isti.

Nužnost je ono što je potrebno za graditi dalje; dakle temelj. Za igraditi kuću, potreban je temelj. Bez temelja nemamo kuću, nego nadstrešnicu.
Tako je, vjerujem, s bilo čime.
Da bi čovjek bio sposoban za nužno poštovanje drugog, "morao" bi moći poštivati samog sebe, ali i razumjeti kako je sav život na svijetu jednakovrijedan te, shodno tome, drugi čovjek jednak(ovrijedan) njemu.

Kod dužnog poštovanja netko nas je zadužio svojim zaslugama pa ćemo, stoga, osjetiti našom dužnošću - poštivati ga.

Nužno poštovanje prema roditelju, proizaći će, dakle, iz unutarnjeg osjećaja za ispravnost, dočim će dužno poštovanje prema roditelju, biti rezultat roditeljskog ponašanja spram djeteta.

I nužno i dužno poštovanje mislim da se može ogledati u poštovanju prema nekom autoritetu. Iako možda ne želimo svojom voljom, u situaciji nekoj, nuždi, moramo poštovati taj autoritet.

Ako moramo, ne radi li se opet o strahopoštovanju?
Je li nametnuti autoritet uistinu autoritet?
Može li roditeljska figura biti autoritetom?

Ne znam kakav bih još konkretan primjer naveo, ali evo npr. dužni smo poštovati mrtve.

Zašto?

[enky]

Možda me zbunilo jer si navela da za nužno poštovanje nekoga uvažavamo kao vrijednog. Vrijednost mi je nekako kategorija povrh, pa bih je ipak prije smjestila u dužno poštovanje.

Zaboravih napomenuti da postoje ljudi, poput, primjerice, onih koje sam imenom navela u gornjem postu, a prema kojima ne osjećam ni nužno ni dužno poštovanje. S takvima bih mogla samo biti uljudna, ali isključivo iz pristojnosti i poštovanja prema samoj sebi.

Pojasnila sam kako gledam na 'nužnost' i 'dužnost' razgovarajući s Gogom.

Eto, rekla si i:"Nužno bi bilo priznavanje nekog sebi ravnim; dužno ono koje nekome dajemo povrh nužnog, za neke osobine koje posjeduje, za postignuća koja smatramo bitnima i sl..." pa ja i dalje ne vidim po čemu se mimoilazimo.

Doduše, još (mi / nam?) ostaje pokušati definirati pojmove 'vrijednost', 'bitnost' i (možda bi bilo zgodno) 'važnost'.
(budem i to, ali kasnije)

[venerijanac]

Meni osobno je bitnije poštivanje, proizašlo iz prihvaćanja, toga da je netko takav kakav jeste.
Tada bukvalno vrijedi il se druži il se makni.
Prirodne ljepote, znamenitosti čovjek prihvaća takve kakve jesu. To ga zadivljuje, opušta.
Kada su u pitanju drugi ljudi, e to već nije tako. Pa ni onda kada oni ne predstavljaju nikakvu realnu opasnost.

[enky]

Meni osobno je bitnije poštivanje, proizašlo iz prihvaćanja, toga da je netko takav kakav jeste.
Tada bukvalno vrijedi il se druži il se makni.
Prirodne ljepote, znamenitosti čovjek prihvaća takve kakve jesu. To ga zadivljuje, opušta.
Kada su u pitanju drugi ljudi, e to već nije tako. Pa ni onda kada oni ne predstavljaju nikakvu realnu opasnost.

No, pa to je ono nužno poštovanje, bazirano na jednakovrijednosti (različitog nama).

[venerijanac]

No, pa to je ono nužno poštovanje, bazirano na jednakovrijednosti (različitog nama).

Ako moram birati između NUŽNOG i DUŽNOG poštovanja, onda biram NUŽNO.

Prihvaćanje različitosti obogaćuje, a poštovanje proizašlo iz nekog vrijednosnog suda može biti put u zabludu.

Primjer ovog drugog. Nekada: 'kud ti dragi Ivo, tud i ja', a danas:

[enky]

Problem je u tome što je nužno poštovanje (bar opisano kako sam si ja to zabrijala) idealizam pa tako, možebitno, i utopija. Zato mi, ljudi, i imamo toliko problema u međuodnosima.

Daj mi pojasni još malo zašto držiš dužno poštovanje manjkavim? Zar misliš da smo svi jednako bitni?

[Apemant]

Ako moram birati između NUŽNOG i DUŽNOG poštovanja, onda biram NUŽNO.

Prihvaćanje različitosti obogaćuje, a poštovanje proizašlo iz nekog vrijednosnog suda može biti put u zabludu.

Primjer ovog drugog. Nekada: 'kud ti dragi Ivo, tud i ja', a danas:

Ovo boldano je vrijednosni sud, čime je rečenica pomalo paradoksalna.

[Apemant]

Daj mi pojasni još malo zašto držiš dužno poštovanje manjkavim? Zar misliš da smo svi jednako bitni?

Tako nekako: svi smo jednako bitni, tj. totalno nebitni. Nula jednako nula jednako nula.

Shvaćaš li ti da za pišljivih 100 godina nitko ovdje prisutan neće više biti živ?

A po svakoj logici, za 500 godina se nikog od nas neće sjećati ni vlastiti potomci, a kamoli netko četrnaesti.

Iz čega onda proizlazi različitost u 'bitnosti'? Ako i postoje neke minorne razlike, one definitivno nisu bogzna kako velike, tj. - nisu bitne.

(Dakako, pitanje je što znači 'biti bitan'... i to je zajebano pitanje.)