+ Reply to Thread
Page 3 of 6 FirstFirst 1 2 3 4 5 ... LastLast
Results 21 to 30 of 60

Thread: Što je to duhovnost?

  1. #21
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    Da.
    Zašto to radiš?
    mislis, danas? pa kad znam sto zelim.
    a sutra vec moze biti kasno


    Lijepo je što misliš na mene. Mora da sam nečim zaslužio tvoju pažnju
    tko kaze? ego, ili dusa?
    btw da, izborom rijeci, bez obzira bile one istina ili laz, impresioniraju me, njihova poruka privlaci pozornost, nosi znacenje i (s)misao

    "Od plaće do plaće" nije sadašnje vrijeme.
    Vidiš kako psiha nehotice otkriva svoj ustroj?
    dopustam da i nije sadasnje vrijeme, uopce ne razmisljam o vremenu, na njega si me ti podsjetio, ali definitivno govori o posljedici moje prakse

  2. #22

    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    111
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    U centru kruga je Ideja kao polazišna točka.
    Uklanjanjem Ideje, prekida se izvjesna lančana reakcija i uvjetovanosti. Ostaje bezuvjetna sadašnjost.
    Ne mislim da je bezuvjetnost u potpunosti ostvariva u ovozemaljskom životu jer nas biološke potrebe u tome priječe. Ali stvarnost postaje jasnija postupnim uklanjanjem misli i ideja. Teret postepeno otpada i zamjenjuje ga sloboda. Sloboda od uvjeta. To ja vidim kao svrhu duhovnosti.
    Pa to smo mi, ljudi. Tako smo oblikovani, sa mislima i idejama.
    Ako izgubimo misli ili ih uklonimo, kao i ideje, što to onda označava, slobodu ili potpunu prazinu?
    I da li smo onda i dalje to mi ljudi ili je TO onda već nešto drugo?
    Zar nije to interesantno, ako po tvojoj definiciji postižemo duhovnost na taj način da uklonimo misli i ideje, pa što će nam tada takva duhovnost - na ovome svijetu?

  3. #23
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    Pa to smo mi, ljudi. Tako smo oblikovani, sa mislima i idejama.
    Ako izgubimo misli ili ih uklonimo, kao i ideje, što to onda označava, slobodu ili potpunu prazinu?
    I da li smo onda i dalje to mi ljudi ili je TO onda već nešto drugo?
    Zar nije to interesantno, ako po tvojoj definiciji postižemo duhovnost na taj način da uklonimo misli i ideje, pa što će nam tada takva duhovnost - na ovome svijetu?
    Kada ukloniš misli i ideje tada si slobodan od onoga što misliš o sebi i drugima. Tada možeš bezuvjetno vidjeti sebe i druge. Činiš samo ono što ti je zaista potrebno a ne ono što misliš da ti je potrebno.
    Danas se često govori da si "ono što misliš o sebi". Kaže se i "mišljenje je drek znati".

  4. #24
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by todaytonight View Post
    mislis, danas? pa kad znam sto zelim.
    a sutra vec moze biti kasno
    "znam što želim" zvuči ozbiljnije od šopinga

  5. #25

    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    72
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    "Život Sada" se rodio u prošlosti.
    Fino si doskočio.
    Malo sam čitao što ste pisali i vidi ovo - kažeš duhovnost je u postojanju sada. Uzmimo da je to ok. Postojim sada, jer nisam opterećen prošlošću. Al' da ne bi bio opterećen prošlošću, trebam se naučiti koncentrirati na sada, ali i ne smijem biti opterećen time što će se ili neće dešavati sutra. Fokus, fokus.
    E, a ako je fokus u pitanju, onda ne otpuštam misli i ideje, nego ih usmjeravam u trenutak zvan sada. Budem tu sa svojim mislima i idejama, koje provodim sada.
    U poslovnom svijetu sve je u tajmingu (neki kažu tako je sa svime).
    Rad je baziran na mislima i idejama. Imaš ideju, promisliš kako da je ostvariš i držiš se tih misli, koje sprovodiš u djelo sada. Stalno je sada.
    Znači ako se valja rješiti i misli i ideja, onda isto vrijedi i za sav rad.
    Pa kakvo je to postojanje, bez misli , ideja i rada?

  6. #26

    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    111
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    Kada ukloniš misli i ideje tada si slobodan od onoga što misliš o sebi i drugima. Tada možeš bezuvjetno vidjeti sebe i druge. Činiš samo ono što ti je zaista potrebno a ne ono što misliš da ti je potrebno.
    Danas se često govori da si "ono što misliš o sebi". Kaže se i "mišljenje je drek znati".
    Obzirom da sam ljudsko biće, živo stvorenje, ono što mi je potrebno - jeste da živim, a da mogu živjeti moram disati, moram jesti, moram piti tekućinu. Pa zar je to onda život ljudskog bića, jer u tom slučaju radim samo ono što mi je potrebno?
    Stvarno mi nije jasno, nikako mi nije jasno, kako možeš zamišljati biće kao što je čovjek bez misli i bez ideja.
    Kako mogu bez misli i bez ideja spoznati nekog drugog ili samog sebe?
    Bilo bi mi jako jako drago kad bi mogao malo sigurnije i sa više argumenata reći što u tvom tumačenju čini razliku između slobode i praznine.

  7. #27
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by Toni View Post
    Fino si doskočio.
    Malo sam čitao što ste pisali i vidi ovo - kažeš duhovnost je u postojanju sada. Uzmimo da je to ok. Postojim sada, jer nisam opterećen prošlošću. Al' da ne bi bio opterećen prošlošću, trebam se naučiti koncentrirati na sada, ali i ne smijem biti opterećen time što će se ili neće dešavati sutra. Fokus, fokus.
    E, a ako je fokus u pitanju, onda ne otpuštam misli i ideje, nego ih usmjeravam u trenutak zvan sada. Budem tu sa svojim mislima i idejama, koje provodim sada.
    Svaki trenutak misli je prošlost. Pokreni kronometar i promatraj odbrojavanje.
    Odbrojavanje možeš zaustaviti jedino pritiskom na STOP.

    Quote Originally Posted by Toni View Post
    U poslovnom svijetu sve je u tajmingu (neki kažu tako je sa svime).
    Rad je baziran na mislima i idejama. Imaš ideju, promisliš kako da je ostvariš i držiš se tih misli, koje sprovodiš u djelo sada. Stalno je sada.
    Znači ako se valja rješiti i misli i ideja, onda isto vrijedi i za sav rad.
    Pa kakvo je to postojanje, bez misli , ideja i rada?
    Moje gledište se odnosi na odnose između ljudi. U znanosti i svim ostalim praktičnim tehničkim djelatnostima su neophodne ideje. Praktični zadaci traže praktične ideje.

  8. #28
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    Obzirom da sam ljudsko biće, živo stvorenje, ono što mi je potrebno - jeste da živim, a da mogu živjeti moram disati, moram jesti, moram piti tekućinu. Pa zar je to onda život ljudskog bića, jer u tom slučaju radim samo ono što mi je potrebno?
    Tko kaže da ti je kao ljudskom biću samo to potrebno? Mišljenje?
    Šta je sa odnosom prema drugim ljudima?

    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    Kako mogu bez misli i bez ideja spoznati nekog drugog ili samog sebe?
    Misli se bave mišljenjima, kako o sebi tako i drugima. Pritom se "mišljenja" uzimaju kao "zdravo za gotovo" činjenično stanje na osnovu kojeg se zaključuje.
    Svako mišljenje ima svoje uzroke, paradigmu.
    Prije nego što se uopće kreneš oslanjati na misli trebao bi odgovoriti na pitanje:
    "zašto tako mislim?"
    Ali za odgovor na to pitanje morao bi biti apsolutno svjestan svih utjecaja koji su ikad djelovali na formiranje tvog mišljenja. Morao bi također biti sposoban otkriti izvore i tih utjecaja, razloge zbog kojih su nastala i njihovu svrhu. To je, naravno, nemoguće.
    Kažu da 90% toga što radimo, radimo nesvjesno.
    Mišljenje o sebi i drugima je uglavnom zabluda.
    Zabluda koje se lako uhvatimo zato što među nama redovito cirkuliraju prepoznatljive misaone šablone. Kada takve šablone prepoznamo u nekome, vjerujemo kako smo upoznali tu osobu pa time pridajemo vjerodostojnost takvom principu upoznavanja (sebe i drugih). Ali ono što se upoznaje na takav način je samo šablona koju svi mi u velikoj mjeri preuzimamo od drugih jer nam to nalažu pravila kolektiva, duh vremena, stil života.

    Dovoljne su samo određene okolnosti (iskustva) da sruše najtvrdokornija mišljenja i ideje o sebi i drugima.

    Cijelo vrijeme se tu zapostavlja jedna druga bitna strana čovjeka.
    Čovjek uči i na neposredan način. Iskustvom stječena spoznaja se primjenjuje spontano, automatizmom. Na to najbolje ukazuju primjeri neposredne opasnosti kada ljudi spontano ("instinktivno") reagiraju i bez razmišljanja učine baš ono najbolje što se može učiniti u tom trenutku.
    Isti taj princip može djelovat (i djeluje) u međuljudskim odnosima, nekad u jačoj, nekad slabijoj mjeri. Ljudi mogu primati informacije i putem dojmova. Mogu osjećati dal im neka osoba ili situacija odgovara ili ne odgovara. Ne trebaju im razmišljanja o tome.

    Da se razumijemo, ne smatram da je čovjeku moguće postiči trajno apsolutno uklanjanje misli. To je ideal koji u svojoj krajnjoj točki nije primjenjiv na okolnosti koje nas okružuju. Međutim, vidim taj ideal kao put kojim treba ići. Proces postepenog uklanjanja predrasuda, iluzija, suvišnosti koje misli proizvode iz dana u dan gomilajući izmišljene probleme.


    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    Bilo bi mi jako jako drago kad bi mogao malo sigurnije i sa više argumenata reći što u tvom tumačenju čini razliku između slobode i praznine.
    Nema razlike.
    Zato su mala djeca tako razigrana, znatiželjna i maštovita do trenutka kada se "praznina" ne počne puniti svakakvim smećem.
    Last edited by implosive; 11-04-11 at 11:20.

  9. #29

    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    111
    Ovo u vezi praznine i slobode, što spominješ, i kao primjer navodiš malu djecu, zvuči sasvim zgodno. Međutim postoji i drugi primjer, koji ne djeluje tako lijepo. Zamisli čovjeka, koji u svim svojim pokušajima nije uspijevao, kojega ljudi ne prihvaćaju, koji stalno "dobija po glavi", na kraju takav čovjek izgubi volju za sve i stvarno u sebi osjeti izrazitu prazninu.
    Ako su praznina i sloboda isto, zar je onda on slobodan? Od čega je slobodan?

    Ideal da možemo živjeti bez i misli i razmišljanja logično da se ne može nikad postići. Pa zar nisi razmišljao kad si meni odgovarao na moje upite i zar nije logično u komunikaciji među ljudima da moramo razmišljati i da se, ustvari, nikada ne možemo riješiti misli?
    Loglično, bilo bi jako lijepo kad bismo se mogli riješiti raznih predrasuda, koje nam otežavaju život. S time bi se u potpunosti s tobom složio i eto od danas počinjem razmišljati kako da se oslobodim razmišljanja.

  10. #30
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    Ovo u vezi praznine i slobode, što spominješ, i kao primjer navodiš malu djecu, zvuči sasvim zgodno. Međutim postoji i drugi primjer, koji ne djeluje tako lijepo. Zamisli čovjeka, koji u svim svojim pokušajima nije uspijevao, kojega ljudi ne prihvaćaju, koji stalno "dobija po glavi", na kraju takav čovjek izgubi volju za sve i stvarno u sebi osjeti izrazitu prazninu.
    Ako su praznina i sloboda isto, zar je onda on slobodan? Od čega je slobodan?
    Netko mi je isti takav primjer negdje postavio i ne mogu više pronaći taj post sa odgovorom

    Niš, idem ga ponovo pisat...

    Čovjek funkcionira na najmanje dvije razine. Mentalnoj i emocionalnoj.
    Mogu biti usklađene i ne moraju biti. Misli mogu govoriti jedno a osjećaj drugo.

    Emocionalno stanje koje je nastalo posljedicom destruktivnih misli a potom konačnom predajom i prazninom u glavi je stanje dubokog beznađa i očaja. Proces se ne može nikako izjednačavat sa procesom svjesnog čišćenja od ukopavanja u predrasude i iluzije koje misli redovito nose sa sobom. Već sam motiv čišćenja mora biti pokrenut svješću o šteti koju si si natovario mislima. Ako nisi toga svjestan onda nema niti smisla to činiti jer će glava raditi jedno osjećaji drugo.

    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    Pa zar nisi razmišljao kad si meni odgovarao na moje upite i zar nije logično u komunikaciji među ljudima da moramo razmišljati i da se, ustvari, nikada ne možemo riješiti misli?
    Kao što sam već prethodno spomenuo, misliti i koristiti ideje u praktične svrhe kao npr. u znanosti je sasvim normalno i neophodno.
    Tako i komunikacija traži praktičan način izražavanja svojih osjećaja i spoznaja.
    Kada ti odgovaram onda tražim odgovarajuće riječi kojima bih ti opisao ono što je u meni. Praktična stvar poput orijentacije u prostoru.

    Beskorisne misli bi u tom slučaju bile kada bi razmišljao o tvojim nakanama u ovom razgovoru.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts