+ Reply to Thread
Page 6 of 6 FirstFirst ... 4 5 6
Results 51 to 60 of 60

Thread: Što je to duhovnost?

  1. #51
    colibri's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    845
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    Još uvijek stoji pitanje "Što je to duhovnost?"
    Čini se da svi govore o nečem poznatom?!
    O čemu se radi?
    Za mene je duhovnost intimno vezano uz srce i po meni ako imas srca imas i duha . Jedno bez drugog ne ide .Evo ti definicija jednoga profana koji pojma nema o teoriji ali koji zna da osjeca svojim srcem.

  2. #52
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    Problem sa duhovnošću je taj što ljudi trpaju svaki drek pod nju. sjedim u lotosovom položaju zatvorenih očiju i zamišljam kako slap ispire negativnu energiju s mene. Meditiram. Duhovan sam. Kao i milijarde žaba koje rade to isto pod pravim slapovima.

    Da je za meditaciju dovoljno sjediti mirno i ne razmišljati, svaka bi žaba bila buddha.

    Duhovnost je čovjekova želja da bude nešto više od stroja za pretvaranje hrane u govno. Ona je kombinacija čovjekove potrebe za smislom svega i čovjekovog straha od smrti. Potreba za nekom "višom silom", bila ona božanstvo ili energija svemira ili nešto treće, koja bi pružila sistem nagrade i kazne tokom postojanja. U konačnici, utočište kojem se može priobjeći u trenucima kada se ne možeš ili ne želiš suočiti sa stvarnošću. Život je okrutan i nepravedan. Mora postojati nešto više od njega što je dobro i pravedno kao kontrast. Dualizam. Yin tome Yangu. Ili obratno. Uvijek zaboravim koje je koje.

    Kako rekoh, problem je u tome što ljudi trpaju svaki drek pod nju. Budi duhovna osoba. Vjeruj. ali kreiraj SVOJE vjerovanje. Ljudi imaju tendenciju biti lijeni po tom pitanju, i umjesto da potraže svoju duhovnost, prigrle tuđu i zatvore oči na sve njezine mane, kako bi se prištedili promišljanja. Slijepa poslušnost bolja je od odgovornosti za svoja djela, zar ne?

    Osobno, vjerujem u sveopću mudrost i omnipotenciju moje šalice za kavu. Jednako je realna kao i gorući grm nekog čobana u pustinji prije 5 000 godina. Jedina razlika je što zbog moje duhovnosti dobivaš bijelu košulju koja se čudno veže, a zbog njegove pridjev "proroka". Fali mi tih 5 000 godina da ustanovim "tradiciju" i da o omnipotenciji moje šalice podučavaju djecu odmalena. I da ubijaju nebrojene tisuće u ime moje šalice za kavu, jer ONA je jedina prava šalica, a ne tvoje šalica za čaj. Ili tvoj mistični wok ljubavi i praštanja, neka Njegovo milosrđe nikada ne zagori.

    Duhovnost je čovjekova potreba da opravda svoj silazak s drveta i uspravno hodanje kao nešto više od sile prilika.
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  3. #53

    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    72
    Quote Originally Posted by /dev/null View Post
    Fali mi tih 5 000 godina da ustanovim "tradiciju" i da o omnipotenciji moje šalice podučavaju djecu odmalena. I da ubijaju nebrojene tisuće u ime moje šalice za kavu, jer ONA je jedina prava šalica, a ne tvoje šalica za čaj
    Dobraaa.

    Ja pojma nemam što je to duhovnost. Vani kažu spirituality. Obje riječi me furaju na pušenje lule mira, sve četiri u zrak (što se mene tiče, može i dvije ), sneni pogled i ćao mozak.
    A trebalo bi to kao predstavljati nešto ful "in", a opet ne opako, već kao neka dubinski isfurana vrijednost. E pa sad, ako se radi o dubinskoj vrijednosti, što je se ima isfuravati. Ili je tu ili nije. Isfurava se ono što je vezano za ekonomiju, tako da mi baš, u ovo današnje vrijeme, duhovnost nema nikakvu snagu pa je doživljavam ozbiljno kao i djeda Mraza. Zato ovdje i imam najviše postova.

  4. #54
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by Toni View Post
    Dobraaa.

    Ja pojma nemam što je to duhovnost. Vani kažu spirituality. Obje riječi me furaju na pušenje lule mira, sve četiri u zrak (što se mene tiče, može i dvije ), sneni pogled i ćao mozak.
    A trebalo bi to kao predstavljati nešto ful "in", a opet ne opako, već kao neka dubinski isfurana vrijednost. E pa sad, ako se radi o dubinskoj vrijednosti, što je se ima isfuravati. Ili je tu ili nije. Isfurava se ono što je vezano za ekonomiju, tako da mi baš, u ovo današnje vrijeme, duhovnost nema nikakvu snagu pa je doživljavam ozbiljno kao i djeda Mraza. Zato ovdje i imam najviše postova.

    Duhovnost nije izmislila Lady Gaga niti Madonna pa da bi to spadalo pod kategoriju IN ili OUT. Ono što taj pojam u širokom smislu predstavlja je jednostavno integralni i neodvojivi dio ljudske prirode od nastanka prvog čovjeka pa do danas. Danas često već sam termin (omraženi) ljude asocira na jedno značenje tj. nešto što su izmislili NewAge-ovci u 70-tima i što se isfurava kao dio imidža.

    Ono o čemu je tu zapravo riječ je sasvim obratna situacija; svijet (društvo) je u takvoj fazi da na izvitoperen i priglup način ismijava sebe samog. Ismijava svoj karakter i identitet. Smije se tome što ga čini jedinstvenim na planeti. Smije se što je drugačiji od životinje.
    To je samo jedna faza, prolazna faza.
    Pjesak u bubregu koji mokrenjem postepeno izlazi iz bubrega a bol se smanjuje...i nestaje....

  5. #55
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    Duhovnost nije izmislila Lady Gaga niti Madonna pa da bi to spadalo pod kategoriju IN ili OUT. Ono što taj pojam u širokom smislu predstavlja je jednostavno integralni i neodvojivi dio ljudske prirode od nastanka prvog čovjeka pa do danas. Danas često već sam termin (omraženi) ljude asocira na jedno značenje tj. nešto što su izmislili NewAge-ovci u 70-tima i što se isfurava kao dio imidža.

    Ono o čemu je tu zapravo riječ je sasvim obratna situacija; svijet (društvo) je u takvoj fazi da na izvitoperen i priglup način ismijava sebe samog. Ismijava svoj karakter i identitet. Smije se tome što ga čini jedinstvenim na planeti. Smije se što je drugačiji od životinje.
    To je samo jedna faza, prolazna faza.
    Pjesak u bubregu koji mokrenjem postepeno izlazi iz bubrega a bol se smanjuje...i nestaje....
    Omraženost i asocijacija dolaze od činjenice da su ljudi od kojih možemo čuti išta o duhovnosti najčešće upitnog mentalnog zdravlja. Ne nužno, ali najčešće. Normalna osoba okrenuta duhovnosti tu duhovnost inkorporira u svoju osobnost, svoj život i ne pokušava ju nabiti na nos svakom sugovorniku, dokazati sebi i svijetu da je u pravu, ili jednostavno zaraditi na njoj. Negativni dojam pri samom spomenu te riječi, onako kako ga je opisao Toni, dolazi iz činjenice da su najveći zagovornici duhovnosti ljudi koji koriste ovaj ili onaj oblik duhovnosti (bilo organiziranu religiju, bilo "alternativu") kao bilo koju drugu vrstu ovisnosti. Takvim ljudima je duhovnost zamjena za odnose i izgovor za vlastitu nesposobnost nošenja sa životom, i nažalost time teško narušavaju koncept duhovnosti drugim ljudima.
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #56
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Sve su to plodovi ljudskog duha. Oni koji koriste njegove potencijale za brzo napredovanje po izmišljenom hijerarhijskom sustavu i oni koji koriste njegove potencijale da uzvrate udarac.

    Ali kada pričamo o duhovnosti onda bi možda bilo dobro odmaknut se od periferije koja je u mnogočemu jasnija od onoga što ju oblikuje.

  7. #57
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Većina duhovnosti nema veze sa duhovnosti osim na papiru ili u pretpostavci. Duhovnost nema ni 1% veze sa vidovnjacima, gatarama ni ganjanjem psihičkih moći, a upravo je to ono što najviše ljudi u tim vodama traži. Egoistična želja koja teži za duhovnošću na ovakav način bit će utažena na isti, egoističan način. Sve ovisi o tome kakvu namjeru ima pojedinac. Ako je u duhovnim vodama samo da se osjeća dobro, mirno i da pobjegne od svjetovnih problema, te da gleda samo na tkz. pozitivnu stranu svega, ne može nikamo ići u smislu unutarnjih pokreta. Tako sve njegove želje još debelo plivaju po površini zavaravajući se da imaju veze sa zrelom potragom.

    Makar pojedinac mantrao cijele dane, poduzimao kojekakve asketske mjere, to mu se možda na kraju ni ne isplati. Ispadne da nije bilo promjene, ili ako se dogodila, dogodila se nova ili utvrdila stara deluzija, deluzija moći koja vrlo brzo pada u vodu kada pojedinac bude uronjen u svakodnevnicu. Ako se na tom planu ne iskaže i njegova ljudskost, onda nema govora o duhovnom napretku. Čovjek mora biti strog prema sebi, kritičan i diskriminativan. Uzak je put. Čim se čovjek više raskrili, tim je manje šanse da probije opnu oko svog ega koja ga vrlo uvjerljivo štiti od transformacije.

    Još jedan od razloga da duhovnost dolazi na loš glas su kojekakve sektaške ideje i učenja da neke izvanjske stvari mogu utjecati na nečiji duhovni razvoj (prehrana, celibat, gledanje u sunce, visak, kristali...). Primjer je ovo novo ludilo oko sungazinga - ljudi koji bleje u sunce pri zalasku ili izlasku misleći da mogu postati duhovni, pozitivni i transformirani. Što reći ljudima koji vanjsko sunce zamjenjuju za unutarnje sunce? Oni ni ne znaju prirodu unutarnjeg sunca ni distribucije svjetlosti u unutarnjem biću. A bogami, to nema veze ni sa pinealnom žlijezdom, ni sa čakrama ni s jedenjem vegetarijanske hrane. Već ima veze samo sa voljom pojedinca da transcendira vlastite samo-referentne okvire i da postigne uniju sa svojim unutarnjim bićem.

    Tu je također i ekscesivni naglasak na pozitivnom mišljenju - nešto što je samo-inducirana hipnoza koja pojedinca još više odvlači od samospoznaje. Čovjek mora upoznati sve, pa čak i svoje naj-neljudskije dimenzije prije nego može govoriti o ozbiljnom traganju. Izbjegavanje, odgađanje, dovođenje sebe u poziciju mehaničkog prakticiranja tehnika s uvjerenjem da će netko ili nešto na nama napraviti transformaciju... Naivna, djetinja afektivnost i zaljubljivost u same tradicije, tehnike i gurue...

    Nažalost, teško je naći kvalitetne knjige, autore i sl. koji čovjeka odmah odvode u srž bez redundantnosti, lupetanja i SF bajki. Naravno, to je velika, ali i bitna pomoć. Ostatak je na pojedincu i implementaciji svega što je internalizirao učenjem.

  8. #58
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by Ajant View Post
    Da vas više ne smaram, samo ću reći da je praksa višestruko vrijednija od same teorije. Iako je kontempliranje vrijedno i treba ga se držati na visokom mjestu u "spoznaji duhovnoga" iliti "duhovnosti", meditacija je još jedno vrijedno oruđe. Kao i tjelovježba, koja ne smije biti zanemarena.

    Zato bih nakon svog ovog filozofiranja rekao, nađite sami sebe. Ako si sami nećete pomoći, vjerojatno neće ni Bog. Zašto vjerojatno? Jer smo ipak i mi tragovi Svevišnjeg, kud je stupao On, stupamo i mi.

    Živili!
    Točno. Praksa >> teorija. Mada, čovjek se teoriji mora uvijek vraćati čisto da dobro prožvače zalogaj prije gutanja. Naravno, to vrijedi ako želi dubinski razumijeti konceptualni i okvir vlastite mape prema kojoj radi.

    Ovisi kako definiraš kontemplaciju a kako meditaciju. Kontemplacija može biti pasivna i aktivna. Meditacija također. Neke tradicije i sustavi imaju vrlo drugačije definicije što je što. Oboje je donekle sastavni dio svakog sustava makar se formalno tako ne prikazuje.

    Od tjelovježbe za duhovnost je bitnija unutarnja volja i namjera. Po mom skromnom mišljenju.

    Također je bitno iznova se podsjećati na to da smo daleko od cilja. Samo tako možemo razvijati još veću želju i kovati volju na optimalniji način. Ako se čovjek previše relaksira u mišljenju da je nešto postigao, već ga je pobjedila njegova zmija (ego i zemaljski intelekt).

    Dobro je ne odvajati duhovnu praksu od svakodnevnice, već težiti apsolutno povezati to dvoje koliko ide da se ne stvara tenzija i dihotomija sveto-profano. Osim toga, cijelodnevni trud da čovjek nadiđe samog sebe je sasvim sigurno bolji nego meditirati fiksno vrijeme na dan a ostatak dana plivati u valovima relaksacija i odmora od samopropitivanja i u gubitku svjesnosti u svakodnevnim radnjama ma kako banalne bile.
    Last edited by tehuti; 07-07-11 at 00:07.

  9. #59
    Ivan
    Guest
    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    Od tjelovježbe za duhovnost je bitnija unutarnja volja i namjera. Po mom skromnom mišljenju.
    Duhovnost i tjelovježba. Duhovnost tjelovježbe. Tjelovježba u duhovnosti. Tjelovježba za duhovnost. Duhovnost za tjelovježbu. Tjelovježba duhovnosti.
    Jesam li govorio o istom ili različitom?

    Dobro je ne odvajati duhovnu praksu od svakodnevnice
    Apsolutno se slažem, ali može li se duhovna praksa odvajati od tjelesne?
    Ako je duhovnost, a po mnogima jest, sve ono što riječima opisati ne možemo, ono što možemo osjetiti, doživjeti u potpunosti tek onda kad nam riječi više ne trebaju, ne bi li trebali i svakodnevnom tjelovježbom pročišćavati svoj duh?
    Fizička aktivnost dovodi do vode, do tuširanja, do čistoće. Za plivanje se kaže da je najzdraviji sport.

    Ići ulicama duhovnosti znači ići potpuno. Gdje je potpunost bez tjelovježbe?
    Nešto duboko u meni mi govori da je baza duhovnosti čistoća, nakon toga ide snaga, kako tijela, tako duha. Tijelo može ojačati duh, duh može ojačati tijelo. Tijelo je za duh. Duh je za tijelo. Zajedno, samo zajedno, oni postoje.

    A moja definicija duhovnosti?
    Nemam ju. Kad ću je moći definirati, neću je moći definirati riječima. U to sam uvjeren.

  10. #60
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by Ivan View Post
    Duhovnost i tjelovježba. Duhovnost tjelovježbe. Tjelovježba u duhovnosti. Tjelovježba za duhovnost. Duhovnost za tjelovježbu. Tjelovježba duhovnosti.
    Jesam li govorio o istom ili različitom?
    Duhovnosti i tjelovježba ok. Duhovnost tjelovježbe? Tjelovježba za duhovnost? Duh može utjecati na tijelo, ne vrijedi obrnuto. Fizičke radnje ne mogu utjecati na duh, ali mogu na psihu, odnosno pojavni dio duše. No sve to još nije dovoljno duboko da utječe na čovjekovu bit. Čovjekova bit ili unutarnje biće ostaje nepromijenjeno ako nema unutarnjeg rada. Fizički rad, tjelovježba pa čak i ezoterične tjelovježbe s energetikom tipa Yoga, Chi Kung, Tai Chi i ostalo mogu koristiti za detoksikaciju fizičkog tijela i pročišćavanje i integriranje psihe (otpuštanje trauma, emocija, suočavanje sa potisnutim sadržajem, integracija ega-sjenke). Vrlo bitno, vrlo moćno, ali nema veze sa duhom. To je još uvijek u domeni pojavnog i posljedičnog.

    Naravno, treba uvijek biti svih elemenata za optimalan život. Zato, kažem, budući da postoji barijera između vanjskog i unutarnjeg, mi možemo raditi odozgo prema dolje, i odozdo prema gore, ali potonji način je manjkav ako se samo on primjenjuje. Duh je skriven od čovjeka i nikakva fizička vratolomija ni asana poza, ni bilo kakvo ekstremno fizičko ili asketsko stanje tijela neće ga pomaknuti.

    Vjerojatno su nam poimanja duha, duše i tijela i njihovi odnosi različiti.

    Apsolutno se slažem, ali može li se duhovna praksa odvajati od tjelesne?
    Opcionalno. Mnogi veliki duhovni učitelji su imali neproporcionalno tijelo, višak sala a bogami nisu bili ni ljepotani.

    Ako je duhovnost, a po mnogima jest, sve ono što riječima opisati ne možemo, ono što možemo osjetiti, doživjeti u potpunosti tek onda kad nam riječi više ne trebaju, ne bi li trebali i svakodnevnom tjelovježbom pročišćavati svoj duh?
    Iz mog ugla gledišta, sve kombinacije koje čine čovjeka sretnim - go for it. Ja sam samo rekao da ne mislim da fizička tjelovježba ima direktan utjecaj na nečiju samorealizaciju koju poistovjećujem sa najunutarnjijim principom u čovjeku. (kako bi rekao jedan mason: "iz centra kruga ne mogu pogriješiti")




    Nešto duboko u meni mi govori da je baza duhovnosti čistoća, nakon toga ide snaga, kako tijela, tako duha. Tijelo može ojačati duh, duh može ojačati tijelo. Tijelo je za duh. Duh je za tijelo. Zajedno, samo zajedno, oni postoje.
    Jasno da postoje zajedno, a ne odvojeno. Duhovnost je za mene vezana samo za unutarnje akcije i reakcije. Ono što je pojavno proizlazi iz toga. Tijelo ima svrhu biti čovjekovo vozilo. Da li ono može utjecati na korjenske razine bića iznad astralnih, ne bih znao. Više naginjem uvjerenju da je to nemoguće.

    A moja definicija duhovnosti? Nemam ju. Kad ću je moći definirati, neću je moći definirati riječima. U to sam uvjeren.
    Svaka definicija koju netko može dati za išta je vrlo subjektivna, pa tako i svaka moja riječ. Ona možda zrcali određeno učenje određenog sustava, ali svejedno je samo jedna od mogućih interpretacija.
    Last edited by tehuti; 07-07-11 at 02:25.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts