+ Reply to Thread
Page 1 of 6 1 2 3 ... LastLast
Results 1 to 10 of 60

Thread: Što je to duhovnost?

  1. #1
    venerijanac's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Odsutan
    Posts
    311
    size="tall"

    Što je to duhovnost?

    Duhovnost je toliko širok pojam da mnogo ljudi, koji se zanimaju za nju, prilično često, to izražavaju velikim riječima, bez stvarnog pokrića, te s puno naglasaka na fenomene i izvanjsku formu. Takva duhovnost sadrži, sa jedne strane, puno pravila, uvjerenja i nekritičnog prihvaćanja svega i svačega, a sa druge izraženu netolerantnost prema drugačijem.

    S druge strane, duhovnost se često promatra kao sastavni dio religije. Mnogi vjernici smatraju da duhovnost izvan religije ne postoji. Da je sve drugo kvazi duhovnost, new age pokret, koji čovjeka vodi u opasne zablude. Pri tom je često prisutno isticanje moralnih normi vjernika, njihovog načina života, kako bi ostvarili vječni život, a koji je temelj njihovog vjerovanja.

    Ljudi skloni filozofiji smatraju da je jedino ona sposobna za proučavanje općih i fundamentalnih problema glede postojanja, znanja, moralnih sudova, uma i jezika. Naime, oni smatraju da se jedino kritičkim, općenito sistematskim pristupom te oslananjem na razložnu argumentaciju može ostvariti neki ozbiljniji napredak u sagledavanju čovjeka. Za njih je duhovnost nešto čime se bave samo lakomisleni ljudi ili oni podložni dogmama.

    I na kraju, duhovnost se može promatrati, za razliku od prethodnih pogleda, koji su čovjeku, uglavnom, prilazili kao nekom izvanjskom, kao proces spoznavanja samog sebe. Pri tom se, to spoznavanje, odvija do najdubljih mogućih razina u kojima čovjek otkriva sva svoja uvjetovanja, ali i sposobnosti. Drugim riječima, duhovnost može značiti, kroz usmjeravanje pažnje, povratak samome sebi.

    Što vi mislite o tome, što je duhovnost, odnosno, kako ju definirati?
    Ne oslobađa pročitana, nego doživljena istina
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #2
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,927
    U ovom svom stadiju razvoja smatram kako se duhovnim ne može biti bez čvrste vjere u Boga.
    oli
    Držim kako se ne može postati duhovnim, ukoliko se već nije postalo čovječnim.
    tj.
    Duboko sam uvjerena kako samo putem čvrste vjere u Boga mogu doseći onaj pravi stupanj* čovječnosti, koji bi mi omogućio postati (i) duhovnom osobom.

    "Duh" oli "spirit" dolazi od latinske riječi spiritus, koja, pak, proizlazi iz glagola 'spirare', što znači - disati.
    Pišem li ga malim slovom, tada, zapravo, govorim kako je sve što diše - duhovno.
    Pišem li ga velikim slovom, tada, pak, želim naglasiti kako od "Duha", pojedinim jedinkama što disati mogu (dakle, živim bićima) u vidu poklona dolazi viši nivo putem "daha" tj. bivaju sposobne udahnuti dio Duha u sebe te tako postati duhovnima.

    Dakle, ukoliko bi čovjek uistinu dosegao čovječnost, tada bi bilo za očekivati kako će u nj "ući" - dah života.
    Kadli ne bi bilo tako tj. kad bi svako živo biće moglo "udahnuti" dio Duha, tada se opet postavlja pitanje koje bi živo biće moglo, uopće, biti sposobno spoznati taj čisti dio unutar sebe te se, tako, opet vraćam na tezu da bez dosezanja stanja čovječnosti nema u biću (mogućnosti za prepoznavanje) čistoće Duha (baš kao što pušač ne može prepoznati svježinu planinskog zraka, kao što to može nepušač).

    A čovječnost, čovječnost bih definirala kao "sindrom" od četiri "simptoma", koji se manifestira ukoliko su dva simptoma prisutna u isto vrijeme.
    Simptomi su: pravednost, poštovanje, altruizam i suosjećanje.



    * - istinski, koji donosi mir. dakle ne samo onaj na riječima, nego (i) onaj na djelima, kada s istim mirom prihvaćamo i uspone i padove.

  3. #3
    venerijanac's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Odsutan
    Posts
    311
    Quote Originally Posted by enky View Post
    U ovom svom stadiju razvoja smatram kako se duhovnim ne može biti bez čvrste vjere u Boga.
    oli
    Držim kako se ne može postati duhovnim, ukoliko se već nije postalo čovječnim.
    tj.
    Duboko sam uvjerena kako samo putem čvrste vjere u Boga mogu doseći onaj pravi stupanj* čovječnosti, koji bi mi omogućio postati (i) duhovnom osobom.
    * - istinski, koji donosi mir. dakle ne samo onaj na riječima, nego (i) onaj na djelima, kada s istim mirom prihvaćamo i uspone i padove.
    Što za tebe, konkretno, znači čvrsta vjera u Boga?

    Dakle, ukoliko bi čovjek uistinu dosegao čovječnost, tada bi bilo za očekivati kako će u nj "ući" - dah života.
    Kadli ne bi bilo tako tj. kad bi svako živo biće moglo "udahnuti" dio Duha, tada se opet postavlja pitanje koje bi živo biće moglo, uopće, biti sposobno spoznati taj čisti dio unutar sebe te se, tako, opet vraćam na tezu da bez dosezanja stanja čovječnosti nema u biću (mogućnosti za prepoznavanje) čistoće Duha (baš kao što pušač ne može prepoznati svježinu planinskog zraka, kao što to može nepušač).

    A čovječnost, čovječnost bih definirala kao "sindrom" od četiri "simptoma", koji se manifestira ukoliko su dva simptoma prisutna u isto vrijeme.
    Simptomi su: pravednost, poštovanje, altruizam i suosjećanje.
    Možda se sve to može postaviti i drugačije. Naime, da čovjek već posjeduje sve to na što ukazuješ, ali da toga nije svjestan, jer su mu te odlike prekrivene naučenim načinom djelovanja. Drugim riječima da je čovječnost već u njemu, ali se mora osloboditi naučenog djelovanja. Treba prestati opravdavati svoju nečovječnost, jer eto čovječnost je slabost koja ne donosi ništa dobro u ovom svijetu nadmetanja i patnji. (i bivši pušač, kada se oslobodi nusprodukata pušenja, može prepoznati svježinu planinskog zraka).
    Ne oslobađa pročitana, nego doživljena istina
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #4
    vis, enky, s tim navodom o etimologiji naziva 'duhovno' i 'spiritualno', podsjetila si me na sliku Velikoga Kreatora/Stvaraoca/Boga koji je covjekolikom bicu udahnuo dusu od svojega Duha i nacinio ga covjekom na svoju sliku



    sto je duhovnost?
    za mene je duhovnost oduvijek bilo carstvo potrage za izgubljenim vremenom, svim osjetilima kreativno i NADAHNUTO covjekovo izrazavanje svoje interakcije sa svime vidljivim i nevidljivim

    duhovnost i je knjizevnost, slikarstvo, glazba, ples, gluma, arhitektura, seksualnost, vrtlarstvo, kulinarstvo ... ... sve sto covjeka uzdize

  5. #5
    venerijanac's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Odsutan
    Posts
    311
    Quote Originally Posted by todaytonight View Post
    vis, enky, s tim navodom o etimologiji naziva 'duhovno' i 'spiritualno', podsjetila si me na sliku Velikoga Kreatora/Stvaraoca/Boga koji je covjekolikom bicu udahnuo dusu od svojega Duha i nacinio ga covjekom na svoju sliku
    Ovo je ono u što čovjek vjeruje!

    sto je duhovnost?
    za mene je duhovnost oduvijek bilo carstvo potrage za izgubljenim vremenom, svim osjetilima kreativno i NADAHNUTO covjekovo izrazavanje svoje interakcije sa svime vidljivim i nevidljivim

    duhovnost i je knjizevnost, slikarstvo, glazba, ples, gluma, arhitektura, seksualnost, vrtlarstvo, kulinarstvo ... ... sve sto covjeka uzdize
    Ovo je ono što čovjeka čini uzvišenim!

    Gdje je nestao čovjek - onaj koji sebe može vidjeti iznutra?
    Tko je on? Zašto je takav, kakav jeste? Kakav bi mogao biti?
    Last edited by venerijanac; 25-02-11 at 20:32.
    Ne oslobađa pročitana, nego doživljena istina
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #6
    karizmatik
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    55
    smatram da pojam 'duhovnost' oznacava prvenstveno proces spoznavanja samoga sebe i to prvenstveno, ali ne iskljucivo, onog dijela koji nije 'ovozemaljski', tj. onog dijela kojeg ne opazamo 'normalnim' osjetilima koje vecina razvije uobicajenim odrastanjem, tj. upoznavanjem materijalnog svijeta i svoje psihe. znaci, duhovnost je upoznavanje 'onozemaljskog', svijeta koji nam je dostupan kad zavirimo iza zastora 'iluzije' ovoga svijeta.
    ako prihvatimo postojanje neke stvarnosti osim ove samorazumljive svim ljudskim bicima, tj. materijalne, emotivne i misaone, onda je materijalni, emotivni i misaoni svijet odredjeni ograniceni dio sire stvarnosti koju duhovnoscu nastojimo upoznati. po tome duhovnost mozemo opisati i kao upoznavanje sire stvarnosti od one uobicajene.

  7. #7
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,927
    Quote Originally Posted by venerijanac View Post
    Što za tebe, konkretno, znači čvrsta vjera u Boga?
    Kad sam imala 20 godina, mislila sam da rasturam engleski. Nevezano za tu "spoznaju", nastavila sam ga učiti i gle 20 godina kasnije, shvatila sam koliko ga slabo znam. Niti hrvatski ne znam kako spada, a kamoli engleski.
    Dakle, što sam više svjesna svog znanja, to sam svjesnija svog neznanja.

    Pa opet: S 20 sam bila ateist, s 30 vjernik (no ne i religiozna). Krenulo je moje proučavanje religija te njihova kritika. Do skoro 40te sam religije smatrala kamenom spoticanja.
    Ergo, već preko 10 godina proučavam religije; prije iz razloga pokušaja shvaćanja zašto ljudima religija uopće treba, a u zadnje vrijeme da sebi pomognem u samopopravljanju.

    Čvrsta vjera u Boga za mene je stoga ona, koja shvaća da ja, kao ja, tako mala i nikakva, nikako ne mogu biti u stanju pojmiti te spoznati ispravni put ponašanja bez vodstva svog Kreatora, čija uputstva, putem pisane riječi, koje je podario čovječanstvu, pokušavam slijediti na način da ih što bolje shvatim, a kako bi ih mogla što bolje i primijeniti.

    Čvrsta vjera u Boga za mene je stoga ona, koja shvaća i prihvaća svoju religiju kao riječ Božju u dubokom uvjerenju kako se na taj način Bogu i približavam u smislu Njegovog odobravanja mog nastojanja da postaJem bolji čovjek.

    Čvrsta vjera u Boga za mene je stoga ona, koja pronalazi mir u spoznaji da usamljenost ne postoji, jer čista iskrena želja (bez ikakvih primjesa) do Boga dolazi i On će mi je ispuniti ako je ista za mene dobra, jer On je uvijek tu za mene.

    Ergo, čvrsta vjera u Boga za mene znači da Bog najbolje zna što je za mene dobro, a na meni je da s mirom prihvatim sve Njegove odluke, ZNAJUĆI da me nikad neće opteretiti više, no što sam sposobna podnijeti.


    Quote Originally Posted by venerijanac View Post
    Možda se sve to može postaviti i drugačije. Naime, da čovjek već posjeduje sve to na što ukazuješ, ali da toga nije svjestan, jer su mu te odlike prekrivene naučenim načinom djelovanja. Drugim riječima da je čovječnost već u njemu, ali se mora osloboditi naučenog djelovanja. Treba prestati opravdavati svoju nečovječnost, jer eto čovječnost je slabost koja ne donosi ništa dobro u ovom svijetu nadmetanja i patnji. (i bivši pušač, kada se oslobodi nusprodukata pušenja, može prepoznati svježinu planinskog zraka).
    Možda.

  8. #8
    venerijanac's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Odsutan
    Posts
    311
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Ergo, čvrsta vjera u Boga za mene znači da Bog najbolje zna što je za mene dobro, a na meni je da s mirom prihvatim sve Njegove odluke, ZNAJUĆI da me nikad neće opteretiti više, no što sam sposobna podnijeti.
    Da, sigurnost je temeljna potreba čovjeka.

    Možda.
    E pa za razliku od Boga, kojeg čovjek, barem za sada, ne može neposredno spoznati, može samo vjerovati u njegovo postojanje, ono što si ti okarakterizirala kao 'možda', moguće je otkriti.

    Stanimo, na trenutak, nad jednom mogućnosti. Zamislimo da je Bog ugradio u čovjeka sve što mu treba da bi izašao iz svijeta 'straha' u svijet 'ljubavi', ali da, u isto vrijeme, ostavlja njemu na volju hoće li to iskoristiti ili neće?
    Kada bi čovjek prihvatio takvu mogućnost, bi li mu se njegov postojeći sustav vjerovanja urušio? Da li, samo zbog toga, odbacuje takvu mogućnost?
    Ne oslobađa pročitana, nego doživljena istina
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  9. #9
    Quote Originally Posted by venerijanac View Post
    Zamislimo da je Bog ugradio u čovjeka sve što mu treba da bi izašao iz svijeta 'straha' u svijet 'ljubavi', ali da, u isto vrijeme, ostavlja njemu na volju hoće li to iskoristiti ili neće? Kada bi čovjek prihvatio takvu mogućnost, bi li mu se njegov postojeći sustav vjerovanja urušio? Da li, samo zbog toga, odbacuje takvu mogućnost?
    covjek je kreacija, umjetnicko djelo Vrhunske Inteligencije i Vrhunskoga Kreatora
    dijete svojega Roditelja
    kao takav je otvoren za re-kreaciju, s neslucenim kreativnim mogucnostima kakve sam jos ne moze niti zamisliti (citaj: ne moze jos niti u svojoj masti dokuciti)

    kao svaka prava kreacija, covjek je zivo djelo bez zadanih ugradjenih odrednica, djelo koje komunikacijom samoga sebe opravdava svojega stvaraoca

    covjek (bozje djelo) u svojoj interakciji s okolinom postaje uvijek novi mijenjajuci tu okolinu . dakle, covjek je toliko otvoreno i nikad dovrseno djelo da je do njega samoga da "izadje iz svijeta 'straha' u svijet 'ljubavi'" ..

    koliko god on odrazava svojega kreatora, toliko je samostalan
    koliko god poseze za stvaraocevim tragom i putem, toliko si ga sam treba utabanati

    covjekovi strahovi su samo djecje fantazije kojima se smjeska kad odraste

    ne, covjekov sustav vjerovanja se ne rusi sa zamislju da je dijete svojega roditelja, da je do njega samoga da raste do velicine svojega kreatora

  10. #10
    venerijanac's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Odsutan
    Posts
    311
    Quote Originally Posted by todaytonight View Post
    ne, covjekov sustav vjerovanja se ne rusi sa zamislju da je dijete svojega roditelja, da je do njega samoga da raste do velicine svojega kreatora
    Mišljenja sam da ipak da. Naime, čovjekova pažnja skreće sa religioznih, svetih, knjiga na njega samog. Čovjek više nije mali, grješan, već velik u svojim mogućnostima.
    Ne oslobađa pročitana, nego doživljena istina
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts