Ovu pasminu, koja je stvorena u Škotskoj u 17. stoljeću, proslavio je Duke Alexander IV početkom 19.
Zbog izuzetno istančanog osjeta mirisa, pasmina se koristila u lovu na ptice za pokazivanje na lokaciju odstrela, ali i za donošenje istog natrag do lovca.

Kako je, u usporedbi s drugim lovačkim pasminama, sporija, no i zbog svoje ljepote, pasmina se sve manje koristi(la) u lovu, a sve više kao kućni ljubimac.

Pasmina, inače, prilično brzo uči, nježna je i privržena, no, ukoliko se ne odgaja od malena sa strpljivošću, ali i dozom autoriteta, sklona je kasnije ispoljavati dosta tvrdoglavo ponašanje, što je pogotovo nezgodno kad želite prekinuti šetnju ne bi li, napokon, otišli doma, a pas, jednostavno, neće doći, jer se njemu još landra.

Nikom ne preporučam imati Gordon setera, ukoliko nema veće dvorište (s visokom ogradom . nije šala, otići će u istraživanje. lovački nagon.) ili bar dovoljno vremena da svakodnevno psu omogući dovoljno kretanja, jer u protivnom postaje "opako" nervozan pa i blago anksiozan.
Inače, nije svadljive prirode i lako ga je voditi u šetnju tj. male su šanse da bi ova pasmina započela svađu ili tučnjavu s drugim psima.

Visina: 61cm-70cm (mužjaci) tj. 58cm-67cm (ženke).
Težina: 20kg - 32kg ženke. Mužjaci oko 5 kila teži.

Po statistikama pasmina ispada jako zahvalna vezano za zdravstvene probleme, kojih, jelte, ima vrlo rijetko.
Iskustva govore kako je pasmina sklona debljanju, vjerujem zbog ipak premalo kretanja a u odnosu koliko je pasmini zapravo potrebno, no, ipak, dobro joj je, stoga, davati više manjih obroka dnevno, umjesto jednog obilnog.

Mali seterinjo na Pagu:



I kako izgleda pasmina u odraslom izdanju:



Evo, ljudi moji, pa tko ga ima, neka kaže koliko su super ovi psi, a vi, koji ste se zeznuli pa ih uzeli u stan, priznajte što se sve događa, kad nemate dovoljno vremena za šetnje.