Po Schopenhaueru cijelo tijelo (tj. njegove funkcije usmjerene na samo postojanje), nije ništa više doli konkretizacija volje.
Kad kažem 'na samo postojanje' (a da se ne bi krivo shvatilo), mislim na želju usmjerenu na život i ne samo to, nego i na stvaranje i zaštitu vlastitih potomaka.
No, kad Schopenhauer priča o volji za životom, on, zapravo, pokušava objasniti način na koji sav život raste, funkcionira tj. na koji se ponaša.

E sad, ne radi se tu samo o ljudima, nego o svemu živom pa tako ta sila, koju smo ovdje spominjali kao 'Izvor', operira kroz cijelu prirodu na isti način. Mislim, neka se samo okrenemo oko sebe i vidjet ćemo kako je cijeli svijet organiziran da živi i stvara život.
Zar da pomislimo kako to radi svjesno? Vođeno voljom za životom?
Ne, on već jest takav. Volja za životom predstavlja način na koji, dakle (a da se vratim na 'bit'), funkcionira 'ja' unutar postojeće organiziranosti.

Ima još nešto; kad pogledamo koliko je blisko ( u smislu preklapanja ) svjesno, namjerno djelovanje s nagonima i instinktima (za očuvanjem života), opet nema neke razlike između ljudi i ostalilh živih bića. Dakle, organizacija je tu, vođena 'Izvorom', a volja za životom predstavlja način na koji funkcionira 'ja' unutar te organiziranosti.

I evo me opet:
Ako Izvor (organiziranosti) života promijeni samo jedan parametar za samo jedno 'ja', postoji mogućnost da 'volja od ja' više nije 'volja od ja', nego 'volja od Izvora' pa, samim time, i ono što, do daljnjega, upravlja s 'ja'.
(da su tu egzorcisti, odmah bi rekli - đavolja posla )



Nadam se kako sam ovim postom bolje uspjela predočiti na koji način mislim kako bit od ja može preuzeti kormilo?