+ Reply to Thread
Page 1 of 2 1 2 LastLast
Results 1 to 10 of 11

Thread: Arthur Schopenhauer

  1. #1
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    size="tall"

    Arthur Schopenhauer

    Kakav bi to bio Forum Filozofija, kad ne bi imao i temu o Arthuru Schopenhaueru (1788.-1860.), gdje bi raspravljali o njegovim djelima tj. pojedinim tezama, koje su, na ovaj ili onaj način, dotakle naše živote?



    Proučavajući Kanta te njegovu tvrdnju da je stvar po sebi nespoznatljiva, Shopenhauer dolazi do teze kako je naše 'ja' isto stvar po sebi, no to 'ja' poznajemo i iznutra i izvana. Iz takvih promišljanja proizlazi i njegovo najveće djelo:"Svijet kao volja i predodžba", u kojem stavlja naglasak kako je bit (ljudskog) 'ja' - volja za životom pa, shodno tome, ono što vrijedi za (naše vlastito) 'ja', vrijedi, po Shopenhaueru, i za cjelokupnu stvarnost.

    Blisko mi je što Schopenhauer tvrdi kako je volja za životom bit od 'ja'.

    Kad bih sama išla definirati volju, rekla bih kako je ista životna tj. pokretačka sila, koja nas "koordinira" unutar potreba i želja.
    Shodno rečenom; a povezano sa stvarnošću; snažna volja uspijeva ne ostvariti potrebe tj. ostvariti želje.

    Eh, sad bi valjalo definirati stvarnost pa "vidjeti" kako se unutar nje spajaju 'istina' i 'laž', ali i ideja o istini i laži.

  2. #2

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    6
    Nadovezala bih se samo jednom asocijacijom na riječi prof. Miše Kulića ( profesor na Katedri za filozofiju u Novom Sadu - knjiga: Jezik prije jezika ) gdje on kaže da se volja kod Schopenhauera izražava kao ono što voli Ja, a samo nema vlastito Ja, nastavljajući se na to interpretacijom da je naš jezik u pojmu volje sačuvao smisao o kome je riječ, naime da ono što voli-Ja jeste volja tj. volja je uvijek ona koju sebe ima ili do sebe dospijeva jedino u Ja ( iz spomenute knjige, str. 20 ). Znači, volja po Schopenhaueru koja nema svoje Ja, koja je bezsubjektivna, da bi do sebe dospjela to može jedino u Ja, kroz njega.
    Tako Ja i volja nisu jedno isto ali čine jedinstvo ( kao bitak i biće - jednog bez drugog nema ) pa tumačim da iz toga i može proizići ( ono što si napisala ) da Schopenhauer tvrdi kako je volja za životom bit od Ja.
    Također, zato što nisu jedno isto, ja bih malo prokomentirala i ovo što si navela da - "snažna volja uspijeva ne ostvariti potrebe tj. ostvariti želje".
    Kako volja nema svoje vlastito Ja i sebe zadobija samo kroz Ja, kada kažeš "snažna volja uspijeva" to onda podrazumijeva jedinstvo Ja i volje, gdje "Ja kormilari namjerom ( Ja je samo neko pokazivanje puta volji, neko namjeravanje kao nagovaranje volje ka predmetu ili njeno odvraćanje od njega )", pa stoga nije snažna volja ona koja uspijeva ne ostvariti potrebe tj. ostvariti želje, nego Ja koje kormilari, usmjerava, preusmjerava... može to; ali što opet ukazuje na nerazdruživost jednog i drugog. Tu bih samo još napomenula da je tu vjerojatno i izvor onoga što nazivamo svojom slobodnom voljom, mogućnošću da činimo izbore, a zapravo kormilarimo vlastitom voljom. Ispričavam se ako sam ovo isuviše zakomplicirala, ako nisam uspjela prenijeti jasnije svoje razumijevanje ovoga dijela u našoj raspravi ili nisam ispravno protumačila. Tema je složena, a i ovo je tek njen početak.
    Mislim da bi na pitanje "istine" i "laži" ali i ideja o istini i laži, trebalo još malo pričekati.

  3. #3
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Joj, ta nema potrebe za isprikom. Lijepo si to napisala. Jasno je što si željela poručiti.

    Razmišljajući o rečenom s tvoje strane, pitala sam se što je s pojmom 'moć' tj. kako, uopće, protumačiti 'moć nad samim sobom' (oli vlastita moć nad 'ja'), ako ne da volja (od ja) nadjačava 'ja' ne bi li 'ja', kao takvog, dovela do opetovane sposobnosti uspješnog (?) kormilarenja sobom (tj. svojom voljom)?
    ili drugim riječima;
    je li moguće da bit od stvari (kada se stanoviti čimbenici poklope. koji to?), ako stvar krene gubiti svoju bit, preuzme te kormilari (svojom) stvari do momenta opetovanog preklapanja/pronalaženja u jedinstvu pod daljnim kormilom stvari (tj. 'ja');
    tj.
    je li moguće da bi se, u takvom slučaju, radilo o evolutivnom razvoju stvari po sebi oli, u ovom našem slučaju, evolutivnom razvoju 'ja'?

  4. #4

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    6
    - Da, dobro si ovo rekla, a meni pada na pamet samo poslužiti se vlastitim iskustvom, kod objašnjenja ovoga.
    Jednom, upoznah moć volje, ali čiste volje, čiste težnje - životne, one koja pogoni, koja iz svog vlastitog izvora iskazuje to čisto htijenje, i poslušati je, jeste biti u koordinaciji s njom, usuglašeni. To je kao da imaš i vjetar i jedrilicu i sad samo trebaš odlučiti "uzjahati tog zmaja" i otisnuti se. Sve možeš!
    Ali onda, preokret. Neki vanjski faktori sugeriraju ti da to što ti sugerira volja ne činiš, i ti moraš uložiti snagu, koja uspiješ li svladati svoj prvobitni impuls jeste moć, kojom uspijevaš "svladati" ali zapravo je bolje reći poraziti ( sebe i svoju volju ) u onome što je bilo neko njeno čisto htijenje.
    Ta moć ( Ja koje upravlja ) i moć volje, imaju svoj rast, svoju koegzistenciju ( kao borbu unutar sebe; borbu u svom biću ) koju osjećaš... i u jednom trenutku, to bi možda mogli nazvati nekom prijelomnom točkom, slama se volja a Ja je za sebe pridobija na način koji za nas ima vrijednost nekog značenja. Mi, dugujemo toj našoj životnoj snazi koja probija kroz naše biće, u njega, dovoljno vrijedan razlog ( značenje ) zbog kojeg se ona u svojoj ( bezumnoj? ) snazi mora povući. Kormilo Ja, ipak je zavrtilo smjer kretanja u nekom drugom od onoga samoj volji željeno.
    ( izgleda da opet kompliciram )

    - Zamolila bih te da ovo "drugim riječima" još malo pojasniš; bojim se da nisam najbolje razumjela pa da ponoviš opet, da pokušam odgovoriti samo na to pitanje. Znači, ovo što si navela pod "ili drugim riječima".

  5. #5
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Sad smo u priču dodali ne samo 'moć', već i 'izvor', 'snagu', 'dužnost' te 'značenje' (što ćemo, vjerujem, kasnije; kad se ispostavi kako uz spomenute pojmove, nužno idu i neki drugi; moći bolje povezati s cjelinom). Zanimljivo mi je sto na sat.

    Da pokušam:
    Ako je volja bit stvari tj. životna (pokretačka) energija, kojom stvar (tj. u ovoj "našoj priči" - 'ja') kormilari te ako se, zbog nekih čimbenika (o kojima bih voljela kasnije raspravljati pa da zajedno pokušamo dokučiti koji bi sve bili mogući) stvar (tj. 'ja') više ne zna/može nositi sama sa sobom pa samim time i ne zna/može nositi (dakle, nije više, iako u mogućnosti, sposobna kormilariti) sa svojom biti (tj. voljom tj. životnom pokretačkom energijom); stoji li da ju tada ista ili napušta (pa stvar prestaje biti) ili, a ovisno opet o stanovitim faktorima (o kojima bih isto voljela da zajedno pokušamo dokučiti koji bi sve bili mogući) preuzima kormilo nad stvari (tj. nad 'ja'), sve dok stvar (dok 'ja') ne ojača te (opet) (p)ostane stvar po sebi (čija je bit ono što je tom stvari, jelte, i čini)?


    (ako treba, probat ću ponovno pojasniti što sam željela reći. imam volje. )

  6. #6

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    6
    Najbolje je kada su međusobno usuglašeni, životna pokretačka energija i "ja", kada su se već našli u sprezi htijenjem nekog spoljašnjeg predmeta prema kojemu "ja" pokazuje put volji...
    Ako se "ja" ne može nositi sa sobom, ako nailazi na prepreke koje ga obeshrabruju, ako počne sumnjati, postajati malodušno.... tada i živa pokretačka energija priključena u jednom trenutku upravo uz takvo "ja" ( dok je ono još imalo kormilo u rukama i sigurno kormilarilo ), kada ono postane kolebljivo, nesigurno, malodušno, kada zdvaja, ne zna više.... itd.... propada ili povlači se ( ti kažeš - napušta ) kao što se povlači krv u dubinu svojih žila nakon što je nečim bila živo pokrenuta i uzburkana, ili onako kao što se povlače životni sokovi u stablima u svoje korijenje, negdje unutra, kada dođe zima i kada im uvjeti nisu takvi da bi prokolali, prokrvili stablo svojim životnim ekstraktima, da bi cvjetalo, da bi listalo, granalo se, raslo...
    Kada se "ja" nađe bitno pokolebano to pokoleba i volju... ( ne treba zaboraviti da su suživjele zajedno u jednom trenutku oko zajedničkog predmeta htijenja ) pa se može lako dogoditi da je "ja" više ne može prizvati ako je rasplinjavanje takvo da je teško ponovno okupiti nešto što se razgrnulo.
    Ali ako "ja" nailazi na prepreke zbog kojih se sve manje može nositi sa sobom, ne zbog nedostatka volje da kormilari nego težine samih prepreka, tada volja može preuzeti kormilo utoliko da "ja" da dovoljno snage da izdrži, da ne odustane. To je možda ono što si nazvala "dok stvar malo ne ojača".... Znači, prirodno je da "ja" nailazi i na svakojake prepreke što se kao vanjski faktori isprječuju pred njim i njegovim htijenjem, ali ako je bit od "ja" ( ne samo njegova životna pokretačka energija kao bit jer takvu ima i sve u prirodi što živi a čovjek je specifikum zbog svoje samosvijesti, nego i bit kao ono što je karakteristično za jedno pojedinačno, jedinstveno ljudsko biće ) očuvana, tada je to i zalog uspješnom prevazilaženju prepreka.... do nečega željenog.

  7. #7
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Uzmimo da je biće tj. 'ja' izgubilo svoju bit tj. 'volju' (pa, posljedično, prestalo biti) . Volja, kao 'bit', nepromijenjivog je karaktera (da nije, ne bi mogla biti ičija 'bit'), ali i energetske prirode. Kuda ta energija odlazi, ako njome niko ne upravlja tj. postoji li mogućnost da voljom, kao biti od 'ja' (dakle biti od partikularnog), cijelo vrijeme upravlja ne 'ja', nego Apsolut?

    Shodno rečenom, a ako je tako, uistinu postoji mogućnost kako je slobodna volja biću samo prividno slobodna, jer ono nije u stanju pojmiti kako se njime upravlja, pošto, kao pratikularno, ne može pojmiti Apsolut.

    Stoga, nije nemoguće da volja od ja, upravlja s ja tj. da bit stvari ne samo da čini stvar time što jeste, nego njome i upravlja.

    Kako ti se ovo čini?

  8. #8

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    6
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Uzmimo da je biće tj. 'ja' izgubilo svoju bit tj. 'volju' (pa, posljedično, prestalo biti) . Volja, kao 'bit', nepromijenjivog je karaktera (da nije, ne bi mogla biti ičija 'bit'), ali i energetske prirode. Kuda ta energija odlazi, ako njome niko ne upravlja tj. postoji li mogućnost da voljom, kao biti od 'ja' (dakle biti od partikularnog), cijelo vrijeme upravlja ne 'ja', nego Apsolut?

    Shodno rečenom, a ako je tako, uistinu postoji mogućnost kako je slobodna volja biću samo prividno slobodna, jer ono nije u stanju pojmiti kako se njime upravlja, pošto, kao pratikularno, ne može pojmiti Apsolut.

    Stoga, nije nemoguće da volja od ja, upravlja s ja tj. da bit stvari ne samo da čini stvar time što jeste, nego njome i upravlja.

    Kako ti se ovo čini?
    Čini mi se da ne prolazi.
    Ako je volja - volja za životom; ja bih ovdje naglasila upravo ovu Schopenahuerovu tvrdnju da je volja za životom bit stvari, kako si napisala u uvodnom postu - onda ona ne može činiti stvar time što jeste nego samo intenzivirati/omogućavati da stvar bude to što jeste. Neka stvar/ biće jest. To da ono uopće jest jeste njen bitak. Ali to što ta stvar jest - ona u svojoj biti - nešto je, što po mom shvaćanju, najdublje korespondira s voljom za životom, kao IZVOROM - koji se rado odaziva i "puni" biće svojom životnom energijom, kada kroz biće ili u njemu "ona ugleda" priliku za svoj život. Pogledaj s koliko si entuzijazma ti osmislila i ostvarila ovaj projekat e-forum - bez volje za životom predmeta svog htijenja - to ne bi bilo moguće. Znači, volja kroz biće prepoznaje neki spoljašnji predmet svog htijenja koji biće prepoznaje svojim htijenjem, kao volju za njim. I to se nekako događa istovremeno. Biće je ono koje pokazuje put volji, jer prema Schopenhaueru - volja je čista težnja, bezgranična, bezrazložna, nema cilj te jedino hoće samu sebe kao volju - pa takvu sebe kao volju i može imati jedino kao biće koje "voli-ja" - voli to nešto što se podudara ili pada u "ja". I ako nešto i upravlja bićem, onda je to "ja" ili bit bića - pa bih ja ovdje rekla da je "ja" bit bića a volja za životom tog "ja" ona koja ga podržava i održava združujući se s "ja" svojom životnom snagom.

    Kako sad ovo raspetljati?

    Bit je ono bitno, suštinsko, karakteristično po čemu neko biće jest upravo to što jeste.
    Bit bića je sebstvo.
    Za sebstvo ne moramo imati sluha - možda je vremenom negdje prigušeno, potisnuto pa ga ne čujemo - ali impulsi volje uvijek će reagirati u dodiru s njim i nama se na taj način otkrivati - to sebstvo; ta samovolja s kojom se ono pomalja iznutra i "preuzima" nas ako smo odlutali.... Vidiš, gotovo da nema razlike između sebstva kao biti bića i volje za životom toga što je bit bića.
    Što zaključiti?

    Bez volje koja je u korelaciji s biti bića, ni biće ne može živjeti svoju bit. Živjeti sebe. A ako volja jedino hoće da ima samu sebe, tada ni ona ne može imati sebe - bez da se dogode, podudare - volja i biće ( njegova bit; njegova specifičnost; mogućnost, potencijal ). Ovdje je zapravo riječ o ljubavi. Sljubljuju se - volja sa bićem i biće sa voljom.
    A ako je narav ljubavi stvaranje - tada se i smisao volje ( za životom ) i smisao bića sa svojom biti, ostvaruju u toj naravi.

    Otkuda sve to?

    ( bila sam nastavila pisati ali se u jednom trenutku prekinula nit misli... pa neka ostalo ostane za neki drugi put ) Iopnako sam pisala isuviše, a možda slutim, da je sve ovo samo okretanje i da ćemo se opet naći na početku odn. onom Schopenhauerovom.

    Moram ovdje spomenuti jednu zgodu s mojom tetkom, kada sam spomenula okretanje.... jednom se zavrtjela u onim kružnim vratima ( a to je bilo u jednoj stranoj zemlji gdje je otišla na odmor ) i kada je izašla otišla je na neku drugu stranu a tetak na drugu - izgubili su jedno drugo. Ali, opet, našli su se samo ne pamtim detalje te priče. E, tako i ja... okreći se okreći i tko zna gdje sam izašla. Ali, jednom, slutim, opet će me na nekom mjestu čekati - Schopenahuerova volja, ili Svijet kao volja i predodžba.
    Last edited by volver; 12-04-11 at 20:47.

  9. #9
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    volver, pročitala sam 3 puta, vrlo sporo, što si napisala, i svaki puta me je tvoj post doveo do misli kako je poanta u Izvoru. Valja malo razmisliti o tome. Imam stanoviti film (u glavi, naravno ), ali trebam ga posložiti, u miru - pa ću ga onda (na)pisati .

  10. #10

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    6
    Žao mi je, svjesna sam da mi je pisanje kompliciranije nego što bi moglo biti ( svjesna sam toga i dok pišem ) ali pustim da pišem onako kako misli nailaze i samo se nadaje, jer pročistiti jezički ovakvu jednu temu vjerojatno je moguće i lakše tek nakon puno "sirovog materijala".

    Izvor; da, i ja mislim da je tu poanta.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts