Naišao sam na zanimljive ideje u akademskom radu dr. Moshe Idela "Messianic Mystics", stručnjaka za židovstvo i židovski misticizam, a to je ideja da su na Bliskom Istoku, sve od vremena dolaska Semita, kraljevi dolazili na vlast u vrlo intrigantim ceremonijama. U starom Egiptu kraljevi su bili pomazani uljem koje se dobija od sala krokodila. Krokodil je "messeh" na egipatskom. Što nas dovodi do zajedničke etimologije "messeh" i "HaMashiach" ili mesija. U ta drevna vremena kraljem je mogao postati samo onaj koji je bio pomazan, a to je bila uloga visokog svećenika da preda božanski blagoslov budućem kralju. Simboličkim aktom, kralj dobiva božansko pomazanje na glavu, centar intelekta da bi primio tok božanske energije odozgo. Uloga mesije i kralja je tada bila izjednačena.

Sama kruna koja pokriva ljudski intelekt je Keter (kruna na žid.), prva dinamična sfera Drveta Života. Moglo bi se reći da je kralj taj koji prima Svjetlo odozgo iz gornjeg svijeta da bi vršio božansku volju na zemlji. To je ideja monarha u mnogim kulturama.

Ezoterična interpretacija procesa pomazanja i krunidbe je po meni doživjela procvat u vrijeme rabina Abrahama Abulafije (13. stoljeće Španjolska). On je vrhovnog makrokozmičkog mesiju indirektno izjednačio sa Keterom, a čovjeka, vjernog slugu sa Malkutom, sferom manifestnog svijeta. Za Abulafiju mesija je Božanski Intelekt ili Agent Intelekt u uzoru na Aristotela ili Nous Platona i neoplatonista. Koncept dvojice mesije je posebno intrigantan. Da bi čovjek percipirao duhovno mora svojim dobrim djelima (mitzvot) doseći duhovni svijet a za uzvrat Božanski Intelekt ili gornji mesija šalje svoje blagoslove na krunu inicijata, odnosno utjelovljenog mesije. To se ne odnosi samo na kraljeve, mada je to porijeklo te simbolike, već i na svakog pojedinca koji još nije dozvao vrhovno svjetlo na svoju krunu.