+ Reply to Thread
Page 2 of 2 FirstFirst 1 2
Results 11 to 18 of 18

Thread: Kontemplativna molitva

  1. #11
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Nekoliko citata poznatih mistika o dubini iskustva:

    "Kako je moja molitva postajala (sve) usrdnija i dublja, imao sam sve manje i manje za reći. Na kraju sam skroz utihnuo. Pretvorio sam se u ono što je vjerojatno sušta suprotnost govoru, pretvorio sam se u slušatelja. Prvobitno/isprva sam smatrao kako je molitva govor. Ali naučio sam da molitva ne samo da je šutnja, nego (da) je slušanje. Tako da: moliti ne znači čuti sebe kako govorim; moliti znači, utihnuti, mirovati i čekati, dok onaj koji se moli ne začuje Boga."

    Sören Kierkegaard (1813-1855), filozof, teolog i književnik.

    "Smatran je prvim egzistencijalističkim misliocem, a bio je kritičar službene kršćanske Danske crkve i ispraznih formalnosti. Izgradio je specifičnu metafiziku slobode prema kojoj se subjekt spašava svjesnim izborom Boga." Wikipedia

    Postoje mislioci, pojedinci koji odudaraju od formalizma i suhoparnosti dogme, no njihova riječ rijetko odzvanja u ljudskim umovima, barem umovima vjernika koji radije slušaju lokalnog svećenika nego najveće filozofe i mistike čovječanstva.

    "Molitva je više od samog ‚razgovora’ sa Bogom. Molitva je otvaranje (prema) Bogu, susret sa Bogom, susret koji se događa na svim zamislivim nivoima, sa najrazličitijim sredstvima, gestama i položajima tijela."

    John Wesley (1703-1791)


    "Istinska religija nije vanjski događaj, nego je to život Boga u duši čovjeka."

    John Wesley (1703-1791)"


    "Istina je da korijen religije leži u srcu, u dubini duše, da je on spoj duše s Bogom, život Boga u duši čovjeka. I ako je taj korijen zaista u srcu, ne može a da ne potjera mladice; a one su različiti primjeri/dokazi vanjske poslušnosti, po prirodi su isti kao i korijen, zbog čega ne predstavljaju samo obilježja i znakove, nego i suštinske elemente religije.

    Isto tako je istina da puka vanjska religija, koja svoje korijene nema u srcu, ništa ne vrijedi. Bogu se ne sviđaju takve vanjske službe, isto kao ni židovske žrtve paljenice, ali čisto i pobožno/vjerno srce je žrtva koja Mu je uvijek mila. A mile su Mu i sve vanjske službe/okupacije koje izviru iz srca: žrtva naših molitvi, žrtve slavljenja i hvaljenja (Boga), žrtva naših dobara koja Mu ponizno posvećujemo i koja koristimo isključivo Njemu u čast, i žrtve naših tijela, koje želi prije svega."

    John Wesley (1703-1791)

    Istinsko Kraljevstvo Božje je za pravog prijatelja Boga svugdje, a za neprijatelje Boga nigdje; jer za ove je opet sve pakao, kud god da okreneš oko i ostala osjetila. Gore i dolje sasvim je isto. Niti gledaj u zvijezde – jer one su planete poput ove po kojoj gaziš – niti spuštaj pogled prema zemlji, jer ona je usmjerena/iste je sudbine kao i tvoje tijelo koje će jednom morati umrijeti i istruliti! Ali zato vrijedno proučavaj i istražuj u svom srcu; tamo ćeš naći ono što tražiš. Pošto je u srce svakog čovjeka položeno živo sjeme, iz kojeg će ti procvasti vječna zora vječnog života. Putem/kroz srce ćeš nakon smrti svoga tijela izići u beskrajni Božanski prostor, i s obzirom na karakter svog srca, naći (doživjeti) ga ili kao nebo ili kao pakao!“

    Jakob Lorber (1800-1864)


    "Najplemenitija molitva je kad se molitelj iskreno/usrdno/prisno pretvori u ono pred čim kleči."

    Angelus Silesius (1624-1677)


    "Ja vjerujem da mi u sebi nosimo iskru onog svjetla koje mora svijetliti (i) u temeljnom principu postojanja, a koje naša slaba čula mogu samo otprilike/izdaleka naslutiti. Tu iskru u sebi rasplamsati i ostvariti Božansko u nama, naša je najveća/najuzvišenija obaveza."

    Johann Wolfgang von Goethe (1749-1832)


    "Nema ništa slađe, ništa silnije, ništa uzvišenije, ništa potpunije, ništa veselije, ništa savršenije, ništa bolje, na nebu ni na zemlji, od ljubavi; jer ljubav je rođena iz Boga i može, uzdignuta iznad svega stvorenoga, otpočinuti jedino u Bogu."

    Thomas von Kempen (1380-1471)

    "Gospodin zahtjeva obožavanje i poštovanje, ali ne zbog Sebe, već zbog ljudi, pošto na taj način čovjek od sebe odstranjuje svoje vlastito, samoljublje i ljubav prema svijetu, koje zatvaraju srce."

    Emanuel Swedenborg (1688-1772)


    "Svaki dan si odvoji pola sata za molitvu, osim ako imaš puno posla – u tom slučaju si odvoji jedan sat."

    Sv. Franjo Saleški (1567-1622)


    "Tko istinski voli Boga, taj je neprestano uz Boga i u Bogu. A želi li od Boga nešto čuti i saznati, neka Ga upita u srcu, pa će putem misli srca ubrzo dobiti potpuni odgovor, tako da na taj način svaki čovjek može u svako doba i u svezi svih stvari biti podučavan i obrazovan od Boga. Iz ovoga vidiš kako čovjeku nije uvijek neophodno vidjeti kako bi bio blažen u Gospodinu, nego samo čuti i osjetiti, - time čovjek ima sve što je potrebno za istinsku sreću u Gospodinu."

    Jakob Lorber (1800-1864)


    "Pitali su mudraca, koji trenutak čovjekovog života je najbitniji, koji je najbitniji čovjek kojega u životu susreće, i koje djelo je u životu najnužnije.

    Odgovor je glasio: Najbitniji trenutak uvijek je sadašnjost, najbitnija osoba uvijek je baš ona koja se nalazi nasuprot tebe, a najnužnije djelo uvijek je ljubav."

    Meister Eckhart (1260-1328)


    "Sve poteškoće u molitvi izviru iz jednog uzroka: iz toga što se moli kao da Bog nije prisutan."

    Theresa de Avila (1515-1582)


    "Moliti ne znači tražiti. Molitva je sjedinjenje s Bogom – to je razgovor s Bogom. Kako se naš život transformira pod utjecajem plemenitog prijatelja. Koliko beskrajno više će nas tek transformirati zajedništvo/unija sa Onim Koji je neizmjerno dobar.”

    Sundar Singh (1889-1929)


    "U unutrašnjosti, u osnovi-ci/uzroku čovjeka, tamo si je Bog izabrao mjesto svog spokoja; tamo On nalazi Svoje zadovoljstvo. Kad bi bar neko ovo činio: primjetio/percipirao uzrok iznutra, i okanio se svih stvari te se okrenuo prema unutra! – Međutim, nitko to ne čini. A pritom se često događa da čovjek u svojoj vanjskoj aktivnosti bude i po deset puta upozoren da se okrene ka unutra. – Ali on to ni onda ne čini."

    Johannes Tauler (1300-1361)


    Jedna od najracionalnijih, najrealnijih i najkorisnijih molitava:

    "O Gospodine, daj mi duševni mir da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti. Daj mi odvažnost da promijenim stvari koje mogu promijeniti. I daj mi mudrost da mogu razlikovati jedno od drugoga."

    Reinhold Niebuhr

  2. #12
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Mistička molitva Sv. Simeona (949 – 1022)
    ( Njome Duha Svetoga sebi zaziva onaj koji ga već unaprijed (nekako) vidi )


    1. Dođi, svjetlo istinito!
    2. Dođi, vječni živote!
    3. Dođi, tajno skrivena!
    4. Dođi, bezimena riznico!
    5. Dođi, neizreciva stvarnosti!
    6. Dođi, nepojmljiva osobo!
    7. Dođi, vječna radosti!
    8. Dođi, svjetlo nezalazno!
    9. Dođi, sigurno iščekivanje onih koji se imaju spasiti!
    10. Dođi, buđenje onih što spavaju!
    11. Dođi, uskrsnuće mrtvih!
    12. Dođi, Silni, koji neprestano sve činiš i popravljaš i preobrazuješ samom svojom voljom!
    13. Dođi, nevidljivi i sasvim nedodirljivi i neuhvatljivi!
    14. Dođi, Ti, koji uvijek ostaješ nepokrenut i koji si svaki čas u pokretu dolazeći k nama koji ležimo u podzemlju, Ti koji boraviš iznad sviju nebesa!
    15. Dođi, preželjeno i stalno ponavljano Ime, ma da smo sasvim nesposobni da izričemo što si ili da spoznajemo kakvo si i otkuda si!
    16. Dođi, vječna milino!
    17. Dođi, vijenče neuvenljivi!
    18. Dođi, purpure Boga velikoga i Kralja našega!
    19. Dođi, pojasu kristalni i draguljima urešeni!
    20. Dođi, sandalo nepristupna!
    21. Dođi, kraljevski grimizu i zbiljski samovladarska desnico!
    22. Dođi, Ti, koga zaželje i želi moja kukavna duša!
    23. Dođi Sam k meni samome, jer jesam, kako vidiš, sam!
    24. Dođi, Ti, koji si me od svega odijelio i učinio samcem na ovoj zemlji!
    25. Dođi, Ti, koji u meni sam postade željom i učini da ja želim Tebe – Tebe koji si posvema nepristupan!
    26. Dođi, daše moj i živote!
    27. Dođi, radosti i slavo i beskonačna moja naslado!
    28. Zahvaljujem TI što postade jednim duhom sa mnom – i to bez miješanja, promjene, preoblikovanja, jer Ti si Bog iznad svega!
    29. Zahvaljujem što Ti sam postade meni sve u svemu: neizrecivom i sasvim neiscrpivom hranom koja neprestano teče preko usnica moje duše i vrije u izvoru moga srca!
    30. /Ti mi postade/ odijelom koje ižaruje sjaj i sažiže zloduhe!
    31. /Hvala što mi postade/ čišćenjem koje me neprolaznim i svetim suzama pere: sve to Tvoja nazočnost milostivo daruje onima kojima dolaziš!
    32. Zahvaljujem Ti što mi postade svjetlom bez večeri i suncem bez zalaza, jer Ti – koji svojom slavom ispunjavaš svemir – nemaš kamo da se sakriješ!
    33. Nikada se Ti ne sakri ni pred kime, nego smo to mi koji se krijemo pred Tobom, mi koji nećemo da k Tebi dođemo!
    34. Ta kamo bi se mogao sakriti Onaj koji nigdje nema mjesta za počinak!
    35. Ili, čemu /bi se sakrivao Ti/ koji nikada ne odvraćaš od bilo kojega bića niti koga od njih odbijaš!
    36. Sada dakle, Gospodaru, useli se u mene i stanuj i boravi neprestance i nerastavljivo do konca u meni, svomu robu, o Dobri, kako bih i ja prigodom svog izlaska /iz svijeta/ i poslije izlaska u Tebe, Dobri, zajedno kraljevao s Tobom, koji jesi Bog iznad svega!
    37. Ostani, Gospodaru i ne ostavljaj me sama, da – kada navale moji neprijatelji koji stalno traže da mi proždru dušu – nađu Tebe kako u meni boraviš i udare u bijeg, i da me ne nadjačaju vidjevši Onoga koji je od sviju najjači kako unutra boravi u kući moje kukavne duše.
    38. Da, Gospodaru, kao što si se sjetio dok sam još u svijetu boravio i kao što si me izabrao, a da ja nisam ni znao, te me od svijeta odijelio i postavio me ispred obličja svoje slave, tako i sada čuvaj u nutrini mene koji se zauvijek i nepokolebljivo nalazim u Tvojemu stanu što je u meni, da neprestano motreći Tebe – ja mrtvac počnem živjeti!
    39. /Daj da/ posjedujući Tebe, ja siromah budem uvijek bogat – da, bit ću bogatiji od svih kraljeva: blagujući i pijući Tebe, te odijevajući se u svako doba /Tobom/, bit ću i ostati uživačem neizrecivih dobara!
    40. Ti naime jesi sve Dobro: svaka slava i svaka slast i dika pripada Tebi, svetoj i životvornoj Trojici u Ocu i Sinu i Svetome Duhu, koju časte i priznaju i kojoj se ničice klanjaju i božanski je štuju svi vjernici sada i vazda i u sve vijeke vjekova. Amen. +

    ***

    Zanimljivo da je sv. Simeon baš izabrao broj 40 kao broj hvala. To je i u Kabali i općenito u zapadnoj mističnoj tradiciji broj transformacije, broj sfera na Drvetu Života u 4 svijeta (4 svijeta x 10 sefira = 40). Molitva je napisana kao neka kabalistička tefilla (molitva) gdje se navode atributi Boga i njegove kvalitete (božanska imena) što je karakteristika Heikhalot tekstova i Merkava misticizma (pred-kabalistički misticizam).

  3. #13
    Arwen's Avatar
    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    580
    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    "Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću.'' (Mt 6,5)

    Javne molitve nikad nisu toliko jake ako nisu iskrene. A silna distrakcija uma u grupi vrlo često onemogućava dublji fokus na transcendentalnu narav molitve i njezin krajnji objekt, sam prvi izvor.

    ''A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.'' (Mt 6,6)

    Dakle, meditacija je apsolutno nužna za približavanje božanskom. Molitva u umu i srcu je najmoćnija molitva i direktno čovjeka približava HaShemu, Velikom Arhitektu. Ovo sa zatvaranjem sebe u sobu i zatvaranjem vrata je sugestija da se istinska molitva odvija samo u unutarnjem sanctum sanctorumu duše.

    'Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svega nabrajanja. Nemojte ih dakle oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno.'' (Mt. 6,7)

    Bez dubokog i postepenog ulaska u drugo stanje svijesti preko svetih riječi molitve nema ni osjećaja božanske prisutnosti. Jedina molitva koja se imalo tiče božanskog izvora je mistična, kontemplativna tajna, unutarnja molitva koju nikako ne može zamijeniti liturgijsko mrmljanje.
    Ne radi se o meditaciji, već o osobnom odnosu s Bogom. Kao kad imamo nešto vrlo intimno za podijeliti s bliskom osobom, tada obično tražimo osamu i spominjemo da će se razgovor odviti 'u četiri oka'.
    Potrebno je, dakle, da smo sami, Bog i mi, da je tišina, kako nas ne bi ometali razni izvanjski zvukovi, ali do meditacije u onom njenom izvornom značenju ne dolazi.

    S time u vezi je i Isusova uputa da riječi molitve ne ponavljamo bezveze- jer je to inače praksa mnogih religija, ne samo dominantnih kršćanskih crkava, poput katoličke i pravoslavne.

    Konstantnim ponavljanjem istih riječi vjernik ne dolazi u kontemplativno, već hipnotičko i transu slično stanje, gdje puno toga ima veze s našom izmijenjenom svijesti i percepcijom, a malo, ako išta, s komunikacijom s Bogom.
    Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
    Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
    Rimljanima 8:38, 39
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #14
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by Miss Wiseass View Post
    Ne radi se o meditaciji, već o osobnom odnosu s Bogom.
    Ovisi o definiciji meditacije. Daj mi svoju definiciju meditacije da se možemo bolje razumijeti.

    Meditacija se obično definira kao fokus na jednu određenu stvar duže vrijeme. Ona može biti 10 min, od nekoliko sekunda, ali može biti cijelodnevna. U meditativnom ili kontemplativnom stanju, čovjek je receptivniji i bliži svojoj srži, a tako bliži i Bogu. To bi onda bio taj odnos o kojem ti pričaš. On se prenosi iz duhovne prakse i u svakodnevnicu kao posljedica.

    Konstantnim ponavljanjem istih riječi vjernik ne dolazi u kontemplativno, već hipnotičko i transu slično stanje, gdje puno toga ima veze s našom izmijenjenom svijesti i percepcijom, a malo, ako išta, s komunikacijom s Bogom.
    Trans u svim religijskim pokretima služi kao točka kontakta sa dubljim razinama jastva (transpersonalno iskustvo), a eventualno i sa dubljim razumijevanjem stvari. Istina je da mnogi zloupotrebljavaju promijenjena stanja svijesti, ne doživljavaju prave kontakte sa božanskim već sa svojom imaginacijom.

    Istina, to je ekstatički trans. No on je često odskočna daska za dublje prodiranje u srž stvari. Isto tako može biti i opojna "droga". Stanje koje je samo sebi cilj. Molitva ekstatičke i kontemplativne prirode - primjer Isusova molitva istočne Crkve. Mantrički alat u kojem monah ili podvig dolazi u promjenjeno stanje svijesti da bi mogao biti bliži izvoru svog bića. Molitva naravno ovdje nije sama sebi svrha, već je čista devocija. Ponavljanjem molitve događa se ustvari da monah internalizira molitvu iz uma u srce. To je događa kroz duži period, ne odmah. Zato je istočna Crkva zadržala taj pomalo yogički pristup koji se meni osobno podosta dopada. Naravno, to je samo jedan oblik duhovne prakse. Sviđa mi se i zapadna kontemplacija.

  5. #15
    Arwen's Avatar
    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    580
    Ima jedan stavak u Bibliji, na samom početku, gdje (u Postanku 3:5) zmija kaže Evi: 'Vi ćete biti kao Bogovi'. To je Evi bilo sasvim dovoljno- poslije toga znamo što se dogodilo.

    Tu ljudsku težnju, da postanemo poput Boga, mogla bih smjestiti u samo središte New Age pokreta u svoj njegovoj cjelini i suštini. Odatle i težnja ka transcedentnim stanjima svijesti, kao i okultističko-ezoterijsko-gnostičkim učenjima, koja služe isključivo u svrhu duhovne samospoznaje/samoostvarenja.

    U tom panteističkom monizmu, Bog je nadiđen ili istovjetan s jastvom. Čovjek zauzima mjesto Boga, što smatram vrhuncem egocentrizma u duhovnosti novoga doba. Gubi se razlika između Boga i svijeta, sve se stapa i nema apsoluta iznad nas samih, budući da je sve oko nas, kao i mi sami, samim sobom objašnjivo.

    Duh i materija se isprepliću, spasenje u onom smislu u kojem ga kršćanstvo shvaća više ne postoji ili je identično zadobivanju prosvijetljene svijesti, u kojoj osoba otkriva sebe u svemu i sve u sebi.

    S tim u vezi, ako je meditacija razgovor s Bogom, onaj u kojem smo skoncentrirani na ono što govorimo, na svoje osjećaje, na trenutak, onda je meditacija i svaki moj dublji razgovor s mužem, pa i s tobom tu na forumu, jer ni Bog ne stoji fizički ispred mene dok s Njime govorim.

    Ako za pisanje ovog posta trebam tišinu, mir i koncentraciju, možemo li govoriti o meditaciji? Meditacija kako je ja shvaćam, također je više okrenuta prema nama samima, našoj svijesti, nego prema predmetu/osobi na koju je usredotočena.

    Zašto je potrebno doći do vlastite srži da bismo se približili Bogu?

    Ja, eto, mislim da Boga najbolje osjećam onda kad je moj ego smanjen na minimum. Kad bih ga se mogla lišiti makar i na najkraći trenutak, to bi ujedno bio i trenutak najveće bliskosti s Bogom... tako ja to vidim, tome težim.
    Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
    Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
    Rimljanima 8:38, 39
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #16
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by Miss Wiseass View Post
    Ima jedan stavak u Bibliji, na samom početku, gdje (u Postanku 3:5) zmija kaže Evi: 'Vi ćete biti kao Bogovi'. To je Evi bilo sasvim dovoljno- poslije toga znamo što se dogodilo.

    Tu ljudsku težnju, da postanemo poput Boga, mogla bih smjestiti u samo središte New Age pokreta u svoj njegovoj cjelini i suštini. Odatle i težnja ka transcedentnim stanjima svijesti, kao i okultističko-ezoterijsko-gnostičkim učenjima, koja služe isključivo u svrhu duhovne samospoznaje/samoostvarenja.

    U tom panteističkom monizmu, Bog je nadiđen ili istovjetan s jastvom. Čovjek zauzima mjesto Boga, što smatram vrhuncem egocentrizma u duhovnosti novoga doba. Gubi se razlika između Boga i svijeta, sve se stapa i nema apsoluta iznad nas samih, budući da je sve oko nas, kao i mi sami, samim sobom objašnjivo.

    Duh i materija se isprepliću, spasenje u onom smislu u kojem ga kršćanstvo shvaća više ne postoji ili je identično zadobivanju prosvijetljene svijesti, u kojoj osoba otkriva sebe u svemu i sve u sebi.

    S tim u vezi, ako je meditacija razgovor s Bogom, onaj u kojem smo skoncentrirani na ono što govorimo, na svoje osjećaje, na trenutak, onda je meditacija i svaki moj dublji razgovor s mužem, pa i s tobom tu na forumu, jer ni Bog ne stoji fizički ispred mene dok s Njime govorim.

    Ako za pisanje ovog posta trebam tišinu, mir i koncentraciju, možemo li govoriti o meditaciji? Meditacija kako je ja shvaćam, također je više okrenuta prema nama samima, našoj svijesti, nego prema predmetu/osobi na koju je usredotočena.

    Ja, eto, mislim da Boga najbolje osjećam onda kad je moj ego smanjen na minimum. Kad bih ga se mogla lišiti makar i na najkraći trenutak, to bi ujedno bio i trenutak najveće bliskosti s Bogom... tako ja to vidim, tome težim.
    Pravi duhovnjak je slobodan od dogme. On je agnostik i uzima neke početne teze uvjetno istinitima kako bi lakše zakoračio u put samospoznaje koji na ovaj ili onaj način vodi do bogospoznaje.

    Ja jesam panteist, monist ili ne-dualist, ali prihvaćam i koncept emanacija, dakle panenteizam. Mislim da je to najprogresivniji oblik metafizičke doktrine jer nije isključiv niti dogmatičan. Vrlo malo postulira a puno toga razjašnjava. Ezoterija kao unutarnji i tajni aspekt duhovnosti se bavi upravo tom percpecijom Jednog. U raznim ezoteričnim sustavima postoje razne metode, metodologije, pristupi, tehnike i interpretacije kako stići do tog Jednog. Meni se osobno dopada platonistička i pitagorejska kozmologija i teologija koja postulira put kontemplacije kao metodu uspona prema Jednom. Netko će koristiti rituale ili neke druge tehnike. Svakom njegovo.

    Ezoterija je širok pojam. No kad govorimo o ezoteričnom dijelu religije, on najčešće postulira percepciju "Jedno = sve". To ćeš vidjeti čak i u kršćanskom misticizmu (mada nije dominantna misao), posebno u radovima Meistera Eckharta koji je i optužen za panteizam. Panteizam je vrlo racionalan metafizički model i nipošto ne leži na pukom uvjerenju. Sama srž svih duhovnih iskustva je to bezlično a istovremeno sve-lično Jedno. Bog s atributima znači limitiranu percepciju. Bog koji je iznad svih atributa predstavlja čisti bitak, pa i nadilazi koncept bitka. Ovaj egocentrizam je pogrešno protumačen od strane fundamentalista. Radi se upravo o kontemplativnom usponu odnosno introvertnoj potrazi za Bogom u sebi. Postoji samo jedan dio čovjeka koji je potpuno čist i direktno spojen na Sve Što Jest a to je i cilj potrage u svim ezoteričnim praksama. Religija se bavi vjerovanjem i dogmom. Ezoterija se bavi individualnim naporom da se čovjek poboži, tj. da poprimajući odlike altruizma nadiđe puku želju za primanjem.

    Ego se ne smije smanjivati jer je ego kvaka 22 - upravo je on ključan za čovjekovu transformaciju. Asketizam, post, uzdržavanje od užitaka ili forsiranje moralnih odlika nema nikakve veze sa duhovnošću, već sa bijegom od stvarnosti. Danas je ta formula posebno neodrživa. Čovjek može jedino raditi na egu tako da ga ne smanjuje nego povećava ali proporcionalno sa kozmičkim zakonima kako bi došao u rezonancu sa istima. Tek kad je uspio u toj želji i kad je razvio dovoljnu namjeru može proces transformacije biti u skladu sa fizikom duhovnih zakona. Ego je kao grana na kojoj sjedimo. Visoko u zraku, bez tla pod nogama, ako grana pukne ili ako ju otpilimo uništavamo želju za napretkom i uzdizanjem koja proizlazi iz ega.

    Vezano za ovo što kažeš za meditaciju; da, sve može biti meditacija, čak i najosnovnije i najbanalnije stvari, no samo uz intenzivan fokus, namjeru i volju. Zen koani i hadiske priče govore o takvoj duhovnosti podosta.

    Zašto je potrebno doći do vlastite srži da bismo se približili Bogu?
    Zato što samo iz vlastite kože možemo išta percipirati, bilo vanjski bilo unutarnji svijet. Unutarnji svijet, odnosno struktura duše ima određenu anatomiju u čijem je centru sam Bog. No da bi se do Njega moglo, potrebno je izgraditi ljestve namjere ili možda je bolja metafora uže po kojem se možemo spustiti u dubine ponora jastva u kojem čuči mala božanska iskra. To je samo jedna od božanskih iskri koje postoje u velikom kozmičkom čovjeku Adamu ha-Rishonu (kozmička duša). No ta mala iskra je jedino od Boga što možemo percipirati i to pod točno određenim uvjetima.
    Last edited by tehuti; 11-03-11 at 00:27.

  7. #17
    Arwen's Avatar
    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    580
    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    Pravi duhovnjak je slobodan od dogme. On je agnostik i uzima neke početne teze uvjetno istinitima kako bi lakše zakoračio u put samospoznaje koji na ovaj ili onaj način vodi do bogospoznaje.

    Ja jesam panteist, monist ili ne-dualist, ali prihvaćam i koncept emanacija, dakle panenteizam. Mislim da je to najprogresivniji oblik metafizičke doktrine jer nije isključiv niti dogmatičan. Vrlo malo postulira a puno toga razjašnjava. Ezoterija kao unutarnji i tajni aspekt duhovnosti se bavi upravo tom percpecijom Jednog. U raznim ezoteričnim sustavima postoje razne metode, metodologije, pristupi, tehnike i interpretacije kako stići do tog Jednog. Meni se osobno dopada platonistička i pitagorejska kozmologija i teologija koja postulira put kontemplacije kao metodu uspona prema Jednom. Netko će koristiti rituale ili neke druge tehnike. Svakom njegovo.
    Spominješ dogmu i rituale, ja sam vjernik, ali me nijedno od to dvoje ne opisuje.

    Posve je moguće duhovnosti težiti kroz Krista, samo što nas malo odabire taj put.

    Doduše, ovdje smo da diskutiramo o ezoteriji, pa ne bih da ispadne da sabotiram, jako si zanimljiv, inteligentan i pristojan sugovornik, stoga diskutiram iz interesa i želje da razmijenimo mišljenja, ne da bih nametala vlastita uvjerenja.

    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    Ezoterija je širok pojam. No kad govorimo o ezoteričnom dijelu religije, on najčešće postulira percepciju "Jedno = sve". To ćeš vidjeti čak i u kršćanskom misticizmu (mada nije dominantna misao), posebno u radovima Meistera Eckharta koji je i optužen za panteizam. Panteizam je vrlo racionalan metafizički model i nipošto ne leži na pukom uvjerenju. Sama srž svih duhovnih iskustva je to bezlično a istovremeno sve-lično Jedno. Bog s atributima znači limitiranu percepciju. Bog koji je iznad svih atributa predstavlja čisti bitak, pa i nadilazi koncept bitka. Ovaj egocentrizam je pogrešno protumačen od strane fundamentalista. Radi se upravo o kontemplativnom usponu odnosno introvertnoj potrazi za Bogom u sebi. Postoji samo jedan dio čovjeka koji je potpuno čist i direktno spojen na Sve Što Jest a to je i cilj potrage u svim ezoteričnim praksama. Religija se bavi vjerovanjem i dogmom. Ezoterija se bavi individualnim naporom da se čovjek poboži, tj. da poprimajući odlike altruizma nadiđe puku želju za primanjem.
    Ako se radi o antropocentričnom shvaćanju Boga, onda jest, atributi nalik ljudskima ograničavaju, pa i posve priječe našu percepciju Boga. Nažalost, religija nudi samo takvog Boga, ali to nije Bog o kojem nam je Krist govorio.

    Kako spoznati nešto nespoznatljivo? S jedne strane nešto (Bog) je identično s bitkom (kojeg još nismo definirali), ili ga nadilazi; s druge je to, kako ti navodiš, mala iskrica u nama i jedino od Boga što uopće možemo spoznati.

    U toj spoznaji božanskog krećem od sebe i završavam na sebi. Što uopće novo saznajem? Meni se čini da je upravo antropocentično poimanje božanskog, zamka u koju obje upadaju tj. točka susreta religijske dogme i New Age filozofije.
    Last edited by Arwen; 11-03-11 at 08:18.
    Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
    Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
    Rimljanima 8:38, 39
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  8. #18
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by Miss Wiseass View Post
    Spominješ dogmu i rituale, ja sam vjernik, ali me nijedno od to dvoje ne opisuje.

    Posve je moguće duhovnosti težiti kroz Krista, samo što nas malo odabire taj put.
    Jasno. Stvar odabira. No ipak smatram da je religija samo vrtić za duhovnjake. Kontemplacija i praktične metode su jedino što smatram korisnim u religiji. Ostalo je čisti etnocentrizam i folklor. No to su moje misli. Mnogi se s tim neće složiti.

    Doduše, ovdje smo da diskutiramo o ezoteriji, pa ne bih da ispadne da sabotiram, jako si zanimljiv, inteligentan i pristojan sugovornik, stoga diskutiram iz interesa i želje da razmijenimo mišljenja, ne da bih nametala vlastita uvjerenja.
    Dapače, diskusija je nemoguća bez više strana, ideja i iskustava. Drago mi je da uopće imam sugovornika.

    Ako se radi o antropocentričnom shvaćanju Boga, onda jest, atributi nalik ljudskima ograničavaju, pa i posve priječe našu percepciju Boga. Nažalost, religija nudi samo takvog Boga, ali to nije Bog o kojem nam je Krist govorio.
    Ne. Slobodna duhovnost, ezoterija i okultizam ne pretendiraju na antropocentrizam ni u kom smislu. Kad se govori o Bogu u čovjeku prije svega se misli na transpersonalni sloj ličnosti (pravi Self), koji nema nikakve veze sa osobnošću, manama, vrlinama. To je "promatrač", sila koja čovjeka izvlači iz iluzije egoizma. Čista svjesnost neomeđena barijerama i dualizmima. To je svjetlo unutra. Gdje ga drugdje tražiti nego unutra? Možemo kontemplirati prirodu, ljudske odnose i teološka učenja, no sve se svodi na unutarnji doživljaj toga svjetla koje transformira.

    Abrahamske religije govore o katafatičkoj percpeciji Boga - Boga sa atributima. Istočne tradicije govore o apofatičkom stvarnosti Boga - Bog koji je iznad atributa. Ezoterija pomiruje te dualnosti. Krist je vjerojatno govorio o "Bogu iznad boga" kako veli poznati teolog Paul Tillich.

    Kako spoznati nešto nespoznatljivo? S jedne strane nešto (Bog) je identično s bitkom (kojeg još nismo definirali), ili ga nadilazi; s druge je to, kako ti navodiš, mala iskrica u nama i jedino od Boga što uopće možemo spoznati.
    Ono je sve to. I imanentno i transcendentno, i "tamo" i "ovdje". No ono što čovjek može direktno percipirati, tj. njegova utičnica na božanski port je duhovno sunce unutra.

    U toj spoznaji božanskog krećem od sebe i završavam na sebi. Što uopće novo saznajem? Meni se čini da je upravo antropocentično poimanje božanskog, zamka u koju obje upadaju tj. točka susreta religijske dogme i New Age filozofije.
    "Ja" nestaje kao subjekt i postaje objekt. Nema čovjeka. Nema Boga. Ostaje samo To. Bez dualnosti.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts