+ Reply to Thread
Page 1 of 2 1 2 LastLast
Results 1 to 10 of 13

Thread: Bog s tri lica

  1. #1
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    size="tall"

    Bog s tri lica

    Evo i neke moje bilješke na temu znaka križa i kako bi se to moglo primjeniti u kontemplativnoj praksi (čak i ako niste pobožni kršćanin):

    Moja interpretacija sv. Trojstva i prakse križanja:

    Otac - transcendentno jastvo = spoznaja putem kontemplacije = duh
    Sin - transpersonalno jastvo = spoznaja putem srca ili molitve = duša
    Duh Sveti - imanentno jastvo = spoznaja kroz akciju i djelovanje = tijelo

    U križanju, tj znaku križa:

    dok kažemo "u ime Oca" - dodirujemo čelo/glavu što simbolizira razumsku kontemplaciju. Otac znači izvor, jer otac začinje proces manifestacije i kozmičkog spolnog akta.

    dok kažemo "i Sina" - dodirujemo srce što simbolizira naše volju za internaliziranjem sadržaja kontemplacije i učenja. Sin je svaka duša u čovjeku koja je receptivna za svjetlo odozgo, to je više jastvo skriveno od čovjeka jer se on udaljio od puta samospoznaje.

    dok kažemo "i Duha Svetoga" - dodirujemo oba ramena koja su početak ruku, tj. simbola akcije, lijeva i desna, aktivna i pasivna... to je akcija i altruistično djelovanje u svijetu dovođenjem svijetla u sve aspekte života i međuljudske kontakte. Duh Sveti je naša volja u akciji, dio duhovne jednadžbe koji je aktivni element i bez kojeg ne možemo pobožiti i transformirati naše viđenje materije kao nečeg što je sveto.

    Dakle, križanje slijedi neki mistični redoslijed u kojem se prvo kontemplira božanska misterija i izvor, zatim se direktni uvid u istinu internalizira i utiskuje u srce kojim čovjek osjeća istinu da bi ju na kraju počeo živiti u svakodnevnici. Znak križa može poslužiti kao afirmativna meditacija ako se pozorno kontemplira ono što se govori i pokuša shvatiti i primijeniti onu gornju formulu korespondencije.

    Na kraju dolazi AMEN ili afirmacija na afirmaciju.

  2. #2
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Neki kažu da ideja Trojstva potječe od nekoliko paragrafa iz Starog Zavjeta, no nisam siguran. Ovdje je lijepo nedvosmisleno afirmirana trojedina priroda Boga: Bog koji je transcendentan i nespoznatljiv (Otac - ljudski duh), Bog koji je njegova imanentna hipostaza (Sin - ljudski um) i Bog koji povezuje cijelu kreaciju (Majka/Duh Sveti - ljudska duša).

    Jedna glava, tri lica - jedan Bog, tri hipostaze ili manifestacije:








    Evo i našeg slavenskog boga Triglava:






    Trimurti (u prijevodu sa sanskrita: "tri forme") hindusa:


  3. #3
    Arwen's Avatar
    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    580
    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    Evo i neke moje bilješke na temu znaka križa i kako bi se to moglo primjeniti u kontemplativnoj praksi (čak i ako niste pobožni kršćanin):

    Moja interpretacija sv. Trojstva i prakse križanja:

    Otac - transcendentno jastvo = spoznaja putem kontemplacije = duh
    Sin - transpersonalno jastvo = spoznaja putem srca ili molitve = duša
    Duh Sveti - imanentno jastvo = spoznaja kroz akciju i djelovanje = tijelo

    U križanju, tj znaku križa:

    dok kažemo "u ime Oca" - dodirujemo čelo/glavu što simbolizira razumsku kontemplaciju. Otac znači izvor, jer otac začinje proces manifestacije i kozmičkog spolnog akta.

    dok kažemo "i Sina" - dodirujemo srce što simbolizira naše volju za internaliziranjem sadržaja kontemplacije i učenja. Sin je svaka duša u čovjeku koja je receptivna za svjetlo odozgo, to je više jastvo skriveno od čovjeka jer se on udaljio od puta samospoznaje.

    dok kažemo "i Duha Svetoga" - dodirujemo oba ramena koja su početak ruku, tj. simbola akcije, lijeva i desna, aktivna i pasivna... to je akcija i altruistično djelovanje u svijetu dovođenjem svijetla u sve aspekte života i međuljudske kontakte. Duh Sveti je naša volja u akciji, dio duhovne jednadžbe koji je aktivni element i bez kojeg ne možemo pobožiti i transformirati naše viđenje materije kao nečeg što je sveto.

    Dakle, križanje slijedi neki mistični redoslijed u kojem se prvo kontemplira božanska misterija i izvor, zatim se direktni uvid u istinu internalizira i utiskuje u srce kojim čovjek osjeća istinu da bi ju na kraju počeo živiti u svakodnevnici. Znak križa može poslužiti kao afirmativna meditacija ako se pozorno kontemplira ono što se govori i pokuša shvatiti i primijeniti onu gornju formulu korespondencije.

    Na kraju dolazi AMEN ili afirmacija na afirmaciju.
    Jako zanimljiv osvrt, kao općenito i svi tvoji postovi/teme od jučer.

    Kad si govorio o praksi križanja, vjerujem da si mislio na katoličku i pravoslavnu? Njihova je praksa inače prepuna raznih mističnih utjecaja, kao i paganskih običaja, integriranih u crkvenu tradiciju još za Rimskog Carstva.
    Ja sam, inače, protestantkinja, kod nas uopće nema križanja.
    Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
    Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
    Rimljanima 8:38, 39
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #4
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    Evo i neke moje bilješke na temu znaka križa i kako bi se to moglo primjeniti u kontemplativnoj praksi (čak i ako niste pobožni kršćanin):

    Moja interpretacija sv. Trojstva i prakse križanja:

    Otac - transcendentno jastvo = spoznaja putem kontemplacije = duh
    Sin - transpersonalno jastvo = spoznaja putem srca ili molitve = duša
    Duh Sveti - imanentno jastvo = spoznaja kroz akciju i djelovanje = tijelo

    U križanju, tj znaku križa:

    dok kažemo "u ime Oca" - dodirujemo čelo/glavu što simbolizira razumsku kontemplaciju. Otac znači izvor, jer otac začinje proces manifestacije i kozmičkog spolnog akta.

    dok kažemo "i Sina" - dodirujemo srce što simbolizira naše volju za internaliziranjem sadržaja kontemplacije i učenja. Sin je svaka duša u čovjeku koja je receptivna za svjetlo odozgo, to je više jastvo skriveno od čovjeka jer se on udaljio od puta samospoznaje.

    dok kažemo "i Duha Svetoga" - dodirujemo oba ramena koja su početak ruku, tj. simbola akcije, lijeva i desna, aktivna i pasivna... to je akcija i altruistično djelovanje u svijetu dovođenjem svijetla u sve aspekte života i međuljudske kontakte. Duh Sveti je naša volja u akciji, dio duhovne jednadžbe koji je aktivni element i bez kojeg ne možemo pobožiti i transformirati naše viđenje materije kao nečeg što je sveto.

    Dakle, križanje slijedi neki mistični redoslijed u kojem se prvo kontemplira božanska misterija i izvor, zatim se direktni uvid u istinu internalizira i utiskuje u srce kojim čovjek osjeća istinu da bi ju na kraju počeo živiti u svakodnevnici. Znak križa može poslužiti kao afirmativna meditacija ako se pozorno kontemplira ono što se govori i pokuša shvatiti i primijeniti onu gornju formulu korespondencije.

    Na kraju dolazi AMEN ili afirmacija na afirmaciju.
    Prema STAROM ZVJETU - Židovskoj Bibliji, konkretno prema Ezekijelu Bog ima ČETIRI LICA, a ne tri i njegovo ime je ČETVEROSLOVNO JHWH, ane troslovno. Prema nekim mojim istrživnjima Čovjk je četveropolno,a ane dbvopolno biće. Sva biološka struktura flore i faune, dakle cjelokupno djelo Božje satkano je od čtveroslovlja biologioje ATGC.

    Shvaćanje Boga kao TROJSTVA skriva se u SVETOM DUHU time do danas nitko nije jasno rekao što je to Sv Duh i što treba pod tim podrazumijevati. Relacija Otac - Sin je jasna, ali manjka relacija Majka - kći i zato sveta teologija nikako da zaključi svoj govor.
    Prepostavljam da znate, kako je bilo sve gotovo za Objavu, a onda su dige glas ŽENE i pitale; GDJE SMO MI? Bog nije stvorio samo Adama, već i Evu, a od Eve u Sv. Trojstvu ni traga. Mora da se skriva u Sv. Duhu!?

    Volio bi ćuti vašu interpretacija zašto je Tora - Židovska Biblija sva satkana od četvorsta, a Katolička od Trojstva? Što se tu dogodilo i zašto? A riječ je, naravno o jednom Bogu s dvije interpretacije. Gdje je Istina? Nisu li možda obje interpertacije Istina?

  5. #5
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by geza View Post
    Prema STAROM ZVJETU - Židovskoj Bibliji, konkretno prema Ezekijelu Bog ima ČETIRI LICA, a ne tri i njegovo ime je ČETVEROSLOVNO JHWH, ane troslovno.
    To je tumačenje hermetičke kabale, no to nije tumačenje originalnih talmudskih mistika (merkava tradicija). Ti Chayot ili anđeli (sa životinjskim licima) su samo kerubini i predstavljaju yetzirah razinu postojanja. Talmudski misticizam je pun referenci na babilonsku mistku, otkuda potječe cijela ta priča sa životinjsko-ljudskim hibridima. To je vjerojatno priča o elementima prirode. Da, YHVH je četveropolni magnet kako bi to volio reći okultist Franz Bardon. Ako misliš na 4 lica Božja onda su to partzufim (duhovne konfiguracije) u klasičnoj kabali: Arich Anpin/Atik Yomin - Bog bez atributa, Abba - Otac, Imma - Majka, Zeir Anpin - Malo Lice ("sin"), Nukva - Shekinah, "kći". Ovi partzufim odgovaraju shemi 5 olamot (svijetova) u lurijanskoj kabali.

    Mislim da nije toliko bitno kako je Bog teološki prikazan sve dok mu se priznaje da je istovremeno transcendentan i imanentan. To je najbitnije. To su dva glavna lica, odnosno načina na koji se On ili bolje Ono manifestira.

    Trojstvo isto dosta dobro opisuje Boga, no nedostaje taj ženski element u božanskoj formuli. Vjerojatno ga je u kršćanskoj dogmi zamijenila djevica Marija ili Marija Magdalena. U hermetičkoj i gnostičkoj ezoteriji može se vidjeti da je taj majčinski aspekt također uključen u božansku formulu, dok u ortodoksiji, egzoteriji nije.

    No, kažem, tehnička pitanje ezoterije se mogu razlikovati od tradicije do tradicije, od objašnjenja do objašnjenja. Zato je teologija toliko neshvaćena. Ustvari je riječ o vrlo logičnoj i racionalnoj postavci. Bog je transcendentan kada govorimo o Ocu. Bog je imanentan kada govorimo o Duhu Svetom, odnosno u gnostičkom slučaju o Sofiji ili Mariji. Bog je jedno i drugo kada govorimo o Kristu, o transpersonalnom selfu. Pomalo wilberijanski, ali meni se dopada ovo tumačenje trojstva.

    Shvaćanje Boga kao TROJSTVA skriva se u SVETOM DUHU time do danas nitko nije jasno rekao što je to Sv Duh i što treba pod tim podrazumijevati. Relacija Otac - Sin je jasna, ali manjka relacija Majka - kći i zato sveta teologija nikako da zaključi svoj govor
    Ovo je čista spekulacija sa moje strane: da nije možda par Majka i Kći - Duh Sveti?

    Volio bi ćuti vašu interpretacija zašto je Tora - Židovska Biblija sva satkana od četvorsta, a Katolička od Trojstva? Što se tu dogodilo i zašto? A riječ je, naravno o jednom Bogu s dvije interpretacije. Gdje je Istina? Nisu li možda obje interpertacije Istina?
    Originalna Tora ustvari govori samo o transcendentnom i imanentnom aspektu Boga. Transcendentni - YHVH, imanentni Elohim ili u više osobnom i proživljenom smislu - Shekina - božanska prisutnost. Naravno da tu postoje razne nijanse i razna imena Boga koje predstavljaju neki drugi aspekt Boga (sefira), no dva su glavna. Bog na nebesima i njegova hipostaza (manifestacija) na zemlji kao živuća prisutnost Boga za one koji proučavaju Toru i slovo zakona. Mislim da su to mnogo bolje od mene dočarali akademici koji se bave ovim kompleksnim pitanjem. Ja to sve gledam samo sa ezoterijske i duhovne razine. Otuda mi se sve čini samo kao ljudska verbalizacija i racionalizacija apsoluta.

  6. #6
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by Miss Wiseass View Post
    Jako zanimljiv osvrt, kao općenito i svi tvoji postovi/teme od jučer.

    Kad si govorio o praksi križanja, vjerujem da si mislio na katoličku i pravoslavnu? Njihova je praksa inače prepuna raznih mističnih utjecaja, kao i paganskih običaja, integriranih u crkvenu tradiciju još za Rimskog Carstva.
    Ja sam, inače, protestantkinja, kod nas uopće nema križanja.
    Da. Praksa križanja u obje Crkve. To je nešto kao kršćanski Chi Kung ili yoga.

    Ustvari toliko je neshvaćeno i ponavljano papagajski da se značenje potpuno izgubilo. Barem u puku. Neki monasi vjerojatno još uvijek njeguju kontemplativnu molitvu ovakve vrste.

  7. #7

    Join Date
    Feb 2011
    Posts
    472
    Quote Originally Posted by geza View Post
    do danas nitko nije jasno rekao što je to Sv Duh i što treba pod tim podrazumijevati.

    http://www.eforum.hr/threads/1831-Za...oznajte-ovdje-!

  8. #8
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    To je tumačenje hermetičke kabale, no to nije tumačenje originalnih talmudskih mistika (merkava tradicija). Ti Chayot ili anđeli (sa životinjskim licima) su samo kerubini i predstavljaju yetzirah razinu postojanja. Talmudski misticizam je pun referenci na babilonsku mistku, otkuda potječe cijela ta priča sa životinjsko-ljudskim hibridima. To je vjerojatno priča o elementima prirode. Da, YHVH je četveropolni magnet kako bi to volio reći okultist Franz Bardon. Ako misliš na 4 lica Božja onda su to partzufim (duhovne konfiguracije) u klasičnoj kabali: Arich Anpin/Atik Yomin - Bog bez atributa, Abba - Otac, Imma - Majka, Zeir Anpin - Malo Lice ("sin"), Nukva - Shekinah, "kći". Ovi partzufim odgovaraju shemi 5 olamot (svijetova) u lurijanskoj kabali.

    Mislim da nije toliko bitno kako je Bog teološki prikazan sve dok mu se priznaje da je istovremeno transcendentan i imanentan. To je najbitnije. To su dva glavna lica, odnosno načina na koji se On ili bolje Ono manifestira.

    Trojstvo isto dosta dobro opisuje Boga, no nedostaje taj ženski element u božanskoj formuli. Vjerojatno ga je u kršćanskoj dogmi zamijenila djevica Marija ili Marija Magdalena. U hermetičkoj i gnostičkoj ezoteriji može se vidjeti da je taj majčinski aspekt također uključen u božansku formulu, dok u ortodoksiji, egzoteriji nije.

    No, kažem, tehnička pitanje ezoterije se mogu razlikovati od tradicije do tradicije, od objašnjenja do objašnjenja. Zato je teologija toliko neshvaćena. Ustvari je riječ o vrlo logičnoj i racionalnoj postavci. Bog je transcendentan kada govorimo o Ocu. Bog je imanentan kada govorimo o Duhu Svetom, odnosno u gnostičkom slučaju o Sofiji ili Mariji. Bog je jedno i drugo kada govorimo o Kristu, o transpersonalnom selfu. Pomalo wilberijanski, ali meni se dopada ovo tumačenje trojstva.



    Ovo je čista spekulacija sa moje strane: da nije možda par Majka i Kći - Duh Sveti?



    Originalna Tora ustvari govori samo o transcendentnom i imanentnom aspektu Boga. Transcendentni - YHVH, imanentni Elohim ili u više osobnom i proživljenom smislu - Shekina - božanska prisutnost. Naravno da tu postoje razne nijanse i razna imena Boga koje predstavljaju neki drugi aspekt Boga (sefira), no dva su glavna. Bog na nebesima i njegova hipostaza (manifestacija) na zemlji kao živuća prisutnost Boga za one koji proučavaju Toru i slovo zakona. Mislim da su to mnogo bolje od mene dočarali akademici koji se bave ovim kompleksnim pitanjem. Ja to sve gledam samo sa ezoterijske i duhovne razine. Otuda mi se sve čini samo kao ljudska verbalizacija i racionalizacija apsoluta.
    Vi kažete: " Ja to sve gledam samo sa ezoterijske i duhovne razine. Otuda mi se sve čini samo kao ljudska verbalizacija i racionalizacija apsoluta. " Za razliku od Vas ja se bavim fenomenologijom. Kad govorim o četvornom,a ne trojnom licu Boga ne govorim ništa drugo nego ono što piše u Bibliji i to su stihovi Ezekijela. Ako je tko poznat, onda je on poznat po opisima Boga.
    O Kablai se može pisati svašta, već prema tome koga što zanima. Od svih knjiga koje sam pročitao najviše mi se dopala Kabla Gešoma Šolema gdje je značenje imena Bog JHWH opisno do perfekcije. Ja se pozivam na ono što stručnjaci za Kabalu i povijest židovske religije pišu, a oni kažu da je Tora satkna od svetopg četverolovolja imena Boga JHWH. Ima dosta dokaza da je to uistinu tako, no mene zanima povezanost svetog četveroslovlja JHWH iz Tore i svetog četveroslovlja ATGC iz biologije.
    No to je neko drugo područje i žao mi je što ne mogu doći do komikacijskle niti sa znalcima poput Vas.

  9. #9
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    Pročitao sam, ali nigdje ne nalazim objašnjenja ili interpretaciju što je u Kršćnkoj teologiji SVETI DUH. Reako sam, Otac i Sin su jasni, ali nema Majke i kćeri i slutim da se ti skriva Sv. Duh. ( Čak sam i pomalo siguran! )

  10. #10

    Join Date
    Feb 2011
    Posts
    472
    Quote Originally Posted by geza View Post
    Pročitao sam, ali nigdje ne nalazim objašnjenja ili interpretaciju što je u Kršćnkoj teologiji SVETI DUH. Reako sam, Otac i Sin su jasni, ali nema Majke i kćeri i slutim da se ti skriva Sv. Duh. ( Čak sam i pomalo siguran! )
    "Lažeš Melita!" Ajd izvini se i biti će ti oprošteno!




    COPI_PASTE:
    Taj nauk potkrepljen je u drugim vjerodostojnim starim spisima. Tako se npr. u ‘Ivanovom apokrifu’ opisuje kako se Duh ljubljenome učeniku pojavljuje u tri upriličenja i kaže mu: “Ja sam Otac, ja sam Mati, ja sam Sin.” Jedan Bog se vidi u tri modusa, tri vida postojanja.
    Kada je se o Praznik tabernakla Isus preobrazio pred učenicima na Gori,’Evandjelje po svetoj Dvanaestorici’ izveštava i slijedeće za taj čin: “I zraka šest mogahu se na Njemu opaziti.” (46:6) Tri Očeva i Tri Majčina Zraka. A On, Krist, Sjajna Zvezda Danica, Njihovo je središte.

    I Taj Bog se pokazuje i u dva puta tri modaliteta: Kao Otac, Sin i suprug (svake duše), i kao Majka, Supruga i Kći svake duše.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts