+ Reply to Thread
Page 1 of 2 1 2 LastLast
Results 1 to 10 of 17

Thread: Yanni

  1. #1

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    size="tall"

    Yanni



    (rođen 14. studenog 1954. u Grčkoj)


    Pošto inače jako volim instrumentalnu glazbu, tako sam s vremenom otkrio i Yannia. Mislim da ne moram reći da je on jedan od onih koje slušatelji i kritičari "vole mrziti".
    Koliko je to podcjenjivanje Yannia kao glazbenika objektivno, dosta je reći da ga mnogi uspoređivaju s Kenny G-em. Što imaju Kenny G i Yanni zajedničko u glazbi? Praktički ništa, pa onda je logično pretpostaviti da je jedino zbog frizure i vanjskog imagea ta usporedba stvorena.
    Yannieva duga ženskasta frizura, brkovi, optimističan i vedar osmijeh koji je uvijek na licu i bijela ili svijetla odjeća očito ljudima čini da ga doživljavaju kao trećerazrednog gay hotelijerskog svirača sintića.
    Njegov talent se na mnoge načine nastoji bar umanjiti, ako ne na drugačiji način, onda uzdižući Vangelisa iznad njega. No pošto poznajem i Vangelisovu i Yannievu glazbu u dušu, mislim da je svaki takav pokušaj usporedbe totalno promašen jer jedino što im je slično jest da uglavnom rade sintisajzersku glazbu i da su oboje Grci. I tu sve razlike prestaju.
    Kvaliteta je jedna druga priča kojom se neki ljudi nebi trebali baviti, tim više ako nisu u stanju doživjeti ljepotu glazbe.

    Počeo se baviti glazbom bez poznavanja nota i naučio se savršeno svirati klavir i skladati bez poznavanja nota. Kasnih 70-ih i početkom 80-ih bio je član američkog benda Chameleon.
    Prvi solo album snimio je 1980 pod nazivom "Optymistique" koji je bio objavljen tek 1984.
    Zadnji album koji je objavio je "Truth of Touch" iz 2011.
    Par puta su mu albumi bili nominirani za Grammya.
    Yanni je osobno rekao da ne voli da se njegova glazba stavlja u ladice, tj. da se naziva new age ili nekako drugo ili treće. Stilski je radio sintisajzersku, klavirsku, orkestralnu, zbornu i svakakvu glazbu i miješao razne elemente new age-a, progresive, etna, klasike itd.
    Glazba mu je obično optimistična i apstraktna, a opet tako zemaljska i spojena s ljudskim nivoom doživljavanja stvari i pojava oko sebe za recimo razliku od Vangelisa koji je svojim skladbama bio u raju, paklu i svim dijelovima svemira.

    U daljnjim postovima osvrnut ću se malo na njegove albume, dati svoje mišljenje o njima i malo raspravljati o njegovoj glazbi uz videe s youtubea sa svakog od albuma i pokušati to učiniti sa što manje predrasuda

    Tema je otvorena za raspravu.
    Za početak, evo jedne stvari iz 1991. koja je došla s kompilacijom "In Celebration of Life".


  2. #2

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1980 - Optimystique


    Objavljen 1984. godine kao prvi Yanniev album.
    Sam album sazdan je od prilično sintisajzersko agresivnih skladbi čiji je zvuk prilično vrijeme pregazilo. Sve zvuči donekle kao iz nekakve akcijske američke serije iz 1980. tipa Magnum s nekakvim ekstremno brzim tempom nekih kompozicija i zvukova koji umjesto zadovoljavajućeg osjećaja, stvaraju priličnu iritaciju. Jedina svijetla točka na ovom albumu bila bi odlična "Farewell" stvar koja se može mjeriti kvalitetom njegovih kasnijih najboljih uradaka i samo zbog te stvari, album dobiva pola ocjene gore.
    Mislim da je i tu već vidljiva njegova težnja i razigranost notama, iako sa potpuno zastarjelim i žnj klase sintićima i sa ne baš pretjerano uspješnim ubacivanjem ostalih instrumenata ili synth zvukova koji zvuče ko drugi instrumenti.
    Ocjena albuma: **1/2 od 5.


    Neke od stvari s albuma:

    Farewell:


    Turn Of The Tide:


    Strings:

  3. #3

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1986 - Keys To Imagination



    Drugi Yanniev album i po mom mišljenju, pregenijalan album. Upravo koliko je apstraktna naslovnica albuma, toliko je apstraktna i glazba i doslovno otvara vrata u imaginaciju. Jedan od najčarobnijih albuma koji sam ikad imao prilike čuti. Iako je i dalje naglasak na sintićima koji se možda vremenski dobro toliko ne drže, zbog same ideje, kreativnosti i genijalnosti glazbe, ovo je i dan danas jedan od glazbeno najbolje sklepanih i najoriginalnijih albuma. Same melodije su kompleksne i raznovrsne.

    Tu se nalazi i stvar "Santorini" zbog koje sam i sredinom 90-ih i doznao za Yannia i koja mi je i do danas ostala njegova najdraža stvar, ali na žalost sve studijske verzije skinute su sa youtubea, već su ostavljene samo neke s koncerta koje nisu zadovoljavajuće bilo zbog lošeg zvuka ili skraćene izvedbe da fali cijeli jedan dio skladbe, a i ne sviđaju mi se kao original te prekičaste orkestralne izvedbe.

    Ovaj album prikazuje glazbenu kreaciju u punom obliku. Yanni uvijek ima namjeru svojom glazbom slaviti život i stoga se iz njegove glazbe može osjetiti veliki optimizam i pozitiva koji očito mnogim slušateljima ne sjedaju jer više cijene osjećaj turobnosti i glazbenog minimalizma.
    U svakom slučaju jedan od najboljih new-age progresivnih albuma ikada.
    Ocjena *****

    Keys to Imagination:


    Nostalgia - pošto nema verzije s albuma, evo orkestralne live verzije s ne baš najboljim zvukom na žalost, ali šta je tu je:


    Forbidden Dreams (netko je mislio da glazba paše na slike iz Black Rain filma... pa mogu se i složiti


    Forgotten Yesterdays:



    Na žalost, meni najbolju stvar Santorini ne mogu podijeliti s vama jer je nema, a i što ima nije baš nešt

  4. #4

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1987 - Out of Silence



    Iako je ovaj sintisajzerski album logičan slijed na prethodni album, tu je glazba još agresivnija i apstraktnija, konstrukcije melodija su još kompleksnije i razigranije i dosta stvari koje se tu nalaze su se upotrebljavale za razne emisije.
    "Without Attraction" je možda melodijski najkompleksnija Yannieva stvar uopće, a naši su je prije nekih 10 godina davali za vrijeme najave programa i to dugo vremena.
    Definitivno i ovo je jedan od najboljih i najsnažnijih Yannievih albuma iz kojega životnost i kreativnost pršte na sve strane.
    Taj neki grčki etno zvuk isto postoji u tim melodijama iako je savršeno zamaskiran i moderniziran u sintisajzersku new-age progresivu.
    Ocjena *****


    Within Attraction (opet na žalost bez studijske snimke... ovako u orkestralnoj, a ne originalnoj synth verziji još i više zvuči etno. Tko se sjeća te stvari iz najave programa neka digne prst ... da, očito je da Yanni voli pozirati na svojim koncertima):


    Paths on Water (odlična "pulsirajuća" stvar)


    Acroyali / Standing in Motion (Acroyali je stvar na početku koja nije cijela kao na albumu, a Standing in Motion mi je najdraža stvar s albuma i s tog koncerta... počinje u 2:05 i pogotovo prvi dio te stvari mi je odličan, melodijski nepredvidljiv, virtuozan, uzbudljiv i genijalan... na wikipediji piše da ta stvar posjeduje "Mozartov efekt", a što to točno znači niti sam ne znam, ali znam da mi je stvar genijalna do mjere da mogu reći da je takva glazba razlog što uopće slušam glazbu... čitao sam neke komentare gdje ljudi pišu da im je ta glazba isprazna i ne znaju čemu toliki orkestar za "ništa"... a Bože moj... svakome njegovo valjda):


    Point of Origin:


    Sand Dance:


    After The Sunrise:

  5. #5

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1988 - Chameleon Days



    Nakon tih imaginacijskih, apstraktnih i svijetova iz snova, Yanni je objavio prvi album koji je upotrebljavao klavir i ostale "prirodnije" instrumente i tako naznačio početak prijelaza na nešto novo, "ljudskije" i malo blaže.
    Skladbe su i dalje zanimljive i snažne i uzbudljive, iako je sve prilično opuštenije nego na prethodnim albumima. Iako zaostaje za snagom prethodnika, svejedno se radi o vrlo dobrom albumu. Inače, poznata stvar s ovog albuma "Reflections of Passion" mi se nikada baš nije svidjela... pretjerana patetika bez neke supstance, al okej.
    Ocjena ****


    Swept Away


    Chasing shadows


    The Rain Must Fall


    Walkabout


    A Word in Private

  6. #6

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1989 - Niki Nana



    Pristojan album s malo južnjačkih i tropskih motiva, no glazbeno i ne tako inventivan ko prethodni albumi, pa imamo mix dobrih, osrednjih i slabih stvari. Najbolja stvar mi je "Someday" sa svojim vedrim ljetnim ugođajem i catchy melodijom, kao i naslovna vokalna "Niki Nana", dok mi neke stvari kao "Running Time", "Human Condition" i "Nightbird" pomalo djeluju kao lagano promašeni pokušaji i ostaci s prethodnog albuma.
    Ocjena ***


    Someday


    Nightbird


    Quiet Man

  7. #7

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1992 - Dare To Dream



    Tu se Yanni okrenuo na laganiji zvuk i učinio je to sa stilom izbjegavši sterilnost i objavio album s nekim od najljepših stvari do tada. Skladbu "Felitsa" napravio je za svoju majku, a albumom dominira mješavina new age-a i etno stila, no sve umjereno i s Yannievim touchom. Taj album mu je donio i nominaciju za Grammy.
    Ocjena ****1/2


    Nice to Meet You (meni jedna od najboljih stvari s albuma)


    So Long My Friend (jednostavno prekrasna stvar... toliko prekrasna da su je gnomovi s youtubea maknuli, no zato sam našao od jednog youtubeovaca njegovu verziju koja je prekrasno odsvirana.... to se zove talent kod skladanja- stvoriti magiju s tako malo tonova)


    Once Upon a Time


    Felitsa


    Desire


    To the One Who Knows (kao stvoreno za sanjarenje)

  8. #8

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1993 - In My Time



    Prekrasan album baziran isključivo na klavirskim kompozicijama i isto nominiran za Grammy. Čarobne i emocionalne skladbe i prekrasne melodije genijalno odsvirane na klaviru čine ga definitivno jednim od najboljih albuma koje sam ikada slušao. Preporučljivo svakome tko voli klavir. Tražio sam dosta po youtubeu ostale klavirske glazbe od raznih izvođača i skladatelja, ali mnogi drugi noviji glazbenici nisu se pretjerano približili genijalnosti ovih skladbi, ako ne računamo klasičnu glazbu ili "Balada za Adelinu" koju je odsvirao Clayderman
    Ocjena *****


    One Man's Dream (ova stvar se nekada jako često puštala na radiju kao podloga, no za danas ne znam... isto pošto nema originala s tog albuma, evo verzije s koncerta koja je isto prekrasna unatoč jadnom zvuku)


    Enchantment


    Whispers in the Dark (čista magija)


    To Take... To Hold


    Felitsa (novija klavirska verzija)


    Only a Memory


    Before I Go (opet pošto nema originalne stvari, stavljam tuđu izvedbu... nije prebajno odsvirana, ali ipak dovoljno dobro da se skuži ljepota skladbe )

  9. #9

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1994 - Live At Acropolis


    25. rujna 1993. održan je koncert sa Royal Philharmonic Concert Orchestra u Acropolisu u Ateni pod ravnanjem iranskog glazbenika i dirigenta Shardad Rohania. Nominiran za Emmy, prodano 750 000 videa i 7 milijuna albuma diljem svijeta učinilo ga je drugim najprodavanijim videom u povijesti iza Michael Jacksonovog Thrillera.
    Orkestralna izvedba uglavnom sintisajzerskih skladbi dala je novu i veličanstvenu dimenziju Yannievim skladbama i otvoreno je puno prostora u tim live izvedbama za improviziranje različitih glazbenika.
    Ocjena *****

    Već sam stavio tu dosta stvari s tog koncerta koji su na žalost u slabijoj kvaliteti, no evo još jedne stvari, inače s albuma "Chameleon Days"
    The Rain Must Fall
    Last edited by ja_a; 14-03-11 at 09:54.

  10. #10

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1997 - Tribute



    Jedan od najdivnijih albuma koje sam ikad slušao i meni osobno njegov najdraži.
    Snimljeno uživo u Taj Mahalu u Indiji i u Zabrenjenom gradu u Kini s orkestrom, ovo je jedno od najveličanstvenijih, najživotnijih i najdivnijih glazbenih iskustava ikad.
    Kao da slušate slavlje života preko istočnjačkog etna, new age, jazz i klasičnih elemenata iskombiniranog u jednu savršenu i raspištoljenu novu verziju. Mnogi vrhunski glazbenici koji su sudjelovali su improvizirali i umjesto nekakvih statičnih ili konstrukcijski šabloniziranih melodija, imamo potpuno otvorene strukture skladbi koje kao da same dišu i žive.
    Svakome tko želi uživati u bogatstvu zvuka i melodije, preporučam ovaj album. Od prekrasnih i emocionalnih skladbi do živahnih i uzbudljivih, ovaj album mi je bio jedno od najvećih glazbenih otkrića.
    Ocjena *****

    Neću stavljati uglavnom verzije izravno s koncerta jer imaju obično puno lošiji zvuk.

    Nightingale


    Dance With A Stranger


    Adagio in C Minor


    Renegade


    Prelude / Love Is All

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts