+ Reply to Thread
Page 3 of 4 FirstFirst 1 2 3 4 LastLast
Results 21 to 30 of 31

Thread: Chris Rea

  1. #21

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1993 - Espresso Logic



    Ovo je bio početak srozavanja Chrisove glazbe. Jedine svijetle točke na albumu su "Espresso Logic", prosječan duet s Elton Johnom "If You Were Me" koji se nalazi samo na američkoj verziji albuma i na Eltonovom albumu "Duets", "Julia" koje je skladana za Chrisovu drugu kćer koja je tad imala 4 godine i kvalitetom ne zaostaje za "Josephine" i završna na albumu "She Closed Her Eyes" gdje Chris recitira prekrasan tekst na glazbenu podlogu.
    Ostatak albuma je teži filer ne vrijedan previše spomena. Dosadnjikave baladice i sve više minimalističan pristup skladanju pjesama. Unatoč tome što je Chris ovdje ubacio bubnjeve, džembe ili koji bog to već sve je, te neke suhoparne jazzy pjesmuljke, ne izostaje dojam da kad preslušate album da u biti niste ništa slušali osim neinspirirane glazbene podloge. U uvodnoj "Espresso Logic" kao uvod imamo dulji instrumental gdje Chris kao da je izmiješao talijanski i irski narodni zvuk najvjerojatnije kao posvetu svojim korijenima. U svakom slučaju da i nisu sve stvari tako slabe, ovaj album svejedno zaostaje za skoro svim svojim prethodnicima i par boljih stvari ga spašava.
    Ocjena **1/2


    Espresso Logic


    Julia


    If You Were Me (Chris Rea & Elton John) - ovu pjesmu nisu napisali Elton i Chris kako piše na wiki, već samo Chris


    Stop


    Johnny Needs a Fast Car


    She Closed Her Eyes - staviti ću i tekst koji Chris recitira i iz kojega se može puno naučiti i vjerujem da će se mnogi prepoznati u tekstu:

    She closed her eyes
    And let the walls of her prison fall away
    The walls that ached with a timeless wait
    They had become her walls of this modern TV life
    She closed her eyes
    And let them fall away
    And in her dreams she is standing by an ocean
    She is gazing out to sea
    She can remember with just a fleeting glimpse
    That she was once free
    So long ago now, so long it was as if it had never been
    Was it a holiday
    She thinks it could have been, ah yes, Italy

    And he closes his eyes
    And he is gone far away
    Gone from all the confusion
    Gone from all the pain
    He can easily see what a pointless waste
    His modern life has become
    Chasing the gravy grain
    Chasing the dollar
    Chasing the clock
    Chasing his male friends
    Chasing the boss
    Chasing as it was everything
    It was nothing

    Only the sound of his own breathing was all he had
    At the end of the day
    And reasons to wonder, reasons to cry
    Too late for this selfish sinner who never asked why


  2. #22

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1996 - La Passione



    Soundtrack za koji je Chris radio glazbu za film koji je i sam režirao koliko znam. Film nisam gledao, ali radi se o klincu koji sanja da valjda postane vozač utrka.
    Chrisova strast prema autima je očito velika i ne mogu ostati ravnodušan na sentiment izražen na ovom soundtracku. Soundtrack se uglavnom bazira na talijanskim glazbenim elementima jer se valjda i radnja filma odigrava u Italiji.Instrumentalni dijelovi stoga zvuče malo ko Morricone "lajt" samo što mi se čini da u većini slučajeva umjesto orkestra upotrebljava sintiće (ako se ne varam)
    Soundtrack je čak i logičan nastavak zvukom na prethodni "Espresso Logic". Na albumu u dvije pjesme gostuje i Shirley Bassey.
    Najpoznatija stvar s albuma je "Girl in s Sports Car" koja je objavljena kao singl. Tu se nalaze još vrijedne spomena "Only to Fly" i "You Must Follow".
    Ocjena ***


    Girl in a Sports Car


    Dov'e il Signore


    Only to Fly


    Disco La Passione


    You Must Follow


    Olive Oil

  3. #23

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1998 - The Blue Cafe



    Chris je napravio jedan od življih blues-rock albuma, nabacio zanimljive ritmove, te živahne i kreativne gitarske rifove, no ono što mene smeta jest da je u sve to očito uspješno uspio zapakirati svoju sve jednostavniju melodijsku formu koja funkcionira po sistemu "strofa - izgovaranje naslova pjesme kao refrena". Znači, koliki je dug naziv pjesme, toliki je i refren
    Ok, možda malo pretjerujem, no više-manje to je to. Iako je Chris i prije znao na taj način sklepati pjesmu, ovdje to već dolazi jače do izražaja.

    U svakom slučaju ne može se poreći zanimljivost albuma i način na koji je Chris uspio izvući život iz njega i razne mračne i ostale dojmove pri čemu je najveći adut tu njegov hrapavi i duboki glas, maksimalno korištenje njegove "oštre" gitare, te veoma zanimljiva produkcija što albumu ipak daje jednu dodatnu težinu i čar.
    No mislim da neki njegovi manje poznati albumi iz 80-ih su kvalitetom ipak ispred ovoga. Moglo bi se reći da je ovo Chrisov već manje suptilan način da se približi čistom bluesu. Zapravo, smatram da je ovo više-manje čisti blues s modernom produkcijom.

    Jedina pjesma s kompleksnijom melodijom je i naslovna "The Blue Cafe" koja je i definitivno najbolja stvar na albumu, a ostalo varira o osobnom ukusu slušatelja.
    Uglavnom, ovo je zadnji dobar album koji je napravio prije nego je osnovao svoju izdavačku kuću.
    Ocjena ***1/2


    The Blue Cafe


    Miss Your Kiss


    Shadows of the Big Man


    As Long As I Have Your Love


    Where Do We Go From Here


    Anyone Quite Like You

  4. #24

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1999 - The Road to Hell: Part 2



    Svi su mrzili ovaj album iz dna duše. No nije problem u tome što je Chris odlučio eksperimentirati stilom i zvukovima jer to je u biti plus albumu. Problem je u tome što su pjesme iritirajuće jednostavne i repetitivne, pa do mjere da to tu i tamo zvuči debilno. Kao da je Chris ostao bez inspiracije i umotao ju u nekakvu stilsku kakofoniju koja zvuči kao mješavina disca, jazza i neke Chrisove novotarije.

    Najbolji primjer dna ovog albuma jest i objavljeni singl "The Way You Look Tonight". Tj. nisam siguran da li je objavljeno kao singl, no postoji spot, pa pretpostavljam da jest.

    Pjesme su uglavnom slabe, no cijeli album u paketu ne ostavlja grozan dojam, ali najvjerojatnije nećete imati volju više ga ikada staviti u CD player kad ga jednom preslušate. Album je više zanimljiv nego dobar, a skladateljsko "umijeće" Chrisa na ovom albumu je praktički na nuli jer melodija skoro da i nema.
    Možda pjesma koja djeluje najkonvencionalnije je "New Times Square".
    Ocjena **


    Nema na žalost originalne "New Times Square" da ju stavim tu.

    The Way You Look Tonight


    Firefly - gitara zvuči skoro identično kao na "Nothing to Fear" stvari iz 1992.


    Coming Off the Ropes


    Good Morning
    Last edited by ja_a; 19-03-11 at 00:18.

  5. #25

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2000 - King of the Beach



    Ono što je mnogim nekritičkim slušateljima predstavljao ovaj album jest logičan i krajnje dobar nastavak na Chrisov, po meni najbolji, album "On The Beach" iz 1986.
    No, moje mišljenje je da je ovaj album jebena katastrofa i upravo sve ono što "On The Beach" nije bio - sterilno, nemelodiozno, tromo, minimalističko, dosadno, patetično i besmisleno. Chris je ovdje dostigao samo dno dna u karijeri s nečim što se ne može niti mjeriti u mračnom ludilu s albumom na koji aludira.
    Također, Chrisov vokal koji je ovdje doveden u prvi plan što je postao trend od "The Blue Cafe" album, ovdje samo produbljuje agoniju svojim tromim vokalom koji više zvuči kao da govori i afektira da bi se stvorio privid melodije tamo gdje je nema. A melodija skoro pa da nema, već gomila neinspiriranih i uzaludnih pokušaja da se pjesma napravi, al nejde i nejde baš. Hrpa laganica koje zvuče prepatetično.
    Jedino što liči pjesmi je "All Summer Long" koja je i objavljena kao prvi singl. U redu je ako se nekome album sviđa... meni ne.
    Ocjena *1/2


    All Summer Long


    The Bones of Angels


    Who Do You Love


    Tamatave


    Waiting For a Blue Sky


    God Gave Me an Angel

  6. #26

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2002 - Dancing Down the Stony Road



    Iliti "Stony Road". Jedna verzija objavljena kao jedan CD, a druga kao dva CD-a s naravno, više pjesmama.
    Nakon što je Chris bio suočen s bolešću i smrću zbog teške operacije što sam opisao u uvodnom postu, odlučio je sve poslati u k. i krenuti raditi glazbu kakvu voli, te je otvorio svoju izdavačku kuću i poćeo raditi što ga volja.
    I ovo je prvi album u nizu i radi se o čistom organskom i surovom bluesu. No, ne smijemo izostaviti činjenicu da je Chris jako zakazao sa skladateljskim mogućnostima od negdje sredine 90-ih i ipak se i na dalje nije vratio melodijskoj kreativnosti i inspiraciji koju je tijekom 80-ih imao i previše.
    Ovo je neki novi Chris Rea... stariji, suroviji, jednostavniji, a katkad i dosadniji, no ne nužno. Znamo da je blues kao glazbena forma prilično jednostavna s melodijskog aspekta i da puno blues stvari zvuči isto, nop neki to vole kao i emocije i organski osjećaj koji proizvodi. Na ovome albumu Chris pjeva i o smrti i o svom vremenu provedenom u bolnici, a njegov hrapav i dubok glas i prepoznatljiv zvuk njegove gitare su se konačno ovdje dokazali da su rođeni upravo za blues što je Chris i oduvijek bio u duši- blueser, no producenti i izdavačke kuće mu nebi htjele objavljivati blues, pa je pristajao na kompromise koji su meni, iskreno govoreći, puno više odgovarali od ovoga ovdje.
    U svakom slučaju, treba se poštivati životni san i želja jednog čovjeka koji je svojim fanovima i svijetu glazbe toliko puno pridonio.
    Jedina stvar koja je malo više uplovila u standardne pop-blues-rock vode jest "Give That Girl a Diamond".
    Ocjena ***


    Dancing the Blues Away


    Someday My Peace Will Come


    Stony Road


    Give That Girl a Diamond


    So Lonely

  7. #27

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2003 - Blue Street (Five Guitars)


    Slikarije koje vidite od prošlog albuma na omotima su djelo Chrisovih ruku. Valjda ga je suočenje sa smrću dovelo do toga da sve svoje talente pokuša iskoristiti.
    Što reći o albumu!? Uglavnom je to instrumentalna glazba... mješavina bluesa i jazza. Inače, nisam neki veliki ljubitel jazza ne kanim glumiti snoba koji ga voli samo zato jer je to jazz i sad će me vjerojatno gromovi i munje pogoditi (a možda zaluta i koja raketa iz Libije i zapikne mi se u glavu), no ne podnosim od Miles Davisa "Kind of Blue". Volim samo jazz tipa Glenn Miller, Armstrong i tu i tamo se nađe nešto zbilja genijalno, ali nije to za mene.
    Ovaj album će se sigurno dopasti svakome ljubitelju jazza, bluesa i općenito ljubiteljima kvalitetne i odlične svirke. Najveći adut je i dalje Chrisova gitara, a mislim da se naziv "five guitars" odnosi na 5 gitara koje je upotrebljavao za sviranje na ovom albumu (no ne držite me za riječ).
    Album je malo laganiji, no ima i bržih stvari, a meni osobno je stvar "Big C Big Sea" tip glazbe za koji bih volio da je Chris razvijao kroz neki svoj album, no ne samo da nije, već je i ta stvar prekratka ovdje. Možda me pali ta neka kenjkava pop ezoterija... ko će znat s obzirom da nemam ukusa za dobru glazbu. Sve u svemu, neloš album koji mene osobno na više nivoa baš ne podiže unatoč nesumnjivoj kvaliteti ovog albuma za koji bi da se uđe u njega trebalo imati malo više živaca i volje za slušati negoli ja imam. Nemojte me krivo shvatiti... album nije presuhoparan ili tak nešto. Sasvim je okej.
    Ocjena **1/2


    Blue Street


    Big C Big Sea

  8. #28
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    samo da se i ovdje poklonim majstorskom vođenju teme.

    ovaj podforum mi je postao (a kako čujem nisam u jednini) mjesto, koje uredno zauzima jedan otvoreni prozor.

  9. #29

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    Enky je uvijek tu da me razuvjeri od mog uvjerenja u potpunu uzaludnost mojih piskaranja

    EDIT: a ja umjesto da pišem po svojoj temi, editiram tvoju
    nema mi spasa više...

  10. #30

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2003 - Hofner Blue Notes



    Ovo je već čisti jazz, bez nekih primjesa bluesa. Nema gitare, već samo bas koji se kao osnovni insturment provlači kroz cijeli album. Kao i prijašnji album, radi se o slušljivom uratku koji ima kako svojih vrlina, tako i svojih mana. U globalu, meni je i to prosječan album. U svakom slučaju, izvedbe su prekrasne i opuštajuće.
    Ocjena **1/2

    Na žalost, ništa na youtubeu s tog albuma.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts