+ Reply to Thread
Page 1 of 8 1 2 3 ... LastLast
Results 1 to 10 of 77

Thread: Relacija Bog Čovjek i obratno

  1. #1
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    size="tall"

    Relacija Bog Čovjek i obratno



    The Divine Queen Ahmose-Nefertari and Heroic Pharaoh Ahmose Bringing Forth the Glorious 18th Dynasty of Kemet


    Religije u kojima se najviše MOLi i o kojima se najviše RAZGOVARA, su egipatska, židovska, kršćanska i muslimanska. Naročito su aktualne posljednje tri, dok se o četvrtoj egipatskoj religiji malo zna i malo govori U tim religijama imamo slijedeće relacije Bog – čovjek i obratno.

    U egipatskoj religiji imamo dva Boga. Jedan je negdje među zvijezdama. Smatra se da je na lokaciji u sazviježđu Orion na zvijezdi Sirijus. To je VELIKI SVEMIRSKI UNIVERZALNI BOG, koji je stvorio svemir i sve u svemiru uključujući život i čovjeka. Drugi Bog je na zemlji u liku i odori FARAONA i jasno ima obličje čovjeka.
    Dakle, zna se da Bog na zemlji prema egipatskom vjerovanju ima obličje čovjeka.
    Važno je znati da je egipatskoj tradiciji više riječ o BOŽANSTVU PARA, a ne o singularnom muškom Bogu. To su par Izida i Oziris. ( A similar idea can be seen in Egypt, where the Pharaoh was viewed as a living incarnation of Horus, son of the divine couple Isis and Osiris. The Pharaoh was seen both as a god, and as a mediator between the earthly and the divine. It was said that when he died, he ascended to the heavens and became Osiris. )

    U Židovskoj religiji relacija Čovjek – Bog se radikalno mijenja. Izlaskom iz Egipta Izraelci nose sa sobom samo egipatskog velikog Bog, dok se faronski par gubi. Ono što je za egipatsku religiju bio Faron, to u židovskoj religiji postaje Mojsija, koji kao čovjek, direktno komunicira s Bogom. Izraelski narod je od Boga odabrani narod u kojem je Mojsija komuinikator između Boga i Izraelskog naroda. Prima od Boga deset zapovijedi i savjete kako da izvede Izraelski narod iz Egipta u obećanu zemlju Palestinu.
    Dakle u židovskoj religiji samo Bog imenom JHWH i samo čovjek Mojsija , dakle ne i Bog na zemlji. Umjesto Farona Boga na Zemlji javlja se NAROD koji nema božanska svojstva, ali je voljen od Boga.
    Još je bitno što je Bog rekao Mojsiji: "I am the God of your father, the God of Abraham, and the God of Isaac and the God of Jacob."
    Dakle, ja sam Bog tvome ocu, Bog Abrahamu, Bog Isaku i Bog Jakobu. Time se zapravo kaže daje Bog – Bog svim ljudima na svijetu.
    Židovska religija se izvodi, ona izlazi, ona nastaje, ona se ekstrpolira iz Egipatske, time da ostaje samo velki Bog, dok mali Bog likom čovjek nestaje, a nastaje po Bogu odabrani Izraelski narod.

    U toj religijskoj transformaciji javlja se nešto što do tada nije bilo, a to je da se Bog pojavljuje kao i onaj koji KAŽNJAVA smrću ljude. Daje nalog da se ubije svako egipatsko muško novorođeno dijete. To bitno mijenja hramonični odnos između Boga i Faraona , a uspostavlja se neharmonični polarizirani odnos tako što se jedan narod voli, a drugi kažnjava ( mrzi ). Ta polarizacija će kasnije imati veliki utjecaj na nastanak Kršćanske religije.
    U židovskoj religiji obličje Boga je nepoznato i nema obličje čovjeka. Za najvjerniji opis Boga smatraju se opisi Ezekijela po kojima je Bog stanovito čtveropolno biće. To apstraktno i od čovjeka udaljeno biće prema židovskom vjrovnju je imena JHWH.

    Važno je za uvod reći da su židovska i kršćanska religija Biblijom sjedinjene religije kao judeo – kršćanska religija koja sesatoji od Starog i Novog zavjeta. Stari zavjet je židovska Biblija, dok je Novi zvjet kršćanska Biblija.

    Muslimanska religija je stanovita kompilacija prve tri, a naročito je kompilacija židovske i krščanske religije. Evo istosti nekih imena:

    1 Torah ( Židovsja Biblija )
    1.1 Adam and Eve ( Adam and Hawwaa)
    1.2 Cain and Abel (Qabil and Habil)
    1.3 Noah Nuh
    1.4 Abraham (Ibrahim )
    1.5 Lot and Sodom and Gomorrah (Lut and "The People of Lot")
    1.6 Joseph (Yusuf)
    1.7 Moses (Musa)


    2 New Testament ( Kršćanska Biblija )
    2.1 Zechariah and John (Zakariya ) and Yahya)
    2.2 Mary ("Maryam"),
    2.3 Jesus (Isa)

    Naravno, ovo je samo nekoliko primjera, a tih usporednih studija je puno.
    Nas ovdje zanima samo ono bitno, a to je, da je Muhamed analogan Mojsiji, s tom razlikom što se Mojsija referira samo na Izraelski narod, dok se Muhamed referira na svoja arapska beudinska plemena, a kasnije i na drugi arapski svijet.
    Muhamed se nalazi kao odabrani komunikator između Boga ( Alaha ) i sebe, tj. između Boga i arapskog svijeta i kao takav dobiva poruke direktno od Boga kao i Mojsija. U tim porukama 600 godina nakon pojave Isusa, Isus se ne priznaje kao Sin Božji na Zemlji, odnosno ne priznaje se Sv. Trojstvo gdje je Isus direktni potomak Boga kao Sin. To je ujedno i najveća razlika između Isalma i kršćanstva, jer je prema Kuranu Isus je samo PROROK kao i MUHAMED i nije Bog ljudskim likom na Zemlji.

    ( Jesus is a Prophet and a servant of God. Muhammad is also a Prophet and a servant of God. He was the last Prophet sent by God to guide and teach mankind. – ovo kažu Muslimani.

    ( As a member of the Trinity, Jesus is viewed as God Himself. – ovo kažu Kršćani )

    Od ovoga se ne ide dalje, jer sve tri religije imaju isti nazivnik u vjerovanju u jednog Boga, kako kaže ovaj engelski tekst:
    God - Allah in the Qur’an, YHWH and Jesus in the Bible is the only creator of all things whose power and wisdom cannot be matched. The Qur’an and Bible strongly agree that only One God exists and should be worshiped.

    Nakon ovog ako pogledamo sve četiri religije imamo ovakvu sliku stvaranog stanja:
    Egipatska religija: BOG NA NEBU, ČOVJEK ( FARAON ) BOG NA ZEMLJI
    Židovska religija: SAMO BOG NA NEBU, prorok Mojsija na zemlji
    Kršanska religija: BOG NA NEBU, ČOVJEK ( ISUS ) BOG NA ZEMLJI
    Islamska religija. SMO BOGNA NEBU, prorok Muhamed na zemlji

    Prema tome, imamo dvije religije koje povezuju Čovjeka i Boga, Egipatska I Kršćanska, i dvije relegije, Židovska i Islamska, koje ne povezuju Boga i Čovjeka. Dakle, imamo dvije religije koje jasno imaju relaciju čovjek – Bog, a dvije religije koje imaju samo Boga izunad svega, pa tako i iznad čovjeka.
    Sve Biblije nstajale su prije 2 – 3 i više tisuća godina kada je čovjek sa sadašnje pozicije vrlo malo znao o prirodi i prirodnim zakonima. To je doba kada je čovjek bio nomad ili beduin, kada je bio ratar na Nilu, ili u Palestini, ali to je bilo i doba religijskog ambijenta u kojem se Bog javlja sa svih strana od Babilona do Egipta, od Egipta do Izraela, od Izraela do Kršćnstva, koje zajedno s židovskom religijom prodire u Rim, a zatim prvo u Europu, a nakon toga u cijeli svijet.
    Za razliku od te dvije mobilne religije egipatska ostaje praktički nepokretna u Egiptu, dok se muslimanska religija zadržava i širi prvo u arapskom svijetu, a zatim po hrbtu svijeta od Indonezije do Gibraltara. Za cijelo to vrijeme svijet se mijenjao dok su religije zadržavale svoje dogme, vjerovanja i liturgije onakvim kakvi su uglavnom bili prije tisuću, dvije i više godina, ali se zato instutucionalni dio religija razvijao kao i svijet. Na tom putu religijskog razvitka pojavila se znanost koja je ušla u strukturu svijeta, u strukturu djela Božjeg u svakom pogledu i taj prodor u prirodu svijeta stvara jednu novu inteligenciju tradicionalnim religijama nepoznatu. Svi stari tradicionalni sporovi između religija postaju sve manje vidljivi i sve više i više se javlja tendencija pomirenja i međureligijski dijalog.

    Ovo je uvod za forum gdje bi se trebalo istraživati i raspravljati o slijedećim pitanjima:
    Je li Bog za sve religije isti. Ako je isti počemu je isti, a ako nije po čemu nije isti?
    Je li Bog nepromjenjiv, jedan te isti Jedan za sva vremena?
    Da li Bog nastaje, da li se stvara kao i čovjek, da li se razvija, da li je evolutivan kao i čovjek od svog minimuma do maksimuma?
    Postoji li paralelizam između atributa Boga i Čovjeka?
    Da li Čovjek svojom evolucijom postaje Bog?
    Kakva je budućnost Čovjeka i Boga u svjetlu eksponencijalnog razvitka čovjčanstva?
    Jesu li Čovjek i Bog isto? Ako nisu zašto nisu, ako jesu zašto jesu?
    Da li čovječanstvo evoluira prema makro svemirskom biću koj se može smatrati Bogom?

    Evo ovaj uvod i ovih osam pitanja su dovoljno da se razvije jedana inovativna rasprava o četiri svjetske religije i Bogu na način da su svi učesnici ravnopravni u svojim gledištima. Jedino predlažem da se izbjegavaju biblijski I kuranski liturgijski citati “ tko je što rekao “ i da se više razgovara teološki, filozofski i znanstveno, a manje “ molitveno “ .

  2. #2
    Old Death Walter's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    139
    Geza, briljantan i genijalan. Prava intelektualna i filozofska vertikala u virtuali (ne tedim superlative, čovjek ih u najmanju ruku zasluuje).Privilegija je pisati na istom forumu na kojem i on pie
    Uznastojat ću biti kvalitetnim sudionikom ove teme. No, imajte na umu da ću iznositi vlastite stavove, koji nipoto nemaju tendenciju postati Jedina Prava Istina, već su jednostavno moji, takvi kakvi jesu.


    Je li Bog za sve religije isti. Ako je isti počemu je isti, a ako nije po čemu nije isti?
    Prije svega, rekao bih kako je Bog/bog postao instrument u rukama moćnih drutvenih organizacija, koje svoju egzistenciju temelje na filozofiji Vječne Kazne i Vječne Nagrade. Da banaliziram, svaka religija zasniva se na prastarom principu mrkve i batine, koje u toj konstelaciji u rukama dri instrumentalizirano superbiće, a magarac se sam podjarmljuje, nadajući se Vječnoj Nagradi.
    Pri tom dovodim u pitanje ne samo Vječnu Nagradu i Vječnu Kaznu, ne samo superbiće koje dri batinu i mrkvu, već i osnovni moral i civiliziranost religija samih. No, bjeim od pitanja... Da zaključim: kod većine religija Bog/bog je gotovo identičan, izuzetke susrećemo kod hinduizma (trojstvo, gdje Brahma spava a Shiva i Vishnu trae dobar balans između dobra i zla) i budizma (učenja Siddharte Gautame govore kako uopće nismo dostojni - čitaj, razvijeni - govoriti i teoretizirati o pravoj naravi Boga/boga).
    Je li Bog nepromjenjiv, jedan te isti Jedan za sva vremena?
    S obzirom na ono to nas uči fizika, s obzirom da nam nije poznato (niti nam je moguće spoznati!) postoje li drugi svemiri ili svemir izvan svemira, Bog ne moe biti nepromjenjiv. Mora biti podloan kontinuumu građenom od tri prostorne i jedne vremenske dimenzije. Mora biti podloan relativnosti vremena.
    Ukoliko nije tako, tada u svakom praktičnom smislu (a pritom mislim na mogućnost djelovanja i međudjelovanja) On/on ne postoji.
    Da li Bog nastaje, da li se stvara kao i čovjek, da li se razvija, da li je evolutivan kao i čovjek od svog minimuma do maksimuma?
    Ovo me asocira na znameniti roman A. C. Clarkea "2001. Odiseja u svemiru", gdje Prvorođeni u osvit Čovjeka na Zemlji (kasnije se ispostavlja - i na Mjesecu, te na Japetu, odnosno, L1 Jupitera) postavljaju Monolit. Međutim, Clarke daje generalnu genezu Prvorođenih, gdje navodi da su bili u početku "od krvi i mesa", pa su počeli premjetati svoja znanja u strojeve (a mi smo u toj fazi), zatim i same sebe su premjestili u te strojeve, kojima su putovali svemirom (toj se fazi nadamo). Konačno, spoznali su kako same sebe pretvoriti u bića čiste energije, te su odbacili i strojeve-ljuture, te su postali praktično ničim limitirana stvorenja - sve dok ima i jedan erg energije u svemiru.
    Ukoliko gledamo da je Bog/bog biće iz ovog svemira, mislim da nije bez osnove smatrati da je ovakva teogeneza osnovana. Zato? Pa, vrlo jednostavno, netko je MORAO biti prvi. Dodue, upitno je tko je taj netko, a i je li taj netko blagonaklon prema određenim civilizacijama u nastajanju i razvoju ili nije. Jer, i ti fiktivni Prvorođeni "u svemiru nisu nalazili nita dragocjenije od razuma. Bili su ratari zvjedanih polja. Sijali su i njeli. No, negdje su morali ravnoduno iskorjenjivati..." (oprostite na citatu, ali kako prenijeti riječi jednog znanstvenika i filozofa bez citata, a da imaju teinu?).
    Postoji li paralelizam između atributa Boga i Čovjeka?
    U svakom slučaju, neke religije potenciraju taj paralelizam kroz izjave da je "Bog stvorio čovjeka na svoju sliku". Nadalje, negdje se u Bibliji navodi kako je Bog zaduio čovjeka da zavri Stvaranje... ispada da je Bog ostavio svemir namjerno nedovrenim, te nam ostavio u amanet dovrenje svemira (iznalaenje vezanih citata ostavljam vjernicima).
    Isključujući "svoju sliku", ovo potonje bih naao kao zanimljivu i elegantnu teologiju. Međutim, isto tako, Bog tendenciozno onemogućava svaki daljnji paralelizam atributa već u znamenitoj zgodi s Evom i plodovima drveta spoznaje dobra i zla... Pa se opet moramo vratiti mrkvi i batini.
    Da li Čovjek svojom evolucijom postaje Bog?
    Ne nuno, ali to ne moemo isključiti, ukoliko nas evolucija povede putevima koji će nas osloboditi despotstva materijalnih tijela...
    Kakva je budućnost Čovjeka i Boga u svjetlu eksponencijalnog razvitka čovjčanstva?
    Nadam se odrastanju Čovjeka te prestanka potrebe za Roditeljem koji nas treba voditi za ruku kroz tamu svemira...
    Jesu li Čovjek i Bog isto? Ako nisu zato nisu, ako jesu zato jesu?
    Ne znam kako bih to suvislo koncipirao, ali pokuat ću (nek mi se ne zamjere moguće nesuvislosti): Hinduizam kao osnovnu zamisao iznosi Brahmu koji spava, a cijela tvorba svemira jest njegov san. Brahma noć traje 100 milijardi godina. Kad se Brahma probudi, san se raspline i cijeli svemir nestane (zgodno, jel da?).
    Zgodna mi je ta ideja, iako ne mogu dokučiti je li Čovjek san boga, ili je bog san Čovjeka?
    U svakom slučaju (zgodno je čitati ono to pie, a pritom jo i razmiljati ), ipak mi se čini da su Čovjek i Bog jedno, jer Bog dolazi iz Čovjeka, a ne suprotno...
    Da li čovječanstvo evoluira prema makro svemirskom biću koj se moe smatrati Bogom?
    Definitivno. Ukoliko steknemo egzistencijalni oblik čisto energetskog oblika te praktičnu bezvremenost (dakle, do posljednjeg dula energije u svemiru), to bi nam dalo sva boanska svojstva. Kada i ako uspijemo steći ta svojstva, to bi nas moglo diferencirati od religijskog boga/Boga?

  3. #3
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    size="tall"

    Relacija Bog - čovjek i obratno

    to da kaem, osim da u dijalogu s g. Fra Maurom moemo doći do nekih umnih spoznaja koje nisu samo vane za pojedinca, već i za univerzalnog čovjeka i čovječanstvo. Mogu samo zhvaliti na njegovim komentarima jer toliko odudaraju od drugih da sam radostan to se pojavio. Zato to kaem? Ne zato da bi isticao neka svoja gledita, zapaanja ili samo neke moje istine, ili da bi se isticala Fra Maurova ili neka druga gledita, već radi toga, to se mi svi nalazimo u jednom graničnom razdoblju kada naa tradicionalna uvjerenja, vjerovanja i znanja moraju proći jednu NOVU misaonu, moralnu i etičku reviziju, ne radi nečijih novih miljenja, već radi toga to se nova otkrića I nove teorije javljaju i gomilaju velikom brzinom. To su sve neke nove istine i pojave koje nam donosi vrijeme, rekao bih, koje nam donosi evolucija.
    Naročito mi je drago to se Fra Mauro pokazuje i kao poznavatelj Indijske, a vjerujem i dalekoistočne tradicije bez koje je, prema mom gleditu, nemoguće shvatiti, promiljati, razumijeti I ispravno interpretirati velike religije Zapada bez bez Indjske. Zato ću u ovom postu, temeljem komentara Fra Maura, pokuati dodati vrlo konkretno I jasno to je pozadina mojih pitanja, jer bez te pozadine nije moguće razumijeti ono to su pisali ili govorili ljudi prije vie tisuća godina. Gledita sam da se načini ili metode percepcije svijeta mijenjaju u vremenu isto kao to se mijenja i čovjek, ali u svim tim promjenama uvijek je prisutna valjana Istina za onu razinu razvitka na koju se odnosi. Tako, na primjer, kada jedan vrsni antropolog kae, da je čovjek uvijek bio toliko pametan koliko je trebao biti pametan za svoje vrijeme, ili ako biolog kae da je tek rođeno tele isto toliko pametno koliko i mama krava, ili kada istraivači ljudske pameti kau da je MIT uvijek istina i ne poznaje la, onda su sva druga pitanja, kao to su pitanja o religijama i Bogu puno laka i pristupačnija svakom čovjeku ma tko bio I ma kojeg obrazovanja bio.

    Da bi to podkrijepio evo jednog zanimljivog primjera. Svojedobno sam propitivao i istraivao informaciju da se u biolokim organizmima u metabolističkim procesima stvaraju atomi materije prema knjizi Bioloke transmutacije Francuza Kervrana. Naravno, naiao sam na frontalni otpor uz gomilu pogrda. Nakon toga skrenuo sam u prizemlje ivota, k običnim ljudima koje sam zapitao: Znate li mi objasniti kako koljke stvaraju tvrdi oklop od kalcija, budući da otopljenog kalcija praktički nema u morkoj vodi? Od planktonske hrane koja uzima koljka nemoguće je izgraditi oklop koji je teinski o volumno nekoliko desetina puta veći od organskog tkiva koljke.
    Jedan gospdina me pogleda i reče: Zar ste vi intelektualci toliko glupi da ne znate kako koljka stvara oklop, a pravite se vani da sve znate!? Uzmi koljku, kae mi gospodin, koja se naziva klapun , otvori je i paljivo potrai kvricu - eludac koljke, razrei ju i vidjet će PIJESAK. koljka jede pijesak i od njega gradi svoj oklop. Kad mi je to rečeno, nije mi moglo pasti na um drugo nego da koljka uz organske tvari jede i SILICIJSKI PIJESAK koji svojim metabolizmom pretvara u atome KALCIJA potrebnih za izgradnju oklopa koljke. Dakle, ne moe biti drugo nego da koljka atome silicija transmutira u atome kalcija i od tog materijala gradi svoj oklop od kalcija. Ovaj i slični primjeri naveli su me na pitanje: A to to radi Čovjek? Odgovori su dolazili sa svih strana takvom brzinom i u takvim količinama da je ZAKLJUČAK morao biti kako je Čovjek s čovječanstvom jedan gigantski transformator i transmutator materije na Zemlji i svemiru. Ako je to doista tako, onda Čovjek I čovječanstvo imaju atribut za koji su znali rani narodi i taj stvaralački atribut su dali pojmu Boga.
    Čovjek danas, nakon vie tisuća godina svog razvitka od goniča koza po Sinaju do goniča strojeva s motorima od vie tisuća KW koji jednim zahvatom grabe, diu i manipuliraju teretom od 70.000 kilograma, sve čini toliko nevjerojatnim da mi se čini kako se prolost susreće u sadanjosti na najbolji mogući način , čineći od čovjeka Boga kako je to sveta teologija i govorila. to se to dogodilo I to se to događa s čovjekom svakodnevno u zadnjih 100, 200 ili 300 godina u odnosu na čovjeka kako ga opisuju religiski spisi u odnosu na Boga koji ima sve aposolutne tvoračke atribute koje u dobroj mjeri ima dananji Čovjek. Nije li s čovjekom za posljednjih 4.000 godina, ili 10.000 godina, ili milijun, ili milijardu godina stigao do razine ne vie plemenskog, gradskog, dravnog, zemaljskoj giganta već i do svemirskog giganta, to je nekada bilo isključivo svojstvo velikog Boga?

    Nakon ovog, u nastavcima po pitanjima i odgovorima slijede komentari na tekst Fra Maura. Do tada budite sretni I zadovoljni to se Bog ( Ishodite ) javlja I u budućnosti,a ne samo u prolosti kako jo uvijek ućimo u kolama.

  4. #4
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by geza View Post


    Je li Bog za sve religije isti. Ako je isti počemu je isti, a ako nije po čemu nije isti?
    Da. Bog je za sve religije isti jer polazi od zamisli da je ovaj sviejt stvoren, a ne da nastaje.
    Je li Bog nepromjenjiv, jedan te isti Jedan za sva vremena?
    Da. Da je promjenjiv ne bi bio Bog. Pormejna je nužna samo za nesavršena bića.
    Da li Bog nastaje, da li se stvara kao i čovjek, da li se razvija, da li je evolutivan kao i čovjek od svog minimuma do maksimuma?
    Ne. Sve je stvoreno osim Boga. On "jest". Za njega ne vrijedi ni jedno dualističko tumačenje.
    Postoji li paralelizam između atributa Boga i Čovjeka?
    Da. Samo čovjek stvara i otkriva. To implicira posebnost čovjekovog bivstvovanja u Svemiru. Bilo bi zanimljivo kad bi postojao nedvojbeni dokaz da postoje druge izvanzemaljske civiliazacijje. U religijskom smislu čovječanstvo bi izgubilo svoj priviligirani status kod Boga. Pitanje je da li bi tada Bog postojao za čovječanstvo?
    Da li Čovjek svojom evolucijom postaje Bog?
    Ne. Pa čak i ako bi razmatrali sa vjerskog stanovišta prije bi se donio zaključak da se udaljava. Analogno pitanje bi bilo da li čovjek sa razvojem civilazicije, tehnologije....itd, postaje humaniji od svog pretka prije desetak tisuća godina.
    Kakva je budućnost Čovjeka i Boga u svjetlu eksponencijalnog razvitka čovjčanstva?
    Vidno različita od ovih zastarjelih stočarskih religija iz slivova velikih rijeka.
    Jesu li Čovjek i Bog isto? Ako nisu zašto nisu, ako jesu zašto jesu?
    Teško pitanje. Ja mislim da je isto. Čovjek jedino može doživjeti Boga kroz samoga sebe. Znači trebao bi istovremeno biti i objektivan i subjektivan. A što ako je čovječanstvo samo bolest na tijelu prirode i ima status kao tuberkuloza ili sifilis? Koliko ja znam niti jedna religija se ne buni kada uništimo bakterije koje izazivaju te bolesti.
    Da li čovječanstvo evoluira prema makro svemirskom biću koj se može smatrati Bogom?
    Da li? (klik)
    Last edited by enky; 21-03-11 at 11:52. Reason: dodala (klik) radi boljeg shvaćanja da se radi o linku

  5. #5
    Old Death Walter's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    139
    Vjerojatno ne bih uopće replicirao na ovaj post da nisam vidio posljednji odgovor u vidu linka. Pa sam, eto, odlučio napisati pokoje slovo...

    Quote Originally Posted by servantes View Post
    Da. Bog je za sve religije isti jer polazi od zamisli da je ovaj sviejt stvoren, a ne da nastaje.
    Nastranu znanstveni dokazi koji govore drukčije (s pokrićem!), ali kako u tu relaciju možeš staviti budističkog boga i hinduistički panteon, bez interpolacija čije je polazište u standardnim monoteističkim religijama zoroastrističkih izvora?

    Da. Da je promjenjiv ne bi bio Bog. Pormejna je nužna samo za nesavršena bića.
    A kako ga misliš smjestiti u ovaj svemir? Znaš nešto što mi ne znamo? Poznata ti je hipoteza dr. Lindea?
    A poznata ti je i božanska poruka kojom svemir namjerno ostavlja nedovršenim, kako bi Čovjek nastavio njegovo djelo?
    Ne. Sve je stvoreno osim Boga. On "jest". Za njega ne vrijedi ni jedno dualističko tumačenje.
    Kako je sve stvoreno? Iz čega? Čime su rezultati stvaranja pogonjeni?
    Da. Samo čovjek stvara i otkriva. To implicira posebnost čovjekovog bivstvovanja u Svemiru. Bilo bi zanimljivo kad bi postojao nedvojbeni dokaz da postoje druge izvanzemaljske civiliazacijje. U religijskom smislu čovječanstvo bi izgubilo svoj priviligirani status kod Boga. Pitanje je da li bi tada Bog postojao za čovječanstvo?
    Zemlja se ne nalazi u središtu svemira. Sunce se ne nalazi u središtu svemira. Mliječna staza se ne nalazi u središtu svemira. Zemlja se nalazi na periferiji galaktike.
    Točnije, ništa se ne nalazi u središtu svemira.
    Zemlja je nastala kad je 70% povijesti svemira već bilo okončano. Čovjek se pojavio kad je 99,99% povijesti svemira već bilo okončano.
    Nismo posebni. Niti po položaju u prostoru, niti po položaju u vremenu.
    Vjerojatno postoje starije i razvijenije civilizacije u svemiru. Nije nam dano prvenstvo u svemiru. Možda je dano nekom drugom. Možda nije dano nikome.
    Međutim, u svakom slučaju imamo razloga za skromnost. A izjava o privilegiranosti je čisto razmetanje s nečim što ne postoji...
    Ne. Pa čak i ako bi razmatrali sa vjerskog stanovišta prije bi se donio zaključak da se udaljava. Analogno pitanje bi bilo da li čovjek sa razvojem civilazicije, tehnologije....itd, postaje humaniji od svog pretka prije desetak tisuća godina.
    Eto, barem ne spaljujemo vještice u ime gospodnje. Nije li to ipak napredak?
    Vidno različita od ovih zastarjelih stočarskih religija iz slivova velikih rijeka.
    Čak možda i znatno drukčija nego što možemo zamisliti. Kad ovladamo božanskim moćima, bogovi nam neće biti potrebni...
    Teško pitanje. Ja mislim da je isto. Čovjek jedino može doživjeti Boga kroz samoga sebe. Znači trebao bi istovremeno biti i objektivan i subjektivan. A što ako je čovječanstvo samo bolest na tijelu prirode i ima status kao tuberkuloza ili sifilis? Koliko ja znam niti jedna religija se ne buni kada uništimo bakterije koje izazivaju te bolesti.
    Bit ću slobodan drsko manipulirati tvojim riječima (jer su me inspirirale na jednu zamisao): a što ako je religija upravo ta bolest koja Čovjeka drži prikovanog za postelju stagnacije? Što bi značilo izlječenje od takve bolesti?
    Volio bih da si link preveo i interpretirao... Nemam volje skakati po drugim web stranicama, bez obzira što mi engleski ne predstavlja problem...
    Zapravo, vrlo bih volio čuti tvoju interpretaciju onog grafikona u linku.

  6. #6
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by Fra Mauro View Post
    Nastranu znanstveni dokazi koji govore drukčije (s pokrićem!), ali kako u tu relaciju možeš staviti budističkog boga i hinduistički panteon, bez interpolacija čije je polazište u standardnim monoteističkim religijama zoroastrističkih izvora?
    Quote Originally Posted by Fra Mauro View Post
    Ne znam kako bih to suvislo koncipirao, ali pokušat ću (nek mi se ne zamjere moguće nesuvislosti): Hinduizam kao osnovnu zamisao iznosi Brahmu koji spava, a cijela tvorba svemira jest njegov san. Brahma noć traje 100 milijardi godina. Kad se Brahma probudi, san se raspline i cijeli svemir nestane (zgodno, jel da?).
    Sam si odgovorio na svoje pitanje.
    A kako ga misliš smjestiti u ovaj svemir? Znaš nešto što mi ne znamo? Poznata ti je hipoteza dr. Lindea?
    A poznata ti je i božanska poruka kojom svemir namjerno ostavlja nedovršenim, kako bi Čovjek nastavio njegovo djelo?
    Ne interesira me dr. Linde. I nije mi poznata nikakva božanska poruka.

    Zemlja se ne nalazi u središtu svemira. Sunce se ne nalazi u središtu svemira. Mliječna staza se ne nalazi u središtu svemira. Zemlja se nalazi na periferiji galaktike.
    Točnije, ništa se ne nalazi u središtu svemira.
    Zemlja je nastala kad je 70% povijesti svemira već bilo okončano. Čovjek se pojavio kad je 99,99% povijesti svemira već bilo okončano.
    Nismo posebni. Niti po položaju u prostoru, niti po položaju u vremenu.
    Vjerojatno postoje starije i razvijenije civilizacije u svemiru. Nije nam dano prvenstvo u svemiru. Možda je dano nekom drugom. Možda nije dano nikome.
    Međutim, u svakom slučaju imamo razloga za skromnost. A izjava o privilegiranosti je čisto razmetanje s nečim što ne postoji...
    Nisi razumio.
    Posebnost i uloga čovjeka u religijama je široka tema. Ukratko, zasada, jedino čovjek ima božanska svojstva. On stvara i, što je još važnije, posjeduje odmak od stvarnosti.
    Čak možda i znatno drukčija nego što možemo zamisliti. Kad ovladamo božanskim moćima, bogovi nam neće biti potrebni...
    Bogovi će uvijek biti potrebni. Teško je biti sam.
    Bit ću slobodan drsko manipulirati tvojim riječima (jer su me inspirirale na jednu zamisao): a što ako je religija upravo ta bolest koja Čovjeka drži prikovanog za postelju stagnacije? Što bi značilo izlječenje od takve bolesti?

    Zašto bi religija bila bolest?
    Pa to je jedno od najvećih dostignuća čovječanstva. Pa čak ako Bog i ne postoji.
    Samo zbog činjenice što se uzdigla iznad puke uporabne vrijednosti.
    Religija je, doslovno, umjetnost.
    Razlika između pravog vjernika i tebe (a i mene) je što on vjeruje u jednoga Boga čitavog svog života (rađa se i umire s istima), a mi svakog dana imamo drugog Boga.

    Ja živim u kruzima koji se šire

    Ja živim u kruzima koji se šire,
    i njima sve više obuhvatit žudim.
    Ja možda i neću polučiti zadnji,
    konačni krug, no ja se trudim.

    Ja kružim i kružim okolo Boga,
    tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
    i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
    il velika pjesma ovoga svijeta.

    (Reiner Maria Rilke)
    Volio bih da si link preveo i interpretirao... Nemam volje skakati po drugim web stranicama, bez obzira što mi engleski ne predstavlja problem...
    Zapravo, vrlo bih volio čuti tvoju interpretaciju onog grafikona u linku.
    Žao mi je. Nisam toliko vičan engleskom da bih prevodio. Bolje njemački.
    Ali ako nisi upoznat sa učenjem (filozofijom) Teilharda de Chardina, preporučio bih ti da malo prosurfaš. Teško mi je ukratko prenijeti njegovu zamisao nekome tko nije s njome upoznat. A i bilo bi off topic.
    Najkraće rečeno. Zanimljivo i lijepo, ali bez dokaza koje bi imali filozfsku težinu.

  7. #7
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    size="tall"

    Relacija Bog - Čovjek i obratno

    Je li Bog za sve religije isti. Ako je isti po čemu je isti, a ako nije po čemu nije isti?

    g. Fra Mauro ovako ću nastaviti tragom Vaih komentara po svakom od pitanja. Naravno, i Vi moete nastaviti , a onda na kraju bi se napravila sinteza s inovativnom elementima iz rasprave.
    Da, Bog je instrumentalizirana činjenica od davnina. Crkva je institucija religije koja govori o stanovitom vidu boje drave koja ima svoje namjesnike na Zemlji, kao to je to, na primjer, drava Vatikan s Papom na čelu - namjesnikom Boga na Zemlji. To se moe reći i ovko: Kralj, Car, Poglavnik, ili Predsjednik je instrumnet drave koja svoju egzistenciju zasniva po milosti i represiji, ili na Zakonu I represiji, to nije drugo do vječna kazna i vječna nagrada o kojoj govorite. Batina i mrkva su izali iz Raja, kau mnogi, dok ja pokuavam skrenuti panju na starog Boga koji je, po sadanjim kriterijima, Biblijski zločinac, jer daje nalog za ubijanje novorođene muke djece u Egiptu. No tada to nije bio zločin, već samo KAZNA za neposlunost ne prema Bogu već prema onome koga Bog ljubi, a to su Izraelci ( idovi ). S tim elim samo označiti jedan od bitnih atributa Boga: Njegovu moć, Njegovu silu, Njegov sud i Njegovu kaznu, simbolički kazano - Njegovu batinu. Prisjetimo se da je ta Boja značajka ispoljenja kod kanjavanja svih LJUDI S Velikim potpom, zatim imamo kanjavanje radi Istočnog grijha i konačno imamo svakodnevne oproste od grijeha ljudih na Zmlji, a ljudi su Boja djeca. Ako se vratimo u ta Boja vremena imamo i Lucifera Njegovog svjetlonou koji također biva kanjen zato to se drznuo preuzeti Boji tron. Biva prognan u podzemlje i sotoniziorani svijet ZLA, tako da nastaje svijet dobra koji pripada Bogu i svijet zla koji pripada Sotoni. Ta dva svijeta jo iz Biblijskih vremena nazivaju se sinovima svjetla I sinovima tame, tako imamo dva svijeta u stalnom " ratnom stanju " ( Vrag nikada ne spava, kae narodna izreka ) sve do danas u raznim vremenima i raznim izdanjima. Takav Bog je isti za sve religijije s izuzetkom Krćanske koja uz starog Boga s mrkvom i batinom uvodi mladog tek rođenog milostivog, dobrog i samo plemenitog Boga Isusa. Time se religijska slika radikalno mijenja, jer na sceni imamo dva Boga, jednog starog i jednog mladog, jednog dobrog i jednog I opasnog. Ovaj mladi novi Bog je likom čovjeka koji je prema hereditarnim kriterijima biologije sličan Ocu - starom Bogu, pa se iz toga moe zaključiti, da se Bog i religija ocrtavaju I proteu isto kako se ocrtava i protee čovjek od tek rođene bebe do starca. Na tom rasponu čovjek nakon stanovitog vremena počinje pokazivati i svoju zlu narav koja nam je poznata svima. Ako se to stavi u religijski kontekst onda mladi Bog beba u Jaslicama vremenom poprima osobine starog ( odraslog ) Boga I to je dananji Čovjek, to je čovječanstvo silno moćno i opasano kakav je bio i vjerovanjem anticipirani religijski Bog. Uvođenjem u percepciju evolucijskog Boga paralelno s evolucijskim čovjekom dolazimo do spoznaje, do Istione, da je Bog evolucijsko biće kao i čovjeka I da se javlja uvijek mlad i uvjek star, uvijek dobar i uvijek zločest. Upravo te evolucijske značajke nam govore o istosti I različitosti Boga I religija to se mora početi prepoznavati kao istost I različitost čovjeka I čovječanstva. Moje gledite je da se se religije javljaju četvorno kao svi drugi fenomeni svijeta i da je ta četvornost ista kao to je četvornost četiri četvrtine kruga ABCD. Svaka četvrtina ista je drugoj četvrtini, ali ako se paljivo pogleda četvrtine jesu iste jedan drugoj, ali su i polarno i prostorno orijentacijski različite. Tako je is religijima i s Bogom, jer je Bog četvorno četveropolarno biće,a ne dvopolarno i to mu daje tu superiornu dimenziju jo od iskona. Dakle, svaki religiozni čovjek, svaki istraivač religija trebao bi prvo prepoznati i razlikovati zlo i dobro u svojoj religiji u evolucijskom kontekstu i tek tada bi smio govoriti o drugim religijama I njihovim ulogama za pojedine narode i čovječanstvo.
    Osobno mogu s dunim potovanjem prihvatiti učenje Siddharte Gautame, kao i Isusovo ili Muhamdovo, ali mi smo danas ipak neto pametniji od te gospode, jer imamo na raspolaganju grandiozni znanstveni aparat koju oni nisu imali. Zato ću ponoviti moju sugestiju: vrlo je teko govoriti I teoretizirati o ( pravoj ) naravi Boga, ali je zato jednostavno i lako govoriti I teoretizirati o atributima Boga I to paralelno s atributima Čovjeka. Ako nismo spermni na takav razgovor i takvo istraivanje, te ako smo stalno pri uvjerenju kako je Bog velik, silno moćan I nedostian,a mi da smo bioloke mizerije onda nismo spremni ni na razgovor o Čovjeku i nismo spremni istraivatio Čovjeka s njegovog fenomenolokog i evolucijskog aspekta. Ono to već Čovjek danas radi na Zemlji i svemiru nadilazi sve, ama ba svepriće o Bogu iz kozije i pustinjske perspektive. Čovjek danas tvorački GIGANT dok je za vrijeme Mojsija bio čemerni Izraelac s pinklecom i kozom.

  8. #8
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    size="tall"

    Relacija Bog - Čovjek i obratno

    Je li Bog nepromjenjiv, jedan te isti Jedan za sva vremena?
    Fra Mauro kae: S obzirom na ono to nas uči fizika, s obzirom da nam nije poznato (niti nam je moguće spoznati!) postoje li drugi svemiri ili svemir izvan svemira, Bog ne moe biti nepromjenjiv. Mora biti podloan kontinuumu građenom od tri prostorne i jedne vremenske dimenzije. Mora biti podloan relativnosti vremena. Ukoliko nije tako, tada u svakom praktičnom smislu (a pritom mislim na mogućnost djelovanja i međudjelovanja) On/on ne postoji.
    Prema nekim mojim istraivanjima, već sam bio napisao, da je Bog istodobno promjenjiv i nepromjenjiv. Do ovakvog zaključka dolazim upravo iz perpektive moderne valno kvantne fizike i moderne biologije. Poznato je da se rado sluim analogijama, pa jednostavno kaem ovako. Osobni čovjek, ensko ili muko od začeća do rođenja, zatim do smrti je stalno promjenjivo, dok su ensko i muko kao makro polarni par stalno promjenjivi i nepromjenjivi. Dokaz za to je činjenica da ljudi stalno umiru i da su stalno ive, stalno se obnavljaju po cijelom presjeku svoje pojavnosti od svog Ishodita do Ishodita. U ovakvo razmiljanje mora se uvesti i u biologiju kvantno - valni fenomen, valno - kvantno razmiljanje, na primjer kao kod svjetla, gdje imamo pojavu stalnog nastajanja i nestajanja energetskog kvanta - fotona od Ishodita do ishodita. Ako se taj fizikalni fenomen prenese na biologiju onda imamo pojavu da su sve bioloke pojave promjenjive, a njihova Ishodita su nepromjenjiva. Drugim riječima MATRICA pojave je nepromjenjiva dok je pojava promjenjiva. Time se dolazi do vrlo vane spoznaje, preneseno na religiju, da je sve u postojanju promjenjivo dok je Bog, nepromjenjiv, da je stalno jedan te isti Jedan. E sad, to se tiče svemira sve je točno to ste napisali ako se motri samo jedan linearni svemir, kao da se motri samo enski, ili samo muki svemir stanica. Ali, ako se MOTRE DVA SVEMIRA dolazi se do istog zaključka kao i u biologiji. U mojim istraivanjim uvijek polzim od tog da postoje ne dva, već ČETIRI SVEMIRA koji se međusobno komplementarno polarno interaktivno odnose. Da li se to moe spoznati i dokazati? Prema nekom mom gleditu MOE ako se spozna JEDINIČNI SVEMIR, koji je analogan stanici u svemiru stanica čovjeka. Budući je religija četvorna eksterno i interno kao to je četvorna i Biblija - Tora i k tomu jo je pisana svetim četveroslovljem imenna Boga JHW, kao to je sva biologija ispisana sa sveta četiri slova biologije ATCG, onda sugeriram svakom istraivaču da fenomen religije gleda I proučava kao četverodimenzionalni valno - kvantni fenomen, gdje je Bog isto pojmu racionalnog Ishodita. Dakle, ovdje smo, čini mi se g. Mauro vrlo blizu jednoj novoj i potpuno drugačijoj percepciji religije i Boga od one na koju smo navikli.
    Za kraj ću reći da je Bog savreno jasan i realan ako se shvaća ako " točka " . kao sadraj inverzije dvaju polarnih svejtova, svemira, bića. i zato već ovdje moram spomenuti jednu od najvaniji anticipacija religije da se Bog javlja ( DOLAZI ) i u budućnosti vremena.
    To je krucijalna I silno vana spoznaja za budućnost čovjeka i svijeta.
    Ta činjenica svakom i svačijem ivotu daje smisao ivota. Bez pojave Boga - Ishodita u budućnosti nema svemira, nema galaktika, nema Sunca i Zemlje, nema ni jednog ivota,a kamo li čovjeka. Sve to nastaje nastaje u budućnosti vremena,a ne prolosti kako nas se jednostarno jo uvijek ući. S naeg subjektivnog poimanja nae pojavnosti mi smo " uvjereni " da smo rođeni u prolosti vremena, dok je s stajalita naih RODITELJA izvjesno da smo rođeni u njihovoj budućnosti, ili općenito u budućnosti vremena. To je Istina i to inače nazivam VARKA VREMENA . Za valno - kvantno poimanje svijeta to je sve savreno jasno, dok je za linearnu fiziku tako to nemoguće.

  9. #9
    Old Death Walter's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    139
    Svaka čast, cijenjeni gospodine Geza.
    Čitanje vaših postova iziskuje podjednako energije i koncentracije kao i čitanje Einsteinovog djela "Moja teorija". Neka vam je to na čast.

    A sad bih malo skrenuo na ono što me zaintrigiralo.
    Naime, spomenuli ste četiri svemira u međusobnoj interakciji, što je našoj današnjoj znanosti nedokučivo (kao sir Newtonu što su bili nedokučivi neutroni).
    Htio bih u tom svjetlu iznijeti hipotezu dr. Andreja Lindea (koju je jedan moj prethodnik odbacio). Naime, dr. Linde postavio je hipotezu u devedesetima prošlog stoljeća kako je naš svemir samo jedan od mnogih svemira koji se nalaze u prastarom i nepojamno velikom Kozmosu (izraz "Kozmos" zvuči mnogo bolje nego "Mnogosvemir" kojim je dr. Linde pokušao nazvati taj prostor. U ovom slučaju, koristit ću se terminom Kozmos, jer sam ga preuzeo od dr. Sagana, preko kojega sam došao do te hipoteze. Daljnji me put prvo vratio Einsteinu, pa ću, ukoliko uspijem shvatiti njegove teorije u cijelosti, prijeći na dr. Lindea... ali da ne duljim).
    Ova hipoteza obuhvaća različite veličine svemira u Kozmosu, od veličina subatomskih čestica, do svemira koji su mnogo veći i stariji od našega. Dakle, Kozmos bi trebao izgledati kao nekakva uzburkana juha, u kojoj po s vremena na vrijeme neka fluktuacija prouzroči neko nadimanje - i rođen je novi svemir. Naravno, niti izdaleka ne možemo imati predodžbu o svojstvima i fizikalnim zakonima koji vladaju u Kozmosu, a niti u drugim svemirima.
    Ovo sam iznio iz dva razloga:

    Gospodine Geza, mislite li da se četiri svemira, koje navodite, nalaze paralelno smješteni u takvom ili sličnom prastarom Kozmosu, ili mislite na stanje (da besramno pozajmim izraz, jer ne znam za bolji) "alotropne modifikacije" jednog te istog svemira?
    Nadalje, kad tvrdite da je Bog istovremeno promjenjiv i nepromjenjiv (što bi po relativnosti bilo apsolutno prihvatljivo), smatrate li da je to Njegovo obilježje uvjetovano mjestom na kojem se nalazi (pretpostavimo da u Kozmosu postoje apsoluti), ili ima veze s referentnim sustavom iz kojeg Ga promatramo?

    Hvala unaprijed na odgovorima.

  10. #10
    Old Death Walter's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    139
    Quote Originally Posted by servantes View Post
    Sam si odgovorio na svoje pitanje.
    Ok.
    Ne interesira me dr. Linde. I nije mi poznata nikakva božanska poruka.
    Mislim da je ova tema prilično zahtjevna, pa mi je neobično da te ne zanimaju dodatne informacije. Zašto?

    Nisi razumio.
    Posebnost i uloga čovjeka u religijama je široka tema. Ukratko, zasada, jedino čovjek ima božanska svojstva. On stvara i, što je još važnije, posjeduje odmak od stvarnosti.
    U kojem smislu je odmak od stvarnosti? Je li to karakteriziranje negativnosti religija? Ili znanosti?

    Bogovi će uvijek biti potrebni. Teško je biti sam.
    Čim Čovjek shvati da posjeduje božanske moći (pa i hodali smo po nekadašnjem božanstvu - Mjesecu!), tada će shvatiti da mu ne treba mit i obred...

    Zašto bi religija bila bolest?
    Pa to je jedno od najvećih dostignuća čovječanstva. Pa čak ako Bog i ne postoji.
    Samo zbog činjenice što se uzdigla iznad puke uporabne vrijednosti.
    Religija je, doslovno, umjetnost.
    Religija je umjetnost torture, lobotomije i kolektivnog ludila, koja slika krvlju, a svira notama segregacije. Eto, to je moj doživljaj religije...
    Razlika između pravog vjernika i tebe (a i mene) je što on vjeruje u jednoga Boga čitavog svog života (rađa se i umire s istima), a mi svakog dana imamo drugog Boga.
    Odavno nemam niti jednoga Boga, niti mi je potreban.

    Žao mi je. Nisam toliko vičan engleskom da bih prevodio. Bolje njemački.
    Ali ako nisi upoznat sa učenjem (filozofijom) Teilharda de Chardina, preporučio bih ti da malo prosurfaš. Teško mi je ukratko prenijeti njegovu zamisao nekome tko nije s njome upoznat. A i bilo bi off topic.
    Najkraće rečeno. Zanimljivo i lijepo, ali bez dokaza koje bi imali filozfsku težinu.
    Dapače, bilo bi mi zanimljivo čuti o tome, bilo bi mi drago da, ako imaš volje, otvoriš novu temu o tome...

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts