+ Reply to Thread
Page 1 of 4 1 2 3 ... LastLast
Results 1 to 10 of 35

Thread: Postoji li Bog?

Hybrid View

  1. #1
    Old Death Walter's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    139
    size="tall"

    Postoji li Bog?

    Vjera (koristit ću se kršćanstvom) tvrdi da je Bog Stvoritelj, Spasitelj, Vječan, Bezvremen, Savršen, Svemoguć i Sveprisutan (opet 7 atributa). Pa ja bih to volio razobličiti.

    Bog - Stvoritelj
    Kad se dotaknemo pojma Stvoritelj, nailazimo na prvo pitanje: što je stvorio? Izvorno tumačenje Svetog Pisma kaže da je Bog stvorio nebo i Zemlju u 6 dana, a sedmog dana se odmarao.
    Dakle, ova tvrdnja implicira kako su svemir, Zemlja i čovjek nastali gotovo istodobno. Drugim riječima, vrhunac božanskog stvaranja jest čovjek na Zemlji, a svemir je stvoren kao mehanizam oko Drame Spašavanja.
    Je li tome tako?
    Činjenice kažu da je svemir nastao prije kojih 13.7 - 13,8 milijardi godina. Prije Velikog praska nije postojalo ništa, a ni "prije".
    Nadalje, činjenice kažu da je Zemlja nastala prije kojih 4,6 milijardi godina (tada je već 2/3 povijesti svemira bilo okončano), nekoliko stotina milijuna godina nakon nastanka Sunca (iz akrecijskog diska prašine koji je okruživao Sunce kao mladu zvijezdu), a Mjesec još nešto kasnije, kao produkt sudara Prazemlje s planetom veličine Marsa.
    Prvi čovjek pojavio se u Africi prije oko 3 milijuna godina (dakle, u danom trenutku je 99,9% povijesti svemira već bilo okončano!) kao najrazvijeniji primat.
    Zaključimo: Sveto Pismo govori netočno o nastanku svemira, Zemlje i čovjeka. Stoga zaključujem da Bog nije Stvoritelj, barem u užem smislu pojma.

    Bog - Spasitelj

    E, ovo je vrlo metafizički pojam. Sveto nas Pismo uči kako nas Bog spašava od ropstva naših grijeha.
    Dobro. Međutim, On je sam (kroz Sveto Pismo, naravno), nametnuo pojam tih grijeha. I ukoliko ga ne slušamo, On će nas kazniti božanskom Kaznom i smrtnom prijetnjom našim besmrtnim dušama. Tu je najbanalniji primjer tzv. Istočnog grijeha, koji kaže da je svako novorođenče rođeno griješno!
    Sad stajem na ovome (da me ne ponese impuls) i tvrdim da je priča oko Spasenja obična tričarija. Drugim riječima rečeno "vi, ljudi, trpite u ovom životu, kako biste bili nagrađeni u zagrobnom životu". Kome to odgovara? Bogu ili religijama? Da ne ulazim u špekulacije o zagrobnom životu, iz kojega se još nitko nikada nije javio...
    Bog nije Spasitelj, jer nas nema od čega spašavati. Jedino od našeg straha od spoznaje da nismo ništa posebno... Ali to nije volja Boga, već volja čovjeka.

    Bog - Vječan
    Religija tvrdi kako je Bog Vječan. Dakle, postojao je prije Postanka, postojat će i nakon Kraja.
    Pravo je pitanje, kako je mogao postojati prije Velikog Praska, jer tada nije postojao ni prostor ni vrijeme, pa samim tim ni svako suvislo postojanje.
    Što se Kraja tiče, kad u svemiru ponestane i posljednji džul energije, čime će se definirati to njegovo postojanje?
    Dakle, tvrdim da Bog nije Vječan, već u najboljem slučaju može biti limitiran životnim vijekom svemira.

    Bog - Bezvremen i Savršen
    Pojam Bezvremen malo možda nije prikladan - naime, religija tvrdi (a papa Pio IX donošenjem Dogme o papinskoj nepogrešivosti u drugoj polovici XIX. stoljeća potvrđuje) kako je Bog Nepromjenjiv - dakle nepodložan promjenama. Taj isti Pio IX kaže da "Božansko otkrivenje savršeno i stoga nije podložno stalnom i beskonačnom napretku, kako bi bilo u skladu s napretkom ljudskog uma... Nitko ne smije prigrliti i propovijedati da je religija, za koju vjeruje da je istinita, vođena svjetlom uma... Puna snaga dana svakome da otvoreno i javno izlaže svoja mišljenja i ideje još lakše dovodi do ugrožavanja morala i pameti ljudi".
    Dakle, koji je to manifestni oblik "Božanskog otkrivenja"? Institucija koja se izravno protivi pravilima Starog Zavjeta (zlatno tele!) i jedna, mnogo puta preinačavana i beskonačno puta modificirana knjiga?
    Dio odgovora na ovo pitanje izrekao je Papa Ivan Pavao II (u kontekstu rehabilitacije Galilea):" Pogreška teologa... je bila u tome što su mislili da je naše razumijevanje strukture fizičkog svijeta na neki način zadano doslovnim tumačenjem Svetog Pisma."
    Ovo su velike riječi velikog čovjeka! Dakle, Papa Ivan Pavao II izriče kako se Sveto Pismo ne može doslovno tumačiti!
    Sve me to navodi na zaključak da Bog nije Bezvremen i nije Savršen, jer ne postoji niti jedan dokaz u prilog tome, osim teksta u Svetom Pismu. A netko tko je Bezvremen i Savršen lako bi ostavio neprijeporne dokaze...

    Bog - Svemoguć
    Religija tvrdi da je Bog svemoguć. Ja ću reći da može biti svemoguć samo u okvirima fizikalnih zakona.
    Dakle, Bog se ne može kretati brže od svjetlosti. Bog ne može istovremeno odrediti brzinu i položaj elementarne čestice. To su samo primjeri, da ne banaliziram o onom čuvenom filozofskom teškom kamenu...
    Dakle, Bog nije Svemoguć.

    Bog - Sveprisutan
    Religija tvrdi da je Bog sveprisutan, Onaj-Koji-Sve-Vidi-I-Sve-Zna.
    Gledajući očima običnog čovjeka, tada imamo Boga-Voajera, da ne idem korak dalje i nađem ekvivalent Boga i Big Brothera.
    Ipak ću se malo osloniti na znanost. Naime, relativnost isključuje postojanje povlaštenih referentnih sustava, a time dolazimo do problema istodobnosti. Istodobnost se može utvrditi samo u jednom referentnom sustavu. Čim se premjestimo u drugi referentni sustav, više ne možemo utvrditi istodobnost.
    Međutim, da bi netko bio sveprisutan, cijeli svemir moramo pretvoriti u JEDAN referentni sustav. Zbog ograničenja brzine svjetlosti, to nije moguće. Stoga Bog nije i ne može biti sveprisutan.


    Ovim mojim zaključcima dolazimo do dvije mogućnosti:
    1. Bog nije Stvoritelj, nije Spasitelj, nije Vječan, nije Bezvremen, nije Savršen, nije Svemoguć i nije Sveprisutan - dakle, Bog zapravo i nije bog.
    2. Ukoliko On to sve jest, mora se nalaziti IZVAN svemira - u tom slučaju on nije u mogućnosti međudjelovati s bilo čime u svemiru, pa samim tim u svakom praktičnom smislu ne postoji.




    Moderator teme: enky

  2. #2
    Za početak, evo i mog uvodnog posta. Budući da je tema zbilja široka, ne mogu ići ni u dubinu ni u širinu sa nekim definicijama i stvarima, pa ću nastojati ukratko objasniti logičnost postojanja Boga. Naravno da je ova debata vođena već x puta od strane x ljudi, od kojih su barem neke bile na mnogo višoj razini, i možda će nekima ova naša izgledati kao razgovor dvaju djeteta koje se igraju u pješčaniku. No, odnekud se mora početi, pa mislim da je najbolje barem okvirno postaviti stvari tako da se vidi kako neki (malo potkovaniji) vjernik gleda na cijelu stvar. Stoga ću najprije morati pojasniti tko je / što je za nekog vjernika Bog. Nastojim temi prići sa religijski neutralnog stanovišta, iako je to često itekako teško, ne toliko zbog osobnog stava, koliko zbog trazličitih viđenja i interpretacija Boga ne samo u religijima međusobno, nego i u različitim podpravcima jedne religije.

    Kako bih iole približio koncept Boga na nekakav "opipljiv" i razumu shvatljiv način, moram se (barem u početku) prikloniti ideji o povezanosti Boga i svijeta. To dvoje se često promatra kao na dvije potpuno odvojene kategorije, zbog čega naravno slika Boga postaje nestvarna i šuplja. Stoga, da bih ukazao na logičnost postojanja Boga moram krenuti od - svijeta. U argumentaciji se svatko razuman poziva na ono što je iskustveno i razumski moguće spoznati i shvatiti, pa ću i ja probati ići tim putem. Oni koji čitaju, nek ne očekuju od mene "baražu" argumenata, jer teško je sve svoje iskustvo i nivo spoznaje (tako krhak i lako promjenjiv, nestalan) pretočiti u logički savršeno ispravnu i neoborivu shemu.

    Pa, da krenem:

    Što/tko je Bog?


    Odgovor na to pitanje nailazimo naravno u svim vjerskim knjigama, no ja ću se jednostavnosti radi uglavnom zadržavati na tri abrahamske, ne negirajući da je naravno svaka civilizacija pokušavala dati odgovor na to pitanje. Ono što je bitno je to, da je usprkos različitim nazivima i terminologijama, Bog opisan poprilično slično.

    Tako imamo u Bibliji (Petoknjižje):

    Mojsije reče Bogu: "Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? - što ću im odgovoriti?" "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. I nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam' posla me k vama (...) To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena" (Izl 3,13-15)

    U Kur'anu Časnom pak stoji da je zapravo samo Bog stvaran (realan). Svaka stvar koja postoji samo je Njegov znak koji Ga označava. Svaka stvar ima svoj uzrok i svoj kraj: «Sve je od Allaha» (E-Nisa, 78) i «sve se Njemu vraća.» (Junus, 56) «On je prvi i posljednji, vidljivi i nevidljivi, i On zna sve.» (El-Hadid, 3)
    Kad Bog stvara, on je:
    «Bog udahnuo Svoj Duh» (El-Hidžr, 29, Es-Sedžde, 9, Sad, 72)

    Što sve to znači? Ovi nam retci iz Biblije i Kur'ana govore, svojim jezikom i riječnikom, da je je Bog zapravo egzistencija sama, bit stvari, tj. Bit. Apsolut, suština, singularnost.
    Za detaljnije objašnjenje, preporučam barem ovo:

    http://en.wikipedia.org/wiki/Absolute_%28philosophy%29

    (jest wikipedija, ali to je sama definicija, dakle slično možete naći u svakoj enciklopediji)

    Jednostavno rečeno, Boga bi mogli opisati kao "cjelokupnu stvarnost". Međutim, za razliku od panteizma gdje je svemir doslovno Bog, a Bog doslovno svemir, religije koje definiraju Boga kao Apsoluta pažljivo razdvajaju to dvoje: ako se kaže da je Bog sve, to ne znači da je sve Bog. Dakle, ja nisam Bog, tastatura po kojoj pišem nije Bog. Tek sve zajedno, sve što postoji (bez obzira na način na koji postoji), sva suština - je Bog. Ovo je najvažnije za shvatiti. Punu dimenziju ovoga je naravno teško isprva dokučiti jer se mnogima čini da je ovdje riječ samo o igri riječima: stvarnost više nije stvarnost nego Bog (i ništa se time ne mijenja), no nije tako. Razlika je u tome što za vjernika stvarnost (odnosno ultimativna Stvarnost) nije tek nakupina nabacane materije i/ili energije koja se sasvim slučajno spaja i razdvaja, odnosno: mijenja formu. Za dokazivanje smislenosti i svrsishodnosti svega bi mi trebao čitav život (pa i duže) pisanja, stoga ću samo "okrznuti" par stvari koje smatram bitnim spomenuti:

    1) Relativna i apsolutna egzistencija.
    Mi postojimo. To je temeljna točka od koje krećem. Iako smo možda stvarni, a možda neka vrst iluzije (gledano sa nekog hipotetskog ultimativnog stanovišta), nama je to u konkretnom i praktičnom smislu nebitno jer itekako osjećamo svoju stvarnost odnosno – svijesni smo sebe i svoje okoline. Međutim, znamo da mi sami nismo uzrok samih sebe. Nismo stvorili sami sebe, nismo neovisni o svijetu koji nas okružuje (moramo jesti, piti, spavati itd.), ograničeni smo prostorom i vremenom itd. Drugim riječima ovisimo o nekom izvoru koji nismo mi sami. Ako promtrimo prirodu vidjet ćemo da je i sa drugim stvarima tako: životinje i biljke, nežive tvari itd. Nitko odnosno ništa nema uzrok u samom sebi i nije neovisno u apsolutnom smislu. Jedno prostječe iz drugog, to drugo iz trećeg itd. Ovim načinom razmišljanja, lako se dođe do točke prvog uzroka, iz kojeg sve potječe tzv. „prima causa“. Međutim, takvo razmišljanje je osporavano (ne mora postojati prvi uzrok), nego se uzročno-posljedični lanac može nastavljati unedogled. Ipak, iako je svaka stvar (pojedinačno gledano) u tom lancu relativna, i zavisna od one koja joj prethodi, taj cijeli lanac (gledano kao cjelina) čini apsolutnu stvarnost. Takvo razmišljanje mogu konkretizirati na univerzum općenito: ako je svaka kategorija „unutar“ svemira relativna (pa i prostorvrijeme, samo uvijetno koristim prostorni termin „unutar“ u nemogućnosti boljeg izražavanja), cijeli univerzum (dakle sve, cijelina) mora biti apsolutna. Zašto? Zakoni fizike kažu: energija ne može nastati i nestati, može samo promijeniti formu. To je prvi zakon termodinamike. Dakle, postoji nešto što je promjenjivo u formi, ali ne i u suštini. Budući da je suština neuništiva (i nestvoriva) ona je apsolutna. Ne ovisi ni o kom i ni o čem, nego naprosto postoji. „Ja sam koji jesam“. Međutim, da bi to bio Bog, potrebno je mnogo više, jer energija ne posjeduje sama po sebi svojstvo svijesti, inteligencije itd. Energija je samo jedan od parametara apsolutne stvarnosti.

    2) Zakoni svemira.
    Kada bi postojala samo energija (i ništa drugo osim nje), ona se nikad ne bi transformirala ili uobličila u išta smisleno. Naprosto bi postojala u svojoj „sirovoj“ tj. „default“ formi, stanju, kakvogod ono da bilo. Međutim, vidimo da u svemiru ne postoji samo energija, postoje i principi, zakoni. Ti zakoni su stalni i nepromjenjivi unutar prostorvremenskog „balona“. Međutim, jesu li i izvan njega? To nitko ne može ni potvrditi ni nijekati. Ono što je bitno međutim jest to da, oni tvore „programski jezik“ koji omogućava da „program“ (a to je ovaj svemir) funkcionira tako kako funkcionira. Mi možemo svojom sve većom sviješću sve više utjecati na realitet oko sebe, ali ne možemo dokiniti zakone koji vladaju, oni će se uvijek kad za to postoje uvijeti, manifestirati. Dakle oni su nešto na što mi ne možemo utjecati. Ne možemo npr. dokinuti zakon gravitacije – možemo pronaći način da ga nadvladamo (opet: koristeći druge principe kao princip uzgona itd.), ali on je svejedno tu. Etički principi (dakle zakoni) postoje i manifestiraju se na našu stvarnost bez obzira na to da li ih mi formalno prihvaćamo ili ne, ili kojeg smo svjetonazora ili uvjerenja. Čak i slučajnost je zapravo ništa drugo doli zakon vjerojatnosti, odnosno zakon velikih brojeva. Dakle, zakoni tvore „matricu“ koja nas definira, oblikuje i ograničava. Očito, zakoni nisu nastali niotkud sami od sebe, kao što ni neki kompjutorski program ne nastaje sam od sebe. Iako samu srž izvora zakona ne možemo smisleno definirati (način na koji postoje, uzrok), morao priznati da ti zakoni reflektiraju itekako visok stupanj inteligencije (usuđujem se reći: bezgraničan). Zakoni i principi svemira (zajedno sa energijom) čine još jedan parametar ultimativne stvarnosti. Stvarnosti koja ima sposobnost kreacije i oblikovanja u bezgraničnom smislu, odnosno, limitiranim jedino samim sobom (paradoks Boga).

    3) Život.
    Sam život kao takav velik je misterij. Zamislimo hipotetsku situaciju: na svijetu ne postoji nijedno biće, ništa što je na bilo koji način živo. Samo neživa tvar. Jednostavnosti radi, zamislite da u cijelom svemiru postoji samo jedna jedina materijalna točka (koja je ujedno sva materija), npr. jedan kamen. Kako će se iz tog kamena razviti nešto živo? Kako će se u apsolutno hermetički zatvorenom prostoru, 100% „čistom“ od bilo kakvog oblika života razviti nešto živo? Odgovor je naravno: nikako. Na što nas navodi taj zaključak: na to da naprosto mora postojati nešto što nije samo relativno živo (u prostoru, u vremenu, od tada i tada, na tom i tom prostoru), nego da mora imati uzrok u nečem „apsolutno živom“, da se tako izrazim. Dakle, sav život, jednako kao i enegija, jednako kao i zakoni svemira, čini dio apsolutne stvarnosti.

    4) Inteligencija.
    Slično drugim stvarima, ne može nešto inteligentno nastati magijom samo od sebe. Naša je inteligencija primjerice, zapisana u genima (opet princip, zakon), iako je definirana i drugim parametrima. Dakako, u doslovnom smislu, nama su inteligenciju mogla podariti druga inteligentna bića, no prvi (ili bolje rečeno: apsolutni) uzročnik je nužan (opet: ne nužno u prostorvremenskom smislu, nego apsolutnom).


    Nadam se da sam ovime uspio približiti sliku apsolutne stvarnosti (Boga), iako ne sumnjam da bi neki logičar/fizičar/metafizičar vjerojatno imao što reći na ovu moju predodžbu. Stoga se bacam na Fra Maurova pitanja, odnosno upite. Kako već vidim, Fra Mauro postavlja validna pitanja, u odnosu na nekog tko Boga shvaća tako kako je on u pitanjima prestavljen. Doista, Bog nije ni voajer ni terorist ni kreten, no uslijed vrlo parceliziranog znanja i vjernika i nevjernika o ultimativnoj stvarnosti (Bogu), često dolazi do takvih zaključaka.

    Quote Originally Posted by Walter View Post
    Bog - Stvoritelj
    Kad se dotaknemo pojma Stvoritelj, nailazimo na prvo pitanje: što je stvorio? Izvorno tumačenje Svetog Pisma kaže da je Bog stvorio nebo i Zemlju u 6 dana, a sedmog dana se odmarao.
    Dakle, ova tvrdnja implicira kako su svemir, Zemlja i čovjek nastali gotovo istodobno. Drugim riječima, vrhunac božanskog stvaranja jest čovjek na Zemlji, a svemir je stvoren kao mehanizam oko Drame Spašavanja.
    Je li tome tako?
    Činjenice kažu da je svemir nastao prije kojih 13.7 - 13,8 milijardi godina. Prije Velikog praska nije postojalo ništa, a ni "prije".
    Nadalje, činjenice kažu da je Zemlja nastala prije kojih 4,6 milijardi godina (tada je već 2/3 povijesti svemira bilo okončano), nekoliko stotina milijuna godina nakon nastanka Sunca (iz akrecijskog diska prašine koji je okruživao Sunce kao mladu zvijezdu), a Mjesec još nešto kasnije, kao produkt sudara Prazemlje s planetom veličine Marsa.
    Prvi čovjek pojavio se u Africi prije oko 3 milijuna godina (dakle, u danom trenutku je 99,9% povijesti svemira već bilo okončano!) kao najrazvijeniji primat.
    Zaključimo: Sveto Pismo govori netočno o nastanku svemira, Zemlje i čovjeka. Stoga zaključujem da Bog nije Stvoritelj, barem u užem smislu pojma.
    Ovako. Sveta pisma nisu tehnički ni znanstveni priručnici. Njima nije (glavni) cilj opisati KAKO se nešto događa, nego ZAŠTO. Ovo "kako" je samo uzgred, i to u skladu sa djelovanjem i shvaćanjem onog tko piše, dakle u skladu s kontekstom. Problem nastaje kad to netko ne razumije, te čita Pismo kao da čita „Uradi sam“ časopis ili znanstvenu enciklopediju. Tako imamo opisano stvaranje svijeta u 7 dana. Najprije treba reći da riječ koa se u Bibliji prevodi kao „dan“ u originalu ne znači doslovno dan. Riječ je o riječi iz starohebrejskog, koji spada pod semitske jezike i vrlo je štu u izrazima, što znači da jedna riječ često onačava više pojmova. Ona može označavati:
    a)neodređeno vremensko razdoblje
    b) određeno vremensko razdoblje (obično u kontekstu započete i završene radnje uprošlosti)
    c)eon
    d) era
    e)milenij
    f)tisućljeće
    g)godina
    h)dan

    Već iz samog toga, vidimo kako je vrlo netočno čitati i tumačiti 7 dana stvaranja svijeta kao doslovnih 7 dana. Potvrdu za to imamo u obilju osvrta na taj dio Biblije odnosno Petoknjižja od strane vrhunskih povijesničara, teologa, fizičara itd. praktično od kad je tekst nastao pa naovamo. Kur'an također potvrđuje tj. Spominje 7 razdoblja, a ne dana doslovce.

    Quote Originally Posted by Walter View Post
    Bog - Spasitelj

    E, ovo je vrlo metafizički pojam. Sveto nas Pismo uči kako nas Bog spašava od ropstva naših grijeha.
    Dobro. Međutim, On je sam (kroz Sveto Pismo, naravno), nametnuo pojam tih grijeha. I ukoliko ga ne slušamo, On će nas kazniti božanskom Kaznom i smrtnom prijetnjom našim besmrtnim dušama. Tu je najbanalniji primjer tzv. Istočnog grijeha, koji kaže da je svako novorođenče rođeno griješno!
    Sad stajem na ovome (da me ne ponese impuls) i tvrdim da je priča oko Spasenja obična tričarija. Drugim riječima rečeno "vi, ljudi, trpite u ovom životu, kako biste bili nagrađeni u zagrobnom životu". Kome to odgovara? Bogu ili religijama? Da ne ulazim u špekulacije o zagrobnom životu, iz kojega se još nitko nikada nije javio...
    Bog nije Spasitelj, jer nas nema od čega spašavati. Jedino od našeg straha od spoznaje da nismo ništa posebno... Ali to nije volja Boga, već volja čovjeka.
    Pojam spasenja u smislu otkupljenja grijeha, kao i koncept čovjekoboga Isusa važi za kršćanstvo (ili barem većinu postruja unutar istog), no ne i za druge važne religije kao što su: budizam, taoizam, židovstvo, islam... Tako da ova kritika vrijedi samo i jedino za religije koje podrazumjevaju koncept sakrificalnog Boga. Ja osobno ne vjerujem (eto nek se netko ne uvrijedi, to je moje skromno mišljenje), pa nemam potrebu braniti taj stav.
    Osvrćući se na prirodu spasenja, mogli bi općenito reći da je Bog spasitelj ali u smislu već prije spomenutog etičkog zakona. Dakle, Bog „spašava“ jer, koliko se bolje držimo Njegovih etičkih principa (dakle tu ponajprije mislim na univerzalne stvari neovisne o klimi i kulturi: ljubav, tolerancija, mir, oprost, povjerenje itd.), toliko će nama samima bolje biti živjeti.


    Quote Originally Posted by Walter View Post
    Bog - Vječan
    Religija tvrdi kako je Bog Vječan. Dakle, postojao je prije Postanka, postojat će i nakon Kraja.
    Pravo je pitanje, kako je mogao postojati prije Velikog Praska, jer tada nije postojao ni prostor ni vrijeme, pa samim tim ni svako suvislo postojanje.
    Što se Kraja tiče, kad u svemiru ponestane i posljednji džul energije, čime će se definirati to njegovo postojanje?
    Dakle, tvrdim da Bog nije Vječan, već u najboljem slučaju može biti limitiran životnim vijekom svemira.
    Već sam spomenuo pojam Apsoluta, a ovo definitivno ulazi u to područje. Energija ne može nastati ni nestati. Sve što postoji postoji oduvijek i zauvijek, bez obzira na FORMU. Suština je ista. To samo postojanje, bit, suština jest ono što nam približava definiciju Boga.
    Quote Originally Posted by Walter View Post

    Bog - Bezvremen i Savršen
    Pojam Bezvremen malo možda nije prikladan - naime, religija tvrdi (a papa Pio IX donošenjem Dogme o papinskoj nepogrešivosti u drugoj polovici XIX. stoljeća potvrđuje) kako je Bog Nepromjenjiv - dakle nepodložan promjenama. Taj isti Pio IX kaže da "Božansko otkrivenje savršeno i stoga nije podložno stalnom i beskonačnom napretku, kako bi bilo u skladu s napretkom ljudskog uma... Nitko ne smije prigrliti i propovijedati da je religija, za koju vjeruje da je istinita, vođena svjetlom uma... Puna snaga dana svakome da otvoreno i javno izlaže svoja mišljenja i ideje još lakše dovodi do ugrožavanja morala i pameti ljudi".
    Dakle, koji je to manifestni oblik "Božanskog otkrivenja"? Institucija koja se izravno protivi pravilima Starog Zavjeta (zlatno tele!) i jedna, mnogo puta preinačavana i beskonačno puta modificirana knjiga?
    Dio odgovora na ovo pitanje izrekao je Papa Ivan Pavao II (u kontekstu rehabilitacije Galilea):" Pogreška teologa... je bila u tome što su mislili da je naše razumijevanje strukture fizičkog svijeta na neki način zadano doslovnim tumačenjem Svetog Pisma."
    Ovo su velike riječi velikog čovjeka! Dakle, Papa Ivan Pavao II izriče kako se Sveto Pismo ne može doslovno tumačiti!
    Sve me to navodi na zaključak da Bog nije Bezvremen i nije Savršen, jer ne postoji niti jedan dokaz u prilog tome, osim teksta u Svetom Pismu. A netko tko je Bezvremen i Savršen lako bi ostavio neprijeporne dokaze...
    Također – ako krenemo od postavke da je Bog egzistencija sama – najednom imamo dokaza koliko želimo, svaki proces i svaki entitet koji postoji u svemiru je dokaz postojanja Boga, jednako kao što je svaki dio mene u dokaz da postojim ja. Dakle, Bog je „nepromjeniv“ jer je suština, bit stvari uvijek ista. Mijenja se samo forma. Vječan je jer univerzum, kozmos, kakogod ga nazvali ne postoji od određenog trenutka. Da, ovaj današnji, no energija je postojala i prije, i postojat će i poslije.
    Quote Originally Posted by Walter View Post
    Bog - Svemoguć
    Religija tvrdi da je Bog svemoguć. Ja ću reći da može biti svemoguć samo u okvirima fizikalnih zakona.
    Dakle, Bog se ne može kretati brže od svjetlosti. Bog ne može istovremeno odrediti brzinu i položaj elementarne čestice. To su samo primjeri, da ne banaliziram o onom čuvenom filozofskom teškom kamenu...
    Dakle, Bog nije Svemoguć.
    Kao i gore, ovdje se kreće od pretpostavke a se Bog nalazi UNUTAR svemira. No on nije „unutar“ (pa ni u metafizičkom smislu), on JEST („Ja sam koji Jesam“) taj svemir, ali taj svemir nije Bog (tj. ne može se ni u šta uperiti prstom i reći „to je Bog“ jer nismo obuhvatili cjelokupnu stvarnost). Bog se ne mora kretati, niti ima potrebu za tim budući da je sve, obuhvaća sve.
    Quote Originally Posted by Walter View Post

    Bog - Sveprisutan
    Religija tvrdi da je Bog sveprisutan, Onaj-Koji-Sve-Vidi-I-Sve-Zna.
    Gledajući očima običnog čovjeka, tada imamo Boga-Voajera, da ne idem korak dalje i nađem ekvivalent Boga i Big Brothera.
    Ipak ću se malo osloniti na znanost. Naime, relativnost isključuje postojanje povlaštenih referentnih sustava, a time dolazimo do problema istodobnosti. Istodobnost se može utvrditi samo u jednom referentnom sustavu. Čim se premjestimo u drugi referentni sustav, više ne možemo utvrditi istodobnost.
    Međutim, da bi netko bio sveprisutan, cijeli svemir moramo pretvoriti u JEDAN referentni sustav. Zbog ograničenja brzine svjetlosti, to nije moguće. Stoga Bog nije i ne može biti sveprisutan.


    Ovim mojim zaključcima dolazimo do dvije mogućnosti:
    1. Bog nije Stvoritelj, nije Spasitelj, nije Vječan, nije Bezvremen, nije Savršen, nije Svemoguć i nije Sveprisutan - dakle, Bog zapravo i nije bog.
    2. Ukoliko On to sve jest, mora se nalaziti IZVAN svemira - u tom slučaju on nije u mogućnosti međudjelovati s bilo čime u svemiru, pa samim tim u svakom praktičnom smislu ne postoji.
    I opet – sve se kreće na postavljanju pogrešne premise o Bogu kao entitetu UNUTAR nečeg. Bog ne samo da nije ograničen prostorom (pa je i „unutra“ i „van“) nego nije ničim ograničen, te bi se prije moglo reći da je sve unutar Njega. Naravno, svi spomenuti argumenti od kolege Fra Maura bi vrijedili kad bi se Bog definirao u onom parceliziranom srednjevjekovnom smislu „Bog je tamo gore, mi smo ovdje dolje“. Odnosno, kad se ne bi definirao kao Apsolut. Istina, kršćanstvo upravo zbog takvih stvari ima probleme sa logičkim i filozofskim utemeljenjem svoje dogme, no na taj problem su druge religije koje prihvaćaju definiciju Boga kao Apsoluta - imune.

    Također, za kraj bih dodao još nešto vrlo važno: kolikogod se mi trudili dati točn(ij)u definiciju Boga, znamo da je to nemoguće. Ne postoji ta formula koja bi opisivala cjelokupnu stvarnost. Odnosno, postoji ali to je dostupno samo Bogu samom. Islamski rečeno, samo Bog poznaje (u potpunosti) svoju bit.
    Last edited by Walter; 23-04-12 at 21:37.
    Nema takvog bogatstva kao što je znanje, niti takvog siromaštva kao što je neznanje. - Abi Talib

    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  3. #3
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    Postoji li Bog je teološko temeljno pitanje, iako je teologija već bezbroj puta odgovorila VJEROVANJEM: Bog postoji.
    No takav odgovor ne zadovoljava sumnjivce , skeptike i one koji misle, ili " znaju " , da Bog ne postoji, jer ga ne mogu vidjeti, opipati, istraživati kao bilo koji dugu pojavu ili predmet svijeta, ili svemira.
    Ovi drugi su iz reda znanstvenika koji do danas nisu uspjeli u svijetu i svemiru vidjeti, ili istraživati Boga i pored velikog znanstvenog instrumentarija s kojim se istražuje vidljivi svemir i nevidljivi mikrosvijet.
    Nigdje na tom rasponu znanstvenici ne nalaze Boga i zato mnogi smatraju da Bog ne postoji .
    Ljudi koji misle da Bog ne postoji nazivaju se ateistima, specifično znanstvenim ateistima, dok oni koji vjeruju u Boga nazivaju se teistima.
    Ovakva podjela datira od davnina na one koji promišljaju i doživljavaju svijet duhovno ( spiritualno ) i na one koji promišljaju i doživljavaju svijet umno mjerno količinski racionalno.
    Na rasponu od više tisuća godina teizam i ateizam nisu se pomakli naprijed, jer teisti ne mogu dokazati Boga, a ateisti ne mogu osporiti Boga.
    Zato, pitanje, postoji li Bog, je pitanje s kojim se u čovječanstvu bave teolozi, znanstvenici, ali i "obični" ljudi.
    Religija je oduvijek bila privlačna jer je kozmologija i zato što je uvijek bila dio čovjekove mentalnosti.
    Dakle, imamo dva svijeta, jedan koji vjeruje i jedan koji ne vjeruje u postojanje Boga.
    Ovaj tekst namijenjen je jednima i drugima.
    Poznata knjiga Hansa Künga pod naslovom: " Postoji li Bog ", od nekih 800 stranica, u predstavljanju kaže:
    " Postoji li Bog? I, uključeno u to: Tko je Bog?
    Knjiga želi odgovoriti na oba pitanja i obrazložiti taj odgovor.
    Želi ozbiljno uzeti upitnik, i ne stati na tome. Da, ima Boga?
    To već odavno mnogim vjernicima nije nešto što bi bilo samo po sebi razumljivo.
    Ne, nema Boga?
    Isto tako ni mnogim nevjernicima.
    Da ili ne?
    Između vjere i nevjerovanja mnogi su zbunjeni, neodlučni, skeptični.
    Sumnjaju u svoju vjeru, ali sumnjaju i u svoje sumnje.
    A mnogi su ponosni upravo na te svoje sumnje.
    Ostaje međutim čežnja za izvjesnošću.
    Izvjesnost?
    Bili to katolici, protestanti, pravoslavci, kršćani ili Židovi, vjernici ili ateisti - danas se ta rasprava odvija diljem svih starih konfesija i novih ideologija. "
    Vidimo da Küng pita i " Tko je Bog ", a ne samo " Postoji li Bog ", te je stoga i težište ovog teksta usmjeren na pitanje: ŠTO JE BOG, a ne " Tko je Bog ", jer pitanje " Tko je Bog " sugerira personalizaciju, sugerira osobnost po uzoru na osobnost čovjeka.
    Küngova knjiga zaoštrila je sukob između teista i ateista zato što Küng koketira s najžešćim kritičarima religije i kršćanstva, kao što su bili Ludwig Feuerbach, Karl Marx, Friedrich Nietzsche, Sigmund Freud i drugi, prihvaćajući ateizam kao duhovno relevantnu poziciju, a ateističke mislioce kao ljude dostojne uvažavanja, umjesto da ih se naprosto osudi kao heretike.
    Radi toga Vatikan je izopćio Künga , a onda nakon tri desetljeća izgona papa Benedikt XVI i Küng uz večeru razgovaraju dva sata o etici, problemima suvremenog svijeta, odnosu među religijama i krizi religije u Zapadnom svijetu.
    O temama za koje je Küng bio izopćen nije se razgovaralo, iako je poznato, da se i Vatikan više ne snalazi kao nekad u borbi protiv ateizma, naročito protiv " znanstvenog ateizma ".
    Primjer je knjiga " Iluzija o Bogu " u kojoj se znanstvenik Richard Dawkins brutalno okomljuije na " znanstveni način " na religiju i vjerovanja u Boga.
    Budući je formalno znanstvenik njegove se izjave od neukih ljudi uzimaju zdravo za gotovo i tako moderni znanstveni ateizam dobiva uporište u " znanost "i, budući da znanstvenik Dawkins napamet kaže: Bog je iluzija.
    Sjetimo se samo da je Marks rekao: " Religija je opijum za narod ", također kao znanstveno gledište.
    Stoga je i razumljivo da nakon 800 stranica teksta Küng ne daje jasan odgovor, na pitanje: Postoji li Bog?, i , Tko je Bog?, naprosto stoga, što nije bio u stanju odgovoriti na pitanje, Tko je Bog?, a ne na pitanje, Postoji li Bog.
    Isto tako nakon stoljeća vladavine marksizma sav komunistički svijet vrača se " opijumu za narod " - religiji , što je možda i najveća pljuska ateistima svih boja pa tako i znanstvenicima poput Dawkinsa i Marksa.
    Ovdje se polazi od toga da je daleko najvažnije znati odgovoriti na pitanje: Tko je Bog?, odnosno, Što je Bog, jer se s pozitivnim odgovorom automatski dobiva i odgovor na pitanje: Postoji li Bog ?
    Ako nešto znamo, ako nešto poznamo, onda je to uvijek odgovor koji potvrđuje neku činjenicu, i time isključuje osporavanje, bez obzira od koga dolazilo.
    Zato ovaj tekst kreće u potragu za Bogom s pitanjem: Što je Bog?, a pitanje: Postoji li Bog i Tko je Bog ?, prepušta povijesti religija i onim teološkim, filozofskim i znanstvenim knjigama i tekstovima koji unatoč velikim naporima i radu nisu u racionalnom smislu odgovoriti na pitanje: Što je Bog?
    Filozofi opisuju Boga kao savršeno, nadljudsko biće, za koje se vjeruje da je stvoritelj svijeta i upravljač čovjekove sudbine.
    Takvo opisivanje je čista apstrakcija, umišljaj bez iakvog diskurzivnog viđenja Boga.
    Bog je za filozofe samo mutna hipoteza, kako nekakv " plinoviti kralježnjak " koji vrluda svemirom.
    Stanoviti Mark Hamilton u svojoj knjizi " Bog - Čovjek - naša finalna evolucija " kaže , vrlo slično onome što govori i Filozofija Ishodišta.
    Čovječanstvo ulazi u novi evolucijski skok od vegetativnog čovjeka zemlje u višu razinu bića koje Hamilton naziva Bog - Čovjek, dok se u mojim tekstovima pisanim prije Hamiltona, ta viša razina bića naziva Homoteras kao razvijeno čovječanstvo u kojem egzistira i humanoidno biće " sa željeznim kostima ", a ne samo " sa kalcijevim kostima ".
    Naravno, misli se na robo sapiensa i kiborg sapiensa koji su u fazi stvaranja.
    Ne mali broj već ih postoji.
    Jedan po imenu " Spirit " već radi i na Marsu.
    Takav trend evolucije vodi Čovjeka prema superiornom kreativnom biću Zemlje i internog svemira.
    Predvodnici takvog trenda evolucije su u svakom slučaju znanstvenici, koji su, kao što je do sada pokazano, u dobroj mjeri ostvarili ono što je prije više stotina i tisuća godina anticipirala religija.
    To je bez ikakve sumnje velika novina za sve one koji su smatrali i još uvijek smatraju da je čovjek samo nešto naprednija životinja i da sa životom Čovjeka i čovječanstva upravljaju slijepe sile prirode bez inteligencije.
    Međutim, danas se velika većina ljudi slaže, da se pred našim očima odvija transformacija koja po načinu djelovanja i rezultatima nadilazi i najbujniju mašti bilo kog čovjeka od samo prije nekoliko stotina godina.
    To samo ukazuje da se nalazimo u fazi neočekivanog evolucijskog skoka od mentalnog kapaciteta biološkog Čovjeka u mentalni kapacitet čovječanstva.
    U dosadašnjim raspravama rečeno je da tradicionalnu teologiju treba dopuniti zahtjevom da počne govoriti o atributima Boga, a ne o fizički nepoznatom i nevidljivom Bogu, jer su atributi Boga njegov Biblijski opis, njegova stvarnost.
    To su: Beskrajnost, Suverenitet, Svetost, Trojstvo, Ljubav, Sveznanje, Sveprotežnost, Svemoć, Samo - postojanje, Samodostatnost, Pravda, Milosrđe, Vječnost, Dobrota, Sveprisutnost, Milostivost i apsolutna kreacija.
    Ako se ovi atributi asociraju s čovjekom neke ćemo naći i na biološkoj osobnoj razini, kao što su ljubav, dobrota, pravda i milosrđe, dok nam ostali atributi ostaju udaljeni od čovjeka, jer se ne može reći, da je osobni čovjek svemoćan, sveznajući, i beskonačan , ali ako se ti atributi asociraju s čovječanstvom u kojem živi univerzalni čovjek, onda nalazimo sve te atribute u čovječanstvu s različitim razinama asimilacije.
    Čovjek u čovječanstvu već je u dobroj mjeri sveznajući, vječan, beskrajan, sve-protežan i svemoćan.
    Sve su to već činjenice koje se lako mogu dokazati.
    Tako na primjer, sve - protežnost se zasniva na ekstenziji ( protezi ) čovjekove osjeta vida od motrenja objekta u velikom svemiru do motrenja molekula i molekularnih struktura sve do atoma u mikro svemiru.
    Ili, svemoć se zasniva na kontroli fisione i fuzione nuklearne energije na zemlji, te kontroli laserskih, elektromagnetskih i drugih energija.
    Ono što je do nedavno bila samo kreacija Boga danas je već i kreacija čovjeka.
    Čovjek s razine mehaničke fizike i kemije ulaskom na razinu valno - kvantne fizike, kiralne kemije i nano tehnologije postaje kreator ne samo elementa života, već i organskih i drugih molekula.
    Sve su to činjenice čovjeka u čovječanstvu o čemu Biblijski čovjek nije mogao sanjati, a nije mogao ni sanjati čovjek od samo prije 100 godina.
    Atributi čovjeka i čovječanstva se rapidno mijenjaju u smjeru neslućenih kreativnih sposobnosti, koje su biblijski naznačene Božjom izjavom da čovjeku daje u naslijeđe sve što je stvoreno.
    Čitatelj, a i svi drugi ljudi, trebali bi vidjeti da uskrsnućem Isus živi u Čovjeku, a od njegova rođenja u " štalici " i od smrti kada je imao 33 godina prošlo je više od 2.000. godina.
    Prema tome, Isus kao univerzalni čovjek - Bog danas ima više od 2.000. godina i za to vrijeme promijenio se ( evoluirao ) je od pastira, ribara ili stolara do kreatora i upravljača nadzvučnim zrakoplovima, svemirskim brodovima, prometalima, nuklearnim podmornicama i drugim " čudima " tehnike i tehnologije.
    Evoluirao je i do globalnog elektroničkog komunikatora, znanstvenika koji u svojoj specijalnosti sve znaju, liječnika koji lijeći i najteže bolesti, biologa koji već stvara elemente života i oblike života.
    Prema tome, od čemernog čovjeka iz Biblijskog doba, čovjek se već razvio do giganta ostvarujući praktički sve Biblijske atribute Boga.
    To bi morala biti ključna spoznaja i postavka moderne teologije.
    Ako Isus nije živi Bog u vremenu, u čovjeku, onda cijela kristologija i kršćanska teologija nema smisla i pada u vodu.
    Upravo opisano viđenje modernog čovjeka kazuje da se ostvaruju svi anticipirani atributa Boga univerzalnim zemaljskim čovjekom, što je nova velika šansa teologije da se uzdigne na tu razinu stvarnosti u kojoj su Bog i Čovjek kreativno i fizički bliski s velikim neslućenim mogućnostima simbioze i suradnje, sve do identiteta.
    Kod toga je, s teologijskog gledišta, naročito važno prepoznati, da je Isus čovjek koji cijelo vrijeme živi u čovjeku, a time i čovječanstvu, jer čovječanstvo čini umnoženi čovjek, odnosno umnoženi Isus, koji se na taj način kroz čovjeka ponovno približava i pridružuje Bogu.
    Nadalje, svakom razumnom čovjeku moralo bi biti jasno da je čovječanstvo više biće od čovjeka, kojeg gradi čovjek, kao što stanice grade giganta čovjeka, fizički neizmjerno većeg od bilo koje njegove stanice.
    Isto , kao što je čovjek više biće svojim stanicama, isto tako je čovječanstvo više biće čovjeku. Kako i zašto manja bića grade viša i veća bića, čovjek mora znati, čovjek mora postati toga svjestan, jer ulazi u fazu daljnjeg i novog evolutivnog skoka.
    Paradoksalnost da iznad čovjeka postoji više biće Bog, čini i misteriji tradicionalne teologije, koja jasno kaže, da je Bog iznad i više biće od čovjeka.
    Budući da u tradicionalnom kontekstu religije i teologije nitko ne zna tko je i što je Bog, nužno je okrenuti se izvornim postavkama o povezanosti Boga i čovjeka, bilo kroz rodbinsku vezu Otac - Sin, bilo kroz faraonsku vezu Faraon - Bog, bilo kroz vezu Isus - Bog , ili kroz vezu čovjek - Bog.
    Ako se pristupi Bogu, kako je do sada pisano, tj. kao čovječanstvu u evolucijskom maksimumu, mi dobivamo jednu novu mogućnost da izađemo iz nekih tradicionalnih zabluda teologije, filozofije i znanosti kada se govori da je Bog nešto drugo nego što je čovjek.
    Subjektiviziranje Boga putem osobnog čovjeka je razvojna zabluda, koja je dovela mnoge u slijepu ulicu , jer se čovječanstvo razvija mimo volje teologa i znanstvenika i ljudi prema atribucijama koje ima Bog.
    To je činjenica, i ta činjenica nam kaže, da se tradicionalni govor o Bogu mora uzdići s razine čovjeka na razinu čovječanstva.
    Na taj način se dobiva novi smisao i sadržaj evolucije, dobiva se novi prostor za religiju i teologiju, također novi prostor za filozofiju i znanost, gdje sva tri " sektora " počinju surađivati na istoj zadaći, na istom poslu koje se zove Čovječanstvo, koje se razvija prema svom evolucijskom maksimumu kada postaje stvarni Bog stvaranja čovjeka.
    Mi već danas imamo tendenciju i praksu stvaranja živih bića nespolnim postupkom, što je samo dokaz više da se u stvaranje sve više upliće DUH ( znanje ) čovjeka, što je religija također anticipirala kao Boga.
    Čovjek bi trebao postati svjestan da je nakon 2.000. godina Bogu milije čovječanstvo od čovjeka, jer je to njegova poruka i naum.
    Prisjetimo se samo " množite se i budite gospodari Zemlje ", što jasno govori, da je program Boga bio umnažanje ljudi koje sada nazivamo čovječanstvo, isto kao što je program prve stanice umnažanje koje se naziva Čovjek.
    Uvođenjem čovječanstva u religiju i teologiju mi dobivamo kontinuitet i konzistentnost Biblijskog Boga koji je uvijek na ovaj ili onaj način bio povezan s čovjekom.
    Tako se dolazi do kapitalne spoznaje da su Izraelski narod. - Bog - Isus - Bog - Čovjek - čovječanstvo jedno te isto Jedno sa različitim funkcionalnim ulogama na različitim vremenskim oznakama!
    Na taj način dolazimo do jasne i čvrste spoznaje ,Tko je i što je Bog, bez potrebe da pitamo, Postoji li Bog?
    Kako god je besmisleno pitati stanice da li postoji čovjek, ili pitati čovjeka, da li postoji čovječanstvo, isto tako je besmisleno pitati postoji li Bog ako postoji čovjek i čovječanstvo.
    Ako je čovječanstvo više biće čovjeku, a jest, onda se konačno može početi govoriti o konkretnom Bogu. Taj Bog se ne može dokazivati vaganjem, ili mjerenjem, niti se može osporavati proizvoljnim subjektivnim mišljenjima, jer čovječanstvo postoji kao činjenica, kao stvarnost.
    Reći da ne postoji čovječanstvo isto je kao da kažemo, ne postoji Čovjek.
    Prema tome, ako kažemo da je Bog razvijeno čovječanstvo u svom evolucijskom maksimumu , kada je sposobno obnoviti sebe u postojanju, ili ako kažemo da je Bog razvijen čovjek u svom evolucijskom maksimumu kada je sposoban obnoviti se u postojanju, mi dobivamo jasnu i čvrstu sliku Boga, upravo onako kako ga opisuje Biblijska teologija.
    Tako shvaćen i interpretiran Bog je stvarnost, a ne zamisao, ili fikcija.

  4. #4

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    Ja postojim. Dakle, Bog postoji.

  5. #5

    Join Date
    Feb 2011
    Posts
    472
    Quote Originally Posted by ja_a View Post
    Ja postojim. Dakle, Bog postoji.
    Tko kome treba zahvaliti na postojanju?

  6. #6

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    Quote Originally Posted by Slap View Post
    Tko kome treba zahvaliti na postojanju?
    Ja i Bog smo u simbiozi i uzajamno se volimo

  7. #7
    Harun's Avatar
    Join Date
    Feb 2011
    Posts
    1,303
    onima koji govore da nema BOga i da je univerzum dosao slucajno

    ako vjerujete u slucajnost i da ovaj savrseni sklad nije stvoren od BOga, pokusajte vi bacati staklene case sa 3 sprata kuce na beton, i vidite kolka je sansa da kad se slomije casa da se forimiraju 3 male casice, koliko puta ces morati bacati casu na beton da bi se slomila i formirala 3 male casice ???? slucajnost jeste jedna velika 0

    a kako onda da iz explozije Big banga sa stvori ovakav savrsen sklad u prirodi, jeste li ikad vidjeli da iz explozije nastaje red i harmonija, ubaci bombu u lokal i da napravi red i pocisti taj lokal, nikad se to nece desiti. sto nam daje dokaz da mora postojati tvorac ovog svemira

  8. #8

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    Quote Originally Posted by Harun View Post
    ubaci bombu u lokal i da napravi red i pocisti taj lokal, nikad se to nece desiti. sto nam daje dokaz da mora postojati tvorac ovog svemira
    Ne znaš dok ne probaš!

    Uostalom, sve se dešava sa svrhom na ovom svijetu. Ništa nije slučajno i ništa nije Bogu strano što se desi. I u kaosu postoji red i harmonija. I u bačenoj čaši s trećeg kata postoji harmonija.
    Ja sam najbolji dokaz da Bog postoji. Drugi dokaz mi ne treba.

  9. #9
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    U odgovoru na harunov komentar otprije oho-ho, argument ne drži vodu uopće. Daj mi dovoljno čaša i vječni život, i u jednom trenutku ću postići upravo to. Mada, ni usporedba ne drži vodu, jer ne možeš razbiti veliku čašu na tri male, to nije priroda čaše. Kao što nije ni priroda svemira nastati iz ničega. Energija prelazi u druge oblike. Čak i ako u korist ove rasprave priznam postojanje boga (a niti ga priznajem niti niječem), zašto bi On išao protiv vlastitih zakona?

    Matematika, osnova Reda u Kaosu, kaže: ako je vjerojatnost da nešto postoji veća on nule, onda to može postojati, ma koliko nemjerljivo mala šansa bila. Bacaj novčić dovoljno puta i jednom će sletjeti na rub. Zato je svaki odgovor veliko možda i ovisi o nebrojenim faktorima. I zato je, također, bolje manipulirati pitanjem a ne odgovorom.

    Mari li Bog da li mi postojimo?
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  10. #10
    Harun's Avatar
    Join Date
    Feb 2011
    Posts
    1,303
    Quote Originally Posted by /dev/null View Post
    Mari li Bog da li mi postojimo?
    evo nek ti on odgovorio iz kurana

    BOg odgovara na pitanje:

    42. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene,

    115. Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?"

    27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

    16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.

    17. Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts