+ Reply to Thread
Results 1 to 10 of 10

Thread: Opasne namjere 2

  1. #1
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    size="tall"

    Opasne namjere 2

    Nema "zlih ljudi"; nema niti "dobrih ljudi". Postoje samo "zli" tj. "dobri" postupci, s time da bih odmah rekla kako stavljam naglasak na namjeru, jer namjera je ono što određuje 'kvalitet' postupka ili izostanak istog.
    A kakav je čovjek, može prosuditi (presuditi) samo Bog (ako postoji) i to tek na kraju (u konačnici), kad se svi njegovi postupci tj. namere zbroje.

    Stoga, a inspirirana donjim citatom, dižem svoju staru temu, napisanu na jednom drugom forumu, iz prašine.

    Quote Originally Posted by venerijanac View Post
    Ima ljudi koji nisu protiv 'zla', ali su protiv ljudi koji ga čine;
    Ima ljudi koji su protiv 'zla', ali nisu protiv ljudi koji ga čine.

    Što sam ovime želio reći?
    Ima ljudi koji, slijedom svog mišljenja, neke ljude ne poštuju, ali će, u isto vrijeme, slijedom svog mišljenja o sebi, tražiti od drugih da ih se poštuje. Dakle, nepoštivanje nije 'zlo' ako to oni čine (imaju opravdanja), ali je 'zlo' ako to drugi čine njima.
    S druge strane, i religije daju veliki značaj odvajanju 'zla' od čovjeka (npr. ne poistovjećuju čovjeka i sotonu). Sa tog aspekta, nepoštivanje jeste 'zlo', ali nije zao čovjek koji, u određenim okolnostima, nije u stanju nekog poštivati. Ipak, dobro je, zbog njega samog, da bude svjestan da čini 'zlo'.

    Što li je poštenje ako ne rezultat ispravne/zdrave namjere djelovanja?
    E sad, ta namjera može proizaći iz znanja ili neznanja.

    Uzmemo li situaciju kada poštena namjera proizlazi iz neznanja, dobiti ćemo štetno djelovanje.
    Može li štetno djelovanje biti prepoznato kao korisno? Može, u onih grupacija, koje su na istoj ili sličnoj razini spoznaje kao i vršitelj(i) tog štetnog djelovanja. Pošto velika većina ljudi nema dovoljno znanja (mediokriteti), ovakve se namjere ostvaruju često.

    Uzmemo li pak situaciju kada poštena namjera proizlazi iz znanja, dobiti ćemo korisno djelovanje.
    Može li korisno djelovanje biti prepoznato kao štetno? Može, u onih grupacija, koje nemaju dovoljno znanja da bi isto mogle prepoznati kao korisno. Pošto velika većina ljudi nema dovoljno znanja (mediokriteti), ovakve se namjere ostvaruju rijetko.

    Uzmemo li situaciju kada nepoštena namjera proizlazi iz neznanja, dobiti ćemo opasno djelovanje.
    Može li opasno djelovanje biti prepoznato kao bezopasno? Može, u onih grupacija, koje nemaju dovoljno znanja da bi isto mogle prepoznati kao opasno. Pošto velika većina ljudi nema dovoljno znanja ( mediokriteti), ovakve se namjere ostvaruju često.

    Uzmemo li situaciju kada nepoštena namjera proizlazi iz znanja, dobiti ćemo paradox, jer nepoštena namjera "ne bi trebala" proizlaziti iz znanja. Kako se u ovakvim slučajevima radi o "psihički jače poremećenim individuama", takva je namjera bolesna.
    Može li i takva namjera biti prepoznata kao poštena? Može, u onih grupacija, koje nemaju dovoljno znanja da bi mogle uočiti o kakvoj se zapravo namjeri radi (mediokriteti) – stoga se kod ovakvih namjera događa da često budu ostvarene, jer se njihovoj realizaciji može suprotstaviti vrlo malen broj ljudi.


    Privremeni zaključak – čovječanstvu se crno piše.

  2. #2

    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    621
    .. nepoštena namjera iz znanja .. .. paradoks .. ne bi trebala .. jače poremećene individue .. bože milostivi .. kako ga petljaš ..

    .. svi u hrvatskoj nastoje krast i varat .. iz znanja .. iz znanja da je to jedini način preživljavanja ..

    .. šta je tu nelogično .. ?

  3. #3
    Arwen's Avatar
    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    580
    Kant se bavio ovom temom i kao vjernik vjerovao da je u nekoj radnji/djelu namjera najbitnija.

    Onda se pojavio problem u obliku sljedećeg protuargumenta: uzmimo za primjer situaciju u kojoj se neko dijete utapa. Naiđe čovjek, prolaznik i skoči u vodu s namjerom da dijete spasi. Međutim, taj dobri čovjek ne zna plivati, pa umjesto da dijete spasi, on ga utopi. (Nije moj primjer, samo da se zna, već školski). Je li namjera dovoljna da ovaj postupak ocjenimo kao ispravan, bez obzira na rezultat? Dakle, imamo primjer dobre namjere i lošeg rezultata. Kad si rekla da je poštena namjera+neznanje=štetno djelovanje, jesi li na ovakav primjer mislila?
    Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
    Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
    Rimljanima 8:38, 39
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #4

    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    621
    .. eto .. i poštena namjera plus neznanje ti je promašeno .. jer utapanje djeteta ne može biti prepoznato kao korisno ..

  5. #5
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Rekao bih da ljudi postaju zlo kada se prepuste zlu isto tako postaju dobro kada se prepuste dobru. I zlo i dobro su stanja duha i psihe. Koliko god mi pokušavali razdvajati čovjeka od vlastitih postupaka svi mi spontano opet to povežemo. Ok, naravno, sad to ovisi o raznim uvjerenjima. Ljudi koji vjeruju da je zlo transcedentalno biće (demon, duh, vrag) koje ulazi u čovjeka i izlazi iz njega onda bi mogla stajati teza o izdvojenosti postupaka i onoga tko ih čini, ali ako polazim iz toga da je čovjek kreator svojih djela onda su djela integralni dio čovjeka. Po njima su se uvijek razlikovali ljudi. Zato imamo uzore, ljude koje uzvisujemo kao što su Ghandi, Majka Tereza.... i ljudi kojih se sramimo Hitler, Staljin, Bush...

  6. #6
    venerijanac's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Odsutan
    Posts
    311
    Život je stvaran. Također, svi mi znamo, da dok smo nečim intenzivno zaokupljeni, malo ili ništa ne opažamo od nečeg drugog. Dakle, dok čovjek intenzivno razmišlja o životu, opaža li on stvarnost svog života? Odgovor glasi: NE.

    Slijedom izrečenog, bilo kakva dobra namjera, ako nema oslonca u stvarnosti, može završiti u skladu sa uzrečicom da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Povijest je prepuna takvih događaja. Npr. U ime sigurnosti i perspektive stvorene su države, a to je rezultiralo podjelama među ljudima, sukobima i patnjama.
    Ne oslobađa pročitana, nego doživljena istina
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  7. #7
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by venerijanac View Post
    Život je stvaran. Također, svi mi znamo, da dok smo nečim intenzivno zaokupljeni, malo ili ništa ne opažamo od nečeg drugog. Dakle, dok čovjek intenzivno razmišlja o životu, opaža li on stvarnost svog života? Odgovor glasi: NE.

    Slijedom izrečenog, bilo kakva dobra namjera, ako nema oslonca u stvarnosti, može završiti u skladu sa uzrečicom da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Povijest je prepuna takvih događaja. Npr. U ime sigurnosti i perspektive stvorene su države, a to je rezultiralo podjelama među ljudima, sukobima i patnjama.
    Hmmm...trebalo bi prodiskutirati o ovome.
    Ako čovjek ima iskrenu dobru namjeru a djelovanje u skladu sa njom ispadne nešto loše, onda to može biti i zbog mnogih čimbenika na koje čovjek ne može djelovati.

    Ako u datom trenutku svijest podrazumijeva namjeru dobrom za sebe i/ili drugu osobu onda je to jedina moguća stvarnost za onog tko namjerava.
    Sposobnost predviđanja ishoda određenih postupaka je vrlo relativna stvar, ovisi o mnogo faktora kao što su životno iskustvo, iskustva u specifičnim djelatnostima, okolnosti u kojima se pojavljuje namjera, pronicljivost, urođeni potencijali i slabosti, podsvjesni okidači itd.

    Ja bih prije postavio pitanje zlonamjere koja se svjesno maskira dobrom namjerom pa ljudi stradavaju nego dovodio u sumnju stvarnu i iskrenu dobru namjeru, bez obzira što može završiti loše po nekoga. Uostalom, kako će namjera na posljetku završiti ovisi i o onome prema kome je usmjerena ta namjera.

  8. #8
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Quote Originally Posted by Arwen View Post
    Kant se bavio ovom temom i kao vjernik vjerovao da je u nekoj radnji/djelu namjera najbitnija.

    Onda se pojavio problem u obliku sljedećeg protuargumenta: uzmimo za primjer situaciju u kojoj se neko dijete utapa. Naiđe čovjek, prolaznik i skoči u vodu s namjerom da dijete spasi. Međutim, taj dobri čovjek ne zna plivati, pa umjesto da dijete spasi, on ga utopi. (Nije moj primjer, samo da se zna, već školski). Je li namjera dovoljna da ovaj postupak ocjenimo kao ispravan, bez obzira na rezultat? Dakle, imamo primjer dobre namjere i lošeg rezultata. Kad si rekla da je poštena namjera+neznanje=štetno djelovanje, jesi li na ovakav primjer mislila?
    Da, ovako pojednostavljeno fino oslikava situaciju.

    Ono što je meni posebno zanimljivo jest kako iz nepoštene namjere, koja proizlazi iz neznanja, možemo dobiti i korisno djelovanje.
    Pitam se, ponekad, koliko se to često događa, jer neznanja je mnogo, a koliko vidjeh, i nepoštenih namjera isto.

    Primjer:
    Neka bračni par ode na neki otočić, gdje bi bili sami, slaviti njegov 65i rođendan i muža spuca visoka temeratura (od toplotnog udara); ono baš frka krenula, pozvali doktora putem mobitela, no mora se čekati da doktora nađu, jer je negdje u viziti pa da doplovi, jer je helikopter hitne u kvaru (ili ne postoji, pošto se radnja zbiva u Hrvatskoj), a i Šime bi trebao pogledati čamac (za doktora), jer nešto s motorom nije u redu...itd.
    Muž već u polusvijesti, a mlada Milica (tek prošla prvu godinu policijske akademije s izvrsnim 2,3 prosjekom) s nepoštenom namjerom što proizlazi iz neznanja, želi iskoristiti situaciju i riješiti se muža ne bi li "zaradila na brzaka lovu konto životnog osiguranja" pa stavlja na njega led, misleći kako će to ubrzati razvoj "bolesti" i tako - spasi mužu život.

  9. #9
    Arwen's Avatar
    Join Date
    Dec 2010
    Posts
    580
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Da, ovako pojednostavljeno fino oslikava situaciju.

    Ono što je meni posebno zanimljivo jest kako iz nepoštene namjere, koja proizlazi iz neznanja, možemo dobiti i korisno djelovanje.
    Pitam se, ponekad, koliko se to često događa, jer neznanja je mnogo, a koliko vidjeh, i nepoštenih namjera isto.

    Primjer:
    Neka bračni par ode na neki otočić, gdje bi bili sami, slaviti njegov 65i rođendan i muža spuca visoka temeratura (od toplotnog udara); ono baš frka krenula, pozvali doktora putem mobitela, no mora se čekati da doktora nađu, jer je negdje u viziti pa da doplovi, jer je helikopter hitne u kvaru (ili ne postoji, pošto se radnja zbiva u Hrvatskoj), a i Šime bi trebao pogledati čamac (za doktora), jer nešto s motorom nije u redu...itd.
    Muž već u polusvijesti, a mlada Milica (tek prošla prvu godinu policijske akademije s izvrsnim 2,3 prosjekom) s nepoštenom namjerom što proizlazi iz neznanja, želi iskoristiti situaciju i riješiti se muža ne bi li "zaradila na brzaka lovu konto životnog osiguranja" pa stavlja na njega led, misleći kako će to ubrzati razvoj "bolesti" i tako - spasi mužu život.
    Šime ; mlada Milica

    Primjer odličan. E sad, mene brine u onom školskom primjeru iz mog posta, što bi bilo znanje? Je li znanje znati da djetetu treba spasiti život, da treba skočiti i dati sve od sebe, jer ova naša dobronamjerna budala je to znala. Ili je, to što je trebao znati da ne zna plivati i da takav nema šanse dijete spasiti, bilo neznanje? Nikog nema u blizini, što uraditi? Ako ne proba, dijete će se utopiti. Ako proba, možda ga i spasi. Dakle, imaš situaciju u kojoj ti je jedina opcija iz znanja da pokušaš spasiti život. A to znanje je ujedno i neznanje, jerbo, ne znaš plivati.
    Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
    Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
    Rimljanima 8:38, 39
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  10. #10
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Ako zna da ne zna plivati, onda je namjera iz znanja (što daje svojevrsnu protutežu našoj Milici. nije ona bez veze uletila u priču ).
    Ako ne zna da ne zna plivati, onda je namjera iz neznanja.

    O oba bi slučaja ('poštena namjera iz znanja' i 'nepoštena iz neznanja') valjalo još diskutirati da pokušamo u-vidjeti postoji li uistinu približan broj navedenih "odstupanja" na obje strane ili jedna strana (podosta) prevaže.

    Ajmo malo dalje; kad bi taj isti čovjek rekao samom sebi: "Dijete će se sigurno utopiti, jer ja ne znam plivati" te poduzeo ništa; o čemu se tada radi?

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts