Često se događa kako, nakon rastave, alimentacije kasne ili uopće ne stižu (iz već nije bitno kojih razloga), što tada roditelja, koji je preuzeo brigu nad djecom dovodi u vrlo težak položaj.

Vi, koji imate takav problem, kako se nosite s njim?

Koga ste tražili za pomoć?

Je li pomoć stigla, dolazi?

Što činite da bi održali svoje psiho-fizičko zdravlje?
Imate li, uopće, vremena činiti išta za sebe?