+ Reply to Thread
Page 1 of 2 1 2 LastLast
Results 1 to 10 of 20

Thread: Mark Knopfler

  1. #1

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    size="tall"

    Mark Knopfler

    (obzirom tema ima jako mnogo glazbenih klipova, treba joj 10tak sekundi da se otvori. imajte strpljenja. isplatit će vam se
    enky
    )



    (rođen 12. kolovoza 1949. u Škotskoj)


    Vjerojatno svi znate Mark Knopflera. Frontmen, vrhunski gitarist i autor više-manje svih pjesama britanske grupe Dire Straits.
    No ja se ovdje neću baviti Dire Straitsima jer je već priča oko njihovih 5 albuma isprehabana do daske i ako netko želi otvoriti topic posebno o njima neka to napravi jer ja neću.
    Osvrnut ću se uglavnom na njegove solo studijske albume koji su uslijedili nakon raspada Straitsa i na soundtrackove koje je uglavnom radio dok je još bio u Straitsima.
    Mark je inače vrhunski gitarist čije lepršavo sviranje gitare i suptilan način vokalne i instrumentalne izvedbe spada u sam vrhunac kvalitete.
    Njegova glazba se pretežno može opisati kao melodični country-folk-blues s često irskim i keltskim elementima.
    Tek je solo karijerom po mojem mišljenju postigao pune kapacitete kreativnosti da se izrazi bez nekog velikog forsiranja iako je ubrzo albumima počeo zapadati u sterilnost, no više o tome u narednim postovima.

  2. #2

  3. #3

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1983 - Local Hero (soundtrack)



    Prvi soundtrack od Mark Knopflera. Film nisam pogledao, ali glazba, pogotovo naslovna tema je odlična i tu temu je Knopfler svirao i po svojim koncertima. Album ispunjen neopterećenim skladbama baziranima na gitari i saksofonu, a pjesmu "The Way It Always Starts" pjeva odnedavno pokojni Gerry Rafferty poznat po svojoj genijalnoj "Baker Street" pjesmi iz 1978.
    Soundtrack iako zvuči pomalo prazno ima dosta supstance i odličnih tema da se održi samostalno. Na nekim stvarima zvukovi sintića zvuče pomalo zastarjelo, no općenito ne narušava se ljepota soundtracka. Ovdje je već vidljiva Knopflerova suptilnost pri skladanju i izvođenju glazbe i ono što bi se trebalo nazvati talentom.
    Sve stvari su Knopflerove, osim tradicionalne "The Mist Covered Mountains.
    Ocjena ***1/2

    Going Home: Theme of the Local Hero


    The Way It Always Starts


    Smooching

  4. #4

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1984 - Cal (soundtrack)



    Meni čak i bolji soundtrack od prethodnog, prvenstveno zbog meni najbolje filmske teme od Knopflera i jedne od najboljih filmskih tema uopće, preko 7 minuta duge "The Long Road" koja me neodoljivo podsjeća na stvar "9 million bicycles" od Katie Melue, vjerojatno zbog frulice, te jednostavne, prekrasne i opuštene melodije.
    Album inače ima kao temelj irski zvuk, a frulice i gitara su instrumentalni temelj albuma.
    No, iako mi je ovaj soundtrack draži, svejedno teško je na njemu naći puno štofa za jedan jači audio doživljaj jer dosta stvari se kreće oko jedne minute i ne trepne se, a soundtrack je već na kraju, a i glazba je toliko suptilna što je tipično za Knopflera da katkad zbilja morate načuliti uši da čujete ljepotu pjesama. No zbog stvari "The Long Road", "Irish Boy", "Irish Love" i "Father and Son" ovo se definitivno isplati imati.
    Ocjena ***1/2


    Irish Boy


    The Long Road

  5. #5

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1987 - Princess Bride (soundtrack)



    Još jedan soundtrack za film koji nisam nikada pogledao. Naslovna tema, već kao i obično je jedna prekrasna, melodična i suptilna stvar na gitari. Prvih 5 stvari na albumu su lajt romantične melodije koje pretjerano ne impresioniraju, ali svejedno se da poslušati.
    No iza prvih 5 stvari album ulazi u dramatičniju glazbu koja nema nikakvu funkciju osim da prati film i nije pretjerano dojmljiva.
    Najgore od svega mi je to što u pravilu sumnjam da se tu radi o orkestru, već sve zvuči kao odsvirano na sintićima (što najvjerojatnije i je slučaj) na način da imitira orkestar što još više naglašava sterilnost albuma, a i neke stvari zbilja zvuče kao iz nekog trash filma iz 80-ih. Naslovna tema donekle spašava ovaj album.
    Naslovna tema u verziji s vokalom od Willy DeVillea mi baš i nije neka izvedba, no stvar je čak nominirana za Oscara.
    Ocjena **1/2


    Once Upon A Time...A Storybook Love


    I will Never Love Again

  6. #6

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1989 - Last Exit To Brooklyn (soundtrack)



    Zbilja je žalosno kada si jedan glazbebnik Knopflerovog kalibra ne može priuštiti pravi orkestar, već imitira orkestar na sitnićima što se čuje do bola i zvuči patetično. Tek se na pojedinim mjestima da naslutiti pojava pravih instrumenata.
    Ono što ovdje čujem jest poput loših obrada poznatih stvari od drugih majstora.
    Tako se ne mogu oteti dojmu da u prvoj naslovnoj stvari slušam temelj melodije od pjesme "Smoke Gets In Your Eyes" od The Platters, a druga stvar "Victims" na trenutke neodoljivo podsjeća na jednu od najboljih stvari od Morriconea "Deborah's Theme".
    Sve to nekako unaprijed djeluje odbojno, tim više zbog trećerazrednih sintića koji danas zvuče smiješno u svom pokušaju da imitiraju orkestar.
    Najbolja stvar je još "A Love Idea" koja zvuči kao da je čak odsvirana na pravoj violini što pak upropasti opet zamjenski orkestar na sintićima koji počne oko sredine pjesme.
    Album je inače nekakav hibridni hibrid klasične i jazz glazbe koji kao da su odsvirali vanzemaljci, a ne ljudi. A o nepotrebnoj količini prateće filmske glazbe koja na CD-u nema nikakvog smisla da i ne govorim.
    Ocjena **


    Last Exit to Brooklyn Finale - na završnoj temi iako je plagijat od "Smoke gets in your eyes" ima više duše nego na istoj uvodnoj stvari.

  7. #7

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1990 - Neck And Neck - Mark Knopfler & Chet Atkins



    Ovaj album je osvojio čak 2 Grammya. Jedan za pjesmu "Poor Boy Blues" kao najbolji country duet i za lijepu i laganu stvar "So Soft Your Goodbye" kao najbolji country instrumental. Najveći plus ovog albuma je jednostavnost, neopterećenost i nedostatak megalomanije i bilo kakve pompoznosti ili manifestacije ega.
    Opušteni country-folk album u još opuštenijim izvedbama s lepršavim gitarističkim izvedbama genijalnih Marka i Cheta koji sviraju kao od šale.
    Pjesme su od raznih autora.
    Ništa od čega ćete pasti sa stolca kad čujete, ali album je ugodna pozadinska glazba i brzo proleti.
    Zabavne su i njihove zafrkancije u pjesmi "There'll Be Some Changes Made" gdje oboje sviraju gitaru i nakon solo sviranja Cheta kad Knopfler počne svirati, mislim da Chet kaže "don't make me look bad"
    Ocjena ***1/2


    Poor Boy Blues


    Sweet Dreams


    Just One Time


    So Soft, Your Goodbye


    Yakety Axe


    I'll See You In My Dreams


    The Next Time I´m In Town

  8. #8

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1996 - Golden Heart



    Prvi solo studijski Knopflerov album s pjesmama kojih je on sam autor. Snažan pop-rock album s irsko-keltskim elementima. Iako je još ovdje jako prisutan utjecaj Straitsa, ovo bi bio jedan od njihovih najboljih albuma, ali ipak Knopflerovo solo djelovanje zvuči nekako intimnije i snažnije. Prvi dio albuma je malo žešći i podsjeća više na Straitse, pogotovo "Cannibals" koja je očiti pokušaj oponašanja "Walk of Life" stila, te je zato i objavljena kao singl.
    Osim prekrasne "Darling Pretty" koja je objavljena i kao prvi singl, te irske "A Night in Summer Long Ago", meni najzanimljiviji dio albuma počinje na zadnjem dijelu s prekrasnom baladom "I'm The Fool" koja me neodoljivo svojim stilom i melodijom podsjeća na Stublićev "Bili Cvitak", ali i dalje se radi o originalnoj i genijalnoj pjesmi.
    Tu su odlične "Je Suis Desol", "Rudiger", "Donw With Bonaparte", te još dosta pjesama koje čine ovaj album zbilja kvalitetnim uratkom.
    Iako mi se ne sviđa Markovo pretjerano imitiranje Straitsa u pjesmama kao "Imelda" i prije navedenoj "Cannibals" (koje su na žalost nekima jedine dobre stvari na albumu koji nisu u stanju razumjeti nešto što nije generični Straits), ovo je zbiulja odličan album i pravi početak solo karijere glazbenika koji mi je globalno, puno bolji solo negoli je to bio u Straitsima, no to se radi tu samo o mom osobnom ukusu.
    Ocjena ****1/2


    Darling Pretty


    Imelda


    Golden Heart


    I'm the Fool


    Cannibals


    Done With Bonaparte


    Nobody's Got The Gun


    Rüdiger


    Je Suis Désolé


    A Night In Summer Long Ago

  9. #9

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1998 - Wag the Dog (soundtrack)



    Još jedan soundtrack još jednog filma koji nisam gledao. Čuo sam kako se ljudi bune jer dosta stvari koje nisu od Knopflera iz filma se nisu našle na soundtracku, već samo Knopflerove stvari.
    Imamo jednu solidnu bluesy naslovnu "Wag the Dog" pjesmicu jedinu s vokalom, te još dobrih instrumentalnih Knopflerovih stvari odsviranih na njegovoj gitari, a više od toga mislim da nije niti potrebno. Barem je izbjegao one svoje grozne sintisajzerske kreacije koje su se 80-ih pretvarale da su orkestar
    A izbjegao je i besmislene prateće teme kojima je mjesto samo u filmu, a nikako na soundtracku.
    Ne znam točno kako bih opisao taj njegov stil na soundtracku... kao neki mix bluesa, folka, countrya, americane, western glazbe, surf rocka i pitaj boga čega već.... Ako tko zna točno za razliku od mene, neka se javi.
    Svega 8 stvari i iako zbilja solidan album s fenomenalnim Knopflerovim sviranjem i suptilnim melodijama, ne baš nešto pretjerano genijalno, a i prekratko. Album koji najviše podsjeća na glazbu njegova dva slijedeća studijska albuma albuma gdje je doveo skoro do savršenstva ovakav organski pristup glazbi. U svakom slučaju, definitivno preporučljivo.
    Ocjena ***1/2


    Working on It


    Wag the Dog


    An American Hero


    Just Instinct


    Drooling National


    We're Going to War
    Last edited by ja_a; 20-04-11 at 19:21.

  10. #10

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    1999 - Metroland (soundtrack)



    Od 14 stvari, 7 su od Knopflera, 1 od Dire Straits (a koja druga nego Sultans of Swing), pa tu još ima po jedna stvar od The Stranglersa, Elvis Costella itd.
    Najveći adut je zadnja Knopflerova naslovna i melodična "Metroland", te i u instrumentalnoj verziji koja otvara album. Ostale stvari od Knopflra su okej. Odabir tuđih pjesama je tak tak. Jedna od svijetlih točaka jest od Django Reinhardta "Blues Clair" i "Minor Swing" stvari koje vjerojatno spadaju glazbeno u neku prahistoriju. A tu je i lijepa šansonica "Tous les Garçon et les Filles" od Françoise Hardy.
    Sveukupno, ništa pretjerano spektakularno, ali okej.
    Ocjena ***

    Metroland Theme (instrumental)


    Metroland
    Last edited by ja_a; 21-04-11 at 21:30.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts