+ Reply to Thread
Page 2 of 2 FirstFirst 1 2
Results 11 to 20 of 20

Thread: Mark Knopfler

  1. #11
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Pa kak pogodiš meni najdosadnije glazbenike!?

    Pretpostavljam da će slijedeći biti Sting?

  2. #12

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    Pa kak pogodiš meni najdosadnije glazbenike!?

    Pretpostavljam da će slijedeći biti Sting?


    Šta ćeš. Imam grozan ukus i moraš se pomiriti s time
    Ako te tješi, meni je i tvoj ukus koma živa, pa se bar slažemo u tome da se ne slažemo

    Ne, Sting neće biti idući i sumnjam da će uopće biti jer iako su mi dobre neke njegove stvari, nikad mi nije bio nešt posebno i mislim da ima solidnu količinu iritantnih pjesama, te i pokoji katastrofalni album.

    Da bi shvatio moj ukus, trebao bi osjećati prema glazbi što i ja, a to nećeš moći nikad. Niti ja sam ne shvaćam svoj ukus, ali znam prepoznati kvalitetu, a mislim da i milijuni slušatelja prepoznaju kvalitetu u istim glazbenicima u kojima i ja, pa stoga...

  3. #13
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Utješio si me

    Zezam te malo..

  4. #14

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2000 - Sailing to Philadelphia



    Drugi solo Knopflerov album kojime je Mark za razliku od prvog albuma otišao još više u organski zvuk i savršeno izmiješao nekakav keltski-blues-rock zvuk.
    Album je uglavnom sačinjen od melankoličnih pjesama sa skoro, pa mističnim zvukom koji je pojačan suptilnom upotrebom sintića i naravno, genijalnim Knopflerovim sviranjem
    Naslovna "Sailing to Philadelphia" je lijepa balada u duetu s James Taylorom.
    Srećom, ovim albumom Knopfler se već prilično odmaknuo od zatupljenih Dire Straits fanova koji su sve manje bili u stanju uživati u pjesmama samo iz razloga što nisu dosta brze.
    Teško je izdvojiti najbolju stvar, no spomenuta, te prvi singl "What It Is" koji najviše još podsjeća na Straitse, pa "Silvertown Blues" i "Prairie Wedding" su definitivno neki od vrhunaca albuma. Osjećaj melankolije, izgubljenosti i dojam kao da ste bačeni negdje u bespuće pustinje u Nevadi koji stvara većina pjesama na ovome albumu je doslovno nezamjenjiv. Takvo nešto zbilja samo Knopfler može stvoriti. Album možda treba malo više slušanja da ga se skuži, ali kad se jednom zavuče pod kožu, postanete veoma svjesni njegove kvalitete.
    Također, s ovim albumom je došlo i par odličnih B-strana singlova.
    Ocjena ****1/2


    What It Is


    Silvertown Blues


    Sailing to Philadelphia


    El Macho


    Speedway at Nazareth


    Baloney Again


    Prairie Wedding


    Junkie Doll


    Wanderlust


    Sands of Nevada


    One More Matinee


    Do America (ova stvar se inače nalazi na nekim verzijama albuma



    2 odlične B-strane singla:


    Camerado


    The Long Highway

  5. #15

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2002 - A Shot At Glory (soundtrack)



    Posljednji soundtrack do danas i vjerojatno najbolji Knopflerov soundtrack. Film sam vidio, ali nikad nisam imao interes baš pogledati ga do kraja. U svakom slučaju Knopfler je ovdje odlično pomiješao škotske i keltske glazbene elemente i imamo jedan vrlo dobar kolaž keltske folk glazbe. Par stvari koje Knopfler pjeva nisu tako zanimljive kao odlični instrumentali na albumu osim folky "All That I Have in the World" pjesme koja paše uz ostalu glazbu. Ovo je definitivno album za svakoga tko voli irsku i keltsku glazbu. Prilično uzbudljiv soundtrack, pogotovo genijalna "Four in a Row".
    Sve stvari na albumu su Knopflerove osim irske folk "Wild Mountain Thyme" koja je od Francis McPeakea.
    Ocjena ****

    Na žalost nema skoro ništ zanimljivo sa soundtracka na youtubeu, pa poslušajte semplove na amazon.com


    He's the Man

  6. #16

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2002 - The Ragpicker's Dream



    Treći po redu studijski Knopflerov album i meni osobno vjerojatno najdraži njegov album. Surov, tajanstven, i lagan. To što je lagan mnogima nije više odgovaralo baš, no album svejedno posjeduje jednu posebnu magiju. Odličan folk-rock album daleko bolji od srodnih i puno popularnijih albuma od drugih glazbenika. Teško je izdvojiti najbolju pjesmu jer album kao cjelina super funkcionira. Ima od bržih stvarčica do prekrasnih balada kakve su naslovna stvar i "Old Pigweed".
    Šteta da se većini baš i nije svidio album koliko i meni. Vjerojatno je ljudima ta pretežna melankolija dosadna, no teško se ovaj album može uspoređivati sa sramotom koja će uslijediti. Sa svakim slušanjem sve mi je bolji.
    Ocjena *****


    Why Aye Man


    Devil Baby


    Hill Farmer's Blues


    A Place Where We Used to Live


    Quality Shoe


    Fare Thee Well Northumberland


    Marbletown


    You Don't Know You're Born


    Coyote - odlična stvar o svima poznatom crtiću "Ptici Trkačici" iliti "The Road Runner"


    The Ragpicker's Dream


    Daddy's Gone to Knoxville


    Old Pigweed

  7. #17

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2004 - Shangri-La



    Nakon što se Knopfler 2003. godine u nesreći na motoru skoro ubio polomeći si oko 10 kostiju u tijelu, otada kao da je s time i izgubio inspiraciju. Možda to nije razlog, ali ovaj album od čak 14 pjesama prilično boluje od sterilnosti i beskrvnosti. Teško je prstom uperiti u to što ne štima, no sve zvuči nekako umorno, isprazno i penzionerski. Album ipak ima tu i tamo koju svjetliju točku, no globalno gledajući, ovaj album mi je bio tada razočaranje, a i danas mi je. Čak i brže stvari zvuče lišene magije koje je prije bilo.
    Neke od boljih stvari bi bile "5.15 A.M.", "Postcards from Paraguay", "All That Matters", "Don't Crash the Ambulance".... otprilike, ali nedovoljno da se album spasi od globalne sterilnosti i osjećaja da je album predug i prenaporan za slušanje u komadu.
    Ocjena **1/2


    5.15 A.M.


    Boom Like That


    The Trawlerman's Song


    Our Shangri-La


    Song For Sonny Liston


    Whoop De Doo


    Postcards From Paraguay


    All That Matters


    Dont Crash The Ambulance

  8. #18

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2006 - All the Roadrunning - Mark Knopfler & Emmylou Harris



    Samo 2 pjesme su od Emmylou na albumu, a ostale od Knopflera, pa se može reći da je ovo Knopflerov album koji za gosta ima Emmylou što ne znači da njene dvije pjesme "Love and Happiness" i "Belle Star" nisu izvrsne.
    Nakon beskrvnog Shangri-La ovo je zbilja bio pozitivan pomak naprijed i obnovljena inspiracija. Pjesme su melodične, standardna čar je vraćena i iako album možda na prvih par slušanja zvuči donekle kao banalni country-folk album, to definitivno nije slučaj jer svakim slušanjem sve više sam postajao svjestan ljepote i glazbene supstance ovog albuma.
    Dueti Knopflera i Emmylou si odgovaraju savršeno. Album je nepretenciozan, opušten i emotivan. Teško mi je nabrojati najbolje stvari, ali osim dvije navedene od Emmylou, pjesme poput "I Dug Up a Diamond", "Beyond My Wildest Dreams", "This Is Us", "If This Is a Goodbye" su meni osobno neke od dražih koje stvaraju magiju na ovome albumu, iako niti ostale pjesme objektivno gledajući nimalo ne zaostaju i odlično je usklađena melankolićna strana s brže tempirajućom stranom albuma. Odličan album.
    Ocjena ****1/2

    Samo jednu studijsku verziju s albuma sam našao, a ostale su live verzije, a na žalost nekih dobrih stvari niti nema na youtubeu. Treba uzeti u obzir da su studijske verzije u većini slučajeva ipak bolje.


    I Dug Up a Diamond


    This Is Us


    Beyond My Wildest Dreams


    Red Staggerwing


    Rollin' On


    Love and Happiness (verzija bez Knopflera jer je nema na albumu, već u duetu s co-autoricom pjesme Kimmie Rhodes)


    Right Now


    All the Roadrunning


    If This is Goodbye
    Last edited by ja_a; 07-05-11 at 21:02.

  9. #19

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2007 - Kill To Get Crimson



    Umjesto da je "Shangri-La" album bio iznimka kao slabiji album s obzirom na Knopflerove sposobnosti, pokazalo se da je duet album s Emmylou kao kvalitetan album bio iznimka. Ovo je krajnje dosadan folk album koji zvuči isprazno, bezidejno i dosadno. Pjesme su čak katkad i repetitivne, pa i prilično nemelodične. Neki kažu da su tekstovi dobri, ali ako me ne privuče glazba, zaboli me za tekstove. Osobno, s ovim albumom postalo mi je jasno da je nekadašnja magija nestala i da Mark polako i sigurno tone u penzionerski umor. Neke pjesme zvuče kao da sam ih već čuo od njega milijun puta kao recimo "Heart Full Of Holes".
    Meni osobno je još najbolja stvar pristojna "The Fish and the Bird", a završna stvar "In the Sky" u svojih 7 i pol minuta pružila je ništa više niti manje doli jednog velikog NIŠTA kako bi se moglo opisati i 90% ovog šablonski i bez imalo strasti sklepanog mediokriteta od albuma u kojem Knopfler zvuči kronično umorno i mlitavo. Produkcija je također za razliku od prva 3 odlična solo albuma toliko suhoparna i jednostavna da sve zvuči prazno, no iskreno, takve pjesme bolju produkciju niti ne zaslužuju.
    Ocjena **


    True Love Will Never Fade


    The Scaffolder's Wife


    The Fizzy and the Still


    Heart Full of Holes


    We Can Get Wild


    Secondary Waltz


    Punish the Monkey


    Let It All Go


    The Fish and the Bird


    In the Sky

  10. #20

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    1,002
    2009 - Get Lucky



    Moram priznati da sam ovaj album počeo slušati s gomilom predrasuda zbog prethodna 2 solo albuma koja su me prilično razočarala, no ipak se pokazalo da nisam bio u pravu i da sam prerano donio zaključke i žigosao ovaj album kao još jedan slabi u nizu. Nakon više slušanja postaje jasno da ovaj album ima više supstance, produkcijske dubine i melodijske originalnosti negoli se čini na prvu zbog i dalje Knopflerovih umornih interpretacija. Ovo je album s irskim štihom koji me najviše podsjeća na soundtrack "Cal" što definitivno nije loša stvar. I upravo one pjesme koje posjeduju najviše irskog folk stila i donose magiju ovom albumu. Tu ponajviše spadaju "Border Reiver" koja je kao prvi singl jedan od najboljih singlova u zadnjih par godina, pa "Before Gas and TV", "So Far from the Clyde", te odlična "Piper to the End". Od boljih stvar još se treba spomenuti prekrasna "Monteleone" i "Remembrance Day" u kojoj su tema veterani ako se ne varam. Iako ima i slabijih stvari od kojih posebno iskače generična blues "You Can't Beat the House" izvedena u katastrofalno sterilnoj izvedbi, Mark je ipak uspio izvuči najviše iz sebe s obzirom na to kako sve više umorno i penzionerski zvuči.
    Ocjena ***1/2



    Border Reiver


    Before Gas and TV


    Monteleone


    Cleaning My Gun


    Rememberance Day


    So Far from the Clyde


    Piper to the End

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts