Povjerenje

[enky]

Povjerenje = prihvaćanje (i) onog što ne razumijemo!

U međuljudskim odnosima - kao što je 'nada' sofisticirana zamjena za 'očekivanje', tako je, mišljenja sam, 'povjerenje' sofisticirana zamjena za 'uvjerenje'.
S druge strane, kada pričamo o vjeri u Boga, povjerenje je samo pokazatelj uvjerenja.

Može li se vjerovati čovjeku, koji nema povjerenja u ljude?
ili
Je ispravno povjerenje, bez obzira o kome se radilo - pokloniti, jer se time naglašava *vjera u* postojanje vrline te time ista potencira i/li "oživljuje"?


Našla sam i jedan zgodan slikovni prikaz pa ga prilažem:

[Meteor]

koliko primjećujem drugi traže prepucavanje, svađu, "ja sam pametniji od tebe" spike, spletkarenja, površnost, debilanu...
većina, velika većina, se tada, kad odnosi ne valjaju, osjeća ugodno, jer osjećati se ugodno za većinu znači imati u koga pokazati prstom kao u manje vrijednog od sebe.

Čitam ovo tvoje uvjerenje, odnosno pretpostavljam da si uvjerena u ovo što si na pisala na temi Porazgovarajmo. Ja ne vidim veze između ovog ili sličnih uvjerenja i pojma povjerenje i bio bih ti zahvalan da mi to objasniš.

[Tatum]

Povjerenje = prihvaćanje (i) onog što ne razumijemo!



Može li se vjerovati čovjeku, koji nema povjerenja u ljude?

Ako je povjerenje prihvaćanje i nerazumljivog, onda je to i odgovor na pitanje. Dakle, povjerenje je dio nas i kad ne razumijemo ljude koji nemaju povjerenje. Možda oni nemaju povjerenje jer nas razumiju i znaju što je u ljudskoj prirodi moguće očekivati.

Ja se više pitam kako odaberemo ljude u koje imamo povjerenja? Zašto nekima vjerujemo a nekima ne a jednako su nam nerazumljivi ...( ili nisu)

[enky]

Čitam ovo tvoje uvjerenje, odnosno pretpostavljam da si uvjerena u ovo što si na pisala na temi Porazgovarajmo. Ja ne vidim veze između ovog ili sličnih uvjerenja i pojma povjerenje i bio bih ti zahvalan da mi to objasniš.

Ne radi se o 'uvjerenju', nego o 'vjerovanju', koje, kao takvo, svakako može biti krivo, ma samo zato jer je moje pa si, shodno tome, upravo pročitao i moje uvjerenje o vlastitom mi spomenutom vjerovanju.
Biti uvjeren znači misliti kako nešto op(cup)-stoji 100% oli biti uvjeren znači biti siguran (u nešto/nekog).

S druge strane, da je ono što si citirao (meni) rekao netko drugi, netko u koga imam povjerenje kao u (sebi) autoritet, rečeno bi postalo moje uvjerenje.

[enky]

Ako je povjerenje prihvaćanje i nerazumljivog, onda je to i odgovor na pitanje. Dakle, povjerenje je dio nas i kad ne razumijemo ljude koji nemaju povjerenje. Možda oni nemaju povjerenje jer nas razumiju i znaju što je u ljudskoj prirodi moguće očekivati.

Ima mi logike; što više znanja, to veća usamljenost.

Ja se više pitam kako odaberemo ljude u koje imamo povjerenja? Zašto nekima vjerujemo a nekima ne a jednako su nam nerazumljivi ...( ili nisu)

Mislim da to ovisi o tome je li 'povjerenje' poklonjeno ili zasluženo. Ako je poklonjeno, radi se o želji (za razumijevanjem); ako je zasluženo, radi se o poštovanju.
Sad, znaš, ima tu još nešto, bitno čini mi se - Što ako nema odabira u onog tko povjerenje daje? Što ako je odabran?

[Meteor]

Ne radi se o 'uvjerenju', nego o 'vjerovanju', koje, kao takvo, svakako može biti krivo, ma samo zato jer je moje pa si, shodno tome, upravo pročitao i moje uvjerenje o vlastitom mi spomenutom vjerovanju.
Biti uvjeren znači misliti kako nešto op(cup)-stoji 100% oli biti uvjeren znači biti siguran (u nešto/nekog).

S druge strane, da je ono što si citirao (meni) rekao netko drugi, netko u koga imam povjerenje kao u (sebi) autoritet, rečeno bi postalo moje uvjerenje.

Hvala, ovo si mi lijepo objasnila uz ovaj slučaj uvjerenja, vjerovanja i povjerenja. No, sada me još nešto interesira. Uvjerenja, ako se ne varam, mogu biti različita, pozitivna i negativna. Čini mi se da to ne vrijedi i za povjerenje, a to onda znači da ne postoji direktna veza između jednog i drugog. Može li uvjerenje, ako je negativno, proizvesti u svom sofisticiranom obliku povjerenje, ako sam se jasno izrazio? To me stvarno interesira.

[enky]

Ne znam može li *proizvesti*.
Pokušat ću, stoga, odgovoriti kao da si mi postavio malo drugačije pitanje.

Ono što je tebi "pozitivno", meni može biti "negativno"; što će reći kako su ti pojmovi prilično relativne prirode. Ipak, povjerenje, bilo u "pozitivno" ili "negativno", ne može biti "negativno" samo po sebi.
Zašto?
Zato, jer je povjerenje poklon, koji nam nitko ne nagurava pa, samim time, jedino što radi jest - vjeruje u postojanje vrline (tj. u čistoću duše).

S druge strane, "negativno" uvjerenje može, kao krajnji rezultat, imati upravo povjerenje u onog, tko nas je upozoravao u to "krivo" uvjerenje.


A ti, što ti misliš o tome svemu?

[Meteor]

Mislim da je naš pristup ovoj diskusiji različit. Ja razmatram riječi "povjerenje" i "uvjerenje" odvojeno, smatrajući da netko može imati određeno uvjerenje (bilo ono pozitivno ili negativno - a slažem se s tobom da je to relativno), a da pritom ne treba imati nikakvo povjerenje u nikoga.
Ti, međutim, povezuješ te dvije riječi u logičku cjelinu. To je, možda, ispravnije ako počnemo od riječi "povjerenje", jer ako imam u nekog povjerenje, to se osniva na mojem uvjerenju da u tu osobu mogu imati povjerenje i tom je slučaju povjerenje stvarno sofisticirani oblik uvjerenja.