+ Reply to Thread
Page 2 of 2 FirstFirst 1 2
Results 11 to 13 of 13

Thread: Svetogrđe

  1. #11
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,913
    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    S druge strane, obzirom da ovaj tvoj post zvuči jako strogo, gotovo zastrašujuće, barem meni, možda si ti enky reinkarnacija Ivana Krstitelja, koji je stalno vikao na vjernike i upozoravao ih kako su griješnici i ako se ne pokaju, gorjet će u paklu.
    Male su šanse da bi se Ivan Krstitelj reinkarnirao u ovo (klik).

    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    I sad se ja pitam da li to i mene čeka, jer stvarno upotrebljavam ime Boga uzalud. A s druge strane lakše mi je u nizu životnih situacija, ako spomenem Božje ime, jer imam osjećaj da je On tu kraj mene i da mi pomaže. No, sve u svemu, razmislit ću o ovome. Možda ipak, kao što naš narod kaže "Nije vrag tako crn kako izgleda" pa možda ipak neću, zbog spominjanja Boga "uzalud" završiti u paklu.
    Joj, pa normalno da je čovjeku lakše, kad spomene ime Božje, bilo da se radi o molitvi ili molbi ili zahvali...Poanta je u namjeri što stoji iza spominjanja. To htjedoh pokušati istaknuti.

    Pa kaže:

    Npr. u kršćana, nedeljom u crkvi, biva gužva, a ljudi se tada ponajviše skupljaju samo zato što će biti viđeni kao "dobri i pošteni Bogobojazni ljudi" na, u kršćanstvu važnoj, nedjeljnoj misi, a to okupljanje nerijetko služi i za dogovore poslovne prirode.
    Ista je stvar i s petkom u muslimana na džumi (klik).
    Koliko, dakle, ljudi izgovara Božje ime uzalud tijekom spomenutih molitvi, ne bivajući uopće prisutno (duhom) tj. tijekom molitvi razmišljajući o tome što će reći kome vezano za posao ili tko je došao s kime i zašto itd.?

    Još jedan primjer:
    Posebno (mi) je zanimljivo kod kršćana, kad im nakon ispovijedi, iako je prisutan izostanak kajanja za čin koji ispovijedaju, svećenik odredi koje molitve *moraju* moliti ne bi li se "iskupili za grijehe".
    Umjesto željenog kajanja, MORAJU se, dakle, moliti stanovite molitve (koje tako često započinju s 'Gospodine Bože'!) i grijeh "oprošten"!
    Ako se uopće izmole te "iskupljuju od grijeha" molitve, koja je namjera iza njih? Poštena?

  2. #12
    Quote Originally Posted by Meteor View Post
    Pročitao sam ovaj post nekoliko puta i sad se pitam jesam li ja "stvarno" veliki griješnik, jer činim svetogrđe svaki dan. Vrlo često ću reći u govoru "Bože moj" ili "Bože pomozi" ili "Ako Bog da".
    S druge strane, obzirom da ovaj tvoj post zvuči jako strogo, gotovo zastrašujuće, barem meni, možda si ti enky reinkarnacija Ivana Krstitelja, koji je stalno vikao na vjernike i upozoravao ih kako su griješnici i ako se ne pokaju, gorjet će u paklu.
    I sad se ja pitam da li to i mene čeka, jer stvarno upotrebljavam ime Boga uzalud. A s druge strane lakše mi je u nizu životnih situacija, ako spomenem Božje ime, jer imam osjećaj da je On tu kraj mene i da mi pomaže. No, sve u svemu, razmislit ću o ovome. Možda ipak, kao što naš narod kaže "Nije vrag tako crn kako izgleda" pa možda ipak neću, zbog spominjanja Boga "uzalud" završiti u paklu.
    Ma bez brige, to uopće nije upotrebljavanje Božjeg imena uzalud. Pa naravno da se čovjek pouzda u Boga ("ako Bog da"), to je čak i pohvalno! Izgovaranje Božjeg imena uzalud bi bilo (najčešći primjer na ovim prostorima) unutar psovke, ili pak, kako je enky napisala, kao prazna forma, kad je izgovoreno tek toliko da se izgovori a bez ikakve stvarne namjere (npr. obraćanja Bogu). Osim toga, da bi "završio u paklu", moraš stvarno i stremiti ka tome... ako si konstantno u stanju mržnje, neprijateljstva, pohlepe, sržbe, bijesa... takva stanja vode u pakao, najprije u onom duševnom i emotivnom smislu, a onda i u fizičkom, javljaju se bolesti, pada imunitet... da bi na kraju, kao zadnja faza, gdje nas ego sasvim nadvlada, taj pakao postao stvaran u svim smislima te riječi. Želim reći, sigurno nećeš završiti u paklu ako si već ovako lijepo pažljiv pri izgovaranju Božjeg imena, pa takvo duševno stanje je daleko od pakla. Jer raj i pakao su ponajprije stanja duše i svijesti, a da li ćemo cijeli "uroniti" u jedno ili drugo, to ovisi o tome kamo stremimo...
    Nema takvog bogatstva kao što je znanje, niti takvog siromaštva kao što je neznanje. - Abi Talib

    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  3. #13
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,913
    Česti oblik svetogrđa pronalazi se u svakodnevnom govoru i na jedan, nazovimo, prilično primitivan način. Radi se, dakako, o psovanje Boga pa, shodno tome, i svih tj. svega što je Njemu posvećeno.
    Ne znam je li griješim kad kažem kako je takav vid svetogrđa više prisutan unutar populacije, koja (zlo)upotrebljava cigarete, alkohol, droge i lijekove, no tako se meni doima.

    Ono što me, pak, najviše čudi jest kako je svetogrđe ovog tipa sastavni dio umjetnosti.
    Moj najdraži kantautor, Đorđe Balašević, svojedobno je skladao sljedeću pjesmu:



    Ipak, od svih varijacija na temu, ono što osobno držim najgorim, bar vezano uz psovanje, jest tzv. "srpski superlativ" - (Dobar, bolji,) dobar u pm - koji, iako ne spada pod svetogrđe, pokazuje na koji način ljudi shvaćaju ulogu "naglaska" tj. psovki u govoru pa se, stoga, nije za čuditi izostanku poštovanja prema *Višoj sili*.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts