+ Reply to Thread
Results 1 to 8 of 8

Thread: Povisno bogata banana

  1. #1
    lunoprof's Avatar
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    191
    size="tall"

    Povisno bogata banana

    "Narod koji ne razumije svoju prošlost osuđen je da ju ponavlja - za one koji misle da su umrli svi velikosrpski snovi. Nisu. Još ne. A kad će, ovisi i o nama i našem sjećanju. I djelovanju. Ne smijemo zaboraviti i moramo se podsjećati! Kako naša djeca ne bi jednom ponovo morala odlaziti u nove ratove."

    Ovo je jedan komentar koji sam nasla ispod jednog dosta dobrog teksta o dogadajima 90-tih i srpskoj agresiji. Ima ih dosta koji tako misle, a i slicno komentiraju na raznim mjestima. Mnogi inzistiraju na filanju djece ogromnom kolicinom informacija o Srbima i srpskoj agresiji na Hrvatsku, o stradanjima.. o krvi, o mrtvima, o srusenom.. Nisam sigurna koliko je to bas tako i na taj nacin bitno. Kazu, da je to zato da se ne zaboravi. Djeca moraju znati. Sto djeca od tog svega moraju znati, na koji nacin ima dati informacije da ih imaju, a da mogu normalno zivjeti, odrastati, ne mrzeci, no misleci? To je ono sto se stalno pitam... A ovo sto slijedi je odgovor na to pitanje, za one starije.. Nek razmisle kako ce djeci to sve ispricati da im ne zagorcaju zivot i otvore cijeli svijet ... koji zasluzuju kao novi mladi ljudi.



    Kompas

    Je je .. Triba dicu informirat.. Neprijatelj nikada ne spava, bit ce da samo pizolot ucine i opet je sav od voje..

    Naposlitku cemo imat naciju koja ce se prvo pognit, pa povirit iza kantuna, a tek onda izac na brisani prostor za prec cestu.. Ali to samo u gradovin, di ima kuca.. Ako je malo misto, a jos ne da bog i ravnica, valjat ce na laktin priko zebre jer neprijatelj vriba.. iza stabla ili sa cuke.. Na kraju cemo odat samo za vrime neprijateljske marende, obida, i iza obida kad idu ubit oko.. oko po, do uru vrimena..

    Obavezno cemo nosit kompas, sada odma valjalo bi pocet sa onin u dzepu.. A za malo vrimena bi ga valjalo ugradivat ispod koze.. Dici pogotovo.

    Jer jbga.. ipak je rvatcka napadana od Talijana, Svaba, Madara, Esterajhera, Turci, njihovin Aga i Begi, koji su pokupili Janjice da budu jaci.. A i Srbin je bilo.. i Montenegrina..

    Jesan kojega neprijatelja zaboravila? ...Cini mi se da su i Rusi bokun skrenuli priko meje.. ...Asti gospe, a Venecija, a Napoleon,.. ..a di su jos Tatari, a Cerkezi, ...ma i ti Dioklecijan je kurba furesta.. Vidila san ja i sarkofage, Grcke.. Znalo se nac i novcica, iz Rimskoga i Grckoga kraja.. Mislin da nisu bas ni oni bili samo trgovci, samo su se pravili..

    Ima Jadranka prav.. Na Plitvice, tu nasu lipotu treba vodit jedino Slovence. Oni nas, kako mi se cini jedini nisu osvajali.



    Bit ce da je to zato ca su jedini manji od nas.... Ili sun i oni stalno bili osvojeni pa nisu uvatili friske slobodne arije za napadat druge...
    A vrag bi ga zna, ne vridi se opustat, mozda samo nisu jos uvatili vrimena i metoda... Ceridu nan se ka i nasi, a je vise potriba za stat atento. Sumnjivi su, jerbo ko se tako ceri moga bi nas ka orobit, porobit ili nesto drugo grubega provat..

    Lipo ugradit kompas, za svaki slucaj ono NNNI, pa uvik znat di je bivsi neprijatelj jer nikad ne znas kad ce stari bit buduci... Atento.. i dici rec, atento..

    SANUnjadu svi, kako mi se cini, po tin proslin vrimenima.. Od Dinosaurusa do danas.. Cili svit prisa preko rvatcke, a mi bidni dosli na ovu bananu jubavi iz ono Karpata (to je pri bilo) pa bokun sa sjevera (to dok smo jos bili juzni Slaveni), a poslin je jedan dil dosa iz Perzije, ilin pri.. kako mi se cini.. ..Nisu me takon detaljno ucili pa sad, eto poslidica.. Tesko mi se toliko obrcat, kad ne znan detalje, a tila bi vidit sve te neprijatelje na vrime..

    Zato je pisma u rvata raznolika, ima za more, za brdo, za ravnicu... i pokoji potocic.. Sve imamo.. Imamo i raznih bogovi.. Prvo smo ih imali puno, pa onda posli manje, sad mi se cini kako je i ti zadnji sta je tija ostat (ili ga nismo potirali), isa ca.. Ostavi nan je samo crikve, ali bit ce da je njih ostavi jer one nisu ni njegove, a ni nase, pa ni tija bit razbojnik i uzimat tude.. Samo je isa ca..

    Mi smo jedna vrlo bogata banana, imamo povist, onu iz Krapine, pa i iz Knina, (K und K)... Puno izmedu (crvenega i crnega, ka Stendal), pa ustasa i partizana i domobrana, i zlocinaca i heroja, i puka i vladara, stoke, krupne i sitnoga zuba... I dijamanta se nade, ka i potleusica bokun vecih na stupi stabilnih..



    Sve mi imamo. Mi smo povisno bogata banana i zato nam svima triba kompas.

    Da nam bokun stabilizira razmisljanje..

    Sto nam je i vise nego potribno da iz te banane naposlitku izademo.







    lunoprof

    PS sorry svima na neknjizevnom jeziku, no ovakav pristup ozbiljnoj stvari trazi jezicnu podrsku.

  2. #2
    lunoprof's Avatar
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    191
    Kakve odgovore, naputke, treba dati djeci ?

    Koje informacije?

    Koliko informacija i kada?

  3. #3
    lunoprof's Avatar
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    191
    Nasljede i djeca

    Cudno je to, no silno nabrajanje i sjecanje na dogadaje iz proslosti ne mora biti uvijek dobro. Ne, kada nas ono veze za proslost pa ne mozemo dalje. Da li prenositi cinjenice, opetovano i opetovano puneci ljudsku dusu svim ruznim stvarima iz proslosti, razvijajuci mrznju od malena, od postanka samim postankom ljudskog roda, svim cudesima koja su pokoljenja dozivljala, bolima, krvlju... Cemu to?

    Kako uopce zivjeti tako otrovan, rasti i biti dobar covjek? Kako?

    Kazu strani jezici se uce dok si sasvim mali, nikad ne zaboravljaju. Mislim da je tako i sa svim drugim. Ako djecu ucimo mrziti, kako ocekivati da im to nikada zaboravljeno znanje iz djetinstva nece izaci na povrsinu u odraslom zivotu?

    Ako ih ucimo razliku izmedu dobra i zla, i misliti ... ljudski rod definitivno ima vise sanse opstati kao stvarno ljudski..

    Mi, kao mali narod, ako bi mrzili sve koji su nas osvajali,

    (a pri tome ne zaboravite da osvajaci ostavljaju i potomke na osvojenom..)

    ako u nove generacije usadimo mrznju, umjesto slobode i "open mind" postavki,

    cemo na kraju zavrsiti kao oni koji mrze cijeli svijet, na kraju i sami sebe.

    Nista nam drugo nece preostati nego podignuti ograde, visoko do nebesa, a onda cemo sami sebe pojesti.

  4. #4
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,913
    Ovo je jedna jako "teška" i kompleksna tema (bar meni).

    Povijest definira sadašnjost tj. bez razumijevanja povijesti nema niti razumijevanja sadašnjosti pa sad, ukoliko se djeca ne podučavaju povijest, kako možemo očekivati da će shvaćati trenutno stanje.
    S druge strane, veliko je pitanje jesu li povijesne "činjenice" ujedno i povijesne 'činjenice' tj. koliko su činjenice uopće.

    Kad se rečeno ukorporira u cjelinu, koju "treba" na dijete prenijeti odgoj i obrazovanje, pitam se kako pojasniti granicu između "dobra" i "zla", kada je pitanje morala kulturološki određeno. Oli ono što je "dobro" u Japanu, lako može biti "loše" u Hrvatskoj.
    Ako se priča o utjecaju nasljeđa, onda se pitam kakvog nasljeđa, jer ukoliko geografsko (pa tako i kulturološko) nasljeđe nema osnove tj. temelj u stvaranju, već svoje podučavanje bazira na "samoobrani" i/li "razaranju" - kuda vodi takvo naslijeđe, ako ne tipičnom političkom pranju mozga, radi stvaranja kritične mase biračkog tijela (ili, pak, onog s kojim se, tako ispranim, lakše manipulira tj. vlada), zatrovanog stanovitom ideologijom.

    Nacionalizam, rasizam i, da sad ne nabrajam, sve što podučava kako je ono moje bolje samo zato jer je moje, produžena je ruka obiteljskog odgoja, koji je, pak, posljedica geografsko-politički-kulturološkog pranja mozga.
    Zatvoreni krug.

    Crna je ovo tema. Jako crna.

  5. #5
    lunoprof's Avatar
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    191
    Pa meni se ne cini crna.. No moze biti uzasan rezultat ako se ucenju i prenosenju pristupi krivo.

    Ono sto ja mislim je da se djeca prvenstveno trebaju odgajati da budu svoji ljudi, ne tudi. To ih brani od svih cinjenica i daje im mogucnost stvarnog videnja tih cinjenca. Sprecava zloupotrebu cinjenica od sistema, ljudi, drzava.

    U biti je to jednostavno. Problem je samo sto to ljudi ne razumiju.

    Roditelji "filaju" djecu svojim traumama, iskustvima...prenoseci im tako negativne emocije prema "starim" iskustvima. A zivot ode dalje, djeca zive u nekom drugom svijetu, sa nekim drugim prioritetima. Prvo vrijeme uopce ne shvacaju sto je tako bitno u tim pricama, ali prihvacaju roditeljske emocije kao istinite. Jer roditelj je sve dok si mali. Cijeli svijet i bog.

    Nije problem, ako si svega svjestan, razumom kontrolirat sto prenosis svom djetetu. Problem je sto to nije opce drustveno prihvaceno, pa to isto dijete osjeca nepotrebne negativne emocije u svojoj okolini. No mislim da je ipak obitelj prva i najvaznija okolina. I da su najvece sanse biti slobodan i misleci, ako to isto dobijas odgojem.

    Onima koji su od kuce optereceni tesko se toga osloboditi.

  6. #6
    lunoprof's Avatar
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    191
    size="tall"

    Sputanost vlastitog "ja"

    .

    Svidalo se nama ili ne, ali globalizacija je stvarnost. Gdje smo "mi" u svemu tome?

    Da li sputanost vlastitog "ja" moze uspjesno kreirati svoj, ili svijet oko sebe?

    Sto se dogada s nama kad naidemo na nepoznato, na nesto sto nije nama samima svojstveno? Strah od nepoznatog ili samo spoznaja novog? Sto je to, sto nam je stvarno nepoznato? A po cemu mislimo da nam je nesto poznato?

    Svatko od nas vrlo lako prihvaca sve sto mu je slicno. To je nesto, sto prihvaca kao "svoje". Mnogi ljudi ne vole ono sto ne poznaju. Kao jelo, na primjer. Jedu ono sto se kuhalo u roditeljskoj kuci, a sve ostalo je .. hmm.. bljak.. unaprijed, bez isprobavanja. Zive u ulici u kojoj su rodeni, ne samo zato sto je to najpogodnije za organizaciju zivota, vec zato sto bi ih promjena uznemirila. Pa, kako cu? Pa, .. ne poznam tamo nikog..

    Mlad covjek skloniji je "otkrivanju" novog, od starijeg covjeka, vec pomalo naviklog na inertno stanje u kojem zivi. Neki kazu da je to uzrok sukoba generacija. Neki kazu da je "cvrst" odgoj, koji ne dozvoljava odstupanja od zadanog, roditeljskog, razlog sukoba. Ja bih rekla kako ima svega pomalo. Ono sto je meni najinteresantnije, u tom sukobu jest :

    Strah "starih" od nepoznatog, hrljenje "mladih" ka novom. U manjoj ili vecoj mjeri, takav problem se pojavio u svakoj kuci. Rjesenje nije u ekstremu,

    &

    vec u balansu pozitivnih odluka.

    Stariji moraju razbiti strah i nepovjerenje od nepoznatog, a mladi racionalno razmisljati o mogucim posljedicama bezglavog prihvacanja novog. Balans u razmisljanju, donio bi obostrano zadovoljstvo. Ako obje strane shvate da ne moraju na isti nacin razmisljati, a da pri tome ni jedna nije u krivu, zajednistvo ce lijepo funkcionirati.

    Kaos u familijama nastaje kad se razlicitost ne prihvaca kao nesto normalno, samo po sebi razumljivo.

  7. #7
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Quote Originally Posted by lunoprof View Post
    .
    Balans u razmisljanju, donio bi obostrano zadovoljstvo. Ako obje strane shvate da ne moraju na isti nacin razmisljati, a da pri tome ni jedna nije u krivu, zajednistvo ce lijepo funkcionirati.

    Kaos u familijama nastaje kad se razlicitost ne prihvaca kao nesto normalno, samo po sebi razumljivo.


    Prihvaćanje različitosti nije urođena , ona se uči. A čovjek se uči dok je živ pa tako i prihvaćanjem svega što ga razlikuje od drugih. Djetetu treba govoriti da je jedinstveno i da će se sretati s još mnogim jedinstvenim vršnjacima koji se od njega razlikuju samo po količini ljubavi koju primaju i znaju je umnožiti da bi ju dijelili.
    Možda nisi ovo htjela reći, ali je mene inspiriralo.

  8. #8
    lunoprof's Avatar
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    191
    Quote Originally Posted by Tatum View Post


    Prihvaćanje različitosti nije urođena , ona se uči. A čovjek se uči dok je živ pa tako i prihvaćanjem svega što ga razlikuje od drugih. Djetetu treba govoriti da je jedinstveno i da će se sretati s još mnogim jedinstvenim vršnjacima koji se od njega razlikuju samo po količini ljubavi koju primaju i znaju je umnožiti da bi ju dijelili.
    Možda nisi ovo htjela reći, ali je mene inspiriralo.
    sam daj..

    razmisljanje je razvojni proces koji iz jedne tocke vodi, ali nas moze odvesti daleko raznim putevima, od kojih ni jedan ne mora biti los.. ako mu se ne odupiremo.


+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts