+ Reply to Thread
Page 2 of 3 FirstFirst 1 2 3 LastLast
Results 11 to 20 of 22

Thread: Biblijske Zablude

  1. #11
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    Malo sam prokopao, i što se tiče Biblije i vjerodostojnosti tokom godina (pod "vjerodostojnošću" mislim na identičnost sa starim verzijama, da se razumijemo) podaci kažu ovako: trenutno najstariji poznati primjerci starozavjetnih knjiga nalaze se naravno među Qumranskim tekstovima, poznatijima kao Svici s Mrtvog Mora. Kada se "moderna" Biblija usporedi sa njima i sa ostalim starim primjercima tih knjiga, u prvom redu Mazoretskim tekstovima ili Septugaintom, dobivamo manje od 5% otklona od originala. Što se statistički može pripisati jezičnim razlikama i čistim greškama u prepisivanju; a čak i u tom slučaju ovo je jako mali otklon za tekstove stare preko 2 000 godina. No dobro, s te strane je logično jer kršćanski vođe u bilo kojem razdoblju ne bi imali nikakav razlog mijenjati Stari Zavjet - ništa u njemu nije ključno za kršćanstvo kao vjeru. To je lako dokaziva tvrdnja, ne rekla-kazala.

    Međutim s druge strane, po mom mišljenju, Novi Zavjet je itekako uređen; ali po sistemu "ovo nam paše, ovo ne paše". Postoji, naime, veliki broj spisa koji se nazivaju Apokrifnim evanđeljima i koji nisu uvijek u skladu sa četiri kanonski prihvaćena. No, ovo je opet pitanje za drugu vrstu diskusije, i ako će nekoga zanimati mogu otvoriti i thread za Apokrifu. Čak i ta četiri u određenim točkama proturiječe jedno drugom, a da ne govorimo o ovim ostalima.

    Valja uzeti u obzir činjenicu da crkva i nije bila toliko moćna kroz povijest koliko joj se pripisuje. Crkva JEST bila glavni autoritet i tako dalje, ali u principu bila je onoliko moćna koliko je vladar pojedine zemlje tolerirao (sjetite se što se desilo u Engleskoj, ili još prije toga u Njemačkoj). Crkva je imala autoritet u životima kmetova i nepismenih seljaka, no vlastela, educirani, pismeni ljudi sa moćnim titulama u globalu baš i nisu bili previše skloni da im se zapovijeda.

    O doslovnosti shvaćanja Biblije ne vrijedi ni raspravljati. Čovjek koji doslovce shvaća preko dve tisuće godina star vjerski spis ima gadan problem ili je jednostavno neuk. Bibliju nije bog poslao FedExom iz raja nekom prašnjavom beduinu, niti se radi o jednoj jedinoj knjizi. Radi se o skupu knjiga pisanih u različito vrijeme, od strane različitih ljudi i prava vrijednost biblije leži u njezinoj starosti i alegorijskim značenjima. Kao štivo, Biblija ima elemente bajke, znanstvene fantastike, erotskog trilera, krimića, putopisa, ratnih memoara, akcijske priče, basne, i da ne nabrajam
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #12
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Pa , kako vidiš, tako sam i ja rekla. To je jedna vrsta skupa bajki, priča i mitova koji su provodili ideju o postojanju jednog boga. alegorijom pisano , puno matefora dosita dovodi u zabludu one koji doslovno doživljavaju.

    Jednom sam se na jednom forumu s nekima raspravljala jer su ateisti ( nije to naime razlog nego njihovo tumačenje biblije i dovođenje iste u žanr SF što je mene vrijeđalo ne kao vjernika nego kao pismenu osobu) pa su stalno dovodili značaj biblije u sumnju ne želeći uopće prihvati njeno značenje u kreiranju povijesti čovjeka kao društvenog bića. Ali to sad nije tema a ja nemam opet nanmjeru nekog uvjeravati u nešto pa toliko od mene (za danas )

  3. #13
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Odlična tema.

    Najgore što se može dogoditi je doslovna interpretacija. To je otrovni plod koji je poput droge koja iskrivljava percepciju stvarnosti. Ljudi koji doslovno tumače spise (a postoje 4 razine tumačenja u judeokršćanskoj tradiciji egezegze - doslovno, metaforičko, alegoričko i ezoterično/mistično) najčešće ne prakticiraju vjeru već dogme i ritualizirane radnje bez života jer ne gledaju dublje u svoje spise kojih ih inspiriraju. Ne kontempliraju, ne promišljaju ništa bez dopuštenja dušebrižnika koji jednako tako nemaju pojma o duhovnosti niti su ju iskusili. Slijepci koji vode slijepce. Ne dopuštaju sebi unutarnje iskustvo jer su ispunjeni očekivanjima, zastrašivanjem i strahom od Boga (ustvari projekcija straha koji potječe od pre-formalističkog stava svećenstva koji obeshrabruju svakog tko se na duhovni put zaputi sam).

    Religiozan čovjek nažalost ne može imati veze sa duhovnošću jer se već ispunio praznim konceptima, obećanjima, setom dogmi, uvjerenja (u kojima nije i srcem i umom, već samo jednim od toga) PRIJE nego se i zaputio na duhovni put.

    Glede Spisa, ja osobno, iako duhovni agnostik, vrlo rado čitam svete spise svih tradicija, u novije vrijeme abrahamskih (prije me Istok više zvao jer sam osjetio da u našim kulturnim krugovima nedostaje duha) jer sam otkrio nešto što se zove kontemplacija a ona je iznad običnog racija. Spisi se uglavnom obraćaju samo unutarnjem čovjeku jer ako se oni tumače doslovno, ne mogu pomoći čovjeku da napusti zonu komfora, egoizma, ritualistike, formalnosti i prebivanja izričito u jednoj paradigmi. Bio sam razgovarao sa Jehovinim Svjedocima, s jednim skoro 2 sata o čitanju Biblije i njezinom tumačenju. Bio sam maksimalno tolerantan i nisam se smijao njihovom tumačenju istočnog grijeha i Otkrivenja, no osjetio sam da je njihova istina ustvari laž za mene. Laž je jer mi ništa ne dodaje na duhovnoj razini. Dobro je poznavati koncepte i ideje drugih uvjerenja, no ako oni ne ciljaju na transformaciju, onda nema ni svrhe. Na kraju smo se složili da se ne možemo razumijeti do kraja i da postoje razne interpretacije i da na kraju krajeva nije svatko sotonist, ateist ili duhovni slijepac ako se ne slaže sa nečijom intepretacijom.

    Odličan primjer dubljeg razumijevanja što Spise govore o unutarnjem čovjeku je Exodus iliti Izlazak iz egipatskog ropstva. To je sa anagogijske, ezoterijske razine ustvari priča o duši (Izrael) koja je u ropstvu egoizma (Egipat) - vanjskog bića. Izlazak je predvođen Mojsijem (duhovna želja). Cijeli narod se našao u pustinji (unutarnje čišćenje) prije nego je došao u obećanu zemlju (proširena percepcija stvarnosti, transpersonalna razina iskustva). Fascinantno je da mnogi kršćani odbacuju Origenovom alegoričko i anagogičko tumačenje tog navodnog događaja, a Origen je bio među ranim crkvenim očevima i jedan od najučenijih teologa i praktičnih mistika. S proglašenjem Origena heretičkim nekoliko stoljeća nakon njega, nasilno nestaje potreba za dubljim tumačenjem Spisa. Skolastika je preuzela tumačenje Spisa i svela ga na dosadnu, dvodimenzionalnu dogmu bez života.

    Da li se Izlazak dogodio povijesno ili ne, meni gotovo uopće nije važno. Uvijek je stvar prioriteta. Onaj tko se pošto-poto drži za doslovnu razinu, njemu bi spoznaja da je to pseudopovijest ili fantazija drevnih pisaca uništila vjeru. No ne bi onome koji gleda iza mrtvog slova. Kakve vrijednosti po duh i intelekt ima doslovno tumačenje, kada znamo da je ono najbolje što možemo izvući iz Spisa samo podsjetnik u kojem smjeru da tražimo a to se ne može doslovnim tumačenjem? Od kakve je vrijednosti ideja da je neki narod odabran od Boga? Kada znamo da je "narod" kodno ime za duhovnu iskru u čovjeku, iskru koju ima svatko od najmizernijeg serijskog ubojice do najdivnijeg sveca i dobrotvora. Ako ćemo tako gledati na stvari, onda je odabran narod svaka iskra svjetla zatočena u tijelu skučene percepcije a obećana zemlja naša unutrašnjost u najčišćem i najnepoznatijem sjaju, zemlja gdje teče med i mlijeko... hram u čovjeku.

  4. #14
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Dodao bih i 5.razinu egzegeze: samo čitanje i kontempliranje spisa - tj. doživljavanje pročitanog u svojoj unutrašnjosti i odricanje od konceptualiziranja, racionaliziranja i materijaliziranja pojmova, imena i događaja. Jednostavno udubljivanje i utiskivanje teksta u naš diskurzivni um sve dok se priča/tekst ne internalizira i ne postane dio našeg duhovnog iskustva. Takvo meditativno/kontemplativno čitanje spisa je ustvari i samo po sebi duhovna praksa. Dok nam ezoterijska razina, tj. 4. razina tumačenja spisa govori što je u samoj srži teksta u okvirima puta, mape i smjernica, 5.razina je samo iskustvo tih mapa, puteva i smjernica. To žvakanje i koncentrirano prožvakavanje pročitanog i uživanje u aromi i okusu na jeziku duha, je duhovna hrana. Odbijanje svrstavanja pročitanog u kategoriziranje, kompariranje sa već znanim stvarima, ignoriranje diktata razuma da racionalno posloži sve te koncepte u solidni, tečni okvir, je prepuštanje i nulifikacija osjećaja jastva - tako da čovjek stvara prazan prostor u sebi koji može naseliti druga vrsta pažnje, one koja nije egoistična.

  5. #15
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Besmrtna duša – ovo je mnogo manje poznata, ali također vrlo učestala zabluda. Nigdje u bibliji se ne spominje da je duša besmrtna. Nigdje. Dapače, u samoj Bibliji se navodi (Ezekiel 18) „Duša koji griješi će umrijeti“ i (Matej 10:28) „Ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo ali ne i dušu. Bojte se onih koji mogu u Paklu uništiti i tijelo i dušu.“. Kao i sve u Bibliji, i ovo se može interpretirati na razne načine, ali ostaje činjenica da se nigdje ne navodi da je duša besmrtna.
    Točno, u Tori ne piše da je duša besmrtna. Bez obzira na istinu po pitanju namjere pisca, koncept besmrtnosti duše je zaživio tek u vrijeme heleniziranja Bliskog Istoka (3.stoljeća prije i 2. stoljeća nakon Krista) i kanonizacije judaizma pod utjecajem grčke misli. Zapravo piše samo da je Adam od Boga primio "nefesh chaya" ili "živuću dušu".

    Sotona u Rajskom Vrtu – Nigdje u Postanku se ne spominje Sotona, pa tako ni u dijelu koji se odnosi na iskušavanje Eve. Navodi se samo kako se radilo o zmiji „koja je bila lukavija od svih zvijeri na zemlji“ (Postanak 3:1). Vjerojatnije je da je autor tog dijela Postanka mislio na Tiamat – sumeransku božicu voda (s kojom su židovi bili „upoznati“ tijekom babilonskog ropstva), iako je i to vrlo diskutabilno.
    Sotona ni imenom ni prezimenom nema veze mnogo sa Postankom, barem ne doslovne na koju ciljaju vjernici. Budući da ovdje govorimo o Tori (prvih pet knjiga Starog Zavjeta), u judaizmu koncepta "haSatan" nije nipošto toliko dualistički i bukvalno shvaćen. HaSatan je titula a ne ime. Sotona je zapravo shvaćen kao Božji agent koji iskušava čovjeka da putu do poboženja. Iako on predstavlja "yetzer hara" ili negativnu inklinaciju odnosno egoizam, Sotona je sastavni dio Boga. Nema govora o klasičnom kršćanskom dualizmu shvaćenom kao da apsolutna sila može imati protivnika. Čak i u Ponovljenom Zakonu stoji, parafraziram: "nema ničeg osim Njega".

    Čak je i farizejsko (talmudističko) shvaćanje sotone samo kao sastavnog dijela Boga, sotona nije demoniziran niti odvojen od Boga.

  6. #16
    implosive's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    420
    Quote Originally Posted by tehuti View Post
    Odlična tema.

    Najgore što se može dogoditi je doslovna interpretacija. To je otrovni plod koji je poput droge koja iskrivljava percepciju stvarnosti. Ljudi koji doslovno tumače spise (a postoje 4 razine tumačenja u judeokršćanskoj tradiciji egezegze - doslovno, metaforičko, alegoričko i ezoterično/mistično) najčešće ne prakticiraju vjeru već dogme i ritualizirane radnje bez života jer ne gledaju dublje u svoje spise kojih ih inspiriraju. Ne kontempliraju, ne promišljaju ništa bez dopuštenja dušebrižnika koji jednako tako nemaju pojma o duhovnosti niti su ju iskusili. Slijepci koji vode slijepce. Ne dopuštaju sebi unutarnje iskustvo jer su ispunjeni očekivanjima, zastrašivanjem i strahom od Boga (ustvari projekcija straha koji potječe od pre-formalističkog stava svećenstva koji obeshrabruju svakog tko se na duhovni put zaputi sam).

    Religiozan čovjek nažalost ne može imati veze sa duhovnošću jer se već ispunio praznim konceptima, obećanjima, setom dogmi, uvjerenja (u kojima nije i srcem i umom, već samo jednim od toga) PRIJE nego se i zaputio na duhovni put.
    Kužim kako otprilike razmišljaš i gledaš na stvari i u konačnici slično podrazumijevamo.

    Ali se ne mogu složiti sa tvojom strogom selekcijom uvjeta u kojima se mogu stjecati duhovna iskustva. Religioznost se ne temelji samo i isključivo na zastrašivanjima i slijepom i robotiziranom izvršavanju nečijih zapovjedi.

    Religija kao i svi ostali ideološki sustavi, uz zajedničkog neprijatelja koji stimulira zajednički strah i potrebu organizirane obrane i napada, uvijek ima i nagrađujući element tj. ljubav i zbrinjavanje kao nagradu za pridržavanje pravila.
    Što su religijske skupine ekstremnije, to se emotivna iskustva više intenziviraju. Bilo u "pozitivnom" ili "negativnom" smislu.
    Npr. pentekostalci svoju vjeru primjenjuju u neusporedivo življem i strastvenijem intenzitetu od katolika. Kod njih je ekstaza u slavljenju Isusa i boga prilikom zajedničkih okupljanja nezaobilazni dio. Trans u kojem se uplakani tresu, potpuno obuzeti iskustvom je snažno i intezivno duhovno iskustvo.
    Takve zajednice itekako brinu o svojim pripadnicima kada su u nevolji.

    Problem dolazi kada se duh i duhovna iskustva pokušavaju isključiti iz iskustava koja po nama ne zadovoljavaju "prave" uvjete.
    Ali treba se upitat što je to duhovno iskustvo?

    Duhovno iskustvo nije podložno kategorizaciji dobrog i lošega (taj posao obavlja um). Niti poslije njega čovjek ne mora biti po default-u poželjniji za suživot.
    Duhovna iskustva jesu uvidi u razne aspekte jedne stvarnosti.
    Mržnja i destrukcija su također aspekti stvarnosti. Imaju svoju ključnu ulogu a duhovno iskustvo koje poprati takav uvid može se manifestirati ekstazom i osjećajem oslobođenja poput uvida u aspekte ljudske ljubavi.
    Gledanje na duhovna iskustva kroz prizmu "uvijek prihvatljivih" posljedica je zabluda.
    Zabluda zato što pri tome mi sami namećemo svoja mjerila i dogme "dobrog i lošeg" pa očekujemo da se naša mjerila zadovolje prije nego što priznamo da je riječ o duhovnom iskustvu.
    Još jednom, duhovno iskustvo je samo uvid u razne aspekte stvarnosti.
    Da bi duhovna iskustva djelovala na onakav način na koji bi ja i ti željeli, ona trebaju biti bogata i svestrana. Kada se na takav način redovito akumuliraju u kombinaciji sa okolnostima oblikuju slobodno nepristrano unutarnje biće neopterećeno ideologijama.
    Takvo biće poznaje ono što je "odbojno i nepoželjno" kao dio iste sile koja uzrokuje i sva ona nama predivna i nadahnjujuća iskustva.

    Da se vratim na početak i povežem.
    Vjernici nesumnjivo prolaze svoja iskrena i intezivna duhovna iskustva tj. uvide u određene aspekte stvarnosti. Ono što je tu "problem" je to što konzervativna pravila ne omogućuju i uvide u druge ključne aspekte stvarnosti koji bi utjecali na širinu spektra "viđenja" a potom i razumijevanja.

  7. #17
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    Quote Originally Posted by implosive View Post
    Ppntekostalci svoju vjeru primjenjuju u neusporedivo življem i strastvenijem intenzitetu od katolika. Kod njih je ekstaza u slavljenju Isusa i boga prilikom zajedničkih okupljanja nezaobilazni dio. Trans u kojem se uplakani tresu, potpuno obuzeti iskustvom je snažno i intezivno duhovno iskustvo.
    Takve zajednice itekako brinu o svojim pripadnicima kada su u nevolji.
    S ovime se ne mogu složiti. Imam dubioznu čast poznavati nekoliko pentekostalaca, ne znam je li problem samo u njima ili u njihovoj vjeri ali u životu nisam vidio toliko zatucane, egoistične i duhovno plitke ljude. Za razliku od jehovaca koji su u globalu dosadni jer šire svoju riječ, ovi pentekostalci koje znam drže se svetijima od svih jer su oni jedini koji su u stanju iskusiti takav "trans" i progovoriti jezicima. Glosolalija ima svoje provjereno i dokazivo objašnjenje u medicini i svoju analizu u lingvistici (relevantan link), i skloniji sam njemu nego njihovoj tvrdnji da ih "obuzme duh sveti." Pentekostalci, kao i jehovci, imaju sve pokazatelje kulta: posebne, drugim ljudima bizarne vjerske rituale i pravila, osjećaj izdignutosti iznad ostalih ljudi zbog svoje "produhovljenosti", uske, čvrsto povezane zajednice "odabranih"... I općenito takvi religijski ustroji privlače u prvom redu labilne ljude željne samopotvrđivanja i smisla u životu koji ne mogu naći sami zbog kojekakvih razloga. I onog egoističnog osjećaja da su posebni i iznad drugih. Naravno, uvijek ima iznimaka. Slažem se da je govorenje jezicima njima vjerojatno snažno i produhovljeno iskustvo, ali jesi li ikada prisustvovao tome? Promatraču sa strane izgledaju kao hrpa nadrogiranih padavičara. Sjediš sa strane (ne želiš otići odmah da ih ne uvrijediš bez veze), gledaš oko sebe histerično sretne ljude, sa suzama u očima, koji pogledavaju jedan drugog postrance i čekaju tko će prvi početi, probiti led. Kad jedan počne, odmah trojica ili četvorica za njim. Zvuk koji proizvode je krajnje iritantan, vjerojatno bi bio uznemirujuć nekome podložnom sugestiji ali promatraču je negdje između neugodno besmislenog i smiješnog. Onako raširenih ruku i u bujici besmislice podsjećaju na pokušaj gledanja azerbejdžanske opere. Čak i laik skuži da ponavljaju iste grupe slogova. Ne kažem da fejkaju namjerno. Oni su vjerojatno uvjereni da su obuzeti time čime već jesu. Ali oni su savršen dokaz da čovjeka možeš uvjeriti u bilo što ako dovoljno imponiraš njegovim željama i potrebama. Valja napomenuti da je većina i jehovaca i pentekostalaca (izuzmimo one koji su odrasli u obiteljima članova) preobraćena iz reda kršćana kojima je katoličanstvo bilo preblago i bez dovoljno mistike i osjećaja osobne uzvišenosti i posebnosti, te da je i kod jednih i kod drugih postotak preobraćenih ateista ili pripadnika drugih religija zanemariv. Ne mogu NIKAKO proglasiti pentekostalnu glosolaliju duhovnim iskustvom, jer sam duboko uvjeren da se kod tih ljudi radi o naučenom ponašanju i jakoj želji da se pripada nečemu što će potvrditi njih kao osobe, a ne o produhovljenom iskustvu koje im omogućuje ikakvu samospoznaju.

    Kultovi i sekte: kad jednostavno MORAŠ imati božanski smisao u životu. Pod svaku cijenu.

    Tu bih se također složio sa tobom, Implosive: pripadnik religije, sekte ili kulta nikad ne može doživjeti pravo duhovno iskustvo jer u samom početku biva ograničen svojim vjerovanjem.
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  8. #18
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by /dev/null View Post
    Kultovi i sekte: kad jednostavno MORAŠ imati božanski smisao u životu. Pod svaku cijenu.
    Slažem se što kažeš za pentakostalce. U ničem što oni rade ja ne vidim ikakvu transformativnu prirodu i namjeru. Sve je to jedan neurotično-psihotična predstava u kojoj je važnije govoriti jezicima i postići trans negoli živjeti Kristovu poruku. Poznajem jednu pentakostalku, a i nagledao sam se njihovih videa, govora itd... To je meni sve previše afektivno i samouvjereno u utjecaj Duha Svetoga. Praktički sve što se događa sa sljedbenicima je protumačeno kao rad Duha Svetog. Gdje je tu priča o kontemplativnoj molitvi i unutarnjem radu?

    Zanimljivo je koliko ove prakse liče na šamanizam. Zapravo to je nešto kao "kršćanski šamanizam".

    Tu bih se također složio sa tobom, Implosive: pripadnik religije, sekte ili kulta nikad ne može doživjeti pravo duhovno iskustvo jer u samom početku biva ograničen svojim vjerovanjem.
    Što se slaže sa mojim razmišljanjima koje sam naveo u prethodnom postu. Religiozan čovjek može svašta doživjeti. Može i bilo koji drugi čovjek. Sve je to na razini čiste psihologije, nema tu duhovnog napretka baš iz razloga što si rekao: da bi se duhovno ispoljilo, aspirant (inicijat) na duhovnom putu mora istinski željeti transformaciju. Religija to jednostavno ne može dati. Ja još nisam upoznao religioznu osobu koja je istinski doživjela duhovnu transformaciju, osim eventualno psihičke katarze i čišćenja. Možda se varam, ali religija samo pakira duhovnost u celofan. Zapravo skriva duhovnost pričajući o njoj konstantno tako da netko može pomisliti da je religija sama po sebi ključ za duhovna istraživanja. Po mojem mišljenju, religija, njezini običaji, tradicije i spisi ukazuju na univerzalniji i duhovni karakter tek kada pojedinac poželi nadići forme i ući u sam sadržaj ljudske želje za transcendencijom. Da bi to mogao, mora do jedne razine raskrstiti sa formama i normama. Kad se čovjek očisti od toga, tj. kada je nula - može postati sve.

  9. #19
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    Jedno od zgodnih pitanja, po meni, koje Biblija postavlja sama po sebi... Jesu li hebreji toga doba bili monoteisti, ili monolatristi? Je li Jahve priznavan kao jedini bog, ili kao jedini bog kojeg treba štovati? Postoje dokazi za oboje, meni se osobno čini da su više naginjali monolatrizmu. Na primjer, Izlazak 12:12, koji kaže kako će Jahve "donijeti sud svim bogovima Egipta"; ili Psalmi 86:8 gdje je rečeno: "Među bogovima nema nijednog poput tebe, Gospode, nijedno djelo ne može se usporediti s tvojim". Čak se i kod božjih zapovjedi prva zapovjed ponekad prevodi kao "nema drugih bogova osim mene" a ponekad kao "nemaj drugih bogova uz mene".

    I još jedan vrlo zanimljiv redak, koji ostavlja puno mjesta diskusiji: zašto se boga prestavlja kao ljubav,dobrotu i praštanje kada Biblija (recimo Nahum 1:2) jasno kaže kako se radi o ljubomornom, osvetoljubivom i gnjevnom bogu?
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  10. #20
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by /dev/null View Post
    Jedno od zgodnih pitanja, po meni, koje Biblija postavlja sama po sebi... Jesu li hebreji toga doba bili monoteisti, ili monolatristi? Je li Jahve priznavan kao jedini bog, ili kao jedini bog kojeg treba štovati? Postoje dokazi za oboje, meni se osobno čini da su više naginjali monolatrizmu. Na primjer, Izlazak 12:12, koji kaže kako će Jahve "donijeti sud svim bogovima Egipta"; ili Psalmi 86:8 gdje je rečeno: "Među bogovima nema nijednog poput tebe, Gospode, nijedno djelo ne može se usporediti s tvojim". Čak se i kod božjih zapovjedi prva zapovjed ponekad prevodi kao "nema drugih bogova osim mene" a ponekad kao "nemaj drugih bogova uz mene".

    I još jedan vrlo zanimljiv redak, koji ostavlja puno mjesta diskusiji: zašto se boga prestavlja kao ljubav,dobrotu i praštanje kada Biblija (recimo Nahum 1:2) jasno kaže kako se radi o ljubomornom, osvetoljubivom i gnjevnom bogu?
    To je kaananitski El ili Eli. U množini Elohim. Bog stvoritelj, u judaizmu Elohim se odnosi na kreativni aspekt boga.

    El je kasnije identificiran sa Yahveom, plemenskim bogom nomada Izraelita. Po meni se nije mnogo toga promijenilo iako se stručnjaci još spore oko toga kako je Yahve postao jedini bog Izraela, odnosno kako je nastao prvi monoteistički sustav (osim Akenatonovog). Kaananitskih bogova je bilo podosta, ali samo je El imao tu ulogu stvoritelja i kralja bogova.

    Da, izvor je definitivno politetistički poganski, semitski, ali je kasnije inkorporiran u izraelitski sustav vjerovanja. El postaje YHVH. Inače, još se koristi riječ El (pisano kao alef + lamed ili AL) za boga. U kabali se posebno koristi ovo ime.

    Da li su rani Židovi bili monoteisti ili monolatristi? Vjerojatno ima argumenata za i protiv. Nisam dovoljno upućen pa ne znam.

    Zanimljive su permutacije imena El - Eloah (aramejski), Eli, Elohim, Allah.

    Evo kako je El (Yahve) prikazivan prije 3 milenija:



    Da, El je bio jedan od bogova, odnosno Anunakija (u sumerskoj verziji također prisutan), ali je bio prvi, emanator, izvor svega (svih bogova i stvorenja), pa je ostao takav i u židovskoj predaji.
    Last edited by tehuti; 24-07-11 at 01:52.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts