+ Reply to Thread
Results 1 to 7 of 7

Thread: Duhovnost u svakodnevnici

  1. #1
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    size="tall"

    Duhovnost u svakodnevnici

    Za autentičnog duhovnjaka se kaže da je duhovan jednako kada plaća kredit, kada je u dućanu ili kada meditira u padmasani u izoliranoj šupi u snijegom prekrivenoj šumi.

    Da li smatrate da je duhovnost niz tehnika, način života ili spekulativna filozofija?
    Mislite li da je duhovnost honoraran posao ili je to stvar svakodnevnog disanja i egzistiranja?
    Da li ste razbili barijere između svetog i profanog u vašoj svakodnevnici? Ako da, kako?
    Da li mislite da je dovoljan podsjetnik, mala akcija koja će čovjeka vratiti u duhovni okvir djelovanja ili je duhovnost nepomirljiva sa svakodnevnicom?

    Da li primjećujete razliku u odnošenju prema životu sa i bez duhovnih praksi?
    Kako je to utjecalo na vaš život? Da li vam smeta u dnevnom funkcioniranju?
    Da li ste konzistentni u duhovnoj praksi? Da li imate neku rutinu, neke tehnike na dnevnoj bazi?
    Da li ste spontani u svojoj praksi?

    Uf, toliko pitanja, al eto... Nek se ima. Dosta sam kontemplirao o ovoj temi pa me to pokrenulo da otvorim poseban thread.

  2. #2
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,927
    Sve čisto - od misli, pogleda, riječi, djela - duhovni je dio u čovjeku (bar ja to tako "vidim").

    Ima, doduše, i jedan problem - emocije. Ako podupiru ego, gubi se njihova nevinost, čisto se zamućuje i čovjek "pada".

    Ja ne znam koje sve duhovne tehnike postoje, a za one, što su mi poznate (u teoriji), ijednu ne upražnjavam. Ne zato što ne bih željela, nego zato, jer nisam još spremna za taj, "viši" nivo, a ne bih, žurbe radi, nepažnje i neznanja učiniti išta krivo, ofrlje ili nepotpuno te, eventualno, posljedično zbog trenutaka prividnog mira, ukoračiti u još veći egoizam.

    Eto, pa zato, za sada, samo čitam tj. učim, vjerujuć kako ću, kad dođe vrijeme i za mene, to točno znati, jer ću osjetiti spremnost za totalni fokus na tišinu uma.

    Što bi ti rekao, tehuti, na svoja pitanja? Vjerujem da imaš prilično zanimljivih odgovora iz kojih ćemo moći mnogo naučiti.

  3. #3
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Budući da nismo na drugom topiku definirali suglasno o duhovnosti, sad se mogu ispeaznit i reći što hoću, ali , eto , neću..
    Još se učim i istražujem ne bi li svoju duhovnost oslobodila . NAdam joj se lepršavoj i čistoj da nije teret neduhovnim i da je inspirativna duhovnima..

  4. #4
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Da, duhovni dio je u čovjeku. Svaki novi stupanj je više unutarnji za razliku od stupnja koji mu prethodi. Čim više idemo unutra tim smo bliže tom duhovnom. Duhovno je prije svega korijen i nacrt za materijalno.

    Emocije - kao što sam napisao nedavno na Kabali i temi kontemplacije, emocije često budu obični impuls koji nema veze ni sa intuicijom ni sa spoznajom. Afektivnost je nešto što spada u sferu funkcioniranja obične biologije i psihologije. Duhovni pristup je više transcendentan i holistički - emocije se trebaju nadići jednako kao i intelekt. Emotivan čovjek nije nužno i duhovan, tj. duhovno razvijen. Postoje razni pristupi koji emocijama ili intelektu daju veću važnost u postizanju transcendencije.

    Ja sam se isto bojao ranije prakticirati duhovne tehnike jer sam mislio da bih bio nekonzistentan, polovičan, sa nedovoljno namjere i mnogo neozbiljnosti... To je bio jedan period kada nisam ništa prakticirao, samo sam čitao. Čekao sam vrijeme da smnognem snage da pobijedim unutarnju inerciju i strah od promjene koju duhovne prakse donose. A i tada sam pogrešno smatrao da je duhovno zabrijavanje nemoguće integrirati sa svakodnevnim funkcioniranjem, tj. da bih se još više onemogućio da normalno funkcioniram i da budem zadovoljan sa onim što imam.

    Prije nekih 7 godina sam krenuo u taj svijet sa Crowleyem, Thelemom, ritualnom magijom i sličnim praksama. Bila je muka - malo ide, malo neide. Malo sam radio, malo nisam. Jedan dan bi, drugi ne bi. Jedan dan super intenzivno, drugi dan se pitam čemu sve to. Jedan tjedan prakticiram 3 dana za redom, drugi tjedan 4, treći svaki drugi dan ili samo jednom ili dvaput tjedno. To me smorilo i sam sebi sam rekao da ću otkriti što mi je namjera i što želim postići time, pa sam rekao sebi da ću pričekati kada dođe vrijeme za te prakse. U međuvremenu sam probao desetke ako ne i stotine praksi i sustava. Onako, površno, dok sam samo u zapadnom hermetizmu imao donekle kojekakvu ozbiljnost. Tih prvih nekoliko godina je bilo dosta zabrijavanja, nabijanja ega, osjećaja posebnosti... Šta da pričam - klasika. Onda sam prije nekih 3 godine ponovo vratio duhovne prakse u svakodnevnicu, ali ovaj puta znatno manje zahtjevne i manje ritualnog tipa. U međuvremenu sam gotovo potpuno napustio telemitske vode, čak i teoretska proučavanja. Svaki dan sam imao imperativ raditi na sebi makar pola sata, neka osnovna kvota koju sam upražnjavao sve do sad. Sada smatram da je jednostavnost i nabildavanje namjere i proaktivnosti važnije od same tehnike. Tehnika je samo mehanični akt. Ako u njemu nema života i iskrene namjere, onda to nije to. Da, šorao me egoizam do izvjesne mjere, ali sam se naučio poniznosti i umjerenosti kroz vrijeme, moglo bi se reći da sam se malo uzobiljio.

    Da, osjećaj mira najčešće nije mjerilo nečije duhovnosti. Relaksacija je po meni samo jedan od simptoma bilo koje psihosomatske vježbe ili furke, dolazi i odlazi. Nije trajno. Zapravo, moje iskustvo je gotovo suprotno - duhovnost čovjeka suočava sa iznova razotkrivenim slojevima stvarnosti, od kojih neki mogu biti neugodni ili konfuzni, i na individualnoj i na makro razini. Ako hoću mir, otići ću na ribičiju, leći na ležaljku i upaliti neku laganu ambijentalu na mp3... No to nije vezano za samospoznaju. U mom iskustvu, ništa u duhovnim vodama nije samo pozitivno ili negativno, najčešće duhovnjak je sposoban za oba kraja spektra jer sve više integrira svoju ličnost i otkriva sve svoje aspekte ličnosti (i na personalnoj i na transpersonalnoj razini) pa uviđa koliko se ne poznaje i koliko nema kontrolu nad sobom.

    Jedino što se može pretvoriti u trajno je svjesnost. Sve moje sadašnje prakse se orijentiraju na produbljivanje i vraćanje svjesnosti tijekom dana. Slično rade budisti u svojim dnevnim rutinama.

    Uglavnom u duhovnoj praksi ima dosta sumnje, jedan dan si savršeni vjernik, drugi dan si skeptik na n-tu potenciju i već sumnjaš u ono što si radio jučer u odnosu na novije informacije, novije tehnike, novije sustave... Bitno je istrajati i držati se nečeg barem do razine da se dopusti tome da se manifestira na najbolji mogući način u životu. Mnogi prebrzo odustaju i mijenjaju prakse jer misle da ne funkcioniraju. Zapravo im ne daju vremena ni šanse. Osim toga vjerojatno je posrijedi i neki nesvjesni strah od promjene.

    Usponi i padovi su sastavni dio takvog funkcioniranja, treba imati hrabrosti gledati istovremeno u pakao i u raj (najčešće osobni). Zato jako hvalim učenja koja naglašavaju koncept balansa i kako čovjek ne smije zabrazditi ni u jednu krajnost. Ni u "bijelu" duhovnost, ni u "crnu". Sivo je najbolje. Vidiš stvari kakve jesu, imaš manje iluzija, manje bunta, bolja perspektiva i skladnije funkcioniranje.

    Dalo bi je još toga puno reći o iskustvenoj razini, ali neću sad pretvarati to u nepreglednu kobasicu. Ispričavam se na kobasi od posta.
    Last edited by tehuti; 15-08-11 at 13:27.

  5. #5
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Eto, pa zato, za sada, samo čitam tj. učim, vjerujuć kako ću, kad dođe vrijeme i za mene, to točno znati, jer ću osjetiti spremnost za totalni fokus na tišinu uma.
    To je dobra racionalizacija. Nekad je možda bolje čekati jer nas ponekad naša vlasitita prisila guši i čini nervoznima. A u duhovnosti nema prisile. Došlo bude i vrijeme kada ćeš ti zaploviti tim vodama.

    Što bi ti rekao, tehuti, na svoja pitanja? Vjerujem da imaš prilično zanimljivih odgovora iz kojih ćemo moći mnogo naučiti.
    Nešto sam napisao u prošlom postu, a evo neka izabrana pitanja na koja si sam odgovaram: ()

    Da li ste razbili barijere između svetog i profanog u vašoj svakodnevnici? Ako da, kako?
    Vjerujem da jesam, prakticiram duhovnost dok kenjam na wc-u, dok idem u dućan, ponekad i dok pričam s ljudima, dok sam sam doma, dok hodam... Trudim se ubiti onu glupu podjelu između vremena za praksu i vremena kada se utapamo u kolotečini, tj. kad se predajemo vanjskim impuslima i nagonima. Asketizam mi je stran - nisam vegetarijanac, ne brijem na ružičaste naočale i samo isključivo pozitivu, ne vjerujem u suzdržavanje i potiskivanje (iako sam to radio većinu života). Ima se još dosta posla na svemu ovome, ali nešto se ipak kreće.

    Da li mislite da je dovoljan podsjetnik, mala akcija koja će čovjeka vratiti u duhovni okvir djelovanja ili je duhovnost nepomirljiva sa svakodnevnicom?
    Upravo to i radim. U starim sustavima naglasak je bio na kontemplaciji. Aktivni život je bio za svjetovnjake, kontemplativni za redovnike. Kasnije se pokušavalo spojiti to dvoje, uspjelo se do jedne razine. Danas, u doba aktivnog i užurbanog života, to je to moguće samo ako se iznova vraćamo na jednostavnost unutarnjih akcija koje predstavljaju našu kontemplaciju. Kontemplacija nije samo nešto odvojeno od akcije i ovostranog. Božansko je u svemu, pa čak i u hodanju ulicom kad ti prismrdi zbor kravljih govana koja ti mašu sa prikolice traktora.

    Drugim riječima, ako čovjek želi opstati u svojoj kontemplaciji (druga riječ za samo-promatranje, samo-ispitivanje i općenito duhovnu praksu) u aktivnom životu, onda bi bilo bolje za njega da su njegove prakse jednostavne i da na isključuju svakodnevnicu iz koncepcije svetog. Npr, prakse svjesnosti (mindfulness meditacije), mentalno samoispitivanje ("tko sam ja"), afirmacije, unutarnje mantre sa svjesnošću i namjerom promjene načina percepcije stvarnosti pojedinca, zahvaljivanje božanskim sferama (jednostano unutarnje "hvala"), unutarnji razgovor sa božanskom prirodom (unutarnja, verbalna ili mentalna spontana molitva), kombiniranje kretnji fizičkog tijela sa određenim unutarnjim akcijama...

  6. #6
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Da li primjećujete razliku u odnošenju prema životu sa i bez duhovnih praksi?
    Da. Više je poštovanja prema običnim stvarima, ljudima i turbulentim promjenama (unutarnjim i vanjskim), nema osjećaja suđenja nekome ili nečemu. Kako čovjek postaje potpun kroz duhovnu praksu, tako se iznova događaju neke promjene, najčešće se ne mogu odmah zamjetiti. Neke sitnice pa sve do drastičnim promjena životnog stila ili odnošenja prema nečemu. Uglavnom, svaki dan je dan za promjenu, nikad nije isti, a ovaj je dobar. Svaki dan je dobar jer se stalno krećemo prema naprijed, makar se to ne čini tako.

    Kako je to utjecalo na vaš život? Da li vam smeta u dnevnom funkcioniranju?
    Prije je, dok nisam uključio malo integralnije gledanje na materiju i tijelo. Čovjek kad je neozbiljan u tim vodama, najprije gleda sve osuđujuće i s određenim buntom, a kasnije sve manje i manje upada u dualizam.

    Da li ste konzistentni u duhovnoj praksi? Da li imate neku rutinu, neke tehnike na dnevnoj bazi?
    Da, svaki dan radim nešto. Barem sat vremena kontempliranja duhovnih spisa, molitva, aktivna kontemplacija u pokretu... Uvijek se nešto nađe.

    Da li ste spontani u svojoj praksi?
    To me još malo muči, nekad previše gledam mehanicistički na odnos tehnike i rezultata, kvantitete i kvalitete, ali odnedavno se liječim od toga.

  7. #7
    tehuti's Avatar
    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    350
    Quote Originally Posted by Tatum View Post
    Budući da nismo na drugom topiku definirali suglasno o duhovnosti, sad se mogu ispeaznit i reći što hoću, ali , eto , neću..
    Još se učim i istražujem ne bi li svoju duhovnost oslobodila . NAdam joj se lepršavoj i čistoj da nije teret neduhovnim i da je inspirativna duhovnima..
    Samo ti reci što misliš. Tu smo da diskutiramo.

    Sloboda i duhovnost su sinonimi. To je sloboda od robovanja samo vanjskom biću (u smislu namjere i fokusa, makar sve je sveto).

    Samo nek izađe vanka.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts