+ Reply to Thread
Page 2 of 4 FirstFirst 1 2 3 4 LastLast
Results 11 to 20 of 40

Thread: Bitke - II svjetski rat

  1. #11

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Manila

    Dan nakon Božića 1941. je McArthur proglasio Manilu otvorenim gradom pošto su se njegove snage povukle iz grada i počele povlačiti na poluotok Bataan i u Corregidor. U zamračenom gradu su se opet zapalile svjetiljke i noćni barovi se napunili ljudima, koji su se divlje radovali. Istog dana zapaljene su goleme cisterne nafte u Manili da nafta ne padne u ruke neprijatelju. Teški oblaci, gustog čađavog dima, vukli su se gradom, a narančasti plamenovi svjetlili nad zapaljenim cisternama. Iz daljine su se mogle čuti razorne eksplozije u pomorskom uporištu Cavite, u tvrđavi McKinley i na aerodromu Nielsen. Radio je dao obavijest o otvorenom gradu i Tokio je potvrdio da ju je primio, ali bombarderi su se ipak ubrzo ponovno pojavili i nemilosrdni zrakoplovni napadi su se nastavili dokle god grad nije bio zauzet.

    Kad su se Japanci približili glavnom gradu, mnogo je prestrašenih ljudi pobjeglo na selo. Drugi su čekali. General Homma je zaustavio svoje jedinice, kojima se nitko više nije opirao, otprilike 25 kilometara od Manile, i zapovijedio svojim vojnicima neka se očiste i zbiju redove. Znao je da vojnici, prljavi od borbi, ne stupaju ponosno u paradi i da je veća vjerojatnost da će pljačkati i silovati. Kasno popodne 2. siječnja 42. japanske su jedinice ušle u grad istodobno sa sjevera i s juga i izvjesile japansku zastavu, dok se u nebo još uvijek uzdizao dim iz zapaljenih cisterni.



    General Homma ne samo što je razmjerno blago upravljao Manilom, već ga je čak njegov pretpostavljeni na inspekciji kritizirao, zbog popustljivosti prema Filipincima. Zapovijedio je svojim vojnicima neka poštuju narodne običaje i postupaju s ljudima kao s prijateljima, a ne neprijateljima. Jednom nije htio razdijeliti propagandne brošure, koje su tvrdile da su Amerikanci iskorištavali Filipince. Međutim Homma je to zanijekao. Upozoravali su ga da bude stroži, ali on nije mogao biti drukčiji pa su ga zatim ubrzo opozvali s zapovjednog položaja. Nakon rata su mu sudili kao ratnom zločincu, te su ga na osnovi McArthurove odluke ubrzo streljali.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #12

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Bataan

    Obrana Bataana bila je junačka i spretna, ali je ipak bila samo jedna karika dugom lancu poraza. Japanska strategija bila je jednostavna: Potisnuti američko-filipinske snage natrag na Manilu i tamo ih uništiti. General MadArthur je izbjegao propasti tako da se povukao na poluotok Bataan, gdje su planine, džungle i močvare bile upravo prigodne za obranu. Ipak se nije moglo očekivati da bi postrojbe u neprekidnim borbama mogle vječno izdržati unatoč gladi, bolestima i pomanjkanju svega. General MacArthur je morao na zapovijed pobjeći s Corregidora, ali je uporno zahtijevao da se izvrši zapovijed, koju je dao iz Australije: "Ako ponestane hrane, pripremit ćete i izvršiti napadaj na neprijatelja." Dana 4. travnja 1942., kad su Japanci počeli probijati liniju, general Jonathan Wainwright je odredio napad, ali ga oslabljeni ljudi nisu uspjeli izvesti. Američke snage na Bataanu predale su se 9. travnja da ih ne pobiju do posljednjeg čovjeka, ali se Corregidor i dalje držao.

    Predaja nije donijela ni odmora ni olakšanja bolesnim i izgladnjelim braniocima Bataana. Odmah su ih poslali na dugačak put, dug 96 kilometara, koji su kasnije općenito nazivali "marš smrti". Otprilike 75 000 ljudi, među njima 12 000 Amerikanaca, krenulo je na taj put, ali ih je samo 54 000 stiglo na cilj. Neki su putem pobjegli , ali ih je 7 000 do 10 000 tijekom puta - preminulo. Međutim, patnje nisu prestale za one koji su preživjeli brutalan put. 40% ih je u sljedeća 3 mjeseca umrlo od bolesti, gladi ili mučenja za vrijeme zarobljeništva.



    Zgode, što su ih pripovijedali sudionici toga marša, stapaju se u groznu sliku vrućine, žeđi, gladi i divljaštva sadističkih stražara. Ipak, to poglavlje rata nije bilo namjerno organiziran karneval okrutnosti. Zapovjedni oficir, general Homma, odredio je glavne smjernice za postupak sa zarobljenicima: Prijevoz, poljske bolnice duž puta za bolesnike, hrana za zarobljenike; međutim, te su pripreme zakazale već na početku. Bilo je dva puta više zarobljenika, nego što je Homma očekivao, a njihovo je tjelesno stanje bilo prilično slabo. Zapovjednika je bilo malo, a brojni vojnički stražari očito nisu uočavali razliku između vojnika, koji su se borili i vojnika, koji su se predali.
    Vijesti o takvom postupanju Američkih vojnika, dodatno su razbjesnile Ameriku i još više učvrstile njenu odluku da mora poraziti Japan.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  3. #13

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Operacija "Husky"

    10. srpnja 1943. su saveznici iskrcali snažnu invazijsku vojsku na pet mjesta na južnoj obali Sicilije, poznatije kao iskrcavanje u Sicijliji ili operacija kodnog naziva "Husky". Nijemci i Talijani su očekivali napad, ali ih je iznenadio izbor područja i vrijeme iskrcavanja. Punom brzinom su dojurili njemački tenkovi i zrakoplovi da podupru talijansku obalnu obranu, ali uspjeh operacije "Husky" je bio neizbježiv zbog ubitačne artiljerijske vatre sa savezničkih brodova pred obalom, zbog ustrajnosti mornara, koji su upravljali čamcima za iskrcavanje, junaštva padobranaca te pješaka i ukupno velikog broja saveznika. Krajem sljedećeg dana iskrcalo se 80 000 vojnika i otprilike 8 000 vozila te mnoštvo ostalog ratnog materijala.



    12. srpnja je Kesselring (njemački general) odletio u Rim priopćiti Mussoliniju kako će se otok ubrzo naći u savezničkim rukama. Pobjeda, međutim, nije bila lagana. Premda je Pattonova sedma armija brzo pregazila zapadnu Siciliju, ipak zauzimanje nije prošlo bez manjih, ali oštrih sukoba na kamenitom terenu, po kojem se teško moglo kretati i bez neprijateljskog otpora. Montgomeryevu su osmu armiju, nakon zauzimanja Sirakuze u istočnom dijelu obale, jako prikovale osovinske obrambene snage na malaričkim ravnicama južno od Catanie.

    Ovom operacijom se htjelo (i uspijelo) rasteretiti istočni front (tadašnji SSSR). Sada je Njemačka pritisnuta i sa istoka i sa juga, a ubrzo će Italija pasti u savezničke ruke.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #14

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Krvave obale Normandije

    Prvi val napadača pljusnuo je na normandijske obale 6.6. 1944. u 6.30 sati ujutro. Planovi su bili zaista temeljiti s obzirom koliko ljudi je sudjelovalo u najvećoj desantnoj operaciji u povijesti ratovanja, u operaciji "Overlord".
    Međutim, u velikom kaosu invazije pod neprijateljskom vatrom i najbolje sastavljeni planovi često se nisu ostvarili. Nitko nije očekivao da će toliko vojnika dobiti morsku bolesti prilikom transporta morem. Vojnici su pogibali uzalud, jer su prerano izlazili iz desantnih čamaca i tonuli u vodu, pretovareni ratnom opremom, koja im je dopirala preko glave. Drugi su propadali u podvodne jame što su ih iskopale granate iz savezničkih (vlastitih) brodova, i utapljali se. Mnogo tenkova, opremljenih plovkama koje su prije vrlo dobro funkcionirale, utonulo je dok su pokušavali stići do obale. Savezničko zrakoplovno bombardiranje je trebalo uništiti njemačke topove koji su branili obalu "Omaha" gdje su bombe padale previše u zaleđe da bi uništenje bilo dovoljno. Zato je artiljerijska vatra koja je tamo dočekala saveznike bila smrtonosnija nego što su to oni očekivali. Zatim je izvanredno djelotvorna artiljerijska vatra sa brodova polako ušutkala nacističke topove. Na obali "Utah" bili su branioci, drugorazredni vojnici koji su se brzo predali, ali iza obale "Omaha" je bila raspoređena jedna elitna nacistička pješačka divizija. Na te obrambene položaje su je dovezli prije nekoliko tjedana, ali je saveznička obavještajna služba nije otkrila. S druge strane "Luftwaffe je poslala u borbu mnogo manje zrakoplova nego što su to predvidjeli obavještajci. Tisuće savezničkih zrakoplova vladale su nebom, zaštićivale savezničke vojnike i bombardirale prometne veze da neprijatelj ne bi doveo pojačanja iz zaleđa.

    Nakon prvih žestokih sukoba na normandijskim obalama saveznici su krenuli u proboj prema unutrašnjosti Francuske. Zapreke koje su saveznici potpuno podcjenjivali, bile su živice u obliku šahovskih polja koje pokrivaju gotovo čitavu Normandiju. Već nekoliko stoljeća ograđuju normandijski seljaci svako maleno polje tvrdim ogradama od zemlje nešto višim od jednog metra, iznad kojih se uzdižu živice pa svojimkorijenjem povezuju ograde u prirodne utvrde. Sve dok domišljati američki narednik Culin nije došao na zamisao da sprijeda na svaki tenk pričvrsti čelične zupce. U borbi za dublji proboj u Francuskoj se se sukobi redali jedan za drugim. Borbe su bjesnjele za svako polje, od mjesta do mjesta, od 6. lipnja do 18. srpnje 1944. godine. Zatim je došao proboj i počela bitka za Francusku u kojoj su saveznici pod zapovjedništvom genijalnog generala Pattona napredovali čak po 50 kilometara na dan.

    "U ratu nije cilj poginuti za domovinu, već natjerati onog drugog gada da pogine za svoju" (George S. Patton)
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  5. #15

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Zaljev Leyte

    Obje ofenzive na Pacifiku, MacArthurova duže Nove Gvineje i Nimitzova kroz srednji Pacifik, su se naposljetku udružile za invaziju na otok Leyte na Filipinima. Iskrcavanje nije bilo teško, ali je privuklo japansku mornaricu koja je posljednji put pokušala pobijediti. Bitka koja je trajala od 23. do 27. listopada 1944. bila je u najmanju ruku vrlo neizvjesna. Prema osnovnoj japanskoj strategiji morala bi sjeverna skupina, sastavljena od praznih nosača primamiti treću američku flotu. Zatim je bilo odlučeno da će se srednja i južna japanska skupina sa zapada združiti u zaljevu Leyte i uništiti nezaštićene američke snage na mostobranu.

    23. listopada je srednja skupina izgubila dvije krstarice što su ih potpile američke podmornice, a treću su krstaricu oštetile. Slijedećeg danas su zrakoplovi Halseyeve treće flote napali srednju skupinu, potopile jedan bojni brod i prisilile oštećenu krstaricu da se vrati kući, dok su japanski zrakoplovi s kopnenih uporišta smrtno ranili laki nosač zrakoplova "Princeton". Tom je prilikom Halsey otkrio sjevernu japansku skupinu koja mu je imala poslužiti kao mamac pa je krenuo za njom i pritom zanemario sve ostalo. Istodobno je admiral Kinkaid, zapovjednik sedme američke flote točno pretpostavio da će se neprijateljska skupina približiti s juga pa je zaplovio u prolaz Surigao gdje su njegovi bojni brodovi i krstarice uništili južnu japansku skupinu kad je došla na domet američkih topova. Bio je to strateški potez koji se i danas proučava na nekim vojnim akademijama.

    25. listopada je srednja japanska skupina brodova zaplovila u zaljev Leyte. Pretrpjela je gubitke, ali je još uvijek bila veoma jaka dok su obje američke flote koje bi morale osigurati obalu na kojoj su se iskrcali marinci, bile daleko. Japanci su, međutim, krenuli skoro u sredinu skupine eskortnih nosača. Bitka bi morala biti potpuno jednostrana, međutim, Amerikanci su, premda teško uzdrmani, jer su im Japanci potopili jedan nosač i tri razarača, ipak uspijeli potopiti tri neprijateljske krstarice i tako su smutili Japance da su se oni povukli, a da uopće nisu bombardirali invazijske obale. Za to je vrijeme Halsey progonio svoj plijen koji mu je bio postavljen kao mamac, daleko prema sjeveru. Njegovi su zrakoplovi potopili četiri nosača, jednu krstaricu i dva razarača, ali naposlijetku se morao odazvati hitnom pozivu u pomoć eskortnih nosača. Stigao je prekasno da bi bio od ikakve koristi.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #16

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Prodor prema Moskvi

    Nijemci bi vjerojatno zauzeli Moskvu godine 1941. da Hitler nije samog sebe smatrao vojničkim genijem. Nije se obzirao na savjete svojih generala pa je dio trupa prebacio s moskovskog fronta na front pred Ljenjingradom i u Ukrajinu. Još u listopadu 1941. bi se mogla nastaviti ofenziva pred Moskvom, ali je izgubljeno mnogo dragocjenog vremena. Unatoč tome je nacistička ofenziva, koju su nazvali "Tajfun", ubirala strahovit danak. U toku dva tjedna u listopadu se prema nacističkim tvrdnjama (sovjetske su ocjene mnogo niže) kod Vjazme i Brjanska bile opkoljene dvije čitave sovjetske armije i zarobljeno 650 000 ljudi. Tenkovi su tako iznenadili Orel da su u trenutku napada gradom još vozili autobusi (poznati nacistički blietzkrieg).



    Kad su se njemačke kolone približile Moskvi, Staljin je 12. listopada 1941. odlučio da većinu državnih ustanova preseli na daleki istok u Kujbišev na Volgi. Odlučio je, međutim, da će on biti među onima koji će ostati u Moskvi (to je ujedno bio i dobar način za podizanje morala braniteljima). Najvažnije tvornice za naoružanje također su se preselile na sigurno mjesto, daleko od Urala. Kad je 16. listopada 1941. objavljeno to mračno službeno priopćenje, u glavnom gradu je zavladala panika. Proširila se vijest da će Nijemci stići svakog trenutka i da su se njihovi tenkovi pojavili u predgrađima. Ljudi su htjeli što prije pobjeći iz grada. Državni su službenici napustili svoje položaje i krenuli u bijeg bez dopuštenja (kasnije ih je stigla okrutna Staljinova ruka). Mnogo ih je, međutim, ostalo, i radnici su u tvornici, većinom žene, nakon pune radne smjene još sate i sate kopali u blatu streljačke rovove za posljednji otpor neprijatelju. Potkraj listopada 1941. je njemačka ofenziva upravo utonula u blato i zaustavila se (tenkovi su jednostavno zaglavili u blatu, pa su morali pričekati hladnije dane i snijeg za pokretanje). Opasnost za Moskvu i njene građane nije prošla, ali su stanovnici mogli barem malo odahnuti.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  7. #17

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Njemačka ofenziva na proljeće 1942.

    Njemačka je izgubila dobar dio svojih najboljih ratnika - milijun i tristo tisuća ljudi u 20 mjeseci - i nije mogla ponovno početi veliku ofenzivu poput prodora 1941. u Sovjetski Savez na svim frontovima. Unatoč tome bili su Hitlerovi planovi za proljetnu ofenzivu 1942. dosta smioni: tvrdo održati srednji front, zauzeti Lenjingrad na sjeveru ili ga bombardiranjem pretvoriti u ruševine. Zatim bi njemačke snage prodrle dalje i zauzele Kavkaz s bogatim petrolejskim poljima. Da popuni svoje proriejđene snage, nacistička se vrhovna komanda obratila svojim saveznicima i pristašama i od njih dobila 25 divizija: madžarske, rumunjske, talijanske, slovačke i samo jednu španjolsku. Njemačka je ofenziva počela početkom lipnja pa se u prvi čas činilo da se obnavlja stara priča o munjevitom prodiranju među zbunjenim ruskim braniocima. Međutim, Hitler, neizmjerno vojno ambiciozan, odlučio je istodobno zauzeti Staljingrad i Kavkaz, premda su ga njegovi zapovjednici opominjali da Wermacht nije dovoljno snažna da ostvari dva takva smiona plana. Hitler je tom prilikom poslao njemačku vojsku u katastrofu.



    Rusi su se očajno borili da zadrže neprijatelja. Nacisti su 21. kolovoza 1942. podigli zastavu na Elbrusu, najvišem vrhu na Kavkazu, dok su dva dana kasnije čete šeste armije generala Paulusa na sjeveru dospjele do Volge malo iznad Staljingrada. Hitlerovi rumunjski, madžarski i talijanski saveznici, koji su se borili bez oduševljenja, štitili su njemačke bokove za vrijeme prodiranja prema Staljingradu. Zatim je Hitler, opet se igrajući vojnog stručnjaka, počinio kobnu pogrešku. Kad je potkraj srpnja mirno mogao zaposjesti Staljingrad, poslao je tenkovske jedinice prema jugu. Samo dva tjedna kasnije pozvao ih je natrag, ali vrata su već bila zatvorena. Bitka za Staljingrad je počela.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  8. #18

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    size="tall"

    Sicilija

    Dok su savezničke postrojbe prodirale kroz Siciliju, Mussolini se nalazio u Riminiju u sjevernoj Italiji i moljakao Hitlera neka mu ustupi nove kontigente vojske da se suprotstavi invaziji koja je, kako se činilo, bila neizbježna.
    Hitler mu je dao samo prazna obećanja, a iscrpljeni i preplašeni "Duce" se vratio u Rim, gdje ga je čekala propast.
    24.7.1943. su se sastali članovi velikog fašistićkog vijeća da ga izbace, i kako su se nadali, na vrijeme spase svoju kožu. Kralj Viktor Emanuel mu je formalno oduzeo vlast. Mussolinija su uhitili 25.7.1943. i potajno ga odveli pa zatim zatvarali u nekoliko osamljenih zatvora, dok je maršal Pietro Badoglio, junak nekadašnje fašističke objede u Etiopiji, postao predsjednik talijanske vlade.

    Šest dana kasnije su se američke i britanske snage na Siciliji združile južno od Etne i počele posljednji i najteži dio operacije "Husky". Progoneći elitne njemačke postrojbe od jednog do drugog brda, prodirali su sve dalje prema Messini.
    Savezničke inženjerske jedinice stvarale su prava čuda, polažući improvizirane mostove preko dubokih klanaca, gdje je neprijatelj, povlačeći se, uništio mostove. Trebalo je goleme količine teške opreme prebaciti uskim, primitivnim seoskim cestama.





    Kod Troine je odbijeno desetak očajnih njemačkih protunapada.
    17.8.1943. saveznici su zauzeli Messinu i otok je bio u njihovim rukama, ali njihovim zrakoplovima i pomorskim snagama nije uspijelo spriječiti da 60 000 njemačkih vojnika pobjegne u Italiju.

    Za to se vrijeme Badoglio pogađao o predaji, koja bi omogućila Italiji da nagovijesti Njemačkoj rat. Saveznici su zahtijevali bezuvjetno primirje, jer su htjeli izbjeći predbacivanja kakva su slušali nakon njihova pogađanja sa Darlanom u Africi.

    Naposljetku su 3.9.1943., istog dana kad je Montgomeryjeva vojska stupila na kontinent i počela napredovati prema sjeveru, Talijani službeno prihvatili savezničke uvjete.
    8.9.1943. je Badoglio objavio predaju, a sat i pol nakon toga je vrhovni zapovjednik Eisenhower obavijestio o istom, putem radia, vojnike na brodovima, koji su plovili prema Salernu.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  9. #19

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    size="tall"

    Iwo Jima

    Iwo Jima, na pola puta između Marijanskih otoka i Japana, malen je otok, ali jako japansko uporište. S njegovih aerodroma su japanski avioni zakrčili put bombarderima B-29, koji su letjeli na Japan i napadali velike bombardere na njihovim uporištima na Marijanima. Amerikanci su se htjeli riješiti tih neugodnosti, a osim toga su htjeli dobiti otok Iwo Jimu da bi na njemu popravljali oštećene bombardere B-29, i da bi s njega polijetali lovci da otprate "supertvrđave" (ili "leteća tvrđava" nadimak za goleme bombardere B-29) do Japana.

    Invazija je bila određena za 19.2.1945. Bombardiranje je počelo posljednjeg dana kolovoza pa je ubrzo postalo svakodnevno. Na Pacifiku nije postojao cilj, koji bi dulje i ustrajnije bombardirali, prije konačnog iskrcavanja. Tri dana prije iskrcavanja su čak i bojni brodovi bombardirali otok svojim velikim topovima. Međutim, Japanci su probušili vulkanska brda tunelima dugačkim po nekoliko kilometara, a sakriveni položaji su omogućavali oružju, svih kalibara, da otvori vatru na čitav otok i na more. Bombardiranje je malo koristilo pa je velik broj vojnika bio osuđen na blisku borbu.





    Kad je 19.2.1945. počelo iskrcavanje na Iwo Jimi, bila je japanska artiljerija na neko vrijeme ušutkana, ali neočekivano se pojavila druga poteškoća. Vojnici koji su stigli na obalu, propadali su u vulkanski pepeo, a oklopni gusjeničari se nisu mogli uspeti s obale na visoku terasu od sipkog crnog pijeska.
    Japanci su ubrzo opet otvorili artiljerijsku vatru. "Nevidljivi" neprijatelj je marince, koji su prodirali u unutrašnjost otoka, prikovao za tlo. Niski brežuljci pijeska bili su zapravo vrhovi bunkera. Kad su tenkovi stigli na obalu, uništili su ih protutenkovski topovi. Bojni brodovi i drugi ratni brodovi su i dalje vrlo djelotvorno uništavali neprijateljske položaje, ali većinom su ih moraali uništavati marinci, koji su puzali metar po metar naprijed i koristili bacače plamena za istjerivanje japanaca iz bunkera.

    Brdo Suribači, jedini vrh na otoku, s kojega je neprijatelj s razornim posljedicama slao tuču granata na gusto nabijeno iskrcavalište, napokon je osvojeno 23.2.1945. Borbe u spiljama i jarcima u stjenovitom sjeveroistočnom dijelu su se nastavile do posljednjeg japanskog protunapada 26.3.1945.

    To je bila najkrvavija bitka u povijesti američke mornarice.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  10. #20

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    size="tall"

    Pacifik (Tarawa)

    Još na početku rata, vidjeli su i Japanci i Amerikanci da su hladni i goli Aleuti očito najprikladniji put za protivnika, ako bi htio prodrijeti u njihovu državu. Međutim, Japanci su krenuli prvi, i za vrijeme bitke kod Midwaya, diverzantskom akcijom zaposjeli otoke Attu i Kisku. Godinu dana kasnije je SAD poslao mnogobrojne postrojbe da ih otjeraju.

    Obišavši Kisku, 7.pješadijska divizija iskrcala se 11.5.1943.na otoku Atuu. Japanci su se žestoko i odlučno branili i u posljednjem je očaju tisuću preostalih ljudi izvršilo uzaludan samoubilački juriš na američke linije.
    Zatim je na red došao otok Kisku. 15.8.1943. na njemu se iskrcalo 34 000 američkih i kanadskih vojnika, ali ih je čekalo veliko iznenađenje, jer je otok bio napušten. Pod okriljem magle, japanski su se brodovi provukli kroz američku blokadu i za samo 55 minuta odvezli s otoka više od 5 000 ljudi.

    To je bila jedna od najbolje izvedenih evakuacija u cijelom ratu.
    Od tada je SAD na Aleutima držao svoje zrakoplovne baze.

    Tarawa

    Hidrografski stručnjaci su upozoravali admiala Kellyja Turnera na morske struje blizu Gilbertovih otoka. Plan za američku ofenzivu u jesen 1943., odredio je da će 20.11., ujutro, početi napad na najveći otok u Gilbertovom otočju - Tarawu. Nije bilo isključeno da će u to vrijeme biti oseka i da će se čamci za iskrcavanje nasukati. Međutim, admiral Turner je odlučio da će prihvatiti rizik, ali je izgubio.

    Prvi su valovi marinaca krenuli prema obali u amfibijskim traktorima koje su nazivali LVT, odnosno "amtracks". Uspjelo im je da stignu do obale, ali za njima su plitki Higginsovi čamci počeli nasjedati na hridine, jedva metar ispod vode. Marinci su se morali probijati više od stotinu metara, pod žestokom vatrom. Samo je polovica od njih stigla do obale. Otok su nekoliko sati bombardirali s mora, a cijeli prethodni tjedan iz zraka.
    Međutim, nitko prije Tarawe nije znao kako lako može 4 500 Japanaca podnijeti bombardiranje u betonskim bunkerima pokrivenim pijeskom. Marinci su morali eliminirati gotovo svakog Japanca na otoku.
    Cijena je bila strašna: 991 marinac je poginuo, a 2 311 je bilo ranjeno. Od japanske posade ostalo je na životu svega 17 ljudi. Amerikanci su, međutim, primili kobnu pouku o tome kako treba zauzimati snažno utvrđena koraljna uporišta.

    Isto tako, otok Tarawa je bio jedan od simbola japanaca u 2. svj. ratu.
    Kad su u veljači napali otok Kwajalein, koji leži prema sjeverozapadu, učinili su to nakon dvomjesečnog bombardiranja. Prije nego što su se vojnici iskrcali, brodski su topovi ispalili na otok 15 000 tona eksploziva. Osim toga, upotrijebili su primjerenu opremu za iskrcavanje. Ovdje su izgubili "samo" jednu trećinu onog broja ljudi, koje su izgubili na Tarawi, premda je Kwajalein branilo dvostruko više Japanaca.

    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

View Tag Cloud

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts