+ Reply to Thread
Page 4 of 4 FirstFirst ... 2 3 4
Results 31 to 40 of 40

Thread: Bitke - II svjetski rat

  1. #31

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Hvala!

    Imam negdje (nažalost, nisam mogao pronaći za vrijeme pisanja posta) tekst koji se čitao pilotima kamikazama prije poljetanja (kad pronađem dogradit ću post). Kod čitanja tog teksta stječe se dojam da su oni uistinu vjerovali u smisao svoje smrti za japansko carstvo. Pronašao sam podatak da je poginulo 3 843 pilota samoubojica, to je isto toliko zrakoplova, znači, gotovo pa masovno su se prijavljivali za "smrt", još kad se uzme u obzir koliko ih se vratilo, dobiva se ogroman broj mladih koji su spremni poginuti.

    Nadalje, kod savezničkog "skakanja" s otoka na otok jako malo japanaca su zarobili. I kad bi bili stisnuti u sam kut, vezali su bombe oko pasa i jurišali na savezničke vojnike, znači jedna vrsta "pješačkih kamikaza". Isto tako, zapovjednici su vrlo često činili harikiri (samoubojstvo mačem) kad bi izgubili bitku ili važan strateški položaj.

    Sve to i nije toliko čudno kad se uzme u obzir daleka povijest Japana, još u doma samuraja, kad je harikiri isto bio vrlo rasprostranjen.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #32
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Uh, to će biti baš zanimljivo za pročitati (molim te, ako može, da taj tekst, koji se čitao pilotima kamikazama prije polijetanja, staviš u poseban post, tako da bude lakše za naći).

    Ma jasno, kultura mora imati utjecaj. Svi smo mi pod utjecajem okruženja te propagande istog.
    No, izvršiti samoubojstvo, bilo putem seppuku ili kao pilot kamikaza je, po meni, mnogo više od "pitanja časti", ako se uzme u obzir taj psihološki okvir. Ne znam, stvarno ne znam; ima tu i hrabrosti i "pranja mozga", ali, možda, i genetike u smislu sklonosti ka samoubojstvu.
    Svakako bi valjalo pročitati najmanje jednu studiju, sličnu ovoj te bar jednu posvećenu kamikazama (ako postoji) ali i, ako je dokumentirano (što vjerujem da jest), doći do video materijala u kojem bivši kamikaze pričaju o trenutku odustajanja.

    Evo prilično dobar dokumentarac o Kamikazama:








  3. #33
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Quote Originally Posted by tomek2002 View Post
    Staljingrad, po veličini drugi grad Sovjetskog Saveza, bio je jedan od glavnih njemačkih ciljeva. Feldmaršal von Leeb je tako naglo tjerao svoju severnu skupinu armija da je 30. kolovoza 1941. presjekao posljednju željezničku vezu između Staljingrada i drugih dijelova Sovjetskog Saveza. Nekoliko dana kasnije nalazile su se njegove trupe već u predgrađima i počele bombardirati grad. Međutim, nacističke nade da će jurišem zauzeti grad, izjalovile su se kad je obranu preuzeo maršal Žukov i grad pretvorio u labirint utvrda, skrivenih prolaza i zasjeda. Kad su opsjedatelji počeli opsadu, Hitler je zapovjedio svojim zapovjednicima da ne smiju prihvatiti predaju grada. Moraju ga artiljerijskom vatrom i bombardiranjem sravniti sa zemoljom i sve stanovnike eliminirati (tim činom želio je uništiti moral sovjetima). Iako je Hitlerov plan nije ostvario, Staljingrad su čekale strahovite kušnje.

    Jedan njemački vojnik u svojem je dnevniku, koji je nakon kapitulacije nacista pronađen, napisao: "Staljingrad je golema ruševina iznad kojeg se uzdiže crni oblak smrti, životinje bježe iz grada, psi skaču u Volgu, samo ljudi ostaju u tom paklu."

    Početkom rujna bila je presječena i posljednja veza između Staljingrada i ostatka Rusije. Grad je bio u očajnom položaju. Hrane za tri milijuna stanovnika bilo je u njemu za smao mjesec dana. Neznatne količine hrane prevezle su se avionima, ali branioci su se nadali da će zaobići njemačku blokadu ako prijeđu jezero Ladoga i uspostave vezu do željeznice istočno od mjesta gdje su je nacisti presjekli. Prošlo je , međutim, dugo vremena prije no što je ta veza bila organizirana, za mnoge prekasno. Ljudi su padali od gladi i umirali na ulici ili za vrijeme rada u tvornicama. Jeli su pse i mačke, ulje z akosu i vazelin. Kuhali su juhu od ljepila što su ga sastrugali sa tapeta iz pokućstva. "Cesta života" preko smrznutog Ladoškog jezera je do sječnja 1942. polako uklonila najteže pomanjkanje hrane, ali su se posljedice gladi mogle osjetiti duge mjesece nakon toga. Bez obzira na službene podatke računa se da je zbog blokade umrlo gotovo milijun ljudi. U siječnju 1943. Rusi su napokon opet uspostavili željezničku vezu s drugim djelovima države, a tek su u siječnju 1944. nacisti pred gradom poraženi pa je konačno prestala opsada i bombardiranje.

    Jadnog li pokušaja da se jedan tako veliki grad pretvori u prah i pepeo.
    Postoji izvrstan film konto kojeg se može, ako se pogleda prvih 15-tak minuta, prilično dobro zamisliti (kad se doda rečeno s tvoje strane u citiranom postu) kako je to izgledalo u Staljingradu.

    Priložit ću, stoga, samo prvi dio, no svakako preporučujem pogledati cijeli film.


  4. #34

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Pogledao sam film više puta, i zaista je vrlo dobro prikazana opsada grada. Zanimljivo je da je Hitler inzistirao da se osvoji taj grad pod svaku cijenu. Osobito zbog prestiža, jer nosi ime njegovog glavnog neprijatelja, Staljina. Bio je važan i zbog industrije, ali to se kasnije pokazalo kao glavni motiv. 300 000 Njemaca i 500 000 Rusa je poginulo u tom gradu.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  5. #35

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Hirošima i Nagasaki

    6.8.1945. u 9.15 sati ujutro bila je uništena polovica grada Hirošime. Prva atomska bomba upotrijebljena protiv nekog grada eksplodirala je 700 metara iznad središta Hirošime i eksplozija je doslovno izbrisala punih deset četvornih metara, odnosno, 60% grada. U onih 40% grada srušene su sve kuće i manje zgrade, a samo je po procjenama ostalo 20% zgrada koje nisu srušene ali su teško oštećene.

    Nitko ne zna koliko je bilo mrtvih jer su tisuće ljudi nestale pretvorene u pepeo pa za njima nije ostao nikakav trag. Računa se, međutim, da je ubijeno 70 000 do 80 000 ljudi i približno isto toliko ranjenih, a ozljede su većinom bile opekline visokog stupnja.

    Tri dana kasnije, 9. kolovoza 1945., Nagasaki je postao žrtvadruge atomske bombe. I opet su posljedice bile zastrašujuće, a oštećenja gotovo pa identična onima iz Hirošime. Japansko vrhovno ratno vijeće se pomirilo s onim što je bilo neizbježno, pa je 14.8.1945. odlučilo da će kapitulirati. Sljedećeg dana je car Hirohito govorio na radiju, prvi put od kad je bio na vlasti, da su godine borbi završene.

    Zašto su bačene atomske bombe? Vrhovno zapovjedništvno SAD-a odlučilo se na taj zastrašujući potez kad su statističari izračunali ukoliko dođe do invazije na Japan, poginut će najmanje poal milijuna ljudi. Japan koliko god bio oslabljen i koliko god mu je mornarica bila razbijena, još je imao u rezervi velik broj mladića spremnih za borbu. Ostaje pitanje koliko bi drugi svjetski rat trajao da se Japan nije prisilio atomskom bombom na bezuvjetnu kapitulaciju, nažalost, uz strahovite ljudske žrtve.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #36

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Corregidor

    Nakon pada Bataana Japanci su napali Corregidor gdje se za obranu pripremalo oko 13 000 ljudi. Ta je otočka tvrđava imala, kao sva američka utvrđenja na Pacifiku, nedostatke koji su korijen vukli iz pogrešnog proračuna, ali je unatoč tome bila veoma jako uporište. Nazivali su je "pećina". Ispod glavne uzvisine, brežuljka Malinta, bio je probijen dugačak poprečni tunel s brojnim bočnim rukavima u kojima su se nalazile stambene prostorije, skladišta, bolnice i druge za život potrebne prostorije u opsjednutoj tvrđavi. Vojska je ispraznila kasarne i druge vanjske prostorije prije nego što se povukla pod zemlju. Samo oni koji su se nalazili na artiljerijskim položajima i drugim obrambenim položajima, izašli su na površinu i otvoreno se izvrgli neprijateljskom bombardiranju. Prašina i prljavština su se neprekidno usipavale u tunele dok se zemlja tresla od eksplozija granata. Zrak je bio zagađen, a ljudi su neprekidno bili gladni jer su već duže vrijeme primali samo polovicu dnevnog obroka. U takvoj napetoj situaciji izbijale su prepirke zbog svake malenkosti. Neki su ljudi bili tolio zastrašeni zbog opasnosti koje su vladale vani da nisu htjeli obavljati svoje vanjske dužnosti kad bi na njih došao red.

    Neprijateljske granate padale su 4.5.1942. u razamcima od 5 sekundi, 16 000 granata za 24 sata. Veliki topovo na Corregidoru bili su uništeni. Osim obalne obrane nije ostalo gotovo ništa. Japanske jedinice za iskrcavanje stigle su na obalu noću 5.5.1942. i uz strahovite gubitke napredovale prema tunelu. General Wainwright, koji se bojao da će neprijatelj uznapredovati i topovima pucati u tunele na ranjenike, naredio je vojnicima da polože oružje. Prije toga je oslobodio druge zapovjednike na Filipinima od daljnjeg ispunjavanja njegovih naloga., ali general Homma nije htio primiti predaju pod takvim uvjetima. Wainwright, koji je gotovo poludio od odgovornosti i bojao se da će Japanci ponovno početi pucati na njegove razoružane vojnike, zapovjedio je putem radija ostalim zapovjednicima da polože oružje. Nakon nekoliko tjedana neizvjesnosti predali su se svi premda su brojni vojnici pobjegli u obližnje planine i nastavili gerilsku borbu.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  7. #37

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Potop velikog "Bismarcka"

    Bismarck je bio brod kojeg za vrijeme rata nisu neprijatelji uspjeli potopiti. Britanski brodovi i zrakoplovi, koji su ga obasipali tonama granata i torpeda, nisu ga, međutim, uspjeli poslati na morsko dno. Bismarck je 31 sat izbjegavao potjeri, jer je prije toga potopio bojnu krstaricu Hood. Od tog trenutka ga nisu više pustili na miru. Ubrzo nakon toga su ga napali zrakoplovi. Jedan je torpedo bez štete eksplodirao na njegovom snažnom bočnom oklopu, ali je drugi pogodio uređaj za kormilarenje i onesposobio brod tako da se više nije mogao popraviti. Budući da se brodom više nije moglo upravljati, mogao je samo čekati na konačnu borbu i potop. Kad su na bojište stigli britanski ratni brodovi, morali su najprije zbog precizne njemačke vatre ostati na priličnoj udaljenosti, ali je zatim u sukobu odlučila njihova premoć. Granate, koje su udarile u zapovjedni most, ubile su admirala, kapetana a konstrukcija se pretvorila u krpu savinutog željeza, topovski tornjevi bili su razbijeni i neupotrebljivi.

    Pošto upaljeni brod nije mogao uzvraćati vatru, postao je cilj za svaki brod, bio on velik ili malen. Dokle god britanski brodovi nisu potrošili municiju. Zatim su poslali još jedan razarač kojem su preostala još torpeda, da dokrajči Bismarck. Kad su tri torpeda eksplodirala na Bismarckovom boku, brod se polako počeo naginjati i tonuti. Međutim, jedan od njegovih oficira, jedan od malobrojnih preživjelih, tvrdio je da je brod potonuo samo zato, jer je zapovjedni oficir zapovjedio posadi da ga probuši, jer nije htio doživjeti sramotu da na njega stupe Britanci. Tvrdio je da dotle nijedna granata nije probila palubu, trup mu je još uvijek plivao a strojevi su bili netaknuti.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  8. #38

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Hitlerova osveta

    Srećom pa iskrcavanje u Normandiji nije započelo kasnije. Hitlerove poruke o tajnim oružjima nisu, naime, bili tek jeftina propaganda. Njegovi znanstvenici i inženjeri postigli su upravo, za ono vrijeme, genijalno oružje pred kojim će kasnije mnogi strepiti. U podzemnim labaratorijima i radionicama u Peenemundeuse su se na projektantskim stolovima ili u uznapredovalim fazama istraživanja, nalazile brojne rakete i leteći eksploziv na reaktivni pogon. U proljeće 1944. dvije su takve bombe bile već operativne. Hitler je zapovijedio da ih moraju upotrijebiti kao njegovo Vergeltungswaffen (oružje osvete) neposredno prije, pošto je postalo očito da su se saveznici zaista masovno iskrcali u Normandiji. Značajno je bilo da je Hitler odlučiti upotrijebiti to novo oružje protiv engleskog građanskog stanovništva, a ne protiv savezničkih postrojbi i opskrbnih točaka. U noći između 13. i 14. 6. 1944. je prva bomba V-1 ili "zvrndava bomba" pala na London. Tog ljeta je otprilike 2 000 bombi V-1 ispaljeno iz okupirane Belgije i iz sjeverne Francuske i ubilo oko 6 000 Londonaca, i još ranilo oko 40 000. Bombe V-1 koje su letjele brzinom od 600 kilometara na sat, mogle su se za vrijeme leta točno opaziti i čuti. Britansko ratno zrakoplovstvo je naučilo spretno ih uništavati prije nego stignu na konačan cilj.

    Međutim, mnogo opasnija bila je puno veća raketa V-2, dugačka 15 metara i teška 14 tona koja je u svojoj bojevoj glavi nosila gotovo tonu snažnog eksploziva, jer protiv nje nije bilo obrane. Stizala je paraboličnom putanjom čiji je vrh bio visok 90 kilometara i doletjela na cilj brzinom 4 puta većom od brzine zvuka. Zaista impresivne brojke za ono vrijeme. Stotine tih bombi pale su na London krajem ljeta i u jesen 1944. Međutim, kad su savezničke postrojbe zauzele lansirne rampe za lansiranje raketa, došao im je kraj. Nijemci su također prvi letjeli sa zrakoplovima n areaktivan pogon. Nekoliko je zrakoplova nastupilo protiv saveznika prije iskrcavanja u Normandiji, ali to je već bilo prekasno.



    I opet je Hitler ponovio istu grešku kao i kod napada zrakoplovima na Englesku. I tada je gađao civilne mete kao i ovaj puta sa raketama. Ili pak mu je možda želja za osvetom bila veća nego logična strana razuma. Pitanje je zapravo, koliko bi to pomoglo Njemačkoj da su imali isto oružje samo godinu prije?
    Last edited by tomek2002; 11-09-12 at 17:13.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  9. #39

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Finska

    Staljinov zimski rat protiv Finske proveden je prema klasičnom uzoru totalitarne agresije; najprije pošalju nerazumne zahtjeve manjem narodu, zatim izmisle incident i priču o ugroženosti i na kraju je rezultat oružani sukob. Međutim, kad je 30.11.1939. ruska vojska napala Finsku, nije se sve odvijalo prema planu. Finci se nisu dali zastrašiti. Premda su bili u znatnoj manjini, u omjeru od 130 000 prema gotovo 500 000 ljudi, i premda su osjećali strašan nedostatak aviona, topova i tenkova, oni su boljom taktikom, boljim zapovjedništvom i prilagođavajući se uvjetima borbe zaustavili moćnog neprijatelja i zadali mu goleme gubitke.

    Svjetska javnost stajala je uz Finsku. Stigli su dobrovoljci iz inozemstva, a u ožujku 1940. su Velika Britanija i Francuska bile spremne poslati ekspedicijski korpus. Pokazale su se, međutim, teškoće zbog prijevoza kroz neutralnu Švedsku i u ono doba još Norvešku. Osim toga, Finci nisu imali povjerenja u te dvije države koje se nisu htjele boriti u Francuskoj, a sada se, eto, žele boriti na sjeveru kontinenta.

    Tako je finska vlada, kad su njezine obrambene linije popustile pod težinom mukotrpnog ruskog pritiska, zamolila za mir i prihvatila sve Staljinove zahtjeve o predaji.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  10. #40

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Bitka kod Kurska

    Bitka kod Kurska je najveća tenkovska bitka u povijesti ratovanja. U siječnju 1943., njemačka vojska je pretrpjela veliki udarac porazom u bitci za Staljingrad. Bitka za Staljingrad je bila stvar prestiža između Hitlera i Staljina. Porazom je narušen Hitlerov ego i trebala mu je još veća bitka, kojom bi prvenstveno vratio pobjednički duh svojim vojnicima, a i dodatno uzdrmao sovjetske snage. Treba naglasiti da je velika razlika između Staljingrada, gdje su se bitke vodile za svaku zgradu i svaku kuću, i Kurska, gdje se ratovalo na ogromnoj otvorenoj površini, idealno za upotrebu tenkova, što se u konačnici i pokazalo, a i sama bitka se od početka pripremala kao tenkovska.

    Hitler je povjerio strategiju bitke i ofenzivu generalu Erichu von Mansteinu, koji je početak rata dočekao kao načelnik stožera Grupe Armija Jug, da bi kasnije došao do čina generala. I današnji vojni analitičari izjavljuju da je von Manstein bio u to vrijeme najbolji njemački general, a i uopće u cijelom ratu. S druge strane je sovjetski maršal Georgij Žukov, zamjenik vrhovnog komandanta crvene armije, i jedan od rijetkih, ako ne i jedini s reputacijom da može Staljinu reći "Ne" u taktičkom smislu pripremanja bitke.



    Taktika Žukova je bila da uvuče von Mansteina u bitku izbliza, kao u Staljingradu, no, von Manstein je radio strategiju za bitku na otvorenom području. Von Manstein je uvelike računao na modernu tehnologiju, koju je Njemačka imala na raspolaganju, a dodatni motiv za to mu je bio i najnoviji Njemački tenk Mark IV, popularni "Tigar", čudovište na gusjenicama od 70 tona. Naravno da je nemoguće tako veliku ofenzivu držati u potpunoj tajnosti pa su sovjetski obavještajci saznali za ofenzivu i Žukov je imao dovoljno vremena pripremiti kvalitetnu obranu. Čime zaustaviti takav tenk? Kilometrima opkopa i rovova, minskim poljima i bodljikavim žicama. Sve to je napravila sovjetska obrana u golemim razmjerima, jer točan položaj ofenzive nije bio poznat, a područje oko grada Kurska je ogromno. Žukov je također, osim vojnika, angažirao 300 000 civila, koji su kopali rovove i opkope. To su bili najveći obrambeni radovi u povijesti ratovanja.

    Jedina njemačka opcija je bila "Blitzkrieg", kao i u svim bitkama prije Kurska, a Sovjeti su dobro znali, ako obrana izdrži duže od očekivane njemačke prognoze, da su u prednosti po broju vojnika i ratne tehnike. Nijemci su na raspolaganju imali 800 000 vojnika, 2 700 tenkova i 2 000 zrakoplova, dok su s druge strane sovjeti imali 1 300 000 vojnika, 3 600 tenkova i 2 400 zrakoplova. Očigledno je da su sovjeti bili u velikoj brojčanoj prednosti, i još su s kvalitetnom obranom dočekali ofenzivu. Obično napadač mora biti u većoj brojčanoj prednosti u odnosu na branitelja, koji ga spreman dočekuje. Upravo taj razlog je doveo do gubitka Njemačke vojske na istočnom bojištu.

    Zanimljivo je spomenuti da je ofenziva na Kursk nazvana pod imenom "Citadel".

    Bitka je bila temelj za Sovjetsku protuofenzivu, koja se završila 1945. u Berlinu podizanjem Sovjetske zastave na Reichstagu.
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako želite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

View Tag Cloud

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts