+ Reply to Thread
Page 3 of 9 FirstFirst 1 2 3 4 5 ... LastLast
Results 21 to 30 of 89

Thread: Feniksov kutak

  1. #21
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Predsjedniče, kako rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja ...

    ... može biti pravedan i obrambeni?

    Na sastanku s „hrvatskim iseljenicima“ 19. 09. 2011. lamentirajući o svemu i svačemu, Predsjednik RH dr. Ivo Josipović je, kako prenose mediji, rekao i sljedeće:

    „U Domovinskom ratu, nažalost, bilo je zločina, ali je Hrvatska vodila pravedni, obrambeni rat. Osobno, kao pravnik, nisam zadovoljan rezultatima suđenja u Haagu i ne samo kada je riječ o hrvatskoj strani. Nisam siguran ni da su se s hrvatske strane tamo našli pravi ljudi, ali mi moramo prihvatiti odluke suda, Hrvatska mora poštovati pravni sustav.“

    Ono „hrvatski iseljenici“ stavio sam pod navodnike iz jednostavnog razloga što lupetati o hrvatskom iseljeništvu u SAD bez učešća jedine relevantne organizacije tog iseljeništva, HBZ, znači ne razgovarati ni sa kime. Ili razgovarati s osobama jednako vjerodostojnim kao što je i dr. Ivo Banac.

    E ali budući se čelništvo HBZ silno zamjerilo „tvorcu“ hrvatske države, prvo, ne prihvaćajući ga kao autoritet i neospornog hrvatskog lidera i drugo, ne prihvaćajući njegove metode prikupljanja novca za „oslobađanje Hrvatske“, a pogotovo ne uzimanje tog novca bez potpisivanja ikakvih priznanica, ostalo je izvan zanimanja kako Franje Tuđmana, tako i svih koji su dolazili poslije njega.

    No dobro, u suštini htio bih postaviti dr. Ivi Josipoviću pitanje, kako to on „kao pravnik“ može danas, kad je neosporno dokazano da se radilo o ratu za teritorije (pokušaj pripajanja dijelova BiH Hrvatskoj) i provedbu etničkog čišćenja (izgon velikog broj Srba iz Hrvatske), nazivati pravednim i obrambenim?

    A da je to sve njemu poznato, najbolje govore njegove izjave date na nekim drugim mjestima, pa tako npr. naš vrli predsjednik ode u BiH i tamo se ispričava i „radi pogrešne hrvatske politike“ koja je vođena u odnosu na tu državu, kao i radi zločina koje su u toj državi počinili oni Hrvati koje po povratku kući naziva, ni više ni manje, nego našim ponosom.

    Što pak reći na njegovo izraženo nezadovoljstvo radom suda u den Haagu, čime je valjda želio ukazati, u maniri Danijela Srba, Dinka Burića i sličnih eminencija i na nekompetenciju ICTY, jer eto taj sud sudi pogrešnim ljudima i sudi neznalački.

    Sad, ako je Predsjednik pritom mislio da su pred tim sudom prije generala trebali odgovarati svi hrvatski warlordovi, na čelu s Tuđmanom i Šuškom, koji bi da su poživjeli sigurno bili prvi na listi Haaških optuženika s hrvatske strane, onda bi se čovjek i složio, samo poznavajući dr. Ivu Josipovića, on to nije mislio.

    I zamislite da on „kao pravnik“ u naknadnom obrazloženju „pogrešnih ljudi“ iz svoje izjave navodi slučaj generala Čermaka, jer je on sudskim pravorijekom oslobođen odgovornosti (sic!)!?

    Želi li time dr. Ivo Josipović nama „kao pravnik“ reći da se na sudu kao pogrešan čovjek našao svaki onaj kojeg je radi nedostatka dokaza, proceduralnih pogrešaka ili čak i odustajanja od kaznenog progona, sud oslobodio odgovornosti?

    I na kraju, postavlja li sebi dr. Ivo Josipović neka pitanja i pokušava li na njih odgovoriti kao pravnik, a ne „kao pravnik“, kao npr:

    Ako je Tuđmanov cilj bilo samo osamostaljenje Hrvatske, odnosno njeno istupanje iz savezne države, zašto to nije ni pokušao ostvariti zakonskim putem i kroz institucije sustava, već nasiljem i napadima vlastite paravojske na jedinu legalnu oružanu silu, koja u Hrvatsku nije niotkuda došla, već je u njoj bila lege artis?

    Pitanje ima itekako smisla zato jer se Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda udružila u FDJ/FNRJ/SFRJ u svojim "avnojevskimm" granicama a ne u "banovinskim granicama" ili granicama nekakvog imaginarnog "hrvatskog kraljevstva", jer se u toku rata neprekidno baratalo upravo "banovinskim granicama Hrvatske" kao "minimumu ispod kojega Hrvatska neće ići", što je nesporni dokaz da se radilo (i) o ratu za teritorije.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #22
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Uznemireni "ustavotvorac"!

    Ili poništenje pravnih akata druge suverene države (sic!)!?

    Najpoznatijeg nam hrvatskog borca protiv alkohola (malo je onih koji su uništili više alkohola od njega) žestoko su uznemirile srbijanske optužnice za počinjenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, već ranije pristigle, ali nedavno obznanjene, tako da razjareno najavljuje donošenje Zakona o ništavnosti pravnih akata bivših pravosudnih organa i vojnih sudova JNA.

    Naš „ustavotvorac“ koji je dosad vješto izmicao pravdi, zato jer je teško pretpostaviti da su po Slavoniji kojekakvi glavaši, merčepi, vekići i dr. samostalno haračili, a gauleiter za Slavoniju i Baranju baš ništa znao, ništa čuo i ništa vidio.

    Samo eto oni koji su sastavljali optužnice nekako nisu uvjereni u njegovu nevinost, prikupili svjedočanstva i našem „ustavotvorcu“ dodijelili počasno, čelno, mjesto na listi optuženih.

    I premda se junačio i izjavio da on optužnicu neće ni preuzeti, vidljivo je da ga je žestoko uznemirila, ta on dobro zna što je radio on osobno, a što njegovi banfuehreri.

    Ne, ne želim ja tvrditi da je on počinio zločin, niti da je zločine zapovijedio, ali moje osobno mišljenje je da je on to bio sposoban činiti. Da se u to doba koristio govorom mržnje, koji je mogao poticati nasilje, to je. Ali to ipak nije ratni zločin.

    O njemu se govori i kao suradniku „onih službi“, a ja i opet neću tvrditi da je on to bio, ali moje osobno mišljenje je da je mogao biti.

    Itekako!

    O da, svijestan je on činjenice da donošenje Zakona o ništavnosti pravnih akata bivših pravosudnih organa i vojnih sudova JNA, ne može imati nikakve pravne učinke po pravosudni sustav R Srbije, ali zbog nepoštivanja sporazuma potpisanog 2006. Srbija bi mogla raspisati međunarodne tjeralice, koje će voditi uhićenju svih onih koji "nos pomole" izvan hrvatskih granica, a čini mi se da će po ulasku RH u EU i naši organi gonjenja i pravosudna tijela morati postupati temljem tih tjeralica.

    Pa ne bi li onda bilo pametnije, kad već zlodjela iz optužnica nitko ne negira, svi se samo upiru dokazivati nenadležnost srbijanskog pravosuđa, pa i u slučaju Veljka Marića, u kojem i opet nitko ne negira ubojstvo, pa se postavlja pitanje što je hrvatsko pravosuđe radilo da ono nije procesuiralo svojeg državljanina, Srbijancima ne bi na kraj pameti bilo dirati ga.

    Dakle donošenje spomenutog zakona nije ni pravni ni časni izlaz za RH, jedini ispravni put bio bi otvoriti istrage temeljem zaprimljenih optužnica, pa tamo gdje nema elemenata kaznenog djela ili nema dokaza ne pokretati nikakve postupke, a tamo gdje ima podići optužnice i okrivljenima suditi pred hrvatskim sudovima.

    Ako se Zakon i donese, a ja ne sumnjam da hoće, kad je „ustavotvorac“ toliko zagrizao, nad svim imenima iz optužnica ostat će sjena sumnje da su zločine počinili, ali da im hrvatsko pravosuđe ne želi suditi, a kod njih samih i osjećaj nesigurnosti i straha da mogu biti uhićeni bilo kad, jer se radi o zločinim koji ne zastarjevaju.

    I na kraju, polazim od sebe, čega bih se ja imao bojati da me netko optuži za počinjenje zločina, kad ja znam da zločin nisam počinio. E ali kod onih koji su „kao suza čisti“, kao „Oluja“ i čitav DR uostalom, ima upravo radi te poslovične „čistoće“ razloga za strah.

    Itekako opravdanog!
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  3. #23
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Иikom Иišta!

    (Ne, nisam nepismen!)

    Najprije nas je Kukuriku koalicija „obradovala“ svojim dolce far' niente programom, uslijedio je još „žešći“ odgovor HDZ-a, naravno na tom tragu slijede ih „Lesaristi“, da bi točku na i stavili oni iz HSLS svojim programom „Pokret za preokret“ uvodeći na političku scenu „nove ljude“ kao što je jedan iz redova „zdravih snaga“; g. Dražena Budišu.
    Taj nas je još kao junoša, pred četrdesetak godina, sam uopće ne razumijevajući ni vrijeme ni događaje, zajedno s klerofašistički nastrojenim Čičkom i ustašoidnim Paradžikom, počeo izvoditi na „pravi put“, samo što su onda u društvu ipak postojale neke snage, danas anatemizirane, koje su prepoznale da taj put i nije put nego stramputica koja vodi ravno u „bespuća povijesne zbiljnosti“, pa su taj projekt privremeno zaustavile.

    No dobro, ostavimo se bezveznjaka Budiše, nije on tema.

    U tim programima, baš nijednom, nema ničega što bi se moglo nazvati makar pokušajem sanacije šteta koje su i hrvatskoj državi i narodu prouzročili „hrvatski George Washington“ i „stranka opasnih namjera“ na čelu UZP-a, nema ničeg osim jasno izražene želje jednih da se dočepaju vlasti i drugih da na vlasti ostanu.
    Osim općih fraza nema govora ni o kakvim suštinskim društvenim, političkim i socijalnim reformama, ozdravljenju gospodarstva ili popravka teško narušenog mentalnog zdravlja nacije, ispada kao da nitko nije napravio pažljivu analizu stanja u državi i društvu, postavio dakle svojevrsnu dijagnozu „bolesti“ društva, a potpom propisao „terapiju“ za izlazak iz sveobuhvatne krize koja je zahvatila sve njegove segmente.

    Lupeta se o investicijama koje pokreće država, a nitko ne daje odgovor otkud uzeti sredstva za te mahom radno neintenzivne investicije, pa je tako poznato da je za, inače Hrvatskoj „prijeko potrebnu“, izgradnju Pelješkog mosta osigurano 100 miljuna kuna, što valjda nije dovoljno ni za nabavu cementa potrebnog za njegovu gradnju.
    Što je s radno intenzivnim investicijama, pa makar ih pokretala država?
    Zašto gotovo i nema privatnih ulaganja, a pogotovo stranih?

    Najednom više nema problema s proračunskim deficitom pa se ni ne spominje glomazni, neefikasni i time preskupi državni aparat i provođenje nužnih reformi u segmentu državne i javne uprave. Nem govorea ni o višku uposlenih u državnim službama i javnoj upravi, naprotiov potcikuje se kako "otpuštanja neće biti"

    Ne spominje se više neodgovarajući teritorijalni ustroj niti provođenje decentralizacije, ni riječi ni o prekomjernom broju jedinica lokalne uprave i samouprave, kao ni o njihovim većim ovlastima, a da o njihovoj fiskalnoj autonomiji i ne govorimo.

    Ni riječi o kresanju braniteljskih prava, premda su ona takva da ih Hrvatska ne bi mogla podnositi čak i da nije u krizi, s takvim troškom teško bi se nosila i jedna Austrija. Kažu nam čak da neće biti ni revizija braniteljskog statusa, a pogotovo ne revizija njihovog invalidskog statusa. Usuđujem se ustvrditi da je najmanje pola našeg vanjskog duga od 1995. potrošeno na branitelje, sad vidimo da se najmanje istim tempom namjerava trošiti i dalje.
    Nitko ne vidi ili bolje rečeno nitko ne želi vidjeti da branitelji, koji zasad čine svega oko 6 % umirovljeničke populacije, „povlače“ oko 18 % ukupnih sredstava isplaćenih za mirovine, mirovine koje su potpuno nezaslužene jer ih prima populacija koja u prosjeku ima ostvarenih svega 17 godina mirovinskog staža zajedno s uračunatim ratnim stažem u dvostrukom trajanju.
    Zanima me, pita li se itko, što će biti kad branitelji budu činili 25 % umirovljeničke populacije?
    I koji bi to proračun trebao biti koji bi bi to naprezanje mogao podnijeti?
    Ili će možda svesti prosječne mirovine na 500 kn?
    A trebalo bi jednostavno ukinuti sve braniteljske privilegije osim obračuna ratnog staža mirovinskog osiguranja u dvostrukom trajanju i zbrinjavanja invalida i bračnih drugova, roditelja i djece poginulih, a mirovine im svesti na visinu onih boraca NOR-a, s time što su borci NOR-a ipak ostvarili 27 godina mirovinskog mirovinskog staža u prosjeku, a i bili sudionici nekakvog malo drugačijeg rata.
    Zanimljivo je da vrijeme kad će se to ionako morati napraviti i nije tako daleko, a osobno mislim da bi taj zadatak trebalo ostaviti HDZ-u da ga on riješi.
    Ustavnim zakonom!

    Jedne riječ o reviziji sramnih ugovora s Vatikanom, već naprotiv trijumfalističko potcikivanje da „njihova revizija ne dolazi u obzir“, jednako kao što u obzir ne dolazi ni Hrvatska kao sekularna država. S Vojnim ordinarijatom u sastavu i na skrbi MORH-a!?

    Dakle u tim programima nema ničega osim golog podilaženja biračima u borbi za vlast odnosno moć u društvu, nema ničega što bi se moglo nazvati zalaganjem za opće dobro ili za uspostavu sekularne države, države vladavine prava i države blagostanja za sve.

    Sve si nešto mislim, kad bi to bilo uopće moguće, da uopće ne izađemo na izbore, već da političkoj nomenklaturi omogućimo da se samoizabere i da i dalje vlada nepodnošljivom lakoćom, sve do revolucije.

    Eto, ako HDZ dobije izbore, ništa se bitno u odnosu na sadašnje stanje dogoditi neće, SDP će i dalje biti „konstruktivna opozicija“ neće sam organizirati prosvjede, neće se pidružiti prosvjedima koje će organizirati drugi, neće pozivati na građanski neposluh ...

    Ako bi pak kojim slučajem SDP pobijedio, onda možemo očekivati sve, pa i državni udar, HDZ se neće libiti organizirati „Splitske rive“, pozivati upomoć branitelje, a bogami sposobni su pozvati i na oružje u suzbijanju „crvene opasnosti“, odnosno onih koji su kud i kamo i manje „crveni“ od HDZ-a. Jer u HDZ-u su boljševici regrutirani iz recikliranog komunističkog otpada!

    Zato će ovi izbori značiti ono iz naslova: „Иikom Иišta!“
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #24
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Opet u RH "ne čuju dobro" ...

    Poslije najave donošenja Zakona o ništetnosti pravnih akata bivših pravosudnih organa i vojnih sudova JNA, u žargonu poznatog kao „Zakona o zaštiti Šeksa“, iz Administracije EU upućeno je diskretno dobronamjerno upozorenje da se dobro razmisli o posljedicama takvog čina, jer EU ne nasjeda pričama o tobožnjem ugrožavanju suvereniteta RH od strane R Srbije, pogotovo jer se radi o ratnim zločinima odnosno o materiji koja je regulirana sporazumom o uzajamnoj pravnoj pomoći koje su Tužilaštva RH i R Srbije potpisala još 2006.

    Poslije ovog upozorenja činilo se da su se glave malo ohladile, pa se čak i najavljivalo da Zakon neće biti pušten u saborsku proceduru, da bi potom bilo odlučeno (najveći borac protiv alkohola u RH pokazao je svoju snagu i utjecaj, pokazujući da je iznad zakona i iznad države) da zakon ipak ide u saborsku proceduru, ali popraćen Deklaracijom o odnosima RH i R Srbije na planu pravne pomoći, kao da to područje nije regulirno spomenutim sporazumom.

    Uslijedilo je i nedvosmisleno upozorenje voditelja Delegacije EU-a u Hrvatskoj Paula Vandorena, što znači da se radi o nečemu na što EU ne gleda blagonaklono jer se radi o činu nespojivom s praksom EU ...
    Ni to upozorenje nije shvaćeno ozbiljno, a Zakon u Saboru RH nije prihvaćen jedino radi nedostatka kvoruma.

    U međuvremenu slijedi krajnje uvredljiva, prvenstveno za hrvatski narod, šovinistička izjava saborskog zastupnika HDZ-a, Josipa Đakića izrečena na predizbornom skupu u Osijeku, pa Paul Vandoren za svog boravka u Dubrovniku upozorava hrvatske vlasti:
    "U izbornoj kampanji ili ne, takve izjave ne pomažu napretku društva i nisu dobrodošle u Europskoj uniji", ali i ponavlja upozorenje EU Kosoričnoj vladi izražavajući zabrinutost zbog prijedloga Zakona o ništetnosti odluka bivše države.

    Spomenuo je Vandoren i izvještaj monitoringa o napretku Hrvatske na putu u EU, kao i mogućnost da se u tom izvještaju nađu i predmetni Zakon i Đakićeva izjava, na koju nema adekvatnog osuđujućeg odgovora, ni stranačkog vodstva ni hrvatskih vlasti, iako se radi ne samo o flagrantnom kršenju hrvatskih zakonskih normi, već i onih civilizacijskih.

    Ni o jednom ni o drugom nismo čuli rezolutna određenja „vrhunskog pravnog eksperta“ na privremenom radu na mjestu predsjednika RH, kojemu za takvo što valjda manjka ustavnih ovlaštenja o kojima potcikuje i za kojim vapi u zadnje vrijeme.
    Čovjek je pragmatično postupio na način kao da se to njega ne tiče, ta sve su to stvari iz domene Vlade, a ne Predsjednika, kao da on nije zadužen za nadzor nad poštivanjem zakonitosti u državi.

    Jadranka Kosor pak samo slijedi praksu svojeg uzora koji također „nije od prve čuo“ ni najdobronamjernije primjedbe niti upozorenja, to se tumačilo njegovom nepopustljivošću i čvrstim stavovima, sve dok „bjelosvjetska klatež“ na kraju ne bi progovorila „zvučnom pljuskom“ (prijetnjom sankcijama), poslije koje su mu uši za duže vrijeme bile ne crvene nego ljubičaste.
    Poslije tog, njemu jedino razumljivog govora, najednom je postajao kooperativan, najednom se sve moglo pa i ono što se prije nikako nije moglo.
    Jedino što je izgubljeno previše dragocjenog vremena.

    Pitam se jel' to možda Jaca zorno demonstrira u zadnje vrijeme tako omiljenu floskulu kako se „po mišljenje neće ići ni u Beograd (sigurno neće) ali ni u Bruxelles (sigurno hoće)“.
    I ne bi li se moglo dogoditi da nam sigurni ulazak u EU bude odgođen, pa ako ni zbog čega onda odbijanja ratifikacije sporazuma bilo kojeg parlamenta bilo koje od država EU, koje nemaju razumijevanja ni za fašizam, ni za raspirivanje šovinističke mržnje, ni za zaštitu ratnih zločinaca ...
    Naravno da će se kod kuće odmah dići dreka kako nas „bjelosvjetska klatež“ mrzi samo zato jer smo Hrvati.

    Zato bi najbolje bilo da nam premijerka posjeti kakvog vrsnog otorinolaringologa kako bi joj se konačno sluh popravio radi izbjegavanja „ne čujem dobro“ situacija u budućnosti.
    U interesu i naroda i države.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  5. #25
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    "Sieg!" - "Heil!"

    Pitam se po tko zna koji put jesu li zaista ustaše u DR konačno pobjedom završili 2. Svjetski rat u Hrvatskoj?
    I time postigli da fašizam u potpunosti potisne u pozadinu slobodarsku antifašističku Hrvatsku?
    Ili su ipak ostavili otškrinuta vrata za nove nastavke!?

    Hrvatskom narodu i svim njenim građanima nametnute su proglašene istine za koje mnogi znaju da su ordinarne laži.
    Vladajući se nisu libili niti se ne libe neprekidno zaglupljivati narod, ne samo kroz donošenj akata u kojima gotovo da nema istine, kao što je npr. saborska Deklaracija o DR, nego što je još puno tragičnije kroz odgojni i obrazovni ciklus odgajati djecu i mladež u duhu mržnje i netolerancije prema drugim i drugačijima, i sve kroz topbožnje pozivanje na hrvatsku antifašističku tradiciju odgajati mlade u duhu fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva.

    Već na osnivačkim skupštinama ogranaka HDZ-a, a potom na predizbornim skupovima uoči prvih višestranačkih izbora nerijetko se klicalo ustaštvu i tzv. NDH i potcikivalo „Srbe na vrbe“, zazivalo Drinu i „guste mage“ te primjenu recepta „na ljutu ranu ljuta trava“ kad su naši sugrađani Srbi bili u pitanju.

    Što je SKH – SDP poduzimao u cilju zaustavljanja fašističkog ludila?
    Ništa!
    Osim izjave kako je HDZ „stranka opasnih namjera“.
    A odgovor vlasti na djelovanje Tuđmana i njegovih trabanata trebao je biti energičan, pa i zabrana rada HDZ-a i njegovo raspuštanje.

    Poslije preuzimanja vlasti ustaška retorika se kod vladajućih pojačavala što je rezultiralo rušenjem spomenika NOR-u, proglašavanjem antifašiznama zločinačkim i ponižavanjem preživjelih boraca NOR-a. Sve ovo osim ipak smanjenog intenziteta rušenja spomenika radi se i danas.
    U tom smislu je od ustaške države preuzet i naziv nacionalne valute, pripadnici kvislinških formacija, prigodno prozvani „hrvatskom domovinskom vojskom“, izjednačeni s antifašističkim borcima, odore časnika HV neodoljivo podsjećaju na one ustaške itd. Itd.
    Dovoljno je pogledati ratne zastave pojedinih formacija HV, nerijetko crne boje s insignijama smještenim u stilizirano slovo „U“, a takvi su i amblemi najvećeg broja „udruga proizašlih iz DR“.

    U udžbenicima povijesti ne anatemizira se fašizam, kao najveće zlo koje je ikad zadesilo ljudski rod, niti se u negativnom kontekstu govori o tzv. NDH i ustaškom režimu kao najmonstruozijem ikad, niti se ističe antifašizam kao civilizacijska tekovina i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu.
    Tako da je danas hrvatsko društvo prožeto ustaštvom, što ne spriječava premijerku da plaši narod „crvenom opasnošću“ koja mu navodno prijeti od onih koji su u najmanju ruku jednako „crveni“ kao i ona sama.

    Kao posljedica svega navedenog na jučerašnjoj utakmici Hrvatska – Latvija odigranoj na Kantridi, kao potpora i poticaj hrvatskim reprezentativcima orilo se u navijačkoj strasti iz tisuća grla „Za dom“ – „Spremni!“ i nimalo benignije „U boj! U boj! Za narod svoj!“.
    No ne bodri se tako samo nogometna reprezentacija, isto se može čuti i na drugim sportskim priredbama.

    Zašto je tome tako?
    Pa zato što su mladi ljudi u RH sustavno odgajani u duhu ustaštva, posebno isticanjem ustaša kao „boraca za Hrvatsku“ i anatemizirnjem antifašizma kao zločina per se i antifašističkih boraca, kao onih koji su se „borili za Jugoslaviju, a protiv hrvatske države“, iako su upravo antifašistički borci u svibnju 1943. uspostavili Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, preveli je na stranu antifašističke koalicije, učinivši je tako pobjednicom nad fašizmom i time joj osigurali opstojnost. Ali tu povijest i te fakte naša djeca i mladež u školi ne uče.

    Može li si itko zamisliti što bi se dogodilo i kakve bi reakcije svijeta bile da njemački navijači bodre svoje sportaše, svoju nogometnu reprezentaciju, uzvicima „Sieg!“ – „Heil“?
    A „Za dom!“ – „Spremni!“ nije ništa drugo nego ustaška inačica tog nacističkog pozdrava.

    Iz sjedišta evropskih i svjetskih sportskih saveza, a posebno iz UEFA-e i FIFA-e uslijedit će upozorenja i novčane kazne HNS-u, nakon čega će se na domaćem planu obećavati prekidi utakmica ili pražnjenje gledališta u takvim slučjevima, dok se kao što vidimo u praksi i nadalje neće poduzimnati ništa jer je i za predsjednika HNS-a tzv. NDH bila „uređena država“, a pozdrav „Za dom!“ – „Spremni!“ samo „stari hrvatski pozdrav iz popularne opere“.

    Pitam se može li se dogoditi da predsjednik Njemačkog nogometnog saveza istupi u javnosti hvaleći nacizam i Treći Reich, odnosno da tako nešto izjavi, koliko bi se dugo potom održao na toj funkciji?
    Bio bi smijenjen istog trena uz ispriku vlastitoj i svjetskoj javnosti.
    A naš opstaje!

    Nitko od poznatih se ne oglašava tim povodom, pa ni "uvjereni antifašist" i "čuvar ustavnosti i zakonitosti" s Pantovčaka se ne oglašava.
    Ili mi je možda nešto promaknulo!?
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #26
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Zašto Trg maršala Tita treba ostati?

    Uvod

    Uvijek kad se u kolo uhvate hrvatski fašisti, klerofašisti i poklonici zova krvi i tla, rječju hrvatski nacional-šovinisti, možemo biti sigurni da će se iz tog kola roditi nešto za Hrvatsku vrlo “korisno”. Jučer je to bilo “stvaranje države”, “jedintva državne vlasti”, preuređenje Jasenovca, uvođenje “korienskog” pravopisa i sl., pa sve do današnje “građanske inicijative” za promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu u Trg bilo čega.Zanmljivo je da se pritom uvijek poziva na neka “zvučna imena” koja kao podupiru te inicijative , potpisuju peticije ili su i sami njihovi nositelji, tvrdeći pritom da se radi o opredjeljenju većine hrvatskih državljana.

    O da, ti isti svojim potpisima pružali su potporu Marku Perkoviću Thompsonu kojemu su “gažena ljudska prava” tako što mu se nije dopuštalo da raspiruje čovjekoljublje u puskoj Areni.

    Ne nemam ja namjeru sumnjati u stručnost jednog H. Kačića, D. Rudolfa, J. Pečarića kad je u pitanju struka kojom se bave, ali ne samo da imam namjeru nego i sumnjam npr. u stručnost jednog I. Banca ili J. Jurčevića zato jer ne prihvaćaju činjenice značajne za područje kojim se bave ili su se bavili.

    I jedni I drugi, međutim, pokazuju “opasne namjere” kako jučer tako i danas, namjere svađalačke, namjere fašističke, namjere koje Hrvatskoj ne donose ništa dobrog.

    Samo primjera radi, po H. Kačiću i D. Rudolfu nikad ne bi došlo do normalizacije odnosa s R Slovenijom … a koliko je to u interesu RH procijenite sami.

    Što su, kamo vode, kome koriste zadnja čekičanja I. Banca i slanje peticije Skupštini Grada u okviru “građanske inicijative” za promjenu imena TMT-a u Zagrebu,.o komunizmu, Jugoslaviji, “zločincu” Titu … pa još kad pored njega vidite neizbježnu “eminenciju” S. Leticu, dođe vam da odete na lice mjesta i “uvaženom profesoru sa Sveučilišta Yale” odvalite takvu zaušnicu da mu se drugo uho za zid prilijepi.

    Zašto nasilje i zašto zaušnica?

    Pa zato što Banac i bancoliki izgleda drugi jezik ne razumiju, pa se onda u komunikaciji s njima treba poslužiti univerzlnim jezikom, jezikom koji svatko razumije.

    Bančeva laprdanja, naravno i ne samo njegova, su naprosto vrijeđanja istine, zanemarivanja činjenica, pa i toga da se u reprezentativnoj anketi koju je među 8.000 hrvatskih državljana, različite dobi i uvjerenja, 2003. proveo tjednik “Nacional”, gotovo 75 % ispitnika izjasnilo o Titu kao najznačajnijem Hrvatu i najvećem državniku iz redova hrvatskog naroda.

    Ne prihvaća “eminencija” ni činjenicu da je prema brojnim anketama, provedenim u čitavom svijetu na prijelazu stoljeća, Tito svrstan među stotinu onih značajnih ljudi koji su u pozitivnom smislu obilježili 20. stoljeće.

    Sumnjam ja da to Banac ne zna, samo Banac u svojim nasrtajima na antifašizam želi oblatiti i rušiti Tita kao simbol antifašizma na ovim prostorima. A kad se jednom sruši Tita, onda je srušen i antifašizam kao civilizacijski doseg i svjetonazorni princip sobodnog pojedinca u slobodnom društvu. Vrata fašizmu bit će širom otvorena.

    Može se netko zapitati otkud meni pravo proglašavati Banca protivnikom antifašizma, a ja upućujem svakog na činjenicu da su svojedobni “Koncert za istinu”, održan u Splitu 13. 06. 2010., radi fašističkih ispada i ikonografije osudili svi koji antifašistički dišu ili su to neki, poput J. Kosor, jednostavno morali učiniti “zato jer to EU od nas traži”. Osudili su to svi osim “najvećih boraca” za ljudska prava, onih iz HHO-a, jer očito za njih fašizam, osim što je najveća opasnost i ne predstavlja nikakvu opasnost po ljudska prava.

    Zašto je tome tako upitali su novinari I. Banca, a čovjek im odgovra tako što iznosi svoju teoriju “tolerancije netolerantnih” i to u vrijeme kad u civiliziranom svijetu vrijedi princip nulte tolerancije prema fašizmu, svijetu u kojem se” promoviranje fašizma opravdano ne smatra demokratskim pravom na drugačije mišljenje.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  7. #27
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Zašto Trg maršala Tita treba ostati? I

    Čime je Tito zadužio Hrvatsku, a čime cijeli svijet?

    Vrednujući Tita sustavom pluseva i minusa, ispod podvučene crte ostaje zaključak da je Tito nesporno:

    1. bio na čelu najvećeg antifašističkog pokreta, koji je doveo do pobjedonosnog kraja, a time i Hrvatsku preveo na stranu sila pobjednica nad fašizmom i osigurao joj pravo na postojanje.

    2. vodio je Jugoslaviju putem razvoja, postupno je demokratizirajući, dovevši je do toga da je u vrijeme njegove smrti bila najsigurnija i najotvorenija država u svijetu

    3. osnivač i neprijeporni lider Pokreta nesvrstanih, organizacije silno zaslužne za politiku detanta u blokovski suprotstavljenom svijetu, kao i oslobođenje brojnih zemalja ispod kolonijalnog jarma

    4. otac doktrine "Aktivne i miroljubive koegzistencije" pod motom da je bolje sto godina pregovarati o rješenju problema nego jedan jedini dan ratovati.

    Malo vam se čini?

    Tito je u svijetu i kao autor daleko citiraniji nego svi potpisnici peticije za promjenu imena Trga zajedno.

    Ako bacimo pogled na "Britannicu", taj poznati “komunistički bilten”, vidjet ćemo što, kako i koliko tamo piše o Titu, a što kako i koliko, recimo o Tuđmanu.

    Porazno za Tuđmana. A jednako tako je i u drugim enciklopedijama i almanasima.

    Tito je stvarno bio igračina, poznat i priznat u čitavom svijetu, kako za života, tako i danas, 31godinu poslije smrti.

    Čovjek koji je zadužio svijet, kao pokretač najvećeg antifašističkog pokreta u porobljenoj Evropi, osnivač Pokreta nesvrstanih i autor doktrine Aktivne i miroljubive koegzistencije.

    Njegov značaj u svijetu daleko je nadilazio značaj države kojoj je bio na čelu, njega se nije samo konzultiralo o svim važnijim svjetskim pitanjima, njega se je i pitalo za mišljenje o načinu rješavanja pojedinih pitanja iz međunarodnih odnosa i rješavanja konflikata među državama i među narodima.

    Tako je Tito za čitav svijet osoba koja je u pozitivnom smislu obilježila 20. stoljeće, osim za protivnike antifašizma, za njih je zločinac.

    O da, “ljubitelji istine” spočitavaju Titu mnoge stvari, najčešće vadeći ih iz konteksta vremena, dajući im zlurdim i nakaradnim tumačenjima potpuno krivi smisao, sve u funkciji prikazivanja Tita kao zločinca, jer se npr. “jugoslavenska partizanska vojska” pod Titovim vodstvom tobože borila za Jugoslaviju, a protiv hrvatske države.

    Samo, nije li možda ta "partizanska komunistička vojska" bila i vojska hrvatskog naroda?
    Samo, nije li se možda ta vojska borila protiv okupatora?
    Samo, nije li možda ta vojska udarila pečat antifašizma hrvatskom narodu i državi i uspostavom Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda u svibnju 1943. osigurala i hrvatskom narodu i državi pravo na opstojnost?
    Bez te vojske bila bi poslije rata, temeljem odluka Teheranske konferencije "velike trojice", restituirana Kraljevina Jugoslavija kao unitarna država, a "Kraljevska vojska u otadžbini" pod zapovjedništvom Draže Mihailovića bila bi legalna OS te države.

    Spočitava se Titu i kažnjavanje zločinaca krajem i neposredno po završetku 2. Svjetskog rata, u svibnjui 1945., posebno ono koje se događalo izvan pravnog sustava, a poznato je pod zbirnim nazivom “Bleiburg”, gubeći pritom iz vida da je taj svibanj 1945. vrijeme u kojem se kolaboracionistima i kvislinzima diljem Evrope presuđivalo po "kratkom postupku".

    Tako je primjerice u Francuskoj desnica (sic!) tvrdila da su pripadnici Pokreta otpora, jednako oni pod komunističkim kao i oni pod građanskim nadzorom, krajem rata, bez suda i suđenja, likvidirali 105.000 kolaboracionista, sam General de Gaulle priznaje brojku od 10.842, dakle deset puta manju, komentirajući je: "Ta je brojka bolna, ali je ograničena s obzirom na to koliko su groznih zločina počinili (fašisti) i kakve su njihove posljedice". (Herbert Lotman: L' epuration). U tom izboru velika većina Francuza prihvatila je de Gaullea i napetosti u francuskom društvu su bile bitno smanjene.

    Možda je i Tito trebao postupiti na isti način kao i de Gaulle!?

    Spočitava mu se i otok Goli kao mjesto internacije onih koji su se izjasnili za Rezoluciju IB-a, dakle počinili klasično djelo veleizdaje, koje je u to vrijeme u svim državama svijeta, pa i onim najciviliziranijim, bilo zpriječeno smrtnom kaznom.

    Znači li to da je svim tim tisućama IB-ovaca trebalo suditi, osuditi ih na smrt, a ne ih poslati na „preodgoj“ i time ih ostaviti na životu.

    Spočitava mu se progon „političkih protivnika“, gubeći iz vida da se najčešće radilo ili o klasičnom terorizmu ili pokušaju rušenja ustavno-pravnog poretka. Pa to se kažnjavalo i kažnjava u svim državama svijeta.

    Ne znam da je u Jugoslaviji postojao progon koji bi se mogao usporediti s McCarthyjevim istragama u SAD, pri čemu je oko 8 milijuna Amerikanaca ostalo bez posla.

    Banac i druge “eminencije” gube iz vida da se u Kumrovcu na dan 25. svibnja svake godine, na proslavi Titovog rođendana, ne sastaju više samo oni koji su bili Titovi suborci u NOR-u, samo oni koji se prisjećaju svoje mladosti, samo oni koje se može prozvati jugonostalgičarima, već svake godine u sve većem broju dolaze oni koji su rođeni poslije njegove smrti, pa i oni koji se Jugoslavije gotovo i ne sjećaju.

    Iz pozitivne atmosfere kumrovečkih okupljanja, može se jedino zaključiti da će ta okupljanja svake godine biti sve brojnija, pa i da će se održavati i onda kad više na životu ne bude nijednog Titovog suborca iz NOR-a.

    Slavu najvećeg hrvatskog sina, koji je to postao svojim djelima, ne mogu potamniti razno-razni banci i slične “eminencije”, ma koliko se trudili.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  8. #28
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Zašto Trg maršala Tita treba ostati? II

    Rekli su o Titu

    Brojni Titovi suvremenici, kolege državnici, prijatelji i neprijatelji imali su potrebu u raznim prilikama I raznim povodima iznijeti svoje mišljenje o njemu.

    Evo nekoliko tih mišljenja:

    "...Jugoslavija je preuzela duhovno-političko vodstvo u Evropi. Za mene je izvan svake sumnje da to što se sad tamo događa ima evropski značaj i da će Tito biti vrlo, vrlo značajan čovjek u Evropi..."

    Kongresni zapisnik SAD, stenografske bilješke debate 78. kongresa
    Drugog zasjedanja, 14. ožujka, 1944.

    "...Maršal Tito se pokazao ne samo kao veliki vojskovođa već isto tako i kao izvanredan državnik, koji je dao golem doprinos ujedinjavanju jugoslavenskih naroda..."
    Winston CHURCHILL, Napulj, kolovoz, 1944.

    "...Volio bih vam navesti još jedan primjer upornosti maršala Tita. Taj zaista zaslužuje titulu maršala. On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo jedan tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste nerve... Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj je čovjek uvijek našao načina da se probije. Nikad nije kapitulirao..."
    Heinrich HIMMLER, Šef Gestapoa, Berlin, rujan, 1944.

    "...Titova odluka da se Jugoslavija bori protiv nacista jest prekretnica u historiji Drugoga svjetskog rata..."
    Franklin D. ROOSEVELT, predsjednik SAD, 1944.

    "... Tito je najmarkantnija ličnost današnjice. Odlikuje se otporom prema agresiji i ratu i nametanju stranih dominacija u miru.
    To će zauvijek ostati u povijesti primjer inspirirane hrabrosti i nezavisnosti..."

    Trygve LIE, generalni sekretar Ujedinjenih naroda, 1949.

    "...On je vodio svoj narod u pobjedonosnom otporu protiv najvećeg militarističkog kompleksa svih vremena. On se prkosno suprotstavio najmoćnijoj autokratskoj državi svih vremena. On je natjerao na uzmicanje dvije najmoćnije demokracije dvadesetog stoljeća. Eto, to će vjerojatno biti napisano u objektivnim povijesnim udžbenicima budućih generacija studenata..."
    "Germinal" Bruxelles, prosinac, 1953.

    "...Tito je, danas nema sumnje, državnik svijeta koji svojim snagama, umom i srcem, bez rezerve i sasvim iskreno, brani prava svih naroda da sami biraju svoj "vlastiti put" - oblik državnog upravljanja, društveno uređenje i nezavisnost u vanjskoj politici.
    I upravo zbog toga, možemo bez straha na prigovor o našoj pristrasnosti, tvrditi da je on podjednako borac za nezavisnost svih zemalja svijeta, a ne samo Jugoslavije. Sjetite se Titove borbe 1941, 1948, 1950, 1968... Branio je pravo na slobodu drugih dovodeći i sebe i Jugoslaviju, ponekad, u težak položaj..."

    Martin Luther KING, vođa, američkih Crnaca, New York, 1968.

    "...Želim podići ovu čašu za zdravlje čovjeka koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir, u zdravlje predsjednika Tita..."
    Neil ARMSTRONG, američki astronaut, lipanj, 1969.

    "...Tito je jedan od najotpornijih, najsposobnijih i najsmjelijih takmičara u trci historije. Neki od takmičara su napustill trku... sletjeli s piste... odustali zbog kvara. Izgleda da će jedino Tito, koji je krenuo bez posebnih prednosti, trku privesti kraju. Može se tvrditi da je u trci historije Tito ostavio za sobom mnoge takmičare i da ga, valjda, nitko nije pretekao..."
    Alberto MORAVIA, književnik, Rim, 1972.

    "... Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih političkih ličnosti našeg vremena. Njegova politika je oduvijek stajala u službi mira. Ja cijenim Titovu smjelost i njegovu državničku mudrost..."
    Willy BRANDT, kancelar SR Njemačke, 1973.

    "... Borca, predsjednika Josipa Broza Tita karakterizira mudrost, oštroumnost i prijateljski odnos prema ljudima. Predsjednik Tito je u srcima svih koji se bore za pravdu i slobodu, zbog svojih herojskih dostignuća..."

    Jaser ARAFAT, vođa Palestinskog oslobodilačkog pokreta, Bejrut, svibanj, 1977.

    "... Josip Broz Tito je veliko ime među praočevima ljudske civilizacije i među graditeljima budućnosti čovječanstva. Studirao je život na sveučilištu borbe svog naroda, a habitirao pobjedom nad nasiljem i hegemonijom moćnih sila. I danas Titova ideja, bez obzira na broj njegovih sljedbenika, koji usput rečeno nije mali, ugrađena je u moralni kodeks čovječanstva i u etičke ideale humanizma, slobode i demokracije..."

    Maurice SABADIER, publicist, Marseilles, svibanj, 1977

    "... Predsjednik Tito je lider koji je dočekao mnoge... On je čovjek neugasive snage, neugasive mladosti, neugasive borbenosti i neugasive hrabrosti. On je čovjek koji posjeduje veliku snagu rukovođenja.
    Predsjednik Tito je čovjek koji vjeruje u razoružanje. I činjenica je da je on otac predstojeće konferencije Ujedinjenih nacija o razoružanju..."

    Jimmy CARTER, predsjednik SAD, Washington, 1978.

    "... Pobjeda predsjednika Tita je bila postignuta a da nijedan princip nije žrtvovan..."
    "Times", London, 1978.

    "Tita se može voljeti ili ne voljeti, slagati se s njime ili ne slagati, ali priznati se mora da je bio čovjek koji je u pozitivnom smislu obilježio 20. stoljeće."

    A to znači i da Trg maršala Tita treba ostati!

    Zaključit ću s onom Bilandžićevom s kojom je pred desetak godina poantirao svoje izlaganje o Titu u Evropskom domu:

    "Vrijeme prolazi, a Tito se vraća sve veći i veći!"
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  9. #29
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Ni odgovornosti, ni poštenja, ni morala (političkog naravno) ...

    Ili gdje prestaje pravo na privatnost?

    Pišući svojedobno o događanjima oko ubojstva D. Zečevića i ponašanja dijela novinara HRT-a, posebno jedne novinarke, koja je javno ljubovala s osuđenim kriminalcima, a skupina novinara HRT dolazi mu na sprovod, doveo sam u pitanje pravo na apsolutnu privatnost osoba koje se bave nekom javnom djelatnošću.

    Iz najnovijih događanja vidimo koliko je zapravo Tuđmanovo urušavanje sustava društvenih vrijednosti proželo sve strukture hrvatskog društva, tako da danas nema gotovo nijednog segmenta u društvu koji nije povezan s kriminalnim miljeom, a organizirani kriminal uvukao se u sve strukture vlasti posebno izvršne i sudske, a očito je da ni zakonodavna nije izvan trenda, slobodno možmo reći da kriminal i hrvatska vlast žive u svojevrsnooj simbiozi.

    Napisao sam tada između ostalog:
    „Zahvaljujući toj simbiozi moguće su i brojne nemušte presude izrečene od nedoraslih sudaca, koji su vjerojatno i sucima postali samo kao zaštitnici nečijih interesa.
    Hrvatska visoka politika je ishodište i žaršte korupcije, pravosuđe je korumpirano, policija je premrežena ljudima povezanim s kriminalnim miljeom, ni MORH nije izuzet, pa zar je onda čudo što novinarke javne televizije javno ljubuju s osuđenim kriminalcima, a skupina novinara HRT dolazi i na sprovod, likvidiranom pravomoćno osuđenom kriminalcu.

    Ne biramo mi ni kad ni gdje ćemo se roditi, ne određujemo mi ni životni put nekoga koga smo u djetinjstvu ili mladosti upoznali. E ali ako taj netko, koga smo upoznali, pa možda se i družili s njime, krene stramputicom, onda ćemo se od njega distancirati, a ne se s njime poistovjećivati.“

    I tako pomalo dolazimo do našeg „barba Luke“, drugog čovjeka u državi i njegove ponude da založi svoju kuću, a založninu priloži ponuđenoj jamčevini I. Sanadera kako bi se ovaj mogao braniti sa slobode. Ne, ne kanim se ja baviti drugima kao što su Jerko Rošin ili T. Šokota, koji su se također odlučili novčano pomoći, svaki iz svojih razloga, kao što se ne kanim baviti ni drugima, ipak pametnijima, koji se odbijaju „slikati“ kao Sanaderovi prijatelji.

    Ne osporavam ja pravo nikome pa ni „barba Luki“ da bude prijatelj I. Sanaderu, ali mu kao predsjedniku Hrvatskog sabora osporavam pravo da stane uz prijatelja, koji istinaibog još nije pravomoćno osuđen, ali je izvan osnovane sumnje optužen za počinjenje najtežih koruptivnih djela, koja je počinio koristeći položaj u vrhovima hrvatske vlasti kao i položaj predsjednika najjače hrvatske parlamentarne stranke i hrvatskog premijera.

    Dakle hrvatsko pravosuđe, nakon saznanja o brojnim „nepodopštinama“, odlučilo se „pozabaviti“ s I. Snaderom kao nositeljem korupcije iz najviših vrhova vlasti, Sabor mu ukida imunitet, a predsjednik Sabora staje uz njega, kao da je stao u njegovu obranu.
    Ja bih još razumio da je I. Sanader nekom nehotice pričinio štetu koju temeljem sudske odluke mora nadoknaditi, a nema otkuda, pa mu prijatelji priskaču u pomoć.

    Mogao je i Luka Bebić dati ostavku, povući se iz politike i pomagati Sanaderu u sporu s hrvatskom državom.
    Mogao mu je, ako je htio, prepisati svu svoju imovinu, ali kao prvi čovjek zakonodavne vlasti u državi, to po meni nikako nije smio.

    Ali ako premijerka može javno pozdravljati generale, istinaibog nepravomoćno osuđene, kao da Haaški sud i njegovo užiteljstvo, nisu temeljem Ustavnog zakona i hrvatski sud i tužiteljstvo, kao da te generale nije hrvatska vlast „locirala, uhitila i transferirala“ u den Haag, onda valjda i barba Luka ne treba zaostajati za svojom stranačkom šeficom.
    Pa ako u nje nema ni odgovornosti, ni poštenja, ni morala (političkog naravno), zašto bi se time opterećivao Luka Bebić, zar ne?
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  10. #30
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Tko se kome treba ispričati?

    U svojim u najvećoj mjeri nesuvislim laprdanjima u kojima bivša društveno-politička radnica i revna članica SK plaši narod „crvenilom“, koje naravno dolazi od HDZ-u sestrinske SDP, proziva SDP i traži da se ispriča hrvatskom narodu za:
    a) napuštanje sabornice 25. 06. 1991. i
    b) oduzimanje oružja TO Hrvatske od strane JNA.

    A tko bi se zapravo kome i za što trebao ispričati?

    Ako je pokojni I. Račan bio ikad svijestan realnosti političkog trenutka i ako je ikad pokazao odgovornost prema narodu i državi, onda je to bilo baš na dan 25. 06. 1991., kad je prilikom donošenja odluke o početku rata u Hrvatskoj, jer upravo to je u onim okolnostima bila odluka HDZ-a o proglašenju samostalnosti, zajedno sa zastupnicima SDP-a napustio sabornicu.
    Tim činom je i sam Račan, a onda i SDP, na simbolični način iskazao svoje protivljenje nasilnom osamostaljenju, koje nije značilo ništa drugo nego rat.
    Zar se netko, samo zato što je bio protiv ratne opcije treba ispričati narodu ili bi mu se možda prije svih trebao ispričati onaj tko je taj narod odveo u nepotrebni rat prouzročivši mu silne patnje, a državi razaranja?
    I ne samo zato već i za besprimjernu pljačku vlastitog naroda, provedenu pod okriljem rata?

    Tko je to, ako ne HDZ stao bez ostatka uz samoproglašenog mesiju, u suštini nedoučenog, uskogrudnog, netolerantnog „poviesnika“, kako bi ovaj mogao makar pokušati ostvariti svoje tlapnje o „uskrsnuću hrvatskog kraljevstva“, laprdajući o „stvaranju države“, naravno u krvi, jer „nema države koja nije u krvi stvorena, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak“, vukući zemlju u 19. vijek, pa makar i pod cijenu rata?

    Što su to Tuđman i HDZ stvarali, a da prije njih nije postojalo?
    Hrvatsku državu?
    Onu koju je kao nacionalnu državu hrvatskog naroda uspostavio ZAVNOH 1943.?
    Tu Hrvatsku, koja je imala sva tri osnovna atributa državnosti:
    a) jasno omeđen teritorij
    b) narod (državljane)
    c) zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast na čitavom teritoriju?
    A to da je SR Hrvatska bila država dokazuje i činjenica da se državljanom SFRJ postajalo temeljem državljanstva SRH, pa se tako potvrda o državljanstvu SFRJ u Hrvatskoj zvala „Izvod iz knjige državljana SR Hrvatske“.
    Sapienti sat!

    Izvorni suverenitet proizlazi iz naroda, neotuđiv je i pripada narodu, a bio je sublimiran u republikama kao nacionalnim državama, koje su se udruživanjem u saveznu državu odrekle dijela svojeg suvreniteta i prenijele ga na saveznu državu, omogućivši joj tako da postane subjektom međunarodnog prava.

    Svojim uskraćivanjem suglasnosti saveznoj državi da Hrvatsku i dalje predstavlja u svijetu, Hrvatska je, tada uz Sloveniju, pokrenula proces svojeg osamostaljenja, a ne nikakvog stvaranja države.
    Ako smo Slovenci i mi prolazili isti proces, kako to da se taj proces u Sloveniji zove osamostaljenje (osamosvojitev) a samo u Hrvatskoj, jer su se u međuvremenu osamostalile i druge republike, stvaranje države?

    Pa ako Hrvatska nije bila država, kakvog smisla imaju priče o agresiji?
    I još agresiji onih koji nikako nisu mogli biti agresori, sveznoj vojsci i vlastitim, pa makar i pobunjenim državljanima?
    Kad danas turske vlasti, a jučer su to bili Iran i Irak, „rade reda“ u Kurdistanu, zove li to netko agresijom?
    Ne zove!
    A ne zove se ne zato što Kurdi nisu narod, već zato što je Kurdistan samo geografski pojam, a ne i država.

    Pripisivati pak Račanu i SDP-u odgovornost za „Izmiještanje oružja TO SRH u skladišta JNA“, kako se to, čini mi se, službeno zvalo, je jednako besmisleno kao i optužba za tobožnje protivljenje „stvaranju hrvatske države“, kako to vrla bojovnica protiv „crvene opasnosti“ nesuvislo trabunja.

    Što su to Račan i SDP mogli poduzeti kako bi spriječili JNA u njenom u suštini zakonitom postupanju, jer je zakonskim aktima republička TO „kao komponenta sustava ONO SFRJ bila na skrbi republika, a o njenoj je upotrebi odlučivao Štab vrhovne komande JNA“.
    A ako je JNA odlučivala o upotrebi jedinica TO, onda je valjda odlučivala i o njenom naoružanju, neovisno o tome što je ono nabavljano sredstvima republike!?

    Zanima me jel' se to proziva SDP zato što nije suspendirao sve procese višestranačja, pa i izbore, proglasio u Hrvatskoj izvanredno stanje i pozvao narod na oružanu pobunu?

    Ne, takve mudre poteze, mogli su vući samo mesija, koji se samoprozvao „hrvatskim George Washingtonom“ i njegov HDZ.
    A kamo su nas doveli, danas je valjda svakome jasno kao što postaje jasno da bi se upravo oni trebali ispričati hrvatskom narodu, ali i svim hrvatskim državljanima, za sva ona zla koja su svojim nakaradnim vođenjem države prouzročili.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

View Tag Cloud

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts