+ Reply to Thread
Page 1 of 9 1 2 3 ... LastLast
Results 1 to 10 of 89

Thread: Feniksov kutak

  1. #1
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    Gdje prestaje neodgovornost, a počinje zločin?

    Još 23. 09. 2007. pisao sam povodom zagađene vode u naselju Vrbani III i Rudešu o općoj nebrizi i neodgovornosti u ponašanju prema zaista velikim zalihama kvalitetne pitke vode u okolici Zagreba:

    http://feniks.bloger.hr/post/problem...bu/444434.aspx

    upozoravajući na odlaganje opasnog otpada svuda pa i na vodozaštitnom području.

    Krajnja neodgovornost, prvo gradonačelnika, a potom i ministrice prostornog planiranja i zaštite okoliša, pokazana je u slučaju kad je poslije incidenta i požara u postrojenju PUTO, postrojenju zabranjen rad, a nije ponuđeno drugo cjelovito rješenje za zbrinjavanje opasnog otpada.

    To je zapravo neodgovornim čelnicima mnogih poduzeća značilo zapravo zeleno svjetlo za "punjenje" šljunčara, drugih jama i lokvi, šumaraka, živica, livada... opasnim otpadom iz svijih poduzeća, pa i na vodozaštitnom pšodručju.
    Neki su da sakriju tragove takav otpad zakapali, dok su ga drugi jednostavno "iskipali" bilo gdje, najčešće pod okriljem mraka.
    Ni gradonačelnik, ni ministrica nisu pokazivali interes za takva, mogu reći, zlodjela, jednostavno se nisu htjeli miješati u svoj posao, valjda da se ne bi kome zamjerili.

    I sada poslije onog sustavnog trovanja vodom stanara u Vrbanima III i Rudešu, od pred tri godine, na sreću bez fatalnih posljedica, slijedi trovanje nepoznatim plinom trojice radnika poduzeća "Portun Ferum" i dvojice policajaca, pri čemu kod dvojice radnika sa smrtnim ishodom.

    Svi se čude, nitko ništa ne zna, nitko da na temelju kliničke slike leševa zaključi čime su otrovani ...
    Pa bar da su zakljkučili, obzirom da su se treći radnik i dvojica policajca na sreću oporavili, da se očito radi o nekom iz skupine otrova koji "uzimaju sve ili ništa", kakav je npr. cijenovodik, otrov kod kojeg se onome tko je primio letalnu dozu, ne može pomoći, a onaj pak koji je primio manju dozu od letalne se brzo oporavlja bez ikakvih trajnih posljedica.
    Baš na cijanovodik upućuju izjave da su tijela dvojice preminulih radnika "poplavila".

    Ni te smrti nisu trgnule iz letargije gradonačelnika i njegovog stručnjaka za terorizam na mjestu predstojnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, a još manje ministricu Marinu Matulović Dropulić, da se bar snimi stanje "divljih" odlagališta opasnog otpada, i pristupi asanaciji terena, jer ćemo sutra u Zagrebu zaista ostati bez pitke vode.

    Pitam gradonačelnika i ministricu koliko još žrtava prvenstveno njihove nebrige, neodgovornosti i nerada treba pasti, pa da oni počnu raditi posao za koji primaju plaću ili da DORH započne istragu, ustanovi razmjere "divljih" odlagališta opasnog otpada i podigne optužnicu protiv odgovornih koji su svojim neradom, nebrigom i neodgovornošću doveli u opasnost zdravlje i živote građana Zagreba.

    Ako pak nalazi patologa i toksikologa nedvosmisleno pokažu da je do trovanja radnika došlo radi negdje u blizini zakopanog opasnog otpada, optužiti ih za ubojstvo.

    Radi silne opasnosti od zagađenja podzemnih voda, do kojeg toplo se nadam još nije došlo, pitanje odlaganja opasnog otpada posvuda, nije više samo pitanje zaštite okoliša, već prvorazredno političko pitanje.


    ..............

    Ovako se bori protiv lopova (klik)
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #2
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    SDP će promijeniti sve, tako ...

    ... da ne mijenja ništa!

    Zoran Milanović na konvenciji zagrebačke podružnice SDP-a ushićeno kliče: „Mi donosimo promjene!“, a potom se s tridesetak članova vrha stranke povlači u „ilegalu“ u Jezerčicu, kako bi „na miru odradili ozbiljan posao“ kako to reče Igor Dragovan, a ustvari po principu pripreme ražnja dok je zec još u šumi, raspodijelili resore u budućoj vladi.

    A ja Zoranu Milanoviću bespogovorno vjerujem, jednako kao što sam vjerovao i Ivici Račanu, jer su me SDP-ovci u zadnjih 20 godina uvjerili da su vjerodostojni i da im zaista treba vjerovati.

    Jer kakve su sve promjene oni spremni i kadri provesti pokazala je njihova desetgodišnja vladavina u Zagrebu, svjedoci ste kao i ja da sve pršti od odgovorne vlasti, od reformi, od transparentnog trošenja sredstva u maniri dobrog gospodara, od nezaduživanja grada kroz prezaduživanje tako da je u financijskom smislu Zagreb, koji je jedini hrvatski grad koji ima prihode dovoljno visoke za pokriće svih svojih potreba, doslovno bačen na koljena.

    Takve nam valjda „promjene“ Milanović nudi i na državnoj razini?

    Drugačije i bolje ne zna, jer da je znao, onako odgovoran, demokraciji privržen i s izraženim osjećajem za opće dobro, kakvim ga je Bog već dao, učinio bi to u Zagrebu.

    SDP u svojim redovima sigurno ima čestitih ljudi i znalaca, ljudi koji bi se bili voljni i spremni uhvatiti u koštac sa gotovo nepremostivim problemima u koje je zločinačka organizacija uvalila Hrvatsku, samo ja ih ne vidim među onima koji su na čelu sa Zoranom Milanovićem u Jezerčici „odrađivali ozbiljan posao“.

    Naime SDP, koji je 1990. „bez ispaljenog metka“ (uopće nije reagirao na brojne dojave o izbornim prijevarama u korist HDZ-a) prepustio vlast „stranci opasnih namjera“, postao je „konstruktivna opozicija“, tako da je omogućio HDZ-u nepodnošljivu lakoću vladanja.

    Usprkos činjenici da je većina hrvatskih Srba na prvim višestranačkim izborima svoj glas dala upravo SDP, ovaj nije našao za shodno da Srbe uzme u zaštitu kad ih je Tuđmanov režim počeo proganjati, pokojni Račan i SDP nisu reagirali ni poslije dramatičnih upozorenja koja su o događanjima u Vukovaru, već u ožujku 1991., hrvatskom i jugoslavenskom vrhu, ali i čelništvima svih hrvatskih parlamentarnih stranaka, uputili u dva navrata S. Dokmanović, predsjednik SO Vukovar i S. Lovrenčić predsjednik IO SO Vukovar.

    Svjedoci smo da Račan nije poduzeo ništa, ali se spremno odaziva Tuđmanovom sirenskom pozivu i SDP-ovi kadrovi, posebno Zdravko Tomac koji postaje potpredsjednik, ulaze u kolovcozu 1991. u Vladu demokratskog jedinstva kojoj predsjeda F. Gregurić.

    Jedini puta, kad je SDP reagirao odgovorno i kao parlamentarna opozicija, bilo je kad je prepoznao da odluka o osamostaljenju Hrvatske zemlju vodi u rat, te su njegovi zastupnici u Hrvatskom saboru u znak upozorenja i protesta napustili sabornicu.

    Kasnije je HDZ to koristio u svojim napadima protiv SDP, tumačeći izlazak njegovih zastupnika iz sabornice kao njihovo protivljenje osamostaljenju Hrvatske.

    Onda je izbio rat, pa „nije bilo vrijeme“ za oštrije istupanje opozicije, pa je Tuđman poprimio sve manire diktatora, a SDP ga je pokušavao „popravljati“, samo što se diktatore ne popravlja, njih se ruši.

    Onda je došla „Zagrebačka kriza“, kad Tuđman ne poštuje izbornu volju građana, a SDP neće organizirati prosvjede, već će voditi „političku borbu u institucijama sustava“.

    Kakav je bio rezultat te „borbe“ vidjeli smo.

    Vladavina SDP-a i njegovih koalicijskih partnera 2000. – 2003., ponašanje u sabornici, bahatost i neprijemčivost za drugačija mišljenja, jednake smjene i kadroviranje u državnim službama i poduzećima klijentelističkog zbrinjavanja vlastitog članstva po stranačkom ključu, nijedna pretvorbeno-privatizacijska pljačka nije razotkrivena, jednako se inatilo sa sudom u den Haagu, jednako su se prikrivali zločini, oni ratni i oni protiv čovječnosti, počinjeni s naše strane, Gotovini je omogućen bijeg, jednako se plazilo na Bleiburg, jednako lupetalo o „stvaranju države“, „agresiji“ i pravednom „domovinskom ratu“, jednako se „kadilo“ braniteljstvu, dosegnuta je najviša stopa nezaposlenosti i drastično su skresana radnička prava, vani se zaduživalo „na rekord“, proizvodni pogoni nisu otvarani, izvedena je suspektna prodaja INE i nekih banaka, išlo se na ruku ponekom „manageru godine“ i inače prosperitetno remontno brodogradilište ode „pod led“, nije prestalo odlijevanje sredstava iz državnog proračuna u susjednu državu, ništa se nije ni pokušalo kako bi se suzbile političke aspiracije ovdašnjem udruženju pedofila i Hrvatsku prepoznalo kao sekularnu državu, ni govora o reviziji sramnih i štetnih ugovora s Vatikanom ...

    Uostalom, sve ono što HDZ danas radi na državnoj razini, SDP radi u Zagrebu, nakon „sječe knezova“ i Zagrebačkom Holdingu, na čelna mjesta dovedeni sve „provjereni“ stranački kadrovi SDP-a.

    U poslovima upravljanja gradom, gradskim poduzećima i imovinom sve je prepuno netransparentnog trošenja sredstava, afera stiže aferu, a dosad se sve uspješno zataškavalo.

    Dobro je poznato da se nijedan problem ne može riješiti na način kako je stvoren i da se rješenje problema treba tražiti u drugačijim pristupima, promjenom ponašanja pa i ideološke potke.

    Sad biste rekli, je, pa upravo to obećava Zoran Milanović – promjene.

    Da?

    A što to misli Zoran Milanović mijenjati, naravno osim čelnih ljudi u državnoj upravi i u državnim poduzećima?

    Hoće li možda promijeniti retoriku, pa priznati da početkom devedesetih nismo stvarali državu nego da smo se osamostalili?

    Hoće li priznati da se za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati i optužiti Tuđmana i HDZ za uvlačenje zemlje u nepotrebni ratni bezdan?

    Hoće li priznati da je u Hrvatskoj, ali i BiH, vođen građanski rat induciran velikosrpskim i velikohrvatskim težnjama?

    Hoće li priznati da smo bili agresor u BiH, jer HV jest ušla u međunarodno priznatu državu bez njene suglasnosti?

    Hoće li početi suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti?

    Hoće li početi ozbiljne istrage pretvorbenog i privatizacijskog kriminala?

    Hoće li provesti detuđmanizaciju i deustašizaciju hrvatskog društva?

    Hoće li se pokrenuti investicijski ciklus?

    Hoće li neisplata plaća postati kazneno djelo?

    Hoće li se prestati finacirati ustaške derneke na Bleiburškom polju?

    Hoće li depolitizirati vojsku i policiju?

    Hoće li konačno oni što su opljačkali i razorili Krajinu prestati biti naš ponos?

    Hoće li sustav društvernih vrijednosti, koji je Tuđman postavio na glavu, postaviti na noge tako da, kao u civiliziranom svijetu, vrline budu vrline, a mane mane?

    Hoće li možda mijenjati mirovinski sustav, pa iz mirovinskih fondova maknuti onih, kako navode, više od 280.000 koji nisu zaradili mirovine, s posebnim osvrtom na braniteljstvo, kad 5 % umirovljeničke populacije, uz ostvareni prosječni mirovinski staž od 17 godina, povlači 15 % ukupnih sredstava za mirovine?

    Hoće li braniteljske mirovina i druga braniteljska materijalna prava, da ne obrazlažem na dugo i široko tko je kakav rat i protiv koga vodio, svesti na visinu mirovina i drugih materijalnih prava koje uživaju borci NOR-a.

    Hoće li ukinuti mirovine i socijalnu pomoć osobama koje nemaju nikakve uvjete niti za mirovinu, niti za primanje bilo kojeg oblika socijalne pomoći, osim uvjeta da su plaćeni glasači HDZ-a.

    Hoće li racionalizirati državnu upravu?

    Hoće li trajno obustaviti izgradnju takvih nepotrebnih objekata poput Pelješkog mosta?

    Hoće li promijeniti teritorijalni ustroj zemlje na funkcionalnom principu ukidanjem sve sile nepotrebnih jedinica lokalne uprave i samouprave, te svođenje broja institucija pravosudnih, upravnih, komorskih itd. na razumnu mjeru?

    Hoće li krupnim kapitalistima i veleposjednicima reducirati ili čak potpuno ukinuti poticaje za poljoprivrednu proizvodnju, a u taj segment uvesti više reda?
    Hoće li potaknuti osnivanje jake poljoprivredne banke, koja bi bila u stanju kreditirati poljoprivrednu proizvodnju pod povoljnim uvjetima?

    Hoće li uvesti reda u javne financije i onemogućavati "lovce u mutnom", pa za neuplatu poreznih i drugih obaveza (doprinosi posebno za mirovinsko i zdravstveno osiguanje) ili neisplatu plaća zaposlenima, zatvarati poduzeća uz pljenidbu privatne imovine "kapitalista" u svrhu podmirenja stvorenih obaveza?

    Hoće li donijeti suvisle programe za borbu protiv korupcije i dosljedno ih provoditi?

    Hoće li ...?

    Mislim da ništa od toga neće ili možda ipak nešto malo, u svakom slučaju premalo za ozbiljne zaokrete i neophodne reforme u društvu.

    Ako proglašene istine i dalje ostaju jedine istine, onda to znači da je HDZ stvorio državu, suzbio agresiju i pobjedonosno okončao Domovinski rat, uveo zemlju u NATO, a sad će i u EU, obaveze brodogradilišta pretvorio u javni dug ... pa zašto bi onda netko uopće priželjkivao promjenu vlasti, odnosno da na vlast dođe netko tko HDZ-u priznaje sve te „zasluge“ i mlatara istim „istinama“, a sam ništa od toga učinio nije?

    Eto tako, ja očekujem da će Zoran Milanović, ako SDP pobijedi na izborima, po dolasku na vlast promijeniti sve tako da ne mijenja ništa, jer se polazeći s istih pozicija kao i HDZ, koristeći iste metode vladavine kao i HDZ, ništa i ne može promijeniti, zato što, kao što rekoh, probleme nije moguće rješavati na način na koji su stvoreni.

    Silno bih volio da se varam i da nakon godinu-dvije radi ovog teksta budem popljuvan, ali gotovo sam siguran da se ne varam.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  3. #3
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    E, moj predsjedniče ...

    Ivo Josipović je na predsjedničkim izborima pobijedio zahvaljujući glasovima antifašističke Hrvatske, ponijete njegovim „pedigreom“ i prilično vještom retorikom pohvale antifašističkoj borbi i decidiranoj izjavi kako on „neće ne Bleiburg sve dok se tamo prešetavaju spodobe u crnom“.

    A onda malo poslije „slikanja“ u Jasenovcu, evo ti našeg El Presidentea na Bleiburškom polju gdje polaže vijenac „nevinim žrtvama“ na mjestu gdje nije bilo nikakvih, a najmanje nevinih žrtava.

    Čovjek bi zaključio da su se upravo „spodobe u crnom“ prestale tamo prešetavati, kad li ono vidimo da nije tako, jer su i na ovogodišnjoj „komemoraciji“ bili u nezanemarivom broju.

    E sad, jel' pogrešna i štetna odluka o odlasku na Bleiburško polje, simbol nikakvog stradanja hrvatskog naroda, već samo i isključivo konačnog sloma kvislinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH, plod samo Josipovićevog promišljanja ili savjetovanja njegovih očito nedoraslih savjetnika koji su mu podvalili da je on „predsjednik svih građana RH, a ne samo onih antifašističkog opredjeljenja“, znači i onih desno orijentiranih, zaboravivši mu reći da to ne podrazumijeva pristajanje na fašističku retoriku i klanjanje fašističkim simbolima, jer „Bleiburški mit“ je upravo i samo to?

    Bilo kako bilo tim svojim odlaskom na Bleiburško polje slobodno narodski možemo reći da je hrvatski predsjednik „usrao motku“, te njegove priče o antifašističkom opredjeljenju i „kapi partizanki kao simbolu mira“, gube na vjerodostojnosti.

    Ono što je u Josipovićevom ponašanju još pogubnije je pristajanje na politiku netalasanja, izgovorima da „predsjednik nema ovlasti“ što nije ništa drugo nego „držanje štange“ po hrvatsku pogubnoj vlasti HDZ-a.

    Točno je da predsjednik nema izvršne ovlasti, ali on je zadužen za nadzor nad poštivanjem ustava i zakonitog postupanja vlasti.

    Ima pravo zatražiti sazivanje sjednice Vlade radi gospodarskog stanja u zemlji, radi nezakonitog postupanja, radi sigurnosnih pitanja ...

    Svjedoci smo i da sazivanje sjednice Vlade dosad nije zatražio, što nas navodi na pomisao da po predsjedničkom mišljenju u Hrvatskoj apsolutno sve štima.

    Ili netko povremene „čarke“ između njega i premijerke promatra kao nekakvo rješavanje nagomilanih problema u društvu? Ne, to je samo „folklor“ i zamazivanje očiju.

    Josipovićev angažman u i oko BiH slovenski politički analitičari gledaju kao nastavak Tuđmanove politike prema toj državi, a kad tome dodaju ponašanje Borisa Tadića prema BiH, onda ti evo nastavka provedbe Milošević-Tuđmanovog dogovora. Slovenci zato sugeriraju da jednostavno prestane svako uplitanje Srbije i Hrvatske u BiH prilike, jer će se tek tako najbolje pomoći toj državi.

    Što reći o predsjednikovim pohvalama i gotovo neukusnim isticanjem „našeg ponosa“ jer (pre)brojni iz redova tog „našeg ponosa“ su počinili brojne zločine, opljačkali, uništili i spalili šestinu države.

    Jel' ikad jasno i nedvosmisleno zatražio da se procesuiraju ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, počinjeni s naše strane ili možda glasno prozvao hrvatsko pravosuđe radi nečinjenja?

    Dakle ako Josipovićevo „hodočašće“ na Bleiburško polje promatramo kao pogrešan korak i da je time „usrao motku“, onda je svojim ponašanjem u i oko najnovije afere s HDZ –ovim podmetanjima anonimnih dojava za opozicijske političare i evidentnog korištenja represivnog aparata u političkoj borbi, a posebno pristajanjem na HDZ-ovu retoriku i zaključke VNS-a u vezi protuustavnog i protuzakonitog ponašanja vladajaućih, „usrao i šefa i stanicu“, jer eto njemu je „drago da je Vijeće za nacionalnu sigurnost ipak prihvatilo da se traži od svih državnih tijela da provjere je li zaista bilo planova da se lažnim kaznenim prijavama napadnu politički neistomišljenici“.

    Davno sam napisao epigram:

    Istraga nam napreduje,
    (Svi u svijetu tako rade!)
    Lopov sam se isljeđuje
    I privodi pred lice pravde.

    Ivo Josipović, temeljem direktnog izbora, ima i legitimitet i legalitet za svoje postupanje u zaštiti ustavnog poretka i zakonitog postupanja vlasti, pa zašto to onda ne koristi?

    Pa i da se za „pomoć“ direktno obrati javnosti?

    Svojim nečinjenjem i prešućivanjem svjesno ili nesvjesno pomaže HDZ-u, a time šteti i narodu i državi.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #4
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Ući ćemo mi u EU, samo ...

    Ući ćemo mi u EU, samo ...

    … nekako ne vjerujem da će EU ući u nas

    Eto, pregovorima je kraj (valjda), euforija je krenula, kao strpimo se još samo dvije godine i svi naši problem bit će riješeni …

    Kao rukom odneseni!

    Samo, ne lezi vraže, nekako ne mislim da će se u tom vremenu naše klijentelističke organizacije koje se kod nas neopravdano nazivaju strankama profiliraju u politčker stranke a političari od grabežljivaca postati odjednom ljudi s osjećajem za opće dobro.

    Hoće li iz pravosuđa izaći suci monstrumi poput S. Lozine za kojega u Lori nije bilo zločina ili njegovi kolege, onaj iz Gospića, za kojega je guranje prstiju u stanovite ženske otvore, bez privole vlasnice, tek socijalni kontakt, rukovnje pace, oni suci Županijskog suda u Karlovcu koji u hladnokrvnom ubojstvu 13-torice zarobljenika na Koranskom mostu, ni poslije ponovljenih suđenja, ne nalaze elemente kaznenog djela …?

    Znači li to da će netko podići optužnicu protiv T. Merčepa i njegovih nalogodavaca za sva ona zlodjela počinjena u Vukovaru prije početka oružanih sukoba ili će netko možda istražiti i pred lice pravde privesti pripadnike labinske “Handžar divizije” radi svih onih zločina počinjenih na Baniji.

    Hoće li konačno netko i Đuri Brodarcu i Vladimiru Milankoviću postaviti pitanja i ne samo o ubojstvu Ljubice Solar?

    Hoće li netko pred lice pravde konačno privesti ubojicu Mil.ana Levara, jer svi oni koji trebaju znati tko je to, valjda do danas to i znaju?

    Hoće li …?

    Bojim, se da neće.

    Hoćemo li se vratiti pravim društvenim vrijednostima, kad će vrline opet biti vrline, a mane mane?

    Hoće li po ulazu u EU Hrvatska postati sekularna država u kojoj se crkve uzdržavaju tek od crkvenog poreza i priloga vjernika, a crkveni velikodostojnici ne pokušavaju voditi glavnu riječ kad je u pitanju upravljanje državnim poslovima?

    Hoće li se nacional-šovinizam prestati nazivati domoljubljem?

    Hoće li promicanje fašizma prestati biti pravo na drugačije mišljenje?

    Hoće li se drugi i drugačiji osjećati u Hrvatskoj ugodno i zaštićeno? Pa se i homoseksualci slobodno prošetati, a ne nailaziti na atmosferu linča, kao jučer u Splitu?

    Hoće li se policija prihvatiti posla, pa konačno otkriti ubojicu Frane Despića i nalogodavce premlaćivanja Miljuša, Galinca, Rađenovića ..., a ne rasipati snage na pisanje anonimnih prijava protiv opozicijskih lidera i postupanja prema tim prijavama?

    Hoće li …?

    Bojim se da neće.

    Prisjećam se ja tako i poruka onih što su nam ne tako davno “stvarali državu”, kako Hrvatsku treba maknuti s Balkana, kako treba biti samostalna država i kako “iznad Hrvatskog sabora može biti samo dragi Bog” … da bismo se nedugo zatim počeli grčiti oko ulaska u “euroatlantske integracije”.

    Jednu “naddržavu” u kojoj smo kao država bili u svemu ravnopravni, u kojoj su se ključne odluke , pogotovo one vezane za ravnopravnost naroda i materijalni položaj republike, donosile konsenzusom, zamjenjujemo drugom, gdje već u startu pristajemo na neravnopravnost (cenzusna zastupljenost u tijelim i organima EU), a time i na svoj, usudim se reći, gotovo nikakav utjecaj na donošenje krucijalnih odluka.

    O da, izvukli smo se mi s Balkana ili bar tako mislimo, samo se Balkan nije izvukao iz nas, pa ćemo tako ući i u Evropu, ali Evropa u nas ući neće, mi ćemo i dalje, radi Balkana u nama, ostati njeno “muljevito dno”.
    Last edited by Feniks; 12-06-11 at 08:20.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  5. #5
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Predsjedniče, puca li Vam pred očima?

    Zapitate li se bar danas kome ste svojim kontraproduktivnim „hodočašćem“ na Bleiburško polje i polaganjem vijenca „nevinim žrtvama“ poslali ne samo poruku, nego snažan vjetar u jedra?
    Jel' Vam bar danas jasno da su brojni „mjeritelji visine kukuruza“ na Splitskoj rivi, znanim povodom, bili tamo okuraženi upravo Vašim nepotrebnim i silno štetnim „hodočašćem“?

    Kad nekontrolirano, nepotrebno i štetno podilazite jednom dijelu hrvatskih državljana, koje potpuno neosnovano, ali valjda na krilima proglašenih istina, proglašavate „našim ponosom“, dajete im do znanja da su nedodirljivi, iako se nikad nisu ogradili od onih, ne tako malobrojnih u svojim redovima, koji su pljačkom, nasiljem, ubojstvima i razaranjima „pronosili slavu“ hrvatskoj državi i narodu diljem svijeta.
    Brojni iz tog dijela „Vašeg ponosa“ su bili na Splitskoj rivi, znanim povodom, te uz već navedene također „mjerili visinu kukuruza“.

    Onaj koga „silno poštujete“ (ne mogu se domisliti čime je stekao to Vaše silno poštovanje) i čija posjeta je bila „izuzetno značajna i korisna za Hrvatsku“ (značaj i korist za Hrvatsku od te posjete su mi nedokučivi), a koji podržava hrvatske klerofašiste u njihovim nasrtajima na sekularnost hrvatske države, a time i povredu ustava, jedamput kroz ponižavajuće ugovore s Vatikanom, a drugi puta kroz „uguravanje“ Vojnog ordinarijata u MORH, nije pozvao predstavnike Crkve u Hrvata da se konačno distanciraju od fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva, niti ih je uputio da trebaju biti milostivi i tolerantni pa i prema onima koje je prema crkvenom nauku priroda (po njima Bog) uskratila.

    Naprotiv ideološka podloga pokušaja linča na Splitskoj rivi dolazi upravo iz crkvenih redova, posebno od „modernih svećenika“, poput stanovitog fra Joze Ćirka koji to za sebe tvrdi, jer svira gitaru, igra nogomet, propagira ljubav i druži se s mladima ... ali je istodobno „sretan što su slike nenasilja, poput razbijenih glava i podignutih desnica „mjeritelja visine kukuruza“ obišle svijet, jer se time pokazalo da Split ne trpi "nenormalno ponašanje"“(sic!).
    Vrijedno je citirati fra Jozu koji kaže:
    „Nisam vidio nikakvo nasilje i nerede u subotu, ono je bila normalna reakcija ljudi na nešto što je neprirodno. Zašto se nisu organizirali i "prajdali" negdje gdje ih nitko ne vidi? Neka traže svoje slobode za stolom, u Saboru, a ne na ulici. Kad su građani izišli na Rivu kako bi podržali naše generale, političari su to osudili, a kad su to učinili pederi i lezbače, onda ni riječi. Isto tako, sada se više nitko ne pita koliko je ta parada koštala građane, a kad je dolazio sveti Otac, mediji su se i te kako o tome raspisali“, nakaradno uspoređujući neusporedivo.

    Zato, gospodine predsjedniče, radi brojnih gafova koje ste počinili u zadnje vrijeme, bio bi red da se oslobodite nekih vaših savjetnika, pogotovo onih za unutarnju politiku, jer izgleda da i njima i Vama treba poduka o tome da fašizam nije pravo na drugačije mišljenje, kao i to da se fašizam ne popravlja.
    Fašizam se ruši!

    Bilo bi zgodno da Ustavnom sudu postavite zahtjev za ocjenu ustavnosti „Radićevih ugovora“ s Vatikanom, kao i ocjenu ustavnosti odluke o „smještanju“ Vojnog ordinarijata u sastav MORH-a, a potom onako nevino upitate uzoritog kardinala kojim povodom slavi dan antifašističke borbe kod jame Jazovka; radi onih koji su pobijeni od strane ustaša prilikom „operacija čišćenja Žumberka“, čija su tijela bačena u Jazovku, koja se tako počela „puniti“ ili radi tijela ustaša i domobrana poginulih u borbama za Krašić kao i ustaša osuđenih na smrt i strijeljanih?
    Što slavi i kome komemorira?

    A bilo bi zgodno uzoritog podsjetiti i na reakciju vrha KC u poslijeratnoj Njemačkoj koja je priznala svoju bešćutnost, nebudnost i propuste, te se distancirala od nacističkog režima, te da bi bilo zgodno kad bi i Crkva u Hrvata, konačno napravila isto u odnosu na ustaški režim, a ne da okolo „komemorira“ upravo ustaškoj državi.

    Bilo bi mu zgodno i ukazati da je upravo u redovima klera najveći broj onih „neprirodnog“ ponašanja i to upravo prema onima najnevinijima i najnezaštićenijima, djeci.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #6
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Narod je proslavio ...

    ... Dan državnosti, prepun "oduševljenja, poleta, entuzijazma i vjere u bolje sutra"

    Eto hrvatski narod je “oduševljeno” proslavio Dan državnosti, a ustvari 20. godišnjcu odluke Hrvatskog sabora da se ostvare obećanja koja je Franjo Tuđman, u zamjenu za novčanu i inu potporu, dao predstavnicima ustaške emigracije u Norvalu, a obećao je da će:

    1. rušiti Jugoslaviju svim sredstvima
    2. kad osvoji vlast u Hrvatskoj, lustrirati Srbe a ne komuniste
    3. provesti pomirbu sinova ustaša i partizana prema programu Maksa Luburića
    4. uspostaviti NDH makar u banovinskim granicama (“Banovinske granice su minimum ispod kojeg se
    ne ide.” govorio je Slobodan Praljak pregovarajući u ime HVO-a sa srpskom i bošnjačkom stranom)

    što je značilo rat.

    Narod nije, ali su zato njegovi “odabranici” slavili puna tri dana, a nije isključeno da će se ta odluka koja je značila samo rat slaviti i dulje, jer hrvatska “elita” zaista ima razloga za slavlje, imaju državu koja im omogućuje blagostanje.

    Samo njima!

    Jer hrvatska država nije država blagostanja za sve, ono opće mjesto za zadovoljavanje potreba i servisiranje stanovništva, jer ona to ovako premrežena korupcijom i kriminalom ne može ni biti, ona služi HDZ-ovoj vrhušci i dijelu njihovih poslušnika i plaćenika bilo kroz sinekure, nezaslužene mirovine ili.ista takva “socijalna zbrinjavanja. .

    Hrvatski narod, koji je sve vrijeme mislio da se Hrvatska osamostaljuje kao odgovor na Miloševićeve uporne zahtjeve za preustroj SFRJ u “modernu” federaciju na principu “jedan čovjek, jedan glas”, a ustvari njeno pretvaranje u unitarnu državu, pri čemu bi (i) Hrvatska izgubila državnost i prestala biti nositelj izvornog suvereniteta, što bi bio ogroman korak unazad, ustvari povratak u “predbanovinsko” doba, hranjen Tuđmanovim floskulama o “ostvarenju tisućljetnog sna” i “stvaranju države”, nije bio u stanju lučiti žito od kukolja.

    Poslušao je Tuđmana kojemu je, jednako kao I ustaškom režimu, KC pružala sav support u organizacionom I materijalnom smislu, prihvatio ratnu opciju, ne pitajući se treba li za osamostaljenje Hrvatske uopće ratovati.

    I rat je prošao, obećanja koja je Tuđman dao u Norvalu, radi miješanja MZ i silnog otpora prema namjeravanom preuređenju Jasenovca (koji je simbolično trebao predstavljati završni čin pomirbe), ostvarena su samo djelomično, ali je Tuđman kroz svoj program “jedinstva vlasti” krenuo uspostavljati Hrvatsku kao nacional-socijalističku državu, pa makar i samo u “avnojskim” granicama.

    Samo smrt ga je spriječila u ostvarenju toga cilja, premda se I MZ gadno narogušila na te ideje “hrvatskog George Washingona”

    Ali vrijeme prolazi, a opijeni i omađijani narod se pomalo budi, pa i svojim odnosom prema proslavi Dana državnosti pokazuje koliko mu je do toga stalo, pokazuje da sve manje vjeruje proglašenim istinama, a ustvari podvalama i floskulama, od “agresije” I “veličanstvenog, opravdanog i pravednog” DR, preko “stvaranja” države, do “branitelja”, gospodarskog čuda” i “regionalne vojne sile”.

    I nije meni čudo da nas premijerka “hrani” “veličanstvenošću” DR, “stvaranjem države” i “braniteljstvom”, ta ona je ispilavljena iz Tuđmanovog inkubatora pokreta-stranke “časnih I poštenih ljudi”, ali me silno čudi sva nekritičnost predsjednika Josipovića, koji je izabran mahom glasovima antifašističke Hrvatske, a danas zanemaruje činjenice, pa i one pravno-političke, uspostavlja nekakav dijalog između fašizma I antifašizma, zauzimajući poziciju ekvidistance između jednog od najvećih zala koja su zadesila čovječanstvo, fašizma I antifašizma kao civilizacijskog dosega I svjetonayornog principa slobodnog pojedinca u slobodnom društvu.

    (S)krenuo je valjda čovjek Tuđmanovim “bespućima” nastavljajući njegovo “grandiozno djelo” ostvarivati pomirbu sinova ustaša i partizanai time pridonositi uspostavi nacional-socijalističke države u srcu Evrope početkom 21. stoljeća.

    Svojim ponašanjem i svojom retorikom on danas, vise nego itko, doprinosi opstanku HDZ-a i njegovom održanju na vlasti.

    Ne želim vise uopće krivicu za njegovo ponašanje pripisivati njegovim savjetnicima, jer baš da oni i jesu isključivi kreatori njegovih govora i izjava, samo maloumni čovjek to već dosad ne bi shvatio.

    Progovara on tako o “kapi partizanki kao simbolu mira i ljubavi”, a potom kao bez pameti odlazi na Bleiburško polje i na mjestu konačnog sloma tzv. NDH polaže vijenac “nevinim žrtvama”.

    O braniteljima će kao o “našem ponosu”, a Sačić mu izvodi svoje crnokošuljaše protestirajući, ne protiv presuda generalima, nego uopće protiv suđenja počiniteljima gnjusnih zlodjela iz redova braniteljske populacije, a iz istih redova su mu i "mjeritelji visine kukuruza" i ne samo povodom "gay pride" i ne samo u Splitu

    Evo ga na proslavi Dana antifašističke borbe, gdje uz bok onima koji su krenuli u borbu protiv okupatora i za svijet protiv fašizma, stavlja one koji su krenuli u “obranu Hrvatske od agresije”, zaboravljajući da su ti bili načičkani znakovljem koje su nosili neki drugoi “borci” iz 2. Svjetskog rata, borci kojima na kraj pameti nije bilo da se bore protiv okupatora, a još manje protiv fašizma, jer su i sami bili fašisti.

    A onda će nam povodom dana državanosti “otvarati oči” s “najboljima između nas” koji su uzeli oružje i krenuli u "obranu od agresije" i “stvarati državu”.

    A ja se eto nikako ne mogu složiti da su ti glavaši, merčepi, trusići, zadre, katići, norci, oreškovići, grandići, brodarci, milankovići, bošnjaci, “heroji” Paulin dvora, Pakračke Poljane, Lore, Kerestinca, Paviljona 22 na ZV, pripadnici HV koji su opustošili Krajinu polije “Oluje” … bili najbolji među nama.

    Ne pristajem da među najbolje među nama svrstavam jednako Tuđmana kao i Šuška ili Vukojevića, ali i mnoge druge znane i neznane koji su nam zapovijedajući zločine, potičući ih ili ih i sami čineći “branili domovinu i stvarali državu”.

    Pitam se treba li čovjeku s “vrhunskim pravnim obrazovanjem” netko objasniti kako se nije radilo ni o kakvoj okupacii ili agresiji na Hrvatsku, već se radilo o napadu hrvatskih paravojnih snaga na jedinu legalnu oružanu silu, a kroz te napade, napadu na Jugoslaviju, kako to lijepo u svojoj knjizi kaže Josip Boljkovac.

    Ili da upitam čovjeka s “vrhunskim pravnim obrazovanjem”, sve da se i radilo o agresiji i okupaciji, brani li se domovina i stvara li se država zločinima?

    Ili može li se govoriti o najboljima među nama kad su toliki osuđeni za najteža zlodjela, kad se mnogima sudi, a mnogima će se još suditi?

    Neke je samo smrt oslobodila od sudskih procesa.

    Onda, čovjek s “vrhunskim pravnim obrazovanjem” prvo obrazloženje presude Gotovini i Markaču proglasi političkim zaključcima, a potom izjavljuje da on “političke zaključke Haaške presude ne prihvaća”, sve na tragu zalaganja za hrvatsku kao državu vladavine prava, nedajbože da bi on komentirao nepravomoćne sudske presude.

    Ako tome dodamo njegovo ponašnje prema susjednoj BiH, koje Slovenci izjednačavaju s Tuđmanovim, eto vam čovjeka kojemu će izgleda uspjeti ono što Tuđmanu nije; provest će pomirbu prema Luburićevoj “recepturi” i uspostaviti nacional-socijalističku državu u srcu Evrope u 21. stoljeću.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  7. #7
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Dogovor? Svakako!





    Dokumentarac je zanatski dosta dobro napravljen uz poštivanje faktografije, dosta dobro ukomponirani svjedoci i komentatori iako možda ne baš najkompetentniji, ali tu je već pitanje tko je htio pred kamere, tko ne, ključni igrači nisu više na životu, a oni kojima se sudi nisu smjeli.
    Tako da danas jedini živući svjedok koji je znao sve detalje, general Jovica Stanišić, nije svjedočio, premda je pitanje bi li i on rekao punu istinu, obzirom na to da bi ga neki detalji mogli teretiti na sudu.
    Puno toga mogao je reći Blagoje Adžić, pa general M. Kukanjac ..., što bi se možda razlikovalo od onog što je napisao Veljko Kadijević ...

    Eh da, napisao sam ja genezu postanka Franje Tuđmana, njegovo poslanje i obaveze prihvaćene u Norvalu kao nepoznati ili manje poznati detalj, a Miloševićev uspon je svima jako dobro poznat.
    Zanimljivo je da o tome nitko ne govori, ali niti je S. Milošević bio srpski nacionalist, niti je F. Tuđman bio hrvatski, oni su obojica bili samo i isključivo karijeristi, koji su vrlo vješto uzjahali svaki svoj ekstremni nacionalizam, pothranjivali ga i na njegovim krilima, na principu "krvi i tla", osvojili vlast.
    A kad su jedan i drugi osvojili vlast, poduzimali su sve da se na vlasati što duže održe i da vladaju sami i u stilu diktatora, jedan i drugi potpuno "izliječeni" od bolesti zvane demokracija.

    Svoje namjere, pogotovo one prema Srbima u Hrvatskoj, Tuđman iznosi prijateljima, implicite ih artikulira na Saboru HDZ-a, sasvim su jasno i nedsvosmisleno artikulirani već na predizbornim skupovima HDZ-a, a poslije preuzimanja vlasti na Srbe u Hrvatskoj, izluđene već velikosrpskom propagandom, se uz otvorenu ustašku retoriku kreće "džonom", nagovještavaju im se "guste magle", "drine", izgoni ih se s posla, iz stanova i iz života ("trojke"), okrivljujući ih za sve nedaće kroz koje je prošao hrvatski narod od "stoljeća sedmog".
    Odgovor srpske strane nije trebalo dugo čekati, "kninskom pobunom" počela je "balvan revolucija", koju Tuđman niti u jednom pogledu ne pokušava zaustaviti, već svojom retorikom i postupcima zapravo potiče njeno širenje.

    Ne ulazeći u događanja u Petrinji, Glini, Pakracu, ostavljajući po strani i "krvavi Uskrs" i "putujući cirkus" i ulogu JNA koja se u početku sukoba postavljala kao tampon između hrvatske policije i paravojske s jedne strane i srpske paravojske s druge, onemogućavajući žešće sukobe, na političkom planu je vrlo burno i iz dana u dan sve napetije.

    U takvom ozračju dolazi do sastanaka Tuđmana i Miloševića, prvo u Karađorđevu 25. 03. 1991., a potom i u Tikvešu 15. 04. 1991., sastanaka koji su i danas obavijeni velom tajnosti, jer s njih nisu objavljena nikakva priopćenja za javnost niti su ikad objavljeni transkripti ili zvučni zapisi.
    Ali formiranje komisija za razgraničenje u BiH, koje su vodili Z. Lerotić i S. Avramov, Tuđmanove izjave najbližim suradnicima, pa i njegovu najavu da je “sve dogovoreno i da će Hrvatska biti veća nego ikad”, te razvoj događanja na terenu, Sporazum Boban – Karadžić, iseljavanje Srba u BiH iz onih područja koja trebaju pripasti Hrvatima i Muslimanim, iseljavanje Hrvata iz područja koja trebaju pripasti Srbima i Muslimanima, te izgon Muslimana iz područja koja trebaju pripasti Srbima i Hrvatima, upućuje na to da je tamo dogovoreno nešto značajno, ustvari pokrenut je projekt pd naslovom "Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija" što je bio eufemizam za uspostavu etnički čišćih Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun susjedne BiH.
    Kao sredstvo za provođenjue projekta dogovoren je rat, jer se bez rata BiH nije mogla dijeliti, a ne mogu se ni izagnati velike grupe ljudi, pogotovo iz ruralnih krajeva, samo rat proizvodi dovoljno straha da natjera u izbjeglištvo, u potragu za "lukom spasa" i takve ljude izuzetno vezane za svoja ognjišta.

    Zanimljivo je pritom da se Srbi u BiH prilično disciplinirano iseljavaju s onih područja koja prema dogovoru trebaju pripasti Hrvatima ili Muslimanima, dok Hrvati to vrlo nevoljko čine pogotovo se to odnosi na Srednju Bosnu, pa tako Hrvate iz Kaknja i Vareša HVO nasilno evakuira.

    Nadalje Srbi "izgone" Hrvate iz banjalučke regije tek poslije “Oluje” kad su im Srbi svojim iseljenjem “otvorili” prostor u Krajini.

    O svim oblicima suradnje hrvatskih vlasti sa srpskom stranom u BiH, od kupovine oružja, preko opskrbe naftom i drugim robama, početku rata s Muslimanima itd., rečeno je i napisano dovoljno, tako da je svakom iole pismenom jasno da se takve stvari u uvjetima rata i neprijateljstva ne rade.

    Čak ni kontroverza oko izjašnjavanja bosanskih Hrvata na referendumu o osamostaljenju BiH nije kontroverza.

    Naime Tuđman je prvobitno odlučio da se hrvatski korpus u BiH ili suzdrži od izlaska na referendum ili da glasa protiv osamostaljenja BiH zajedno s tamošnjim Srbima, u tom smislu HDZ BiH djeluje vrlo intenzivno, a onda petnaestak dana prije održavanja referendum dolazi do kopernikanskog obrata; Hrvati u BiH trebaju glasati zajedno s Muslimanima za osamostaljenje BiH. Sad se svi iz hrvatskog korpusa, a posebno KC, upiru ljude, koje su uvjerili da trebaju glasati protiv, nagovoriti da glasaju za.

    Zašto?

    Pa zato što je Tuđmanu puklo pred očima da ukoliko referendum u BiH padne, BiH ostaje u krnjoj Jugoslaviji i od njene podjele ništa.

    Ovako glasovima Muslimana i Hrvata referendum prolazi, BiH proglašava samostalnost, Hrvatska je prva priznaje, a istodobno Tuđman “radi zaštite tamošnjih Hrvata” šalje HV u Bosansku Posavinu i krvavi pir u BiH počinje.

    Od svih sugovornika iz dokumentarca najbliži razumijevanju suštine događanja u backgroundu je Ž. Puhovski, svi ostali previđaju ono što je suština a odvijalo se u pozadini, da se "Vlasi ne dosjete", jer malo bi bilo onih Hrvata i Srba koji bi ratovali da su znali za što u stvari ratuju.

    Malo Hrvata iz Hrvatske ratovalo bi za izgon Srba iz Hrvatske, a usudim se reći nijedan za podjelu BiH.

    Nijedan Srbin iz Hrvatske ne bi ratovao za to da se Srbe iz Hrvatske preseli na Kosovo.

    A izgon Srba iz Hrvatske je glavni cilj rata u Hrvatskoj!

    Tuđman ih ne želi, on je najavio da će “nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske”, a Milošević to zna, njemu ti Srbi trebaju da ih naseli na Kosovo i da tamo, dovodeći koju stotinu tisuća razbiješnjelih Srba, dodatno zaoštri situaciju, kako bi onda mogao koristiti represiju u cilju “spašavanja Kosova za Srbiju”.

    Milošević, na tom programu “spašavanja Kosova za Srbiju”, zato što tada nije postojao jedan Srbijanac koji je o Kosovu mislio drugačije, homogenizira Srbijance i dobiva njihove glasove na izborima.

    On gubi izbore, vlast i moć tek kad mu je MZ oduzela Kosovo.

    Griješe i oni koji misle da je Milošević u početku sukoba kontrolirao JNA, on je kontrolu nad onim što je od JNA ostalo preuzeo tek nakon Kadijevićeve ostavke, a tada je rat u Hrvatskoj već završio i prema Sarajevskom sporazumu JNA je napustila Hrvatsku.

    Otkad je Milošević preuzeo JNA nijedan njen vojnik nije više kročio na hrvatsko tlo.

    I time je tvorno pokazao da on teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj nema.

    Dakle tijek događanja, prije i poslije sastanka u Karađorđevu, intenzivna neposredna i posredna komunikacija, način ophođenja i oslovljavanja dvaju rodonačelnika svaki svojeg ZZP, su sigurni pokazatelji postignutog dogovora o ratu kao sredstvu za postizanje cilja, a to je uspostava etnički čišćih Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun susjedne BiH.

    Samo intervencija MZ spriječila je da dogovor Milošević – Tuđman ne bude u potpunosti sproveden u djelo, jer prema sporazumu iz Daytona Hrvatska nije u “banovinskim” granicama i RS nije dio Srbije, ali prostori u BiH su etnički očišćeni, a Srbi iz Hrvatske iseljeni.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  8. #8
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Još jedan uspješni "bijeg"!

    Ona zavezanih očiju pomalo dolazi do svojedobno „ključnih igrača“, stvarnih gospodara života i smrti na bivšim jugoslavenskim prostorima, onih koje se samo radi njihovog izgleda može nazvati ljudima, jer ničeg ljudskog u njima bilo nije.

    Do nekih je prije ove zavezanih očiju stigla ona s kosom, „pokosila ih“ i spasila od nedaća sudskog procesa ili ih povela sa sobom prije njegovog završetka.

    Neki su opet već u ratu „pokošeni“, a drugi su stradai u obračunima sa sebi ravnim „ljudima“.

    Uspješno su prije suda i suđenja, pa čak i samog uhićenja, „pobjegli“ Franjo Tuđman i Gojko Šušak glavni nositelji svih hrvatskih zala, za koje danas više nitko ne sumnja da bi bili glavne hrvatske vedete u den Haagu.

    Ovako nisu, pa im pacijenti, „ljudi“ kakvi su i sami bili, pozivajući se na presumpciju nevinosti, mogu podizati spomenike i po njima imenovati ulice i trgove

    Tako su u den Haagu „pokošeni“ kontroverzni Slavko Dokmanović, predsjednik SO Vukovar prije „oslobođenja“, a njegov gradonačelnik poslije, bilo bi lijepo znati zašto Marin Vidić Bili nije htio svjedočiti kao svjedok Tužiteljstva u procesu protiv njega, pa onda Milan Babić, koji se ipak stigao i pokajati i ispričati za zlo čijim je pokretačem bio.

    Kraj suđenja i presudu nije dočekao niti otac svega zla na području bivše SFRJ, Slobodan Milošević, on je također uspješno „pobjegao“ ispod jurisdikcije suda kojeg ionako nije priznavao.

    Postavlja se pitanje može li se i njega, radi principa presumpcije nevinosti smatrati nevinim i mogu li se po njemu imenovati ulice i podizati mu spomenike, jer ne treba smetnuti s uma da i u Srbiji ima „ljudi“ kao što su ovi naši, a Milošević nije osuđen, pa čak ni nepravomoćno. Onda je valjda nevin kao i Tuđman!?

    Ona s kosom omogućila je pravodobni „bijeg“ i Blagi Zadri, koji bi kao najprilježniji Merčepov suborac u procesu „stvaranja države“ teško izbjegao suđenje za sva ona „herojska djela“ koja je počinio u Vukovaru.

    Tako će Blago Zadro ostati neupitni heroj iako se radi o čovjeku za kojega možemo reći da je svojim „preuzimanjem odgovornosti“ za napade na JNA u procesu rušenja Jugoslavije, a ne stvaranja hrvatske države, potpisao smrtnu presudu Vuikovaru.

    Pravodobno je „pobjegao“ i Željko Ražnatović Arkan, presudili mu „ljudi“ kakav je i sam bio, jer valjda ni u njegovom slučaju nitko ne sumnja da bi ga se radi njegovog karitativnog djelovanja dohvatio ili sud u den Haagu ili specijalni sud u Beogradu.

    I evo nam sada najnovijeg „bjegunca“, Đure Brodarca, ona s kosom posjetila ga je u pritvoru u Osijeku.

    Radi njegovog nenadanog „bijega“ uzbunili su se duhovi na hrvatskoj javnoj i politčkoj sceni, od dičnog Andrije Hebranga, koji će u knjigu žalosti napisati kako „Hrvatska ne ide u dobrom smjeru“, obrazlžući taj svoj stav, a kako bi drugačije nego lažju, da „Hrvatska u daleko većem broju sudi onima koji su je branili nego onima koi su je napadali“, sugerirajući da Brodarca nije ni trebalo procesuirati bez obzira na sva zlodjela počinjena u zoni njegove odgovornosti.

    No nije Hebrang usamljen, tu su i jurišnici HDSSB-a, pa brojne udruge proizašle iz DR koje se ne libe prozivati državu za smrt Đure Brodarca.

    I ne samo prozivati, nego i direktno optuživati da je on ubijen u pritvoru.

    Zanimljivo je da se pritom svi prema Brodarcu odnose kao prema nekome tko je eto sudjelovao u prometnom udesu bez posljedica, a on je osumnjičen radi „stvaranja države“ na način da je naređivao počinjenje nasilja ili poticao na zlodjela pri čemu su stradale stotine mahom nevinih judi.

    Kao Glavaš, kao Merčep, kao Norac i brojni drugi i Đuro Brodarac je „stvarao hrvatsku državu“ rušeći Jugoslaviju svim sredstvima i lustrirajući Srbe lišavajući ih imovine i života, onako kako je to onaj drugi „bjegunac“ dogovorio u Norvalu.

    Zato mu brojni plakati izražavaju silnu zahvalnost „za sve što je učnio za Hrvatsku“, a ona s kosom nije mu dala prilike da svoj „stvaralački zanos“ obrazloži pred sudom i dokaže svoju nevinost, već ga je učinila „bjeguncem“.

    Šteta!
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  9. #9
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    Ono što je najžalosnije u svemu je činjenica da je termin "general" postao u očima javnosti sinonim za "posilni hdz-a"
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  10. #10
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Nema ničeg spornog ...

    ... u antifašističkom karakteru ustanka u Srbu 27. srpnja 1941.

    Jučer, 27. 07. 2011., polaganjem vijenaca pred obnovljeni spomenik antifašističkom ustanku u Srbu je svečano obilježena 70. obljetnica antifašističkog ustanka.

    Neki prekrasni ljudi koji potiču iz istog onog miljea koji njeguje ideologiju koja je iznjedrila „Maksove mesare“, a sami sebe zovu Autohtona stranka prava, trudili su se iz petnih žila ometati i omalovažiti svečani skup.

    Dan prije drugi neki prekrasni ljudi iz istog miljea, a sami sebe zovu HSP, održali su na istom mjestu svoj skup i položili pred istim spomenikom vijence za „dvije tisuće žrtava koje su stradale u četničkom pokolju nakon ustanka 27. srpnja 1941.“

    Gdje li samo nestadoše prekrasni ljudi iz istog tog miljea koji sami sebe zovu HČSP i oni njihovi koalicijski partneri koji se zovu HSPAS, čudim se da bar predstavnici HČSP nisu došli, jer oni su se već specijalizirali za ometanje antifašističkih okupljanja.

    Iz tog istog miljea dolazili su nam brojni prekrasni ljudi koji su pronosili „slavu hrvatstva“ diljem svijeta poput M. Hrkača, M. Barešića, Z. Bušića, F. Gorete, „Bugojanaca“ ... iz tog miljea dolaze i brojni predstavnici „Josipovićevog ponosa“ poput B. Glavaša, T. Merčepa, B. Zadre, T. Oreškovića, V. Katića, M. Norca ... i mnogih znanih i neznanih koji su nas silno zadužili „stvorivši nam državu“. Zločinima i pljačkom! Zato se valjda Josipović toliko i ponosi njima.

    Ipak nemojmo gubiti iz vida da je pretjerana tolerancija prema netolerantnima norveškog društva i države dobrim dijelom krivac za zločine onog monstruma, pa me ne bi čudilo da se i u Hrvatskoj iz redova ovih prekrasnih ljudi ne oformi jedna „snažna osobnost“ i malo automatskom puškom i minma "pročisti" ovo društvo sklono toliko im mrskom antifašizmu.

    Osobno mislim da su se i u Srbu na prosvjedu, koji je protiv „proslave Dana četničkog ustanka“ organizirala Autohtona stranka prava, okupili uglavnom besposličari s visokim nezarađenim mirovnama, jer ne znam nikog drugog tko bi bio spreman na takav način trošiti svoje vrijeme i novac.

    A što se pak ustanka 27. srpnja 1941. u Srbu tiče, povijesne činjence govore da su ga organizrali komunisti motivirani vlastitim revolucionarnim zanosom ali i radi zaštite srpskog stanovništva od ustaškog genocida.
    Taj ustanak niti su vodili niti organizirali četnici kako nam pokušavaju servirati nekakav Tomašević ili „povjesničar“ Josip Jurčević, također prekrasni ljudi koji ideološki pripadaju istom miljeu kao i prosvjednici, miljeu koji njeguje ustaštvo, tu hrvatsku inačicu fašizma.
    Izraziti antifašistički karakter ustanka u Srbu, promatrano s aspekta ukupnosti 2. Svjetskog rata, ne može narušiti niti moguće marginalno sudjelovanje ponekog četnika u njegovom pokretanju.
    Zato 27. srpanj 1941. nije kao datum početka masovnog antifašističkog ustanka ni po čemu sporan ili kontroverzan, kako to vole reći osporavatelji, činjence ih demantiraju.

    Inače, točno je da je 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovan Sisački partizanski odred i taj dan se u RH slavi kao Dan antifašistčke borbe, ali je jednako točno i to da je masovni antifašisički ustanak počeo u Srbu 27. Srpnja 1941.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

View Tag Cloud

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts