+ Reply to Thread
Page 9 of 9 FirstFirst ... 7 8 9
Results 81 to 89 of 89

Thread: Feniksov kutak

  1. #81
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Tko ima pravo na čuđenje? I

    „“U suvremenoj hrvatskoj državi nisu na pravi način vrednovani svi aspekti nastanka, postojanja i propadanja NDH. Na neki način je NDH danas sastavni dio hrvatske nacionalne svijesti. Hrvatska nikome nije isplatila ratnu štetu niti se ispričala pogođenim državama i nacijama.

    Ta tvrdnja izrečena je na 13. sjednici Državnog savjeta, slovenskog predstavničkog tijela, koje zastupa socijalne, gospodarske i lokalne interese, na kojoj se raspravljalo o prijedlogu zakona o ratifikaciji protokola o pristupu Hrvatske NATO-u.

    Hrvatskim vlastima bi ovo trebala biti zadnja opomena da je koketiranje s ustaštvom najneisplativija kategorija, i da bi prema tom fenomenu u hrvatskom društvu trebao postojati odnos nulte tolerancije.“

    http://feniks.bloger.hr/post/tko-ima...e/1202512.aspx

    Eto nas na jučerašnjoj (22. 04. 2012.) komemoraciji u Spomen području Jasenovac povodom 67. godišnjice proboja preživjelih logoraša iz tog koncentracijskog logora vrli predsjednik Republike podučava kako se u hrvatskim školma ne poučava povijest 2. Svjetskog rata na istinit način:

    U našim udžbenicima nije napisana prava istina o tome što se događalo u 2. Svjetskom ratu, a ovdje su danas ljudi koji to mogu izmijeniti!“ sugerirajući time valjda da bi koalicijska vlada mogla pokrenuti proces izmjene uđbenika povijesti u hrvatskim školama.

    Da bi od toga možda i moglo biti nešto govore i riječi Z. Milanovića, koji je između ostalog rekao:

    Ljudi koji su danas došli ovdje ili gledaju na televiziji imaju o Jasenovcu čvrste i jasne stavove, ništa što mi kažemo neće njihovo mišljenje promijeniti, ali oni koje moramo educirati su mladi koji idu u školu ili su upravo izašli iz škole. Oni moraju učiti o ovakvim mjestima, znati što se ovdje događalo i što je dovelo do ovoga i da se to nikad više ne smije dogoditi.

    Samo problem je u tome da smo se mi u periodu otkad nam je „hrvatski George Washington“ „podario“ državu naslušali glagoljanja o hrvatskom antifašizmu i ne samo na komemoracijama u Jasenovcu, da bi isti ti koji su se zaklinjali u svoj i hrvatski antifašizam, dvadesetak dana kasnije pohrlili na Bleiburško polje komemorirati nekim drugim „žrtvama“.

    To su činila i obojica predsjednika, pridonoseći svojim nepromišljenim postupcima da u uđbenicima povijesti u hrvatskim školama piše ono što piše, ali sigurno da istina o 2. Svjetskom ratu ne piše.

    Zato oni i nemaju pravo na čuđenje i zgaražanje nad tim što u hrvatskim uđbenicima povijesti piše.

    Onaj tko iskreno želi da hrvatska mladost uči istinu o 2. Svjetskom ratu, neće na Bleiburškom polju polagati vijence „nevinim žrtvama“, ali neće ni ubuduće službeno u ime RH komemorirati „žrtvama Križnog puta“, jer onaj tko to radi ili bude radio negira žrtve ustaških logora smrti, samim tim činom negirajući i hrvatski antifašizam i istinu o 2. Svjetskom ratu.

    O da, rekao je Z. Milanović i još nešto (između ostalog):

    Bilo je to bratstvo i sa Srbima, koji su u tom ratu bili najproganjaniji.

    Samo, gdje je bio i što svoj glas u zaštitu Srba nije podigao onda kad je Tuđamanov režim „džonom“ krenuo na njih ispunjavajući obaveze koje je preuzeo u Norvalu?

    Što bar sada ne progovori o Tuđmanovim lažima o „ropskom“ položaju Hrvatske u SFRJ, ma ne radi obnove federacije, već radi obrane istine i o tome kako je bio „srećan što mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka“?

    Što bar sada, kad je u poziciji, tvorno ne olakša porvatak onim izbjeglim Srbima koji se žele vratiti u Hrvatsku?

    Što ne reagira i na uporne laži koje širi javna televizija pa i takvim uratcima poput serijala „Jugoslavenske tajne službe“

    Što ne reagira na klerofašizam KC i njeno postavljanje kao političkog partnera vlasti?

    Da, propustili su komunisti izvršiti deustašizaciju hrvatskog društva, po uzoru na denacifikaciju provedenu u Njemčkoj, naivno vjerujući da će njihov rad na obnovi i izgradnji zemlje zapaziti i dojučerašnji ljuti neprijatelji i ideološki protivnici i prestati s promocijom fašizma.

    A s fašizmom se dijalog ne uspostavlja, fašizam se ne popravlja, njega se ruši svim sredstvima.

    Pitam se što bi bilo od Njemačke da nije provedena ona sveobuhvatna, surova i brutalna denacifikacija njemačkog društva i da je dopuštena relativizacija svega i svačega, bez jasne osude nacizma i da se KC u Njemačkoj nije ispričala za svoje grijehe, nego nastavila tražiti „dobre strane“ nacističkog režima i nasrtati na antifšizam?

    Dakle za razliku od Njemačke u Hrvatskoj deustašizacija nije provedena, a Crkva u Hrvata je i danas najveći promotor fašizma.

    Možda je nastupio trenutak da se propušteno ispravi, provede deustašizacija na način da se iz vlasti, iz odgojno obrazovnog sustava, ali i iz kulturnih i javnih ustanova, pogotovo s HRT, uklone zagovaratelji i promotori ustaštva, a da se KC pa makar i prijetnjom raskida ugovora s Vatikanom, čiju reviziju treba što prije napraviti, natjera da se javno i nedvosmisleno odrekne ustaštva i ispriča za svoju prilježnu suradnju s ustaškim režimom.

    Ne, time što kažem da je možda nastupio trenutak, ja ne mislim da je to ova vladajuća struktura kadra provesti, pitanje je jel' kadra provesti i nužne izmjene u nastavi povijesti, a kamo li što drugo, jer čim trkeljaju o „komemoracijama duž postaja Križnog puta“, nemaju šanse za uspjeh.

    Još jedamput, bez istinske borbe protiv fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima, moguće je svašta, pa i poučavanje povijesti koja ne predstavlja istiniti prikaz povijesnih zbivanja, ali oni koji ne čine ništa na suzbijanju fašizma, nemaju pravo ni na kakvo čuđenje.
    Last edited by Feniks; 23-04-12 at 15:55.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #82
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Nakaradna shvaćanja nakaradnih ljudi III

    Zaista nije problem ako tko među nama, malim ljudima, ima shvaćanja, koja uvelike odudaraju od zdravog razuma, jer ta shvaćnja mogu uglavnom štetiti samo njima, problem je, međutim, kad takva shvaćanja imaju ljudi koji kao predstavnici vlasti vode narod i državu, onda njihove nakardne odluke i postupci, koji su posljedica njihovih nakaradnih shvaćanja, mogu imati i imaju teške posljedice po čitavo društvo.

    Ako trojici “gorostasa” političke i ine misli u Hrvata, Z. Milanoviću, I. Josipoviću I B. Špremu dodamo R. Čačića i S.Linića, dobivamo pet vrhova pentagrama kao simbola vražjeg posla.

    Zoran Milanović nikako da se dosjeti zašto se je toliko grčio da se dočepa vlasti, kad sad očito ne zna što bi s njom, slične muke muče i “pravednika” s Pantovčaka koji je jedino siguran u “opravdani, pravedni i obrambeni rat” i one koji su nas “oslobodili”, kojima se on tako “ponosi”, a za ovim dvojcem korifeja izvršne vlasti, od kojih je jedan svemoćan, a drugi nemoćan, ne zaostaje ni zakonodavni Boris Šprem koji će nam priopćiti u svojoj čestitci povodom 1. svibnja, kako je težak položaj radnika danas posljedica kriminalnih radnji u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije, više niti u šali ne spominjući da bi se vlast, koje bi on trebao predstavljati zakonodavni zamašnjak, možda mogla konačno malo pozabaviti tim pretvorbeno-privatizacijskim kriminalom, kad je već zakonski riješeno da ta (ne)djela ne zastarijevaju …

    Vladajući to izgleda kane prepustiti nekom drugom negdje u neodređenoj budućnosti.

    Za svog prvosvibanjskog boravka na Rijeci Z. Milanović nam poručuje da će na mjestu svake upropaštene tvornice on i njegovi pajde izgraditi novu, jedino nije rekao hoće li ta nova biti možda i ljepša i starija od one uništene!?

    O da, sad već nisam siguran jel' samo nakaradni čovjek ili je u pitanju nešto nešto malignije, nas poučava, povodom prvosvibanjskih sindikalnih prosvjeda i najavljenih “žutih kartona” njegovoj Vladi, da prolaznu i neprolaznu ocjenu Vladi ne daju sindikati, nego je daje biračko tijelo svake četiri godine, što znači da on zaista misli nepodnošljivom lakoćom vladanja, po principu kreni-stani, imenuj-razriješi, odluči-opozovi, vladati pune četiri godine i da ne postoji varijanta da ga se u tom naumu onemogući i puno prije toga roka!? Eno u Rumunjskoj je u dva mjeseca pala već druga vlada. i jednu i drugu srušila je “ulica”. Ne možeš, ne znaš, odlaziš odmah, kakve četiri godine i zašto bismo to trpjeli tako dugo?

    Uslijed svojih nakaradnih shvaćanja, nakaradni čovjek Zoran Milanović bavi se i nekim stvarima koje su u najmanju ruku upitne sa stajališta pozitivne političke prakse, naime Vlada je na tajnoj sjednici praktički opozvala odluku Vlade J. Kosor kojom je ona, radi uspješnog okončanja prijepora sa Slovenijom, prihvatila obavezu da se pitanje štednih uloga hrvatskih štediša kod LB rješava iz sukcesijske mase.

    Na sastanku u Varšavi slovenski premijer Janša pokušava od Milanovića dobiti pojašnjenje, a ovaj ga odloptava prešućivanjem pitanja. Janša bijesni, obavještava o tome EU i najavljuje Hrvatskoj nove neprilke na njenom putu ulaska u EU. Čeka li nas opet grčenje i iscrpljivanje u mukotrpnim pregovorima sa Slovencima, nakon što je Kosorica uspješno okončala ono što je Sanader tako uporno činio nerješivim problemom?

    Znači nakarade mogu bez problema opozvati preuzete obveze bivše Vlade, ali ne mogu pokrenuti pitanje revizije sramnih ugovora RH sa Svetom Stolicom!?

    Hrvatska “velika trojica” će, kako nas uvjeravaju, nakon svih zaklinjanja u antifašizam i osude fašističkih zvjerstava i instituicionaliziranih zločina kvislinga na kommemoraciji u Jasenovcu, radi zauzimnja pozicije ekvidistance između fašizma i antifašizma, ja drugog razloga ne vidim, položiti vijence i odati počast “nevinim žrtvama” u Teznom kod Maribora, ne više na Bleiburškom polju, jer su nakon više od dva desetljeća doznali da tamo nije bilo nikakvih, pa onda ni nevinih žrtava.

    Sad pentaju o Bleiburgu kao “simbolu stradanja”, koga drugog osim kvislinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH?

    Nema više, kako rekosmo, saborskog pokroviteljstva svakogodišnjem ustaškom okupljanju na Bleiburškom polju, ali organizatorima ustaškog derneka, na čelu s pravomoćno osuđenim ubojicom Božom Vukušićem ostaju saborski novci, bar za ovu godinu, a za dalje bi se trebale pobrinuti dvije politički “najnaprednije” hrvatske županije, a mogla bi uskočiti i antifašizmu jednako “sklona” Crkva u Hrvata.

    Dakle “trojac iz snova” će 15. svibnja ići u Tezno zato što su tamo, kako je kazao Milanović, "prave žrtve likvidacije". Rekli mu jurčevići!

    “Kao hrvatski premijer osjećam obvezu da izrazim svoje poštovanje i pijetet prema ljudima koji su ondje likvidirani i to u tisućama. Idemo na Tezno jer je ondje stratište koje ima i stvarnu i simboličku težinu. Bleiburg možda za nekoga ima simboličku težinu, ja to mogu prihvatiti, ali to nije mjesto na kojemu se komemoriraju žrtve.”

    Jedinu obavezu koju Milanović ne osjeća je obaveza prema onima desetinama milijuna ljudi koji su položili svoje živote za svijet bez fašizma, jer polažući vijence u ime službene Hrvatske “nevinim žrtvama”, jučer na Bleiburškom polju, sutra kod Teznog, pljuje po grobovima onih koji su se protiv fašizma borili ne dočekavši svijet bez fašizma.

    Danas, kad je antifašizam svuda prihvaćen kao neupitna vrijednost i civilizacijski doseg, naš državni vrh ide odavati poštovanje i izraziti pijetet onima koji su se borili na strani okupatora, nacista i fašista, onih koji su počinili monstruozne zločine i radi tih zločina bili kažnjeni smrću, neovisno bilo to u okviru pravnog sustava ili izvan njega. Neovisno i o tome je li među njima bilo i Hrvata, pa i onih koji su pali radi čina bezobzirne osvete ili retalijacije antifašističkih boraca.

    Tu jednostavno nema nikakvih djela institcionaliziranog zločina za koji je odgovorna hrvatska država uspostavljena kao rezultat antifašističke borbe, što stoji i u preambuli ustava RH.

    Ne mogu si zamisliti da npr. francuske vlasti, pripadale lijevoj ili desnoj političkoj opciji, organiziraju, budu pokroviteljem ili financiraju “izražavanje poštovanja i pijeteta” kolaboracionistima ili užnonicima “višijevske” Frncuske, kažnjenim smrću bilo u okviru pravnog sustava ili izvan njega.

    Dakle, ni jučer na Bleiburškom polju, niti sutra kod Teznog ili na bilo kojoj drugoj “postaji” “Križnog puta” službena antifašistička Hrvatska nema što tražiti.

    Nakaradna shvaćnja, nakradnog čovjeka Ive Josipovića, o tome kako je on ne samo predsjednik RH nego i “predsjednik svih Hrvata”, tjeraju ga da vodi nakaradnu politiku prema BiH, koja je nastavak pogubne politike Franje Tuđmana. To traženje “trećeg entiteta” je puhanje u rog M. Dodika i daljnje udaljavanje tamošnjih Hrvata od održivog riješenja njihovog statusa, što je odavno moglo biti obavljeno, da su tamošnji Hrvati makar samo pokušavali svoje probleme rješavati u Sarajevu, umjesto u Zagrebu, gdje ih niti hoće niti mogu riješiti.

    A taj status “predsjednika svih Hrvata” valjda ga goni i da bude predsjednik fašista u hrvatskim redovima, što ga sili da plazi po stratištima “nevinih” fašista iz 2. Svjetskog rata “izražavajući im poštovnje i pijetet”, ta zaslužili su kao apsolutno najvjerniji nacistički sluge.

    Četvrti vrh pentagrama, R. Čačić koji, kadrovskim rješenjima i prevljivnjem svih troškova “zdravljenja” hrvatskog gospodarstva, iz nas istjeruje socijalizm i podučava nas da manje telefoniramo, kako bismo mogli plaćati skuplju struju i plin, jer on nije valjda podobnike doveo na čelna mjesta javnih poduzeća da oni u tim poduzećima provedu restrukturiranje ili ih bar osposobe za uspješno poslovanje, već da zbrine stranačke poslušnike i podobnike. Nije on npr. doveo Z. Koračevića na čelo HEP da se, između ostalog, pozabavi silnim gubicima struje u mreži za koje kažu da su veći od sve struje koju HEP dobiva iz NEK-a, jer on objektivno o tome pojma nema. Možda bi u toku mandata i mogao ponešto naučiti o tome, samo HEP ne treba na svom čelu nekoga tko će učiti kako se upravlja nacionalnom elektroprivredom, on treba čovjeka koji je podjednako jak i na stručnom i na upravljačkom planu. Nije svojedobno posrnuli američki div Chrysler doveo Lee Iaccoccu da bi se on tamo učio, već je doveo jakog i iskusnog managera da on uči druge i povlači prave poteze.

    Od nakaradnog čovjeka nakaradnih shvaćanja bismo na kraju mogli doživjeti i to da nas, nakon što nas kroz poskupljenja svega živog, naravno uz očuvnje tečaja kune, dovede na prosjački štap, poduči kako su onome kome se stanje stvari u Hrvatskoj ne sviđa, vrata širom otvorena i da uvijek iz Hrvatske može otići.

    Peti vrh pentagrma, S. Linić, zaboravlja valjda da je upravo on bio ključna osoba pri prodaji 25 % INE MOL-u za pola milijarde USD, iako je već u tom momentu INA imala u Siriji naftna polja čija je vrijednost tada bila procijenjena na 23 milijarde USD. INA je prodana, usprkos protivljenju razumnih ljudi da se radi o “obiteljskom srebru” koje ne valja prodavati i već tada izgubljena za Hrvatsku, Sanaderovi kasniji marifetluci su samo šlag na tortu.

    Danas, nakon saznanja da MOL nije poštovao svoje ugovorne obveze i da uopće ne uvažava hrvatsku državu kao vlasnika 45 % ININIH dionica, nakaradni čovjek nakaradnih shvaćanja poručuje, prijeteći zapravo praznom puškom, da će “Mađari budu li htjeli rat oko INE, rat i imati”, umjesto da se “ratovati” započne odlukom Hrvatske vlade da radi evidentnog nepoštivanja ugovornih obaveza MOL-a INU nacionalizira.

    Znam ja da bi se digla strašna graja uz prijetnje s EU i iz EU, ali činjenice govore da MOL nije poštovao slovo ugovora, da čak nelojalno konkurira INI istiskujući je s tradicionalno njenih tržišta, a vrijednost ININIH naftnih polja u Siriji govori sama za sebe.

    S odlukom o nacionalizaciji INE pregovaračka pozicija Hrvatske s tim u vezi bila bi čvrsta kao beton.

    Samo mala digresija, radi ilustracij onog o čemu govorim:

    Titov genijalni potez bilo je svojedobmno jugoslavensko zauzimanje Trsta, pa i uz potencijalnu mogućnot sukoba s britanskim snagama, iako je znao da Trst ne može pripasti Jugoslaviji. Ali Trst u jugoslavenskim rukama bio je snažni pregovarački adut, jer je težište kasnijih pregovora bilo na prepuštanju Trsta Italiji, Istra je mogla pripasti Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj. Danas je svakom jasno da bez zauzimanja Trsta Istra nikad ne bi bila hrvatska, niti bi Slovenija imala izlaz na more.

    I zato, nakarade, učite od znalaca, jer parola “Trst je naš!” je zapravo značila da je Istra naša.

    Nije nam, zaslijepljenima Tuđmanovom svjetlošću, bilo lako dosad, a sva prilika je da nam s ovim nakaradnim shvaćanjima nakaradnih ljudi neće biti lakše ni ubuduće.
    Last edited by Feniks; 03-05-12 at 17:49.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  3. #83
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Imaš li ti neki sjaj , svjetlo na kraju tunela, nešto što bi nas navelo na trag, da nas pokrene , nešto da se iskopamo iz blata?
    Inače, slažem se sa tvojim stavovima i veseli me kad mi neko dočara moje vlastite misli..Ali , ja sjedim kraj kompa, padam u depresiju, muči me ljubav, bježim od stanja svijesti jer se osjećam sve nemoćnija...

  4. #84
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    Quote Originally Posted by Tatum View Post
    Imaš li ti neki sjaj , svjetlo na kraju tunela, nešto što bi nas navelo na trag, da nas pokrene , nešto da se iskopamo iz blata?
    Inače, slažem se sa tvojim stavovima i veseli me kad mi neko dočara moje vlastite misli..Ali , ja sjedim kraj kompa, padam u depresiju, muči me ljubav, bježim od stanja svijesti jer se osjećam sve nemoćnija...
    Nedavno su mi putem e-maila poslali poruku koja glasi: "Radi povemašnje štednje svjetlo na kraju tunela je ugašeno!"
    No ja mislim da ima nade, pogotovo kad vidim onu antifšistički raspoloženu mladost, koja sama ipak nije dovoljna da bi pokrenula promjene, ali sve si nešto mislim, ako je "ulica" u Rumunjskoj u dva mjeseca srušia dvije vlade, moguće je i kod na stvoriti "kritičnu masu" koju se neće moći ignorirati i koja će se uspjeti izboriti za prestanak nepodnošljive lakoće vladanja u Hrvatskoj. Vlada mora biti sigurna da može "frknuti" odmah, a ne da joj je rok trajanja po defaultu četiri godine.

    A ljubav?
    Najljepša stvar na svijetu!
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  5. #85
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Fašističke i klerofašističke inicijative oko TMT-a

    Pisao sam ja odmah nakon što su hrvatski fašisti i klerofašisti počeli sa svojim čekičanjima o potrebi preimenovanja “Trga maršala Tita” u Zagrebu:

    http://pollitika.com/zasto-se-antifa...-2008-na-tmt-u

    a o tome zašto ne bi trebalo mijenjati ime tom trgu pisao sam i uoči održavanja sjednice Gradske skupštine koja je na dnevnom redu imala tu temu (prethodna 3 posta):

    Jučer, 05. 05. 2012., su ponovo okupljeni oko “građnke inicijative” “Krug za trg” ruku pod ruku istupili hrvatski fašisti i klerofašisti uz neke vlastitom sudbinom isfrustrirane gadove poput Ive Banca, koji neprestano pokušava poiedinačno pretvoriti u opće, pa onda nasrće na antifšizam nasrtanjem na Tita kao simbol antifašističke borbe i antifašizma.

    Značajno je da je prema tvrdnjama izvjestitelja prvi puta službeno u okviru “inicijative” nastupio HHO, kojega danas vode dva neosporna gada, klerofašist Ivan Zvonimir Čičak i već spomenuti Ivo Banac

    I. Z. Čičak, čovjek poznat po toleriranju infiltriranja ustaške bulumente dr. I. Jelića u studentske nemire 1971., za što su ceh kasnije platili mnogi studenti ni krivi ni dužni, ljudi kojima, za razliku od Čička, nikakvo ustaštvo nije bilo ni u primisli, a onda i po postrojvanju čudnih spodoba u još čudnijim odorama u Širokom Brijegu 1991., od čega danas bježi kao vrag od tamjana, se čak hvali da je on skinuo sve ploče s oznakama “Trg maršala Tita”, a ja ovim putem pozivam hrvatske vlasti na zakonito postupanje prema rečenoj spodobi i da se ploče s imenom trga vrate na njihovo mjesto.

    Svojim nesuvislim trabunjanjem tražeći od hrvatskih vlasti “da na djelu pokaže svoju demokratičnost te ukloni sve simbole komunizma i titoizma koji su zatirali ljudsko dostojanstvo i njegovali kult nacionalnog poricanja”, oni u suštini traže da se hrvatski narod odreče dijela svoje povijesti i to, radi svojeg antifašističkog žrtvovanja, njenog najsvijetlijeg dijela, čiji simbol je i opet Tito.

    Svaki narod ima svoju prošlost, koja, onakva kakva je bila, nije i ne može biti neizvjesna, niti je se može proizvoljno mijenjati i “popravljati” ili ostavljati nekakva “prazna mjesta” od nekoliko desetljeća, koja se nacional-šovinističkoj fukari ne sviđaju, neizvjesna može biti samo budućnost.

    No, prema “inicijativlijama” u hrvatskom primjeru, prošlost nam je potpuno neizvjesna dok je budućnot izvjesna.

    Tražeći preimenovnje “Trga maršala Tita” u Zagrebu Banac kaže: “Tražimo da se preimenuje ovaj trg koji sada nosi ime Tita, simbola svih poraza nekoliko hrvatskih generacija, koji je svojim direktivama omogućio Bleiburg i križne puteve, potpisao stotine jama evidentiranih u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, i čije je ime resilo jedini logor jugoslavenske diktature - Goli otok«.

    Ja s moje strane tražim od Banca da narodu posreduje te Titove “direktive”, osim one njegove depeše iz polovice trvnja 1945. kojom upozorv ivilne i vojne vlasti na području Slovenije da paze da se u postupanju s ratnim zarobljenicima primjenjuju Ženevske konvencije odnosno odredbe međunarodnog ratnog prava.

    Točno je da on nije spominjao postupanje prema odmetnicima, u čijim su se redovima nalazili brojni počinitelji najtežih zločina, od onih ratnih, preko zločina protiv čovječnosti, do zločina genocida, odnosno onima koji i nakon roka, 23:01 sati 08. 05. 1945., određenog hijerarhijski najstarijim dokumentom toga vremena, a koji se zvao “The Act of Military Surrender”, nisu položili oružje nego su nastavili s ratnim djelovanjem.

    Treba li “inicijativlijama” možda crtati kako vojska u ratnim uvjetima postupa s odmetnicima?

    Svi “polaznici tečajeva preodgoja”, internirci na otoku Goli, bili su per definitionem ljudi, koji su, pristajući uz stranu silu, počinili djelo veleizdaje, koje je u to doba u svim, pa i najdemokratskijim državama svijeta bilo zapriječeno smrtnom kaznom. Pokrenuti sudske postupke protiv svih osumnjičenih značilo bi i izricanje, a onda valjda i izvršenje, najmanje desetak tisuća smrtnih kazni, što bi za prestiž zemlje bilo katastrofalno, zato se je režim odlučio za internaciju, kao proces onemogućavanja njihovog djelovanja uz mogućnot izlaska na slobodu uz potpis izjave lojalnosti vlastitoj zemlji i njenom ustavno-pravnom poretku. Banac neka istraži zašto je velika većina interniraca na otoku Goli odbijala potpisati takvu izjavu. Ili neka dade za pravo generalu Jovi Kapičiću koji tvrdi da su internirci tu izjavu odbijali potpisati zato što su bili uvjereni da će sovjetske trupe ući u Jugoslaviju, a onda i honorirati njihovu privrženot Rezoluciji IB.

    Uostalom svi internirci na otoku Goli bili su članovi KP, ljudi iz vojnih, milicijskih i redova tajnih službi, partijskihstruktura i državne uprave, dakle ljudi za koje je teško dokučivo Bančevo zauzimanje i razumijevanje.

    Čičku, Bancu i ostalim gadovima iz ”inicijative” poručujem samo jedno, a to je da bez Tita i antifašističke borbe, rezultatom koje Hrvatskoj nisu samo vraćeni atributi državnoti nego joj je, prevođenjem na stranu sila pobjednica nade fašizmom, vraćeno i pravo na opstanak, jer da toga nije bilo, poslije završetka 2. Svjetskog rata bi temeljem zaključaka Teheranske konferencije “velike trojice” bila restituirana Kraljevina Jugoslavija kao unitarna država, a onda zbogom Hrvatska samostalnosti.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #86
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Je li konačno dokrajčen antifašizam u Hrvatskoj?

    Iza nas su dva dana, kad smo trebali slaviti 67-godišnjice najsvjetlijih trenutaka hrvatske povijesti Dan oslobođenja grada Zagreba (08. 05. 1945.) i Dan pobjede nad fašizmom (09. 05. 1945.), koji je radi svojeg značaja proglašen i Danom Evrope.

    Dan olobođenja Zagreba slavio se kao Dan grada, a Zagreb je imao i svoju ulicu 8. Maja 1945. kao znak sjećanja na sve one Zagrepčane, njih 20-tak tisuća, koji su svoje živote položili za svijet bez fašizma, a koji su dolaskom „antifašiste“ Franje Tuđmana na vlast jednostavno izbrisani, kao da ih nikad nije bilo, kao da u gradu nije bilo nije bilo otpora fašizmu, kako onog bez oružja, kad zagrebačka mladost, kako bi se solidarizirala sa svojim kolegama Židovima i Srbima, na stadionu „Građanskog“ istupa jedinstveno ne dopuštajući da ih fašizam na taj način dijeli. Kao da nije bilo bombaškog napada kod Botaničkog vrta, kojim se jasno dalo do znanja okupatorima i njihovim slugama da nisu dobrodošli u slobodarskom Zagrebu.

    Tuđmanova vladavina jasno je dala do znanja da su svi oni antifašisti, ne samo Zagrepačani, koji su svoje živote dali u borbi protiv fašizma to učinili uzalud, jer je „poviestnik“ svojim „znastvenim“ radom Hrvatima otkrio da tzv. NDH „nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin nego i izraz vjekovnih težnji hrvatskog naroda da ima svoju državu“, iako se zna da je tu „državu“ na teritoriju okupirane Kraljevine Jugoslavije uspostavio Hitler u suglasnosti s Mussolinijem, diktirajući joj i fašističko uređenje i rasne zakone, niti u jednom trenutku ne pitajući hrvatski narod što on zaista želi. Ili je po zadrtom i nedoučenom karijeristi, jer to i samo to je Tuđman bio, upravo u Hitleru krilo utjelovljenje ili je on bio bar tumač „vjekovnih težnji hrvatskog naroda“!?

    Niti dnevni tisak, niti HRT kao javni medij, nisu 08. 05. 2012. dali Zagrepčanima do znanja da je upravo na taj dan prije 67 godina Zagreb konačno oslobođen od fašizma. Nikakve manifestacije ni vlasti, ni „građanskih inicijativa“, ni onih koji još kako-tako njeguju antifašističku tradiciju; SABAH-a i SRP-a.

    Na svoj način je Dan oslobođenja Zagreba pokušao obilježiti trenutno najaktivniji ustaša u Hrvatskoj, Josip Miljak, čelnik fašističke HČSP, koji je kršeći odredbe o javnom redu i miru, obznanio Zagrepčanim rezultate svojih „znanstvenih istraživanja“ prema kojima je dana 08. 05. 1945., dana kad antifašistički borci ulaze u Zagreb, Zagreb zapravo okupiran, a sve dotle je uživao u slobodi.

    Tuđmanov dolazak na vlast je bio plod sinergijskog djelovnja politike Slobodana Miloševića (pritom ne mislim da se Milošević zalagao baš za Tuđmana, ali je u svakom slučaju priželjkivao baš nekoga poput Tuđmana), ekstremne ustaške emigracije, prikrivenih ustaša i filoustaša umn zemlji, obavještajnog podzemlja, onih nepoželjnih suputnika kojih se SKH radi kriminala, korupcije i karijerizma odrekao i isključio ih iz svojih redova, te karijerista i boljševika iz redova SKH, koji su se odmah učlanili u HDZ, a kojima su tvorno pomagali oportunisti na čelu s Ivicom Račanom. Časni ljudi, a takvih je bilo gotovo polovica od ukupnog članstva SKH, ne iznjedrivši svojeg vođu ili bar prepoznatljivog predstavnika, Šuvar je i prekasno krenuo u akciju, a i nije bio tip takvog predvodnika, su se ne mogavši pristati uz oportunističku, neodlučnu i kukavičku politiku Ivice Račana, uglavnom politički pasivizirali ili se raštrkali po razno-raznim strankama i strančicama i ne samo lijeve provenijencije. Danas ih gotovo i nema na hrvatskoj političkoj sceni.

    Glavnu riječ po Tuđmanovom dolasku na vlast odmah preuzimaju proustaški nastrojeni pojedinci koji svim silama nastoje reafirmirati i tzv. NDH i ustaški pokret, udarnički radeći na rušenju spomenika antifašističkoj borbi i istaknutim pojedincima palim u toj borbi, kao i žrtvam fašističkog terora. Slijedi bezobzirno preimenovanje trgova i ulica, pa tako šaptom padaju i Trg žrtava fašizma i Ulica 8. Maja 1945. I dok je upornim nastojanjima građana vraćeno ime Trgu žrtava fašizma, to isto nije učinjeno i sa Ulicom 8. Maja 1945.

    Sudbinu Dana oslobođenja Zagreba nije izbjegao niti Dan pobjede nad fašizmom (09. 05. 1945.), kojega je jedino kao Dan Evrope spomenula inoministrica Vesna Pusić, a na Cvjetnom trgu u Zagrebu i drugdje po Hrvatkoj su održane i nekakve aktivnosti koje veze nemaju niti s antifašizmom niti Danom pobjede nad fašizmom.

    U SABAH-u su uvođenjem „trojanskih konja“, uspjeli izazvati raskol, tako da se danas iscrpljuju u svađama oko toga trebaju li antifašisti, koje se vještim manipulacijama tipa „zločin je zločin i žrtva je žrtva“ uspjelo uvući u dijalog s fašizmom, komemorirati stradalima u procesu kažnjavanja nacifašističkih zločinaca u okviru pravnog sustava ili izvan njega, kad i nevini stradavaju, pa makar to i ne bilo na Bleiburškom polju već na nekoj drugoj od „postaja Križnog puta“. SABAH bi se tako, odnosno njegova delegacija, trebao 15. 05. pridružiti nakaradnom trojcu, Josipović-Milanović-Šprem i položiti vijence „nevinim žrtvama“ kod Teznog u Sloveniji i tako komemorirati stradalim kvislinzima i tzv. NDH. Jer da nije tako, onda bi nakaradni ljudi nakaradnih shvaćanja za komemorciju odabrali neki drugi datum, premda na takvim opskurnim mjestima ne bi nikad trebalo biti mjesta niti za predstavnike hrvatskih vlasti a još manje za predstavnike antifašista.

    O SRP-u ne treba gubiti riječi, jer oni se nakon Šuvarove smrti boje i svoje sjene.

    Svi nasrtaji na antifašizam i još žive antifašističke borce, a posebno na Tita kao simbol antifašističke borbe, nisu spriječili Tuđmana da u izvorišne osnove ustava RH ne ugradi antifašizam kao temelj na kojem počiva hrvatska država.

    Ali to njegovo „busanje u antifašistička prsa“ očito je bilo samo za „vanjsku upotrebu“, jer je na domaćem planu npr. udruzi „Hrvatski domobran„ pričao priču o „svojim mukama“ koje je imao pri uvjeravanju njemačkih dužnosnika da „Njemačka za Hrvatsku moraj učiniti više, jer je ona u 2. Svjetskom ratu ostala uz Njemačku do samog kraja“(sic!), što je valjda i izavalo K. Kinkela, tadašnjg njemačkog ministra vanjskih poslova, da kaže kako „Tuđmana treba onemogućiti, jer on na pragu 21. stoljeća u srcu Evrope pokušava izgraditi nacional-socijalističku državu“.

    I dok se diljem Evrope, pa i u samim nekadašnjim „metropolama nacifašističkog zla“, Rimu, Berlinu i Beču, slavi antifšizam, a u Moskvi održava i veličanstvena vojna parada, dotle u Hrvatskoj, kao državi iznikloj iz antifašističke borbe, o antifašizmu gotovo niti spomena.

    Ali zato će ideološki bezlična hrvatska vlast u rukama nakaradnih ljudi nakaradnih shvaćanja polaganjem vijenaca „nevinim žrtavama“ kod Teznog, na dan konačnog sloma tzv. NDH, 15. 05., tamo gdje nitko živ ne zna tko je pokopan, ali najvjerojatnije crnogorski četnici Sekule Drljevića, manifestirati svoju vjernost antifašizmu kroz reafirmaciju ustaštva i tzv. NDH.

    Ta i takva vlast će vjerojatno sutra na vlast dovesti T. Karamarka, jer mu svojim nečinjenjem zdušno pomaže da koristeći obavještajno podzemlje, na način kako je to činio i Tuđman, zasjedne na čelo HDZ-a, a onda i „zna se“. A T. Kramarko je, ako itko, već davno najavio svoj obračun s antifašizmom, a sad nam najvljuje da će zabraniti i „harmonike i petokrake“ u Kumrovcu, aludirajući na tamošnja svakogodišnja okupljanja Titovih poštovatelja povodom Titovog rođendana.

    Ta i takva vlast, proizašla iz Račanovog oportunizma, je za razvoj fašizma i razmahivnje klerofašizma u Hrvatskoj učinila i više nego što je to učinio Tuđmanov režim.

    Pa iako je na komemoraciji u Jasenovcu, 22. 04. 2012., predsjednik Vlade Z. Milanović između ostalog rekao i ovo:

    „Prije nekoliko dana razgovarao sam s jednim dobronamjernim čovjekom, do kojeg držim, a koji nije iz moje stranke. Pitao me pa koja to još zemlja slavi dodatni Dan antifašizma?! I doista, niti jedan drugi europski narod to ne radi van datuma 9. svibnja. Ali, koja je to druga zemlja imala 1943. godine 200.000 organiziranih ljudi koji su se borili protiv fašizma? Niti jedan drugi europski narod nije to imao, po tome smo posebni. Bilo je to bratstvo i sa Srbima, koji su u tom ratu bili najproganjaniji. S druge strane, bili su oni koji su imali ideologiju koja je krenula pogrešnim putem“,

    a predsjednik Hrvatskog sabora istom je prilikom na istom mjestu pikrijepio:

    „Hrvatska je iz Drugog svjetskog rata izašla na strani pobjedničke antifašističke koalicije. Antifašističke vrijednosti ugrađene su u temelje današnje neovisne i samostalne Hrvatske u izvorišnim osnovama Ustava. To su ujedno vrijednosti na kojima se izdigla Europa iz pepela i ruševina nakon Dugog svjetskog rata, a pripadnost današnje Republike Hrvatske europskim civilizacijskim vrijednostima je neupitna“,

    Dan pobjede nad fašizmom nije u Hrvatskoj, punopravnoj članici pobjedničke Antifašističke koalicije, slavljen nikako, a kamo li dodatno!

    Posebno obratiti pažnju na Milanovićevu formulaciju „dobronmjeran čovjek do kojeg on drži“, a koji svoju „dobronamjernost“ dokazuje i pitanjem „zašto u Hrvatskoj slaviti Dan pobjede nad fašizmom“, pa još dva puta, iako se ne slavi uopće!? Na radost i veselje „dobronamjernih ljudi“.

    Pitam se hoće li za vrijeme mandata Milanovićeve vlade nestati i zadnji spomeni na antifašizam, a nakon toga i zemlja pod dirigetntskom palicom T. Kramarka uroniti u najcrnji fašizam?

    „Hrvatski nacionalist“, kako sam sebi tepa, T. Karamarko, upravo nam to najavljuje, nepokolebljivo tabanajući Tuđmanovim putem.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  7. #87
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Fašisti i klerofašisti proslavili na Bleiburškom polju, ...

    ... a „antifašisti“ će u Teznom kod Maribora tek proslaviti „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“.

    Nakon odluke da Hrvatski sabor ne bude više pokrovitelj svakogodišnjih ustaških derneka i „hodočašća“ na Bleiburškom polju u subotu ili nedjelju koje su najbliže 15. 05., predstavnika službenih hrvatskih vlasti u subotu 12. 05. 2012. tamo nije bilo.

    Bilo je doduše najavljeno da ni HTV više neće prenositi te „komemoracije“, ali aktualna upravljačka „posada“ na Prisavlju nije odoljela i „svečanost“ je u cijelosti prenošena.

    I opet su se na Bleiburškom polju našle brojne hrvatske „eminencije“ i ikone od Šišljagića na čelu njegovih „glavašista“, preko Vice Vukojevića pa do M. P. Thompsona, a šibenski biskup A. Ivas je „u ime Krista protiv komunista“ predvodio impozantnu skupinu „slugu Božjih“ i održao ne propovijed nego već uobičajeni programatski govor uperen protiv antifašista, komunista i aktualne „odnarođene“ hrvatske vlasti.

    I opet su Bleiburškim poljem tekli „potoci krvi nevinih hrvatskih žrtava“, „mučenika“ palih na tom „najvećem stratištu hrvatskog naroda u njegovoj povijesti“, opet se vapilo za svehrvatskim jedinstvom i pomirbom, ne spominjući ni tzv. NDH, kvislinšku tvorevinu i fašistički zločin, ni njen monstruozni ustaški režim i bezbrojne njegove zločine, tek je jednom, onako lapidarno, spomenut Jasenovac.

    I opet se Crkva kroz Ivasova lamentiranja trudila prikazati manje kao vjerska zajednica a više kao partner u vlasti i protivnik Hrvatske kao sekularne države.

    I dok su ovi profesionalni „komemoratlije“ standarno nudili kulturu smrti i mržnje, u Petrovcu na Petrovoj gori, ispod spomenika Petrova gora su se u puno manjem broju okupili istinski antifašisti kako bi proslavili 70. Godišnjicu proboja kordunaških partizna koji se odvio u nedalekom Biljegu.

    Za razliku od Bleiburga ovdje se govorilo o slobodi i nudilo bratstvo i jedinstvo, govorilo se o najjačem antifašističkom pokretu u porobljnoj Evropi, koji je omogućio uspostavu Federalne države Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda, članice Antifašističke koalicije, ali i o tom kako je dolaskom HDZ-a na vlast ustaštvu dato pravo građanstva, što je rezultiralo međunacionlnim sukobom između Hrvata i Srba, ali i do uništavanja i devastacije mnogih spomenika NOB-i i istaknutim antifašistima.

    U svojem izlaganju je u osudi fašista i klerofašista u njihovim nsrtajima na NOB-u, antifašizam i Tita najoštriji bio član Predsjedništva SABAH-a Ivan Fumić, posebno spominjući T. Karamarka radi njegovbog progona J. Boljkovca.

    Sam J. Boljkovac je na pitanje o Karamarku odgovorio:

    „On ne zaslužuje da ja ovdje o njemu govorim. Karamarko je ekstremist, ustaški element i gotovo. Neću kvariti ovaj događaj na Petrovoj gori pričajući o takvom čovjeku.“

    I dok su sudionici proslava na Bleiburškom polju i na Petrovoj gori jasno opredjeljeni, prvi su nedvojbeno fašističke orijentacije, a drugi antifašističke bez svake sumnje, ostaje pitanje koje su orijentacije oni „bezbojni“ tobožnji antifašiti iz redova aktualnih hrvatkih vlasti, koji će položiti vijence „nevinim žrtvama“ kod Teznog, na mjestu na kojem niti znaju tko su po nacionalnosti stradalnici tamo pokopani, niti tko su oni bili i kako su izgubili život ; pali u borbama u „ratu poslije rata“, zločinci koje su pokretni prijeki vojni sudovi osudili na smt i pogubljeni ili stradali u procesu kažnjavnja zločinaca izvan pravnog sustava, kad i nevini stradavaju.

    Bilo kako bilo, niti jučer na Bleiburškom polju, niti sutra kod Teznog predstavnici službenih vlasti države koja se zasniva na antifašističkim tekovinama, koja ima antifašizam ugrađen u izvorišne osnove svojeg ustava, nemaju što tražiti niti na Bleiburškom polju niti na bilo kojoj od „postaja tzv. križnog puta“, jer ta mjesta simboliziraju tzv. NDH i ustaštvo, dakle fašistički zločin s kojim se antifašistička Hrvatska ne smije poistovjećivati.

    Pa i sam "Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost" bi radi onoga što simbolizira trebalo izbaciti s popisa spomendana u RH.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  8. #88
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Kad "antifašisti" komemoriraju ...

    Prekrasni ljudi i još veći „antifašisti“, ljudi koji predstavljaju državni politički vrh, Zoran Milanović, Ivo Josipović i Boris Šprem, na čelu izaslanstva od 30-ak ljudi, među kojima su bili potpredsjednici Sabora i članovi Saveza antifašističkih boraca Hrvatske, ne bilo kojeg dana, nego „slučajno“ baš na 67. godišnjicu konačnog sloma tzv. NDH (15. 05. 1945.), polažu vijence kod spomenika, paz' sad', „nevinim žrtvama Križnog puta“ u Teznom, na groblju Dobrova kod Maribora, gdje je 1945. „jugoslavenska vojska pobila između 15 i 20 tisuća pripadnika oružanih snaga NDH i civila, većinom Hrvata“.

    Prije njih vijenac je na istom mjestu položio i slovenski Premijer Janez Janša, „prekleti domobranec“, kako mu „tepaju“ antifašistički raspoloženi Slovenci.

    U svojem „antifašističkom“ zanosu Zoran Milanović će nas poučiti:
    "To je ratni zločin jer su likvidirani bez suđenja, a sve da je suđenja i bilo riječ je o velikoj većini o nedužnim mladim ljudima koji su bili pripadnici druge vojske i zato je ovo mjesto na koje, po nama, treba dolaziti".

    Niti riječi o tome što su „nedužni mladi ljudi koji su bili pripadnici druge vojske“ radili u Sloveniji, ni kako i zašto su tamo dospjeli, kao da se radi o jednoj skupini mladića koji su se, možda samo malo pripiti, mirno vraćali sa zabave, a onda ih u zasjedi dočekala naoružana suparnička skupina s kojom su bili u zavadi, otvorila vatru i sve ih pobila na pravdi Boga.
    Niti riječi o tome da se radi o pripadnicima odmetnutih kvislinških vojski, koje su u službi okupatora iza sebe diljem Jugoslavije ostavili široki krvavi trag obilježen kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, genocid i holokaust, nevažno da li u logorima smrti ili pri „čišćenjima terena“ od nepoželjnih građana, dakle zločinima dobrim dijelom institucionaliziranom (rasni zakoni).
    Ni riječi o tome da su te „nevine žrtve“ „križnog puta“ pobile, bez suda i suđenja, stotine tisuća ljudi uglavnom civila, među kojima i oko 30-tak tisuća djece mlađe od 14 godina (samo u Jasenovcu i Jaski oko 20.000), kojima je jedina „krivnja“ bila što su činom svojeg rođenja bili drugačiji ili na drugi način nepodobni za monstruozni zločinački režim.
    Ta priča je jedina istinita priča i ona ne može biti „rezervirana“ samo za govorancije „antifašista“ na komemoracijma u Jasenovcu.
    Ni riječi ovdje o tome da se „povijest 2. Svjetskog rata u hrvatskim školama ne podučava na pravi način“ pa učenici kroz tu nastavu ne stječu istinita saznanja o 2. Svjetskom ratu, kako je to 22. 04. 2012. u Jasenovcu naglasilo izaslanstvo u gotovo istom sastavu.
    I ta priča je po svemu sudeći „rezervirana“ samo za komemoracije u Jasenovcu, jer niti tko što poduzima niti će poduzeti da se današnji udžbenici povijesti zamijene onima u kojima će učenici pronalaziti istinu o 2. Svjetskom ratu.

    Ali se zato poduzimaju brojne radnje kroz silovite pritiske na SABAH, kako bi se njihovi predstavnici privoljeli da kao sljednici „krvnika“ nad „nevinim žrtvama“ „križnog puta“ komemoriraju zajedno s „antifašistima“ na nekoj od „postaja križnog puta“, a nagovaralo ih se i da se poklone „nevinim žrtvama“ na Bleiburškom polju. Prema navodima iz tiska da su i predstavnici SABAH-a bili u delegaaciji antifašista, očito se uspjelo u naumu izazivanja podjela i razdora među članstvom SABAH-a.
    Primijetit ćete da u tisku više nema navodnika kod pojmova nevine žrtve ili Križni put niti tzv. ispred NDH, što samo znači da je kvislinška tvorevina i fašistički zločin, tzv. NDH, dobila „pravo građanstva“, a da su antifašistički borci postali zločinci i „krvnici hrvatskog naroda“, a ustaški (i drugi) koljači, pogubljeni u procesu kažnjavanja zločinaca, neovisno da li u okviru pravnog sustava (redovni i prijeki vojni sudovi) ili izvan njega (kad i neki nevini stradavaju), promeću u nevine žrtve i kao takvi „dobri momci“ podmeću i nameću hrvatskom narodu.
    „Antifašiste“ na njihovom klanjanju „nevinim žrtvama“ su, rekosmo, pratili i neki članovi SABAH-a, među kojima izgleda ipak nije bilo „zvučnih imena“, jer mediji nikoga ne navode pojedinčno, ali zasad nije bilo predstavnika onih koji su „uvijek u povijesti bili uz svoj (ustaški) narod“, Crkve u Hrvata, jer se oni ne odriču „svetkovine“ na Bleiburškom polju, čije prve skupove su oni inicirali i organizirali pod egidom misa zadušnica „nevinim žrtvama“, a „antifašiste“, jednako kao i antifašiste i dalje smatraju „crvenima“ i komunističkim zlikovcima.
    No stigne se i to popraviti, pogotovo ako „antifašisti“ budu i dalje izdašni i popustljivi u fiskalnom i kaznenom smislu prema najvećoj vjerskoj zajednici u „sekularnoj“ državi Hrvatskoj, pa možda već dogodine, uz sve brojniju delegaciju hrvatskih „antifašista“, kakav biskup na groblju Dobrova ili kod neke druge „postaje Križnog puta“, ne održi slovo slično Ivasovom, samo ispuštajući ili barem ublažujući kritike na račun vladajućih. Očekuje se naime da bi već dogodine, ako „glavašisti“ i hercegovački ustaše ne driješe kesu pa izdvoje sredstava bar jednaka onima koje je svake godine davao Hrvatski sabor, kojima u plaćani „hodočasnici“ na Bleiburško polje i njihovo „žalovanje“, zanimanje za „bleiburške komemoracije“ moglo značajno opasti, pogotovo ako Sabor financiranje preusmjeri na „hodočašća“ u Tezno ili na neko drugo mjesto.

    Tako „antifašisti“ u prah i pepeo ruše anttifašističku borbu i njene rezultate, a među njima je i uspostava Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda, članice pobjedničke antifašističke koalicije, što je omogućilo opstank hrvatskom mnrodu i držvi, rugaju se Ustavu RH i pljuju u lice antifašizmu kao civilizacijskom dosegu i neupitnoj vrijednosti, ali i svima antifašističkim borcima a pogotovo onima koji su svoje živote nesebično dali za svijet bez fašizma.

    O da, vidjet ćete kako će se opet klanjati antifašizmu i antifašističkoj borbi 22. 06. kod spomenika u šumi Brezovica, ali to je ipak samo „pokazna vježba“, ista kao i lamentiranja u Jasenovcu.
    Ako se Karamarko dočepa vlasti i krene u pomjenu Ustava RH izbacujući antifšizam iz njegovih izvoerišnih osnova, kako je najavio, moći će to učiniti bez većih otpora, jer će sve potrebne predradnje za taj čin odraditi „antifašisti“, olakšavajući mu posao.

    Postavlja se pitanje zašto ovi naši „antifašisti“ to rade?
    Zašto komemoriraju „nevinim žrtvama“ na grobištu s posmrtnim ostacima ustaških (i drugih) koljača?
    Iz ideooških razloga sigurno ne, jer su oni ideološki potpuno neopredjeljeni, narosto bezbojni, teško bi ih čovjek svrstao među ustaše. A kad bi opet njegovali lijevu političku misao, a trebali bi kao socijaldemokrati, kako su sami sebe krstili, onda to sigurno ne bi radili, jer ljevičari fašističkim zločincima na komemoriraju.
    No kako naši „antifašisti“ potiču od one Račanove oportunističke grupacije nekadašnjih članova SKH, najvjerojatnije je da se žele dopasti fašističkoj Hrvatskoj, antifašističkoj se dopadaju u Jasenovcu i kod spomenika u šumi Brezovica, očekujući valjda nagradu pa i glasove na izborima od onih koji im svoje glasove ionako nikad neće dati.
    Tako da sve to što rade, sav taj napor da se dopadnu hrvatskim fašistima i klerofašistima, našim „antifašistima“ neće donijeti nikakvu korist, ali hrvatskoj državi i narodu čini silnu i nepopravljivu štetu udaljavajući nas sve više od civiliziranog svijeta.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  9. #89
    Bespuća politike Feniks's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Izvan njenog srca
    Posts
    78
    size="tall"

    Bleiburg i Kumrovec očima HRT

    I tako uključim jučer (26. 05.2012.) TV s namjerom da pogledam podnevne vijesti, posebno zainteresiran da vidim na koji će način HTV1 prikazati obogodišnje okupljanje u Kumrovcu povodom proslave Dana mladosti odnosno obilježavanja 120. obljetnice rođenja Josipa Broza Tita.

    Kad ono nema jedne jedine riječi o tom okupljanju, u kasnijim informativnim emisijama je to bilo prikazano kao okupljanje jugonostalgičara ...

    E sad, u Kumrovcu se slavi antifašizam i njegov simbol, u Kumrovcu se pjeva, u Kumrovcu se pleše, u Kumrovcu se nudi ljubav, ali za te kategorije na HRT-u nemaju sluha, ali će zato puna dva sata prenositi govor mržnje i slavljenje ustaštva i tzv. NDH na Bleiburškom polju.

    I sve to u zemlji koja ima antiafšizam „ugrađen“ u svojem ustavu ...

    Da, RH ima antifašizam u izvorišnim osnovma ustava, ali na političkoj sceni u redovima političkog estabishmenta, nema antifšistički orijentiranih pojedinaca, na društvenoj sceni situacija je slična, oni koji zagovaraju fašizam sve su glasniji, nasrtaji na antifašizam i Tita sve su glasniji i nasilniji, a kara-topuz-ogul bi kumrovečko slavlje i popuno zabranio, jer se tamo, zamislite samo, “ispod crvene zvijezde petoktake, rastežu harmonike“.

    E sad, ako se uz „sve plaćene troškove“, poput nekada onih Šolevićevih mitingaša, na Bleiburškom polju okupi desetak tisuća „hodočasnika“, a u Kumrovcu ih se uz samo besplatne autobuse, okupi kažu čak i veći broj ....

    Zanima me koliko bi ih se u Kumrovcu okupilo da tamošnje organizatore Hrvatski sabor „časti“ s 500.000 kuna?

    Između kulture ljubavi i života, koja se nudi u Kumrovcu i kulture mržnje i smrti, koja se nudi na Bleiburškom polju, šefovi HRT-a se očito opredjeljuju za potonju, njegujući zasade Tončija Vrdoljaka.
    Sve je pošlo po zlu kad sam joj rekao da sam se zaljubio u nju.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

View Tag Cloud

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts