+ Reply to Thread
Results 1 to 2 of 2

Thread: Filozofija Džingis-kana

  1. #1
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    size="tall"

    Filozofija Džingis-kana

    1206. na Velikoj skupštini mongolskih plemena, poglavice su svog vođu, 36-godišnjeg Temudžina, proglasili 'apsolutnim vladarom' tj. Džingis-kanom.
    Izuzetno inteligentan, prilagodljiv, pravedan, strahovito hladnokrvan, ali i velikodušan Džingis-kan, postavio je temelje za najveće ujedinjeno kopneno carstvo u povijesti svijeta.

    Prezirao je luksuz te nosio istu odjeću i jeo istu hranu kao i kravari te konjari, no ono što je, meni osobno, najzanimljivije su ove njegove riječi:

    "Čovjeku je najveći užitak goniti i poraziti njegova neprijatelja, oteti mu svu njegovu imovinu, i iskoristiti tijela njegovih žena.".

    Ima se još mnogo što reći o Temudžinu, ali voljela bih kada bi se zadržali na gore poboldanom te pokušali zajedno dokučiti je li uistinu pri vođenju (osvajačkih) ratova takav stav onaj, koji će najprije donijeti pobjedu?
    I ako jest (čemu činjenica iz prvog pasusa ide na ruku), što li to govori o ljudima?

  2. #2

    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    6
    Pitanje sekusalnosti pitanje je jednog ili više fetiša koje pale, a ukupno gledajući, ako dvoje ili više ljudi živi jedno pokraj drugoga i doživljavaju se više tada je pitanje seksulanosti pitanje pobjede nad sobom i prirodom odnosa koji se nastoji uspostaviti i zadržati istovremeno balansirajući sa svime ostalim što čini život i samozadovoljstvo koje bi htjeli podijeliti potom s nekim...

    Što se tiče gospodina kana, filozofija ratovanja vezana je više uz pitanja bratstva, pa tako pamitm da je ovaj primao svoje suplemenike kao kraljeve, a strane državljane makar bili vele-poslanici i kraljevi hladno... To je neka vrsta državno utemeljenog nepotizma koji se ne srami priznati ono što je.... S druge strane ovaj fetiš da se skače po ženi neprijatelja u krajnjoj liniji nalikuje mi da se kompenzira osjećaj niže vrijednosti izgrađen u uspoređivanju s njime samim. Ta žena se kao objekt doživljava toliko što pripada neprijatelju. Posredno, zvuči kao potisnuti homoseksulaziam. Obrnuto govoreći većina žena isto tako pokušava zauzeti poziciju alfa-kobile i kompenzirati majčinu ulogu i njezino nezadovoljstvo ocem i drugima pobjedom nad svojim prijateljicama. Muškarac je tu objekt kojim se zadovoljava cilj. Povremeno pokraj svega dođu još djeca kao dobar izgovor.

    Da su svi kao gospodin kan tada nitko ne bi tražio ljubav i to kao posljedicu svoga rada i odnosa sa sveukupnom stvarnošću. Ona dolazi li nekakko "naknadno" tada izgleda kao nadoknada za prostituciju. U tom je smislu povezivanje ljudi na temelju poštovanja zbog onoga što sve skupa čine ljubav. "Monoteizam" je u usporedbi i pojašnjavanju tog pitanja "davanje" samo za novac, pri čemu svatko svakoga objektno doživljava, a svoje vrijeme i snove ulaže na natjecanje s imaginarnom majkom, ocem i prijateljima kao njihovim zamjenicima ili atributima.... Više "politeističkog" doživljaja života čini stabilnu osobu koja pomoću konkretnog manje-više bon-tona prepoznaje onog tko zna što hoće, pa je tako i njihovo zajedničko, na temelju iskrenog odnosa prema svojemu djelu, moguće.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts