+ Reply to Thread
Results 1 to 8 of 8

Thread: Čemu slui vrijeme?

  1. #1

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    size="tall"

    Čemu slui vrijeme?

    Vrijeme ne postoji.
    Izmislili su ga ljudi da bi opravdali svoju prolaznost... Pa su onda računali, računali i računali, i utvrdili da okretanje Zemlje oko svoje osi traje 24 sata (odnosno malo manje, razlog zašto imamo prestupnu godinu). Sve je to lijepo i divno podijeljeno na sate, dane, godine. No koliko nas zapravo to "vrijeme" ograničava, baca u kontinuitet, radi od nas rutinere?

    Kažu da vrijeme prolazi. Zar ne prolazimo mi, a ne vrijeme?

    Rok trajanja nam je takav kakav je. Vrijeme radi od nas starce. Netko ima 70 godina i rok trajanja mu se bliži kraju; tako to izvana izgleda, bez obzira što se možda taj netko uopće ne osjeća starim.

    Ok, ima tu hrpa pozitivnih stvari, koje donose ti komadi tog "vremena". I to je sasvim dobro, jer nezamislivo bi bilo da ljudi rade do onda kad se umore ili kad nemaju više inspiraciju. Ali isto tako, vrijeme od nas radi robove, a to vrijeme smo sami izmislili.

    Što Vi mislite - čemu služi vrijeme?
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako elite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  2. #2

    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    111
    O vremenu se razglaba i filozofira u mnogim zapisima iz davne prošlosti (do kojih se moglo doći), kao i danas. Vjerojatno je i spiljski čovjek u svojoj borbi za opstanak morao uočiti, dakle - i paziti, koliko dugo će se održati vatra u njegovoj spilji. A upravo taj pojam "koliko dugo", odnosno "trajanje" neke pojave oko nas ili u nama, predstavlja vrijeme, koje je čovjek morao uvesti u svoja razmišljanja da bi se snašao u svijetu u kome živi.

    To "trajanje" možemo gledati relativno, odnosno obzirom na neki razmatrani proces što se najčešće zbiva u našim životima, a također opisuje u matematičkim jednadžbama.
    Vrijeme prolazi kao potpuno nezavisna veličina, koju mi nismo izmislili, nego smo je shvatili i sve povezali s njom.

    Vrijeme se ne mijenja, ono stalno prolazi, a mi i priroda oko nas se mijenjamo kroz njega.

    Na pitanje:"Što je vrijeme?" poznati fizičar i filozof iz prošlog stoljeća, nobelovac Feynmann, duhovito je odgovorio da je vrijeme ono što se događa kada se ništa drugo ne događa.

    Postoji i pojam "apsolutnog vremena" povezan uz stvaranje svijeta, odnosno svemira. Prema raznim religijama, Bog je stvorio svijet i od tada teče, odnosno prolazi vrijeme.
    sto tako, prema kozmološkoj teoriji, svemir se počeo razvijati Velikim Praskom i tu pada 0-točka vremena, koje od tada dalje prolazi, odnosno teče.

    Postoji različiti pristupi poimanja vremena od kojih je za moderno doba svakako posebno interesantan onaj iz specijalne teorije relativnosti. Tu je pokazano da je različitim opažačima vrijeme (i prostor) različito. Zato se u toj teoriji uvodi pojam "prostorvrijeme" (jedna riječ), koji je svima isti.

    Rasprave o vremenu traju od klasičnog doba, kada su bile donekle jasne pa do danas, kada postaju sve kompliciranije i na kraju završavaju pitanjem:"Je li vrijeme stvarno?", a za nas ostale - ono je tu, s nama, neumitno teče, prolazi, a mi se stvarno mijenjamo kroz njega.

  3. #3

    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    104
    Prije svega, hvala na ovako lijepom objašnjenju (obrazloženju).

    Vrijeme samo po sebi stvara ljudima i probleme, a s druge strane, ne može se bez vremena, svugdje je prisutno. Primjerice, sam pojam vremena uvelike olakšava povjesničarima. Tako na najbolji način mogu smjestiti događaje iz prošlosti u konture vremena, al opet, i prošlost je dio tog "vremena".

    Veliki prasak je bio prije više od 14 milijardi godina, odnosno, onda se počeo širiti svemir (prostor). Vjeruje se da je svemir neograničen, da se još uvijek širi. Znači, posljedice Velikog praska se još uvijek osjećaju.

    Laički zaključak je, da je, s nastankom svemira (prostora), nastalo i vrijeme. Takvo vrijeme je barem nama poznato. A takav zaključak opet povlači još jedno pitanje. Što je bilo prije Velikog praska?
    Svi tvrde da postoji jedan svijet, ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a ovaj drugi djelite kako elite. J.M.
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  4. #4
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,927
    Zamolila bih Meteora da, kad nađe vremena , pojasni malo detaljnije pojam *prostorvrijeme*.

  5. #5

    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    111
    Pokušat ću odgovoriti na pitanje enky, bez matematičkih izraza, pa ako ne bude dovoljno jasno - sorry.

    Razglabanje o pojmu "vrijeme" u specijalnoj teoriji relativnosti počinje, zna se, s A.Einstein-om još 1905. godine. Jedan od njenih mnogobrojnih rezultata jest i tumačenje tzv. "rastezanja" vremena.
    Radi se o sljedećem: Ako se dva, nazovimo ih "promatrača", gibaju konstantnim, ali različitim brzinama u istom smjeru, svakom će od njih izgledati da sat onog drugog kasni. Tu je pojavu matematički obradio, 3 godine nakon Einsten-ovog osnovnog rada, matematičar Herman Minkovski. On je pokazao da neće biti zabune niti različitog gledanja na vrijeme i gibanje neke česti, ako se ono prati pomoću 4 koordinate: 3 prostorne i jedne vremenske. Pritom je vremenska koordinata prikazana matematički tako da se može uskladiti s prostornim koordinatama (podsjetimo se da mi danas, u našem "klasičnom svijetu", slijedimo Newton-ovske zakone, prema kojima se događaji odvijaju u neko određeno vrijeme u prostoru od 3 kooridnate: x, y, z).
    Navedeni 4-dimenzionalni prostor nazvan je "prostorvrijeme" Minkovskog.
    Obzirom da vrijeme tu čini ravnopravnu koordinatu s prostorom, svi promatrači u takvom sustavu "vide neki događaj jednako".

    Prostorvrijeme sa svim svojim jednadžbama, kao i razni matematički izrazi za relativnu brzinu, duljinu i masu, sadrži u sebi članove s brzinom svjetlosti, koji imaju smisla samo ako se razmatrani objekt giba brzinom koja je bar donekle usporediva s brzinom svjetlosti. Vrijedi spomenuti da takve brzine na osnovi današnjih saznanja i mjerenja nalazimo u svemiru i u svijetu atoma, dakle u kozmosu i mikrokozmosu.

    A što se tiče pitanja forumaša tomek2002: "Što je bilo prije Velikog Praska?", odgovor je jednostavan:"Ne znamo".
    Vjernici imaju odgovor: "Svemir je vječan, kao i Bog, koji ga je stvorio.".
    Možda je Veliki Prasak samo dio vječnih promjena svemira, koji se sada širi, da bi se nakon toga (nepoznato kada) opet počeo "stezati" do minimalne (nepoznato kakve) veličine - i eto opet nastupa Veliki Prasak - i sve se ponavlja beskonačno vremenski i prostorno?

    Što se tiče pojma vrijeme i filozofskih razmatranja tog pojma, od starogrčkih filozofa pa do danas, mogla bi se provesti vrlo široka diskusija pa ću, možda, jednog dana (budem li imao volje i vremena), napisati nešto više o svemu sa znanstvenog aspekta, ali na forumu Prirodne znanosti i filozofija znanosti.
    A za sada, toliko od mene.

  6. #6
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,927
    Puno hvala!

  7. #7
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Vrijeme nam služi da bismo se mogli orijentirati u stvarnosti. Budući da možemo iz našeg doživljaja stvarnosti intuitivno zaključiti da je nešto bilo prije, a nešto poslije, onda možemo iz toga zaključiti da postoji uzrok koji uzrokuje posljedicu, a zatim možemo logički pretpostaviti da će neki uzroci uvijek imati neke posljedice, a ako neće, onda je posrijedi određeni dodatni faktor koji na to utječe... Dakle, pomoću pojma vremena dolazimo do određenih pravilnosti u stvarnosti koja nas okružuje i možemo na taj način razumjeti stvarnost nešto bolje nego da samo govorimo o "promjeni" kao Heraklit i da "sve teče"... vrijeme je zapravo, mjera promjene stvarnosti, a da li promjena postoji jest jedno dodatno filozofsko pitanje, naime da li je na jednoj dubljoj razini stvarnost fiksna i ne mijenja se (fizikalni zakoni na primjer), a na drugoj, pojavnoj razini, se mijenja, što mi doživljavamo kao jedinu stvarnost, a možda je tek iluzija naše svijesti i percepcije.

  8. #8
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    AKo uzmemo da vrijeme, realno, ne postoji, onda je riječ o psihološkom fenomenu kojeg bih probao objasniti s te točke gledišta.

    Na drugoj temi spomenuo sam jednadžbu motivacije, koja glasi očekivanje x vrijednost / impulzivnost x trajanje

    U ovoj jednadžbi, trajanje je zapravo t, vrijeme.

    Očekivanje je šansa da će se nešto ostvariti, a vrijednost je zadovoljstvo koje ćemo dobiti ako se ostvari.
    Impulzivnost je pak osjetljivost na protek vremena. Što smo impulzivniji, to smo manje spremni čekati da nešto dobijemo.
    Neki to zovu i niska emocionalna inteligencija.

    Ali pretpostavimo da u čovjeku postoji neka urođena motivacija, volja za životom, eros.

    Ako bismo jednadžbu riješili za vrijeme, to bi značilo da je vrijeme očekivanje x vrijednost / motivacija x impulzivnost.
    Drugim riječima, tamo gdje se malo riskira, gdje su šanse za dobitak velike i gdje se puno dobiva zadovoljstva, vrijeme duže traje.
    Ako smo na plaži, sunce sija, milki i grije, valovi zapljuskuju... tu ima više vremena.

    U Raju je vrijeme teoretski beskonačno.

    No, logično, postoji neka tendencija da se vrijeme smanji i dođe u neku prosječnu vrijednost. Prema tome se aktiviraju druga dva faktora - motivacija (eros) i impulzivnost, osobito ako na plaži ima puno žena zanimljivih izgleda, za koje je vrijednost zadovoljstva kudikamo veća od pukoga ležanja, ali je to povezano i s većim rizikom, odnosno očekivanje se smanjuje... ovisno o tome koliko će se očekivanje smanjiti (ili koliko je teško doći do željenog objekta) vrijeme će biti sve kraće i kraće, osjećat ćemo kako starimo, neumitni protok vremena koji nas baca u klasu sredovječnih, ćelavaca, pa čak i starkelja...

    Utoliko sve veći rizik bez obzira na poželjnost cilja (a znamo da se može uživati samo do jedne mjere, nakon koje nastupa zasićenje, pa prema tome ta vrijednost ima granicu dok rizik može biti praktički beskonačan ili šansa za realizaciju beskonačno mala) - smanjuje vrijeme koje imamo za realizaciju. Ljudi koji žele osvojiti sve više i više u životu imaju sve manje i manje vremena za to, i zato im eros /motivacija/ i impulzivnost moraju opadati da bi još uvijek vremena ostalo dovoljno. I tako uđu u kolotečinu, žive prosječnim životima s prosječno poželjnim ciljevima i nevelikim rizicima.

    A veliki ciljevi? Veliki rizici?

    Ukratko, poželjne ciljeve u kojima je velik rizik najlakše osvajaju strpljivi dosadnjakovići. Jer oni imaju dovoljno vremena za to. Time se zapravo objašnjava fenomen Billa gatesa kao nešto zapravo sasvim prirodno. dok je Berlusconi jedna, zapravo, iznimka, odnosno njegova velika motivacija /eros/ se mora kompenhzirati velikom strpljivošću i mora mu se stalno smanjivati rizik od neuspjeha da bi uspijevao sve više i više - a za to mu služi po svoj prilici kišobran u vidu mafijaške zaštite i financijskih injekcija, i to da sam sebi kroji zakone po kojima kasnije odgovara (smanjuje rizik).

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts