Ne bih mogla znati koliko je današnja mladež upoznata s fenomenalnim glazbenim ostvarenjima grupe Bijelo dugme, ali logika mi govori da, kako vrijeme prolazi, tako, bez obzira na *Great comeback*, bar u Hrvatskoj, ta grupa polako pada u zaborav.

Eh, da bi toj, nazovimo, činjenici stali na rep, mi na eForumu odlučili smo posvetiti temu Sarajevskim kraljevima roka, na kojoj ćemo kronološki, baš kao i što možete vidjeti na temi o Đorđe Balaševiću, obraditi, sav opus Bijelog Dugmeta.

Na početku još par riječi o samoj grupi te nekoliko njihovih, moglo bi se reći, najboljih stvari, tek toliko da vi, mladi čitatelji, steknete dojam kako je to nekad bilo, kad se u Zagrebu ili Beogradu ili Sarajevu, moglo na koncertu veseliti (pa i pustiti suzu), bez droga i strobo lighta, bez bojazni tko je koje nacionalne pripadnosti, bez negativne energije .......... Samo osjećaj ispunjenosti trenutka, uz glazbu, koja je sve nas (tada) mlade povezivala u jedno tijelo, puno strasti, veselja i sjete - puno zajedništva!

I u zadnjih par godina, nakon što se grupa ponovno okupila, gostovala i u Zagrebau i u Beogradu i u Sarajevu te "odradila" nekoliko turneja, oni, koji su bili, mogli su doživjeti taj osjećaj zajedništva, pun emocija i pozitivne energije.
Mogli ste vidjeti sva 3 pjevača (slika dole) na istom koncertu, kako zajedno pjevaju, zagrljeni, složni, nasmijanih lica. Ma prekrasno.



Dakle, grupa je oformljena, nakon mnogo peripetija, u Sarajevu 1973., a svoje sadašnje ime dobiva 1.siječnja 1974.
Do pred sam početak rata, grupa je izbacila izuzetno mnogo hitova, ali s krajem 1989. njihov se aranžman počinje raspadati (zbog razno raznih životnih zbivanja, podosta uzrokovanih i, naravno, ratom) te Goran Bregović nastavlja solo karijeru, gdje postaje vrlo uspješan kao skladatelj filmske muzike.
Grupa se ponovno okuplja 2005e godine te, u velikom stilu, oduševljava publiku!

Članovi (kroz ukupno djelovanje grupe):
Goran Bregović (gitara), svima vrlo dobro znan skladatelj, i dugi niz godina "vođa" grupe;
Željko Bebek (pjevač i bas-gitaris. prije formiranja Bijelog dugmeta, pjevač tada prilično popularne sarajevske grupe Kodeksi. vokal grupe Bijelo dugme do 1984);
Mladen "Tifa" Vojičić - vokal (od 1984 do 1985);
Alen Islamović (vokal od 85te do 89te);
Sanin Karić (bas-gitara. inače, izuzetno cijenjen gitarist.);
Ljubiša Racić (bas-gitara);
Zoran Redžić (bas-gitara. u grupi je bio od samog početka pa sve do raspada);
Vlado Pravdić (klavijature. inače, završeni fizičar, koji danas živi, kao čisto pristojno uspješan biznismen, u Americi);
Laza Ristovski (klavijature. danas, već, na žalost pokojni. za života je bio jedan od, ako ne i najtraženiji klavijaturista u zemlji. pod "zemlju" mislih na bivšu Jugoslaviju);
Goran *Ipe* Ivandić (bubnjevi. danas, isto, na žalost već pokojan);
Dragan *Điđi* Jankelić (bubnjevi. miljenih publike, koja ga (već) godinama smatra najboljim bubnjarem bivše države);
Milić Vukašinović (bubnjevi. u grupi samo godinu dana. inače, autor pun fufer "hitova" narodne glazbe, poglavito onih za Hanku Paldun).


I kao što rekoh, još par krasnih stvari pa ćemo, onda, kako vrijeme bude dozvolilo, na kronološku obradu *opusa Bijelo dugme*.


Sve će to mila moja



Sve će to, o mila moja,
Prekriti ružmarin, snjegovi i šaš
I dvije ce pokisle ptice
Sa tvoga oka prhnuti na jug.
Ni jedna suza, ni malo volje
Ni jedna slutnja, ni glas,
A moglo je bolje

Reći ćes malo je tužno,
On je bio kopile i jad
I stacemo goli i sami
Pod ovo ledeno nebo i mrak.
Miriše pelin i pusto polje,
Procvale ruze i med,
A moglo je bolje.

Gdje? Pokazi mi!
Gdje? Kad tužne sudba ne voli.
I čime od svijeta da se braniš?
Kao ruža?
Sa dva smiješna trna? Ili snom?
Uzalud, uzalud,
Sve je protiv nas.

Lipe cvatu



Ljeto ide, kako si mi ti?
Gdje si, s kim si, da mi je znati.
Ko li mi te ugrijao,
Dok je zimus snjeg padao?
Ko li mi te ljubio? Grom ga ubio!

Baš me briga gdje si otišla,
Ravna ti je Jugoslavija
Baš me briga, nisi dijete,
Sve u korist tvoje štete.
Samo tvoje, al' i moje srce boluje.

Lipe cvatu,
Sve je isto k'o i lani, hej,
Samo srce moje i srce tvoje
U ljubavi više ne stoje.

Zaklinjem se dušom i Bogom,
Krvi mojom plavom seljačkom.
Zaklinjem se, i umrijet ću,
Ali ja te tražit neću
Neću, neću, a umrijet ću, a umrijet ću.

Lipe cvatu,
Sve je isto k'o i lani, hej,
Samo srce moje i srce tvoje
U ljubavi vise ne stoje.


Sanjao sam noćas da te nemam



Sanjao sam noćas da te nemam,
Da ležim budan na postelji od snijega
I tiho, tiho, neka druga žena
Moje ime doziva,
Kroz noć.
Ružan san.

Vidio sam u snu ljiljan bijeli,
Crne konje i svatove, bez pjesme
I tiho bez glasa odlaze nekud
Neki dragi ljudi. Gdje?
Ah gdje?
Ružan san.

Hej noći, stani, zora nek svane.
Hej noći, stani, zora nek svane...