+ Reply to Thread
Results 1 to 9 of 9

Thread: Književni prijevodi

  1. #1

    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    182
    size="tall"

    Književni prijevodi

    Po meni jedan od najboljih načina za započeti razgovor o književnosti jest načeti problematiku književnog prijevoda. Naravno, ovo se odnosi na ljude koji imaju već nekog iskustva u svijetu knjige i koje to zabavlja, teško da se odnosi na one koji lektiru pišu ili su je pisali gledajući ekranizaciju Imena ruže.
    Razgovor o prijevodu književnog djela otvara mogućnost da se o književnosti razgovara iz mnogih aspekata. U njoj se radi u prvom redu o književnom djelu, zatim o onome što je pisac želio reći i zatim o tome koliko je to prevoditelj uspio prenijeti čitatelju.
    Prevoditeljem ovdje shvaćam osobu koja pred sobom ima književno djelo na jednom jeziku i prevodi ga na drugi. Ne mislim na samog autora kojega smatram prevoditeljem u širem smislu, budući da on sam, primoran nasiljem jezika, svoja nadahnuća prevodi u ideje, svoje ideje u misli, a svoje misli u riječi.
    U trenutku kada čitatelj pred sobom ima tekst napisan na jeziku kojeg ne razumije uloga prevoditelja postaje prvorazredna. On je taj koji u golemoj mjeri formira doživljaj čitatelja ne samo o konkretnom djelu, već čak i o samom piscu. On je njegov glasnogovornik.
    Prevoditelj je u lancu autor, prevoditelj, čitatelj prvi tumač nekog djela. Mi, dakle, kao čitatelji, ovisimo u tumačenju nekog djela o tome koliko se prevoditelj uspio približiti autorovoj izvornoj ideji, namjeri prilikom pisanja nekog djela (treba samo pogledati rasprave oko prijevoda Svetih Knjiga na forumu religija pa će biti jasnije što želim reći ).
    Kako bih izbjegao tvrdnju da prevoditelj kako bi bio uspješan mora biti umjetnik naprosto zato što bih onda morao ući u problematiku –što to umjetnik uopće jest,- reći ću –prevoditelj da bi bio uspješan mora u prvom redu biti nadahnut, imati volju prevesti neko djelo, ono ga mora dotaknuti na jednoj razini u kojoj on osjeća pobratimljenje s piscem, tekst ga mora na neki način pozvati da ga prevede, šapnuti mu: „Razumio si me,“ a onda mora, naravno, raspolagati golemim znanjem jezika i književnosti.-
    Da bi se uloga prevoditelja u čitateljevom doživljaju nekog djela mogla u potpunosti razumjeti korisno je uzeti barem dva prijevoda jedno te istog djela i obojati ovu problematiku primjerima. Neka igre započnu!

    Primjer 1. (ili: O nadahnutosti)

    Treba vidjeti što znači kada tekst pozove autora da ga prevede i kako onda taj prijevod izgleda.

    Uzmimo „Pustolovine Huckleberryja Finna“ u prijevod Zlatka Crnkovića usporedimo ga s prijevodom Ive Zalara.

    Crnković je govor likova u romanu prevodio različitim narječjima hrvatskog jezika, koristio je ijekavski štokavski, slavonsku ikavicu, mješavinu bosansko-hercegovačko-crnogorskog, turcizme, lokalizme itd., a sve kako bi što je vjernije moguće čitatelju prenio duh originala. I zato Huck Finnu vjerujemo kad kaže:

    „Međutim su prošla tri-četri mjeseca i bila je već stisla zima. Skoro sam sve vrijeme išo u školu i naučio sricat slova i čitat, pa i pisat pomalo, i jedanput jedan, sve do šest puta sedam je trideset pet, mislim da više od toga ne bi naučio ni kad bi ne znam kako dugo živio. Ionako ne držim ništa do računa.“

    Zalar, s druge strane, koristi hardcore hrvatski književni jezik pa Huck Finnu naprosto ne vjerujemo kad kaže:

    „Dakle, prošla su tri ili četiri mjeseca, i nastala je prava zima. Gotovo sve svoje vrijeme provodio sam u školi i naučio sam slova, pa pomalo i čitati i pisati, a tablicu množenja znao sam do pet puta sedam trideset i pet, i ne vjerujem da bih od toga mogao otići dalje da živim vječno. Očito nemam dara za matematiku.“

    Zašto je Zalar išao prevoditi Huck Finna, jer je osjetio poziv? Prije bih rekao da se Mark Twain u grobu okreće i viče mu: „Bjež, bjež, voda te misisipijevska odnjela!“

    Primjer 2.

    „Le Petit Nicolas“, Sempe/Goscinny.

    U doslovnom prijevodu (iako francuskim ne vladam ni najmanje) na hrvatski ovaj naslov glasio bi: „Mali Nikolas,“ u nešto slobodnijem i primjerenijem „Mali Nikola,“ a što učini genij Ivana Kušana? Prevede to s „Nikica.“ Kakva genijalna minijatura… I taj vrhunski nivo prijevoda drži od naslova sve do samog kraja knjige.

    Jasno je o čemu se radi, ne može se rain cheque prevesti s: kišni ček.

    Primjer 3. (o nametanju piscu volje prevoditelja)

    Prijevod Ovidijevih Metamorfoza od strane Šimuna Zlatarića o kojemu govori i Tomo Maretić.

    Treba samo vidjeti da je za prijevod prva četiri Ovidijeva heksametra Zlatariću trebalo dvadeset i osam osmeraca (kasnije mogu prikazati taj prijevod). A zatim treba vidjeti koliku nam je uslugu učinio Tomo Maretić prevevši te iste Metamorfoze i u punom svjetlu prikazavši jedan od vrhunaca svjetske književnosti, ravan Kralju Edipu.

    Primjer 4.

    Zanimljivo je promotriti rad jedno te istog prevoditelja. Ima li i prevoditelj neki svoj stil koji neminovno nameće autoru djela kojeg prevodi, ili poput kameleona sebe potpuno prikriva prepuštajući pozornicu autoru?

    Uzmimo opet Tomu Maretića i njegov prijevod Ilijade i Metamorfoza za primjer.
    Očito je da Maretić ima svoj stil čije se značajke pojavljuju u oba prijevoda djela koja razdvajaju stoljeća i različiti jezici. Međutim, u oba slučaja radi se o epovima pisanima u heksametrima. Tu su sami Homer i Ovidije bliski jedan drugome pa nije ni čudo da i u prijevodu jedan na drugoga ponekad podsjećaju. Osim toga, razlike u prijevodima po meni znatno nadilaze sličnosti, ova dva djela u prijevodu istog čovjeka kao da su pisala dva različita pisca. Prijevodi se u duhu razlikuju, Homerova tinta kao da je krv, a pero kao da je koplje. Ovidijeva, pak, tinta kao da je med, a pero kao da je žlica. Ako je vjerovati Maretiću. A ja mu vjerujem.

    Slično vrijedi i za Crnkovića, ako i možemo u svim njegovim prijevodima naći dodirnih točaka, koliko su mu ostali prijevodi slični prijevodu Pustolovina Huck Finna?

    Ovaj moj tekst samo je uvod za daljnje primjere, za daljnju raspravu o prijevodima i važnosti prevoditelja, služi kao meta za kritiku koja će potaknuti raspravu i tuđa razmišljanja koja bih volio znati.
    Last edited by Matija; 04-08-12 at 12:27.

  2. #2

    Join Date
    Aug 2012
    Posts
    20
    Teško je biti prevodilac. Nije dovoljno poznavati jezik s kojeg s prevodi, kao svoj vlastiti, nego moraš i tematiku rada poznavati gotovo jednako dobro kao i pisac.
    U tom je poslu, čini mi se, najlakše prevoditi stučne knjige egzaktnih znanosti npr. fizike, kemije i sl. Ako dobro znaš jezik i ako si stručnjak u razmatranom području, ne možeš pogriješiti, osim ako nemaš potrebu dodavati svoje tumačenje, ali onda nisi više prevodilac, nego ... ?

    Kod prijevoda beletristike već nastaju komplikacije.
    Autor dijela ima veliku slobodu izražavanja na svom jeziku sa svim specifičnostima tog jezika. Prevodilac je, pak, ograničen na jezik prijevoda, u kome je način izražavanja misli često drugačiji. Kako se tu snaći? Koliko slobode uzeti u prevođenju?

    Znači, prevoditeljski posao nije ni malo jednostavan. Zato se može dogoditi da dva prevodioca (jednako dobra) istu stvar prevedu uz dosta raznolikosti. Kako ocijeniti koji je prijevod bolji?
    Po mom mišljenju - nikako!
    U svakoj ocjeni i kritici postoji lični stav kritičara pa se može dogoditi da tri kritike jednog prijevoda budu jako različite.
    Jedan će npr. smatrati boljim da "little John" prevede s "Ivica" (kao što je gore spomenuti primjer s Nikicom), a drugi s "mali Ivan". Meni je bliže "mali Ivan", jer poznajem jednog Ivicu od 40 godina, visokog 190cm. Naravno, to nije nikakav dokaz da je moje mišljenje bolje.
    Ipak, mislim da je najispravnije da se prevodilac drži teksta do maksimuma prihvatljivosti i razumljivosti pa tek u krajnjem slučaju, ako nema druge mogućnosti, ubacuje u prijevod svoj "autorski" stav.

    Ako se radi o djelima filozofskog i religijskog karaktera, posebno o starim (ili kako ih često zovu "svetim") knjigama, njihovo je prevođenje krajnje nezahvalan, odgovoran i gotovo opasan posao. Različite sekte u današnjem "civiliziranom" svijetu tumače stare, mudre knjige (tj. njihove prijevode) na način kako to njima odgovara, što može završiti postupcima štetnim za cijelu zajednicu.
    Filozofi se često izražavaju toliko mudro i "zakučasto" da bi se o njihovim mislima moglo dalje naveliko diskutirati i tu jedna riječ prijevoda može razglabanje skrenuti u drugi smjer, iako ta riječ ne mora biti "pogrešna", jer se uklapa u autorovu rečenicu sasvim logično.
    Treba li i prevodilac razmišljati o tome što je autor filozof htio reći, a kako ne bi slučajno upotrijebio krivu riječ? Treba li ujedno biti, i koliko, filozofski obrazovan?

    Sve u svemu, o prijevodima i prevodiocima stvarno ima smisla razgovarati i zahvaljujem Matiji što je pokrenuo ovu temu, koja me je ponukala doći uključiti se u diskusiju.

  3. #3
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Odlična tema.
    Iako ograničavajuća po meni jer ne vjerujem da se ljudi u pravilu bave prijevodima.

    Prije tridesetak godina kad sam išla na prijemni za faks , pa na talijanskom sam prošla zahvaljujući eseju kojeg sam napuisla na talijanskom upravo o prijevodu.
    Naime, trebali smo napisat nešto o razlozima zašto želimo studirati talijanski i ja kao ja ne bila luda pa se odvažila reći svoje mišljenje o tome. Svidjelo se profesorima.
    NAžalost , nisam ostala tamo, nisam daleko ni odmakla a u međuvreenu sam i pomalo zaboravila jezik

    Enivej, prijevod jest važan i može približiti djelo ili ga učiniti manje zanimljivim.
    Ja vjerujem prijevodima (osim spomenutog Crnkovića) Predraga Raosa. Njegov smisao za humor samo je bonus znanju kojeg ima.

    Inače, jedva imam vremena pročitati jedan prijevod a da bi se usudila uspoređivati.
    Svaka čast !
    Mogu dodati i to da mi odgovaraju prijevodi čistim hrvatskim jezikom, pa i sa svim tuđicama i dijalektima jer su mi poznati mentaliteti.
    Ne volim prijevode srpskog izričaja . Skreću mi pažnju na sporedno...

  4. #4

    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    182
    Quote Originally Posted by Tatum View Post
    Odlična tema.
    Iako ograničavajuća po meni jer ne vjerujem da se ljudi u pravilu bave prijevodima.
    Ali, može li tema biti ograničavajuća, ili samo naše poznavanje iste?
    Jer, onaj tko čita, a barem malo se ne bavi problematikom prijevoda dovodi se u veliku opasnost da bude doveden u zabludu, ako ne i zaveden, pogotovo, kako Vlado kaže ako se radi o pitanju vjerskih knjiga.
    Za usporedbu može poslužiti netko tko mnogo ide u crkvu (koju god) i tamo sluša propovijedi koje su uglavnom tumačenje riječi utemeljitelja neke religije, ili objelodanitelja Boga kojega se pretvorilo u utemeljitelja religije, a nikada ne uzme svetu knjigu (bilo Kur'an bilo Bibliju, ili nešto treće) u ruke i ne pogleda sam što tamo piše.

    Volio bih kada bi netko mogao reći nešto više o prijevodu knjiga s vlastitog jezika u nekom drugom stadiju svoga razvoja. Hoću reći, neki dan uzeo sam u ruke Marina Držića i uglavnom sam blejao u knjigu kao tele u šarena vrata i to ne zato što mi je knjiga dosadna, ne, ja nisam ni uspio to utvrditi jer je naprosto ne razumijem.
    Zašto ne bismo čitali prijevode vlastitih 'starih' pisaca? Zašto silimo, u školama, njihovo čitanje na hrvatskom jeziku starom petstotinjak godina?
    Zna li netko čitaju li djeca u Francuskoj, Engleskoj ili Njemačkoj kao obveznu literaturu na originalu djela svojih 'starih' pisaca?
    Ne kažem da sam nužno u pravu, ali smatram da bi razumijevanju naše književne prošlosti dobro došli takvi prijevodi.

  5. #5
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Quote Originally Posted by Matija View Post
    Ali, može li tema biti ograničavajuća, ili samo naše poznavanje iste?
    Da, zapravo na to sam mislila...Na vlastitu ograničenost o poznavanju iste i dodajem u malen broj kompetentnijih čitatelja.
    Nego, svejedno me tema inspirirala...

  6. #6

    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    182
    Htio bih svima koje ova tema iole zanima preporučiti knjigu Umberta Eca -Otprilike isto-. U njoj se bavi upravo prevođenjem i to na način pristupačan i onima koji se njime ne bave profesionalno (npr. ja). Nisam je pročitao od prve do zadnje stranice, nije ni namjenjena za nužno takvo čitanje, ali dijelovi koje sam pročitao jako su zanimljivi, i duhoviti.

  7. #7
    persona non gratis
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    1,538
    Quote Originally Posted by Matija View Post
    Hoću reći, neki dan uzeo sam u ruke Marina Držića i uglavnom sam blejao u knjigu kao tele u šarena vrata i to ne zato što mi je knjiga dosadna, ne, ja nisam ni uspio to utvrditi jer je naprosto ne razumijem.
    Zašto ne bismo čitali prijevode vlastitih 'starih' pisaca? Zašto silimo, u školama, njihovo čitanje na hrvatskom jeziku starom petstotinjak godina?
    Zna li netko čitaju li djeca u Francuskoj, Engleskoj ili Njemačkoj kao obveznu literaturu na originalu djela svojih 'starih' pisaca?
    Ne kažem da sam nužno u pravu, ali smatram da bi razumijevanju naše književne prošlosti dobro došli takvi prijevodi.
    .. ako bi dao deci da prevode .. u okviru časova lektire ..
    .. naučili bi i oni o držiću .. i ti o deci ..

    .. inače .. odlična ti je tema ..
    .. i ne smatram da je ograničavajuća ..
    .. samo si ti ograničavajuć .. jebiga .. odlično si je obradio .. rekao si sve što se ima reći .. pa se nema šta ni dodati ni oduzeti ..

    .. jebiga .. to ti je prokletstvo pametnih .. nikad dovoljno dobri za neke velike opštenarodne diskusije ..

  8. #8

    Join Date
    Nov 2010
    Location
    Massachusetts
    Posts
    7
    Citati prijevode djela uvijek je avantura, a opcenito, mislim da je nemoguce doprijeti do originalnog djela tj. djela napisanog na svom originalnom jeziku, kroz samo jedan prijevod.
    Prijevodi mogu pribliziti razlicite elemente originala, ali, nezaobilazno, svoj ce fokus staviti tako da jedan element preklopi drugi.
    Npr. gledao sam mnoge prijevode Homerove Odiseje, gdje su neki prevoditelji zeljeli kreirati naglasak na poeticne elemente, dok su drugi stavljali u prvi plan samu akciju, treci su se fokusirali na "heroicke" elemente originala, i svi su oni, tako, stvorili kompromise tj. idiosinkraticne izbore.

    Ne postoje dva prijevoda sto sadrze tocno iste informacije od recenice do recenice.
    Usporedno citanje prijevoda grckih predstava, tocnije receno komedija (u mom slucaju), vodi do citanja preko stotine verzija samog originala. Iz toga sam zaklucio da su originalni Grci ekstremno teski za shvatiti (i prevesti) te da kod prevodjenja njih, posljedicno, biva vrlo mnogo pogadjanja (kako sto prevesti).

    S druge strane, zabavni dio citanja djela u prijevodu je upoznavanje samog prevoditelja i, za starija djela, vrijeme i mjesto prevodjenja.
    U nekim je slucajevima malo i smijesno gledati "holier-than-thou" ton, kojim mnogi prevoditelji, ali i kriticari, govore o ostalima sto su obradili istu zemlju (tj. djelo ili skup djela stanovitog autora ili perioda; u tom kontekstu govorim).

    U svemu tome cini mi se najbolje ignorirati cinjenicu da citam prijevod te se potruditi doprijeti do djela kako sam ga nasao (dakle, sasvim nevezano radi li se o prijevodu ili ne!).

    A ako bi npr. trebao procijeniti djelo kao dio diskusije o "stranom" autoru, tada bi pokusao pronaci vise od jednog prijevoda ili bi bar pokusao pronaci neke druge diskusije o tome koliko je "tocan" prijevod ili, jos bolje, sto je u prijevodu sacuvano a sto izgubljeno.

    Napisao sam svoje inicijalne misli o knjizevnim prijevodima, a pretpostavljam da bi najiskusniji citatelji mogli napisati i mnogo knjiga na ovu temu.

  9. #9

    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    182
    Quote Originally Posted by sanja View Post
    .. ako bi dao deci da prevode .. u okviru časova lektire ..
    .. naučili bi i oni o držiću .. i ti o deci ..
    Istina. A naučio bih ja tako i nešto o Držiću

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts