+ Reply to Thread
Page 1 of 2 1 2 LastLast
Results 1 to 10 of 18

Thread: Logika života

  1. #1
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    size="tall"

    Logika života

    Može li se logikom obuhvatiti život? Stari mistici rekli bi da ne treba niti pokušavati, ili da je to jednako kao i pokušaj da se počešeš po tabanu kroz cipelu ili da rukom dohvatiš mjesec. No, ipak, to je ono čemu teže društvene znanosti. Jer, udaljavajući se sve više od objekta svojeg proučavanja i težeći objedinjavanju teorija kako bi obuhvatile čitav život, do te mjere se razvodne da ih se može smatrati običnim ideologijama. Naime, u čemu je problem? Dok kod prirodnih znanosti imamo strogo definiran fenomen koji proučavamo i koji pod kontroliranim uvjetima daje određene rezultata, na temelju čega možemo razraditi model stvarnosti i postaviti teoriju, u društvenim "znanostima" polazimo od definicija ili aksioma koji su zadani društvenim konvencijama koje nadilaze logiku i temelje se na iracionalnim postavkama koje se ne obaziru na govor stvarnosti, na "podatke" koji cure negdje pokraj nas i ostaju u slijepoj točki našeg unutrašnjeg oka.

    S jedne strane, većina društvenih znanosti je danas lijevo-liberalno obojena, što znači da ima neke svete postavke, dogme, koje se ne smije rušiti... jedna od njih je da su svi ljudi jednako inteligentni neovisno o boji kože, spolu i drugim diskriminatornim karakteristikama. Oni ljudi koji su u svojim istraživanjima došli do suprotnih rezultata, na primjer da su crnci manje inteligentni od bijelaca, bili su žestoko kritizirani zbog obrane rasizma, a da se uopće nije obraćalo pažnju na to jesu li njihovi dokazi znanstveno kvalitetni ili ne. Točnije, kritičari su se potrudili pronaći razloge zašto takvi dokazi u tom slučaju nisu znanstveno validni, dok bi u slučaju suprotnih dokaza, na primjer da su sve rase jednako inteligentne, zatvorili oči na neke probleme u dokazivanju.

    Nameće se pitanje: ako su inteligenciju kao koncept pretežno definirali bijelci, europljani i sjevernoameričani, je li moguće da takav koncept već u sebi sadrži kulturološku predrasudu koja onemogućava da druge rase pokažu svoje mentalne prednosti? Je li i sam pojam logike i znanstvenog zaključivanja i dokazivanja definiran tako da ide u prilog muškarcima, bijelcima i njihovom misaonom STILU, tako da žene i druge rase pokazuju lošije rezultate?

    Kako god, čini se da ta "klasična" logika nije dovoljna za rješavanje složenih problema na koje nailazimo u svakodnevici, iako može odlično poslužiti za rješavanje izoliranih problema u prirodnim znanostima i pomoću generalizacije pridonijeti razvoju tehnologije. Kad logičko razmišljanje pokušamo primijeniti na društvene probleme, logika se počne vrtjeti u krug dokazujući suprotne pojmove kao jednako vrijedne sve dok sama sebe ne pobije, ili se mora nužno uhvatiti za neke ideološke (pret)postavke da bi uopće mogla doći do konkluzije. U prirodnim znanostima utjecaj ideološkog, nelogičkog razmišljanja bitno je manji, jer se radi o problemima koji ne uključuju društvene koncepte u čijoj definiciji već stoje talozi kulturološkog i društvenog supstrata, zajedno s pripadajućim tabuima, koji ometaju rasuđivanje i dovode do predrasude (biasa).

    Kreacionizam u svojoj suštini nije znanstvena teorija, nego pokušaj da se znanstvenom metodom opravda ideologija (kršćanska); s druge strane, evolucionizam je pokušaj da se znanstvena teorija koja se ispravno definirala na strogo ograničenom području biologije, pitanja porijekla i nastanka vrsta, razvuče na sve moguće aspekte života, od sociologije, do politike, filozofije... i time, zapravo postaje - nova ideologija.

    Tako u društvenim znanostima ideologija rađa "znanost", a znanost stvara novu ideologiju iz koje se opet razvijaju paraznanstvene teorije. Dakle, da bi društvene znanosti uopće bile znanosti u smislu da ne predstavljaju ideološko razmišljanje, one bi morale prvo definirati svoju epistemologiju na takav način da jasno razgraniče između ideološke i neideološke produkcije radova u društvenim znanostima i da usuglase osnovne pojmove na način da budu svima jednako razumljivi, kao što je i kilogram svuda jasna mjera za masu/težinu, a metar svuda jednako dugačak, i ne može se nešto što ima masu kilogram i po iz ideoloških razloga smatrati jednako teškim kao i ono što ima samo kilogram težine. Takva rastezljivost ne ide na ruku ni društvenim znanostima, a ni politici koja se takvim lažima koristi u svakodnevnom djelovanju.

    No, izvan samog polja društvenih znanosti ostaje život, sa svojim sasvim nedefiniranim pojmovima, kojeg svatko proživljava u okviru svoje svijesti i dosegnute razine svjesnosti... znanstveno obuhvatiti život nekim "teorijama" nužno je ideologija, jer se život doživljava kao individualni fenomen svijesti, a kolektivnim postaje kroz međusobne odnose živih bića. Pokušaj da se oni logički ukalupe u "teorije svega živoga" nalik na one fizikalne teorije o ujedinjenim poljima i silama, smatram svojevrsnim "ubijanjem" života, odmakom od života koji vodi u ideološko razmišljanje, koje onda dovodi do konkretnog ubijanja.... Predlogičkim ili iracionalnim spoznavanjem života izvan lanca uzroka i posljedica izgleda jedino možemo shvatiti njegovu pravu bit ili eros. Ovu temu posvećujem nedavno preminulom Željku Malnaru, koji je život, jednostavno, živio punim plućima dok ga i ona na kraju nisu izdala.

  2. #2
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Uz pitanja iz uvodnog posta, mislim da bi valjalo dodati kako među logičarima postoje sporovi tj. neslaganje čak i kod samog definiranja logike tj. logosa (najčešće, po svom značenju, smatranog kao govor).
    Zašto to naglašavam?
    N'dugu kaže kako, čini se, jedini način na koji možemo shvatiti pravu bit života jest tzv. predlogičkim ili iracionalnim spoznavanjem. Stoga, prva rečenica mog posta njegovoj tvrdnji svakako ide u korist, jer, uistinu, zapitajmo se kako se logikom možemo pomoći pri snalaženju u životu, kad ni stručnjaci u toj filozofskoj disciplini nisu na čisto čime se ona, zapravo, bavi?

    E sad, s druge strane, ukoliko se osoba okuraži pa krene proučavati logiku s ciljem max mogućeg shvaćanja njene zadaće, mimoilaženja u naučavanju različitih logičara neće ju omesti u iskorištavanju logike za vlastiti boljitak.
    Npr. rijetko koja individua može definirati bilo koji (apstraktni) pojam valjano, što upućuje da rijetko koja individua, uopće, razumije vlastite misli, što (mi), nadalje, govori kako rijetko koja individua može razumjeti bilo koju drugu individuu tj. svijet oko sebe.

    Iracionalno spoznavanje života je u skladu s tvrdnjom da ljude pokreću emocije i želje, no ono čemu ljudi, htjeli to priznati ili ne , teže jest racionalni put ka sreći. On je za svakog drugačiji, krenuo je od želja i emocija, ali da bi se ostvario, najčešće treba mnogo rada i strpljenja tj. racio, koji će voditi u pravom smjeru oli u smjeru ostvarenja tih želja.

    Da bi se, mišljenja sam, ova tema mogla kvalitetno obraditi, nužno je definirati mnoge pojmove, bitne za razumijevanje iste, no to bih ostavila za nastavak diskusije, a nakon što dobijem kritike za do sada rečeno od moje strane.

  3. #3
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Istina, no problem je što predlogično mišljenje nisu uspjeli definirati ni pametniji od mene. To je zato što predlogičko izmiče definiranju zato što je - ispred ili prije logike, a nešto se definira tek u okviru logike. No, slažem se da je za kvalitetnu raspravu potrebno ostati u okviru logike. To je, u neku ruku, kontradikcija. Indirektno, mi možemo znati da je predlogičko ključno za razumijevanje logike života, jer to je ono što nam izmiče, što ne možemo obuhvatiti logikom, a ipak postoji. Jer inače ne bismo to zvali život.

    Emocije i želje su tek blijede slike predlogičkog doživljaja života, koje je logika definirala kako bi ih svrstala u neku ladicu, a sebe postavila na vrh hijerarhije mišljenja. No, tu joj stvari malo šepaju... predlogičko je puno jače nego što ga logika definira, ili može definirati, inače ljudi ne bi išli gledati Rembrandtove ili Picassove slike, nego bi uživali pred slikama grafova funkcija i slično.

  4. #4
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Kažeš kako je predlogičko 'ispred ili prije logike'.
    Ako nešto biva prije logike, onda nužno slijedi kako se iz tog nečeg - logika razvila. (bi li se složio?)
    A iz čega god se logika razvila, logika to može definirati.

    E sad, što (tebi) znači biti 'ispred logike'?

  5. #5
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Kažeš kako je predlogičko 'ispred ili prije logike'.
    Ako nešto biva prije logike, onda nužno slijedi kako se iz tog nečeg - logika razvila. (bi li se složio?)
    A iz čega god se logika razvila, logika to može definirati.

    E sad, što (tebi) znači biti 'ispred logike'?
    Znači da se pojavljuje u formativnom razdoblju djetinjstva, prije nego što se razvija logičko mišljenje. Uglavnom između 2 i 7 godine života, djeca razmišljaju predlogički.
    Tako i crtaju. Nema perspektive i tih stvari koje se razvijaju kasnije, nakon što se razvije logičko mišljenje (odnosi bliže-dalje u prostoru, veće-manje, itd.)
    Zapravo bi se moglo reći da postoji i predsimboličko mišljenje, u prvoj godini života ili čak par mjeseci prije rođenja, kad još ne postoji mogućnost verbalizacije mišljenja.

    To je "ono što mozak/um radi kad ne misli logički" i "ono što mozak/um radi kad ne misli simbolički". Jer, složit ćeš se, čak i kad ne misli, um ipak nešto - radi. Samo što se ne radi o mislima koje imaju glavu i rep, formu, nego su više samo neka nakupina slika, emocija... E, sad, ne možemo reći da je sve to skupa skroz primitivno. Ili čak da su životinje vođene isključivo "nagonima", samo zato što ne koriste ljudsku logiku u razmišljanju. Neki imaju i termin "asocijativno razmišljanje". Moja tvrdnja je da je sve to skupa vrlo ograničeno razumijevanje predlogičkog razmišljanja, koje je dizajnirano tako da logiku stavlja na vrh ljudske misli. A opet, ako pravo razmisliš - novoroođeno dijete nauči jezik za godinu dana, a odrastao čovjek strani jezik tek za 20 godina, i još uvijek ga ne zna kao materinji. To bi, mislim, trebalo nešto značiti u smislu prednosti predlogičkog mišljenja. Također beba nauči masu stvari u toj prvoj godini života. Beba nije uopće "glupa", a ne koristi se logikom u mišljenju i razumijevanju.

    Svejedno, iz perspektive logike, predlogičko razmišljanje se definira ovako: "ludilo", "šizofrenija", "glupost" ... ili eventualno "metafora", "mišljenje u slikama", "poezija", "glazba"... nijedan od tih termina nije baš dobro definiran, osim stilskih figura u kojima se nešto za nešto "zamjenjuje", na primjer A je u metafori jednako B, dok u logici ne može biti jednako, jer inače B ne bi postojalo kao B, nego bi imalo neku osobinu po kojoj bi se razlikovalo od A da bi uopće moglo po nečemu biti B, i onda bismo mogli reći da je B = A + X, gdje je X to nešto više što B ima u odnosu na A... dakle, A je viši rodni pojam u odnosu na B, koji je niži rodni pojam, itd. U predlogičkom smislu, jednostavno, A=B. Asocijativno gledano, biljka koja izgleda kao ruka, jest ruka. I ja sam moja ruka koja ovo piše, iako sam i ja. I sama ruka nije "ruka" = "ud s pet prstiju na kraju", nego neki osjećaj, nedefiniran zapravo...

    http://en.wikipedia.org/wiki/Magical_thinking

  6. #6
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Nažalost ne mogu reagirati na Apemantovu tvrdnju tamo gdje ju je izrekao, na Sanjinoj temi o "teizmu/ateizmu i moralu" pa moram ovdje, gdje komentar neće biti obrisan. Dakle, kaže ona:
    Situacija koju ćemo razmatrati je realna, i sledeća:

    Postoji privatna firma čiji je vlasnik ateista.
    Za firmom se vuku tragovi prevarenih ljudi.
    Ne isplatiti nekoga ko ti je odradio posao, prevariti da ćeš uraditi nekome nešto što si obećao, izrabljivati (terati zaposlene na neplaćen prekovremeni rad, a kažnjavati za 10 minuta kašnjenja ili zbog uzetog slobodnog dana da dete odvedeš kod lekara) - su svakodnevna stvar.

    Zamisliti u toj firmi dvoje kolega.
    Zamislimo, rodne ravnopravnosti radi, da je jedno muško a drugo žensko.
    Zamislimo da je ona teist, a on ateista.

    Zamislimo da su oboje veoma stručni u onome što rade, da su oboje veoma pošteni,i da im oboje ide na živce, jetru, i ostatak fiziologije, to što su u tako jebenom poslovnom okruženju. Zamislimo da su dobre kolege - uzajamno se poštuju, lepo sarađuju.

    Razgovarajući uz kafu posle posla o pokvarenosti, ljigavosti,nehumanosti, nemoralnosti gazde i o tome kako im je takvo poslovno okruženje nepodnošljivo, dolazi do sledećeg ragovora:

    Ona: Ja mislim da je tebi ipak lakše.
    On: Zašto?
    Ona: Pa zato jer si ateista. Trebalo bi da imaš manji problem s takvim stvarima.
    On: Jao, nemoj, opet ta priča o nemoralnosti ateista...
    Ona: Ali, ne, ja ne tvrdim da su ateisti nemoralni. Samo tvrdim da nisu ništa racionalniji od mene onda kad jesu moralni. Moj deda je ateista, i jedan je od najpoštenijih ljudi koje znam. Za tebe znam da si pošten. Ali vaša vera u poštenje je, realno, iracionalna. U stvari, iracionalnija od moje - jer ja, kad krenem da branim ono što je ispravno, imam kao razlog boga - taj nekakav "onostrani" izvor moralnosti.
    Ti, s druge strane - ne možeš da osporiš da je sve što gazda radi savršeno racionalno: on se bori za vlastiti boljitak gazeći preko leševa.
    Sve je dozvoljeno - ukoliko njemu i njegovima pomaže da opstanu. Možeš li da mi daš jedan racionalan razlog zašto on tebe ne bi zajebao i iskoristio, kad mu se već može?
    On: Ali to je neljudski...
    Ona: Hah, govoriš kao vernik. Šta znači "ljudski"? Strogo racionalno gledajući - ti nisi ništa veći homo sapiens od njega. Racionalno gledajući - sve što čovek može da uradi je - ljudski.
    Ako veruješ u nekakvu "svetu ljudskost" - to već nije racionalno.
    On: (zbunjen) Ne znam šta da ti odgovorim, ali zadržaću svoje pravo da se ne složim s tobom.

    Ok.
    Ima li na forumu onih koji bi mogli da odgovore?

    Nije li vera u Ljudskost, Pravdu, Poštenje - jednako iracionalna kao i vera u boga?

    Mali video dodatak:

    https://www.youtube.com/watch?v=cIfCGf_suxs
    Na to "nitko" komentira:

    To je još Platon jasno pokazao: ako je bogatstvo i moć najveće dobro za čovjeka, onda je ''najracionalnije'' postupati nepošteno, ali se u javnosti prikazivati kao poštenjak, i zagovarati poštenje svih ostalih. Najprobitačnije je da su svi pošteni, i ne kuže da samo ja nisam pošten.
    U konačnici, Apemant komentira ovako pitanje poštenja:

    Zapravo, budući da je nemoguće da svi budu pošteni osim mene, potrebno je samo da postotak nepoštenih kao što sam ja - ne pređe određenu granicu. Nego da uvijek ima dovoljno naivnih poštenjačina, recimo, barem 90%
    Na to bih ja komentirao: Možda je vrijeme da Apemant ode u svećenike? Naime što radi Katolička Crkva (ovo C se po novom pravopisu piše veliko, za razliku od svih drugih institucija kojima se drugi dio sintagme piše malim slovom, npr. "Europska unija", "Europska komisija"), negoli da sebe prikazuje poštenom, zagovara poštenje svih oslatih i sve druge nepoštenima (grešnima) dok ujedno i sama gomila moć i bogatstvo, te je dovoljno da ima 90% griješnika da bi financirali 10% svećenika i časniih? Utoliko je pojava pape Franje samo kozmetička, dok god bogatstvo i dalje ostaje sigurno i dok se izbjegavaju ozbiljnije istrage opranog mafijaškog novca u IOR-u i slično.

    Zanimljivo, Apemant kaže još i ovo:
    Nije da me etike ne zanima, nego formiranje etike ne vidim kao produkt 'razuma' - nije mi to nešto 'racionalno'.

    Dakako, ni kvazi-etika vlastitog dobra kao 'temeljnog' (Ayn Rand) - nije utemeljena u 'razumu'. Ne vidim uopće što razum može reći o toj dilemi.

    Recimo, ako kažeš 'dobra i za druge' - prvo se postavlja pitanje 'koje druge'. Tebi bliske ljude? Sve 'dobre' ljude? Sve ljude, pa čak i 'zle'? Sva živa bića, uključujući životinje, biljke, bakterije i viruse?

    Ne vidim kako se na ta pitanja može 'razumom' odgovoriti; mislim da je nužan neki strogo vjerski 'quantum leap'. Gdje pod 'vjerom' ne mislim samo na vjeru u bogove, nego bilo kakvu vjeru - a to je po definiciji nešto 'izvan razuma', nešto ili predrazumsko ili neutemeljeno u razumu.
    Naime, njegov drugi dio posta (gore navedeno) pobija prvi, jer ako se slažemo da je upravo Katolička Crkva (i druge vjerske organizacije i one koje se brinu o pitanjima morala, etike i ćudoređa) upravo ona koja najviše gomila moć i bogatstvo, dakle "koncentrat zla" (u komunizmu je to bila i Komunistička partija, a u demokraciji "gay lobiji", "masonski lobiji" koji Crkvi mogu biti samo konkurencija, a ne i stvarni neprijatelj - naime, i oni imaju svoje ideološko poimanje dobra i zla, poštenja i nepoštenja, na kojemu grade svoju svjetovnu moć i vlast), onda se moramo složiti da je ona tu svoju moć i bogatstvo izgradila na nečem predrazumskom ili neutemeljenom u razumu, izvan razuma (religija, vjera), a s druge strane razmišlja navlas kao i sam Apemant (dovoljno je 90% naivnih i poštenih budala da hrani nas 10% nepoštenih i pametnih), pa je prema tome Crkva (baš po Apemantovoj logici) ona najracionalnija institucija na svijetu, a ljudi koji deklarirano ne vjeruju u Boga, kao Apemant, su iracionalni. Najbrži i najlakši put do moći i bogatstva ide preko Crkve... onda dolaze masonski i gej lobiji, no vidimo da Apemant zazire i od gej ljudi kao takvih, ni masoni mu nisu nešto dragi... prema tome je Apemant posve iracionalan u tom svojem, zapravo - poštenju.

    Zašto se navodno i deklarativno tako racionalan čovjek tako iracionalno ponaša? Rekao bih da je stvar u tom nečem predlogičkom, iracionalnom, koje djeluje i kod najracionalnijih ljudi, dok se kod onih koji su navodno iracionalni i šire vjeru i ljubav manifestira najgrublji racionalni materijalizam i želja za moći i zgrtanjem bogatstva. Moglo bi se reći da se kod Apemanta (kao i kod Nietschea) onda radi o "volji za moći", koja je zapravo nemoć, i u suštini je nešto predlogički iracionalno, a kod (nad)biskupa i kardinala se radi o stvarnoj moći, racionalnoj i logički sasvim opravdanoj (još od Platona i Aristotela), koja sebe proračunato prikazuje kao iracionalnu i predlogičku, mističnu. To je paradoks logike - deklarativno najiracionalniji su u stvarnosti najracionalniji (nepošteni), a deklarativno najracionalniji su u stvarnosti najiracionalniji (pošteni).

    Rekao bih da je poštenje ukorijenjeno u predlogičkom, jer osoba sa snažnim predlogičkim mišljenjem trpi unutrašnju štetu zbog racionalnog ponašanja koje je nepošteno, dok ovna koja ima ugasli i sivi predlogički život ne trpi tu štetu, jer ju je već pretrpjela. Tako inače shvaćam one rituale u masonstvu kojima se čovjeka "zakapa živoga" i udara u glavu, vrat i srce, navodno ponavljajući ritualom stvarne udarce koje je Hiram primio u hramu, jer se želi ubiti predlogički sklop, unutrašnji, duševni život, da bi čovjek bio otvoren za racionalnost, moć i bogatstvo, a zapravo po mojem za jedan još gori oblik ropstva.

  7. #7
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    "Kako slijepi ljudi "vide" svijet oko sebe? i "Zašto se psa smatra čovjekovim najboljim prijateljem?", misli su, koje su mi pomogle pri promišljanju o Malnarovim riječima ("ono što stvarno vrijedi ne možemo vidjeti"), Sanjinom pitanju i ovoj temi, u kojoj nam N'dugu želi skrenuti pažnju na vrijednost iracionalnog tj. predlogičkog mišljenja.

    Slijepi ljudi "vide" pravo stanje stvari bolje od mene, koja slijepa nisam.
    Oni osjete energiju nekog/nečeg točno onakvom kakva jest. Racionaliziranje će i njih udaljiti od realnosti, ali ipak će vidjeti bolje od mene, koja sputana (i vođena) mogućnošću slike, nisam razvila taj "energetski osjet" onoliko, koliko bih mogla/"trebala".

    Odgovor na drugo pitanje jest: volimo pse, jer nas pas, za razliku od čovjeka, NIKAD neće povrijediti (prevariti, izigrati). Pas ne zna što to znači biti nepošten. I ako je čovjek, vlasnik psa, ok (a pod *ok* smatram biti u balansu između racionalnog i iracionalnog), njegov će pas biti *njegova "slika"* pa se, stoga, njihov odnos može razviti u pravi pravcati prijateljski odnos, ispunjen poštovanjem i ljubavlju.

    Zašto kažem kako je biti ok = biti u balansu između racionalnog i iracionalnog?
    Zato što smo mi, ljudi, racionalna bića, koja, kao takva, racionalizacijom moramo moći shvatiti i prihvatiti da iracionalno ima (po mom mišljenju podjednako) važnu ulogu u našim životima - baš kao i racionalno. Ukoliko dokučimo "tu istinu", moći ćemo, u našim bićima, odvojiti racionalno mišljenje od iracionalnog, znati kad slušati jedno, kad drugo, te tako biti u-ravnotež(i)-eni.

    E sad, ljudski svijet je koncipiran na način gdje je vid osjetilo, kojem se daje najviše kredita, a 'potreba za moći' jedan od glavnih motivatora 'volje za životom'.
    Potreba za moći se pretežno racionalizira u smjeru nametanja autoriteta.
    I tu nastaju problemi.

    Obzirom ova tema, po mom mišljenju, izuzetno kompleksna, ispričat ćete me što ću ovdje prekinuti "svoje izlaganje" s nadom kako će mi vaš feedback pomoći bolje prenijeti ostatak svojih misli (na temu) u riječi... pa bih, onda, u sljedećem postu dala konkretan odgovor na Sanjino pitanje te, kasnije, još dala svoj osvrt na N'dugovu tvrdnju:"To je paradoks logike - deklarativno najiracionalniji su u stvarnosti najracionalniji (nepošteni), a deklarativno najracionalniji su u stvarnosti najiracionalniji (pošteni).".

  8. #8
    persona non gratis
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    1,538
    Osnovna ideja da čoveka čovekom čini njegovo iracionalno - tu smo ok.

    Ovo sa psima i psijateljstvom mi je promašeno jer odnos nejednakosti (jedan zavisi od drugog) ne može biti odnos prijateljstva.

    prijatelje ne dresiramo.

  9. #9
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Odnos nejednakosti je u tome što pas ne može dresirati čovjeka, a čovjek psa može (i čini). Štoviše, sama vrsta (pas) kao takva nastala je od vukova selekcijom onih primjeraka koji su se dali bolje dresirati.

    Nisu sve vrste jednako pogodne za dresiranje. Na primjer mačke, iako i one obično zavise od ljudi.

    Zanimljivo je da se pas, iako prilično inteligentna vrsta, može dresirati bolje od mačke. Mislim da je uzrok u tome što su kod pasa, umjetnom selekcijom, razvijane 'muške' osobine (čuvanje kuće, lov), a muški pripadnici ljudske vrste imaju bolje osobine stvaranja jednostavnih hijerarhija i društvenih struktura s jednostavnom podjelom rada od žena, čije su socijalne vještine više usmjerene na stvaranje puno kompleksnijih struktura unutar manjih, zatvorenih zajednica kao što su obitelji. Naime, jasno je da međuljudski odnosi postaju tim kompleksniji što su si ljudi bliži i što više dijele svoje intime, pa je prema tome jasno da su obiteljski odnosi među najkompleksnijim ljudskim odnosima i da jednostavni hijerarhijski odnos tu više nije moguć. Za takve odnose potrebno je, jednostavno, više vještine.

    Takvu vještinu u jednoj mjeri posjeduju i mačke. Zato se te životinjice uvijek lijepo uklope u svaku obitelj. Predu pokraj kamina, uveseljavaju ljude koji ih glade, i zapravo nitko ne razmišlja previše o tome da li se one tako žele uklopiti pretežno zato da lakše dođu do hrane i krova nad glavom. No, budući da nisu ljudi i ne mogu razvijati kompleksne odnose s nama ili dijeliti s nama intimu, mislim da prijateljski odnos s mačkama nije moguć. Zapravo ni odnosi u obiteljima vrlo često nisu nimalo prijateljski, iako su, kao što sam već rekao, kompleksni i prožeti mnogobrojnim interesima, često mnogo složenijima nego u ostalim međuljudskim odnosima u kojima postoji znatno manji stupanj bliskosti.

    Ali to ne znači da u ljudskim društvima nema dresure. Štoviše, u odnosima iizvan ove intimne sfere sve se ponajviše i svodi na dresuru. Dakle, odnos čovjek-pas je specifičan po tome što u sferi bliskosti ima ovaj jednostavan hijerarhijski odnos superiorne i inferiorne osobe koji se inače u ljudskim društvima pronalazi na razinama gdje nema previše intimnosti, dok je u vrlo bliskim, intimnim kontaktima među ljudima nemoguće tako pojednostaviti stvari (osim ako se, zaista, radi o retardiranoj ili na neki način mentalno inferiornoj osobi). Premda je i moguće da ljudi igraju različite uloge, što zapravo i čine, a čime se samo povećava kompleksnost odnosa, dok pas teško može birati da ne igra ulogu psa. Ima, doduše, slučajeva da pas kojega se ne dresira sebe u jednoj mjeri počne smatrati čovjeku ravnopravnom osobom, drugim čovjekom, i zahtijevati za sebe ljudske privilegije (jedenje za stolom, spavanje u krevetu); ali to u suštini nije, pa je to zapravo izopačivanje uloge psa, i opet izazvano od strane čovjeka.

    Dakle, da se vratimo opet na ljude, iracionalnih je odnosa ponajviše u intimnoj sferi. Također, u intimnoj sferi je mogućnost 'dresure' bitno smanjena jer ako se odnosi na taj način pojednostave, intimna sfera izostaje (gubi se), a ako postaju jako kompleksni što je normalno za intimnu sferu, onda nijedna strana nije više niti u stanju efektivno dresirati drugu stranu ili se uspostavlja odnos ravnopravnosti, međusobnog utjecanja, u kojem se jedna strana može osjećati inferiorno, ali dok god postoji određena kompleksnost koja se ne temelji isključivo na racionalno definiranim interesima, dotle takav odnos i dalje ima smisla.... kao što je odnos prijateljstva ili neki drugi intimni odnos.

    Dakle, da se vratimo na temu, pitanje je u kojoj mjeri racionalnost uopće može biti kompleksna.

    Kad bi racionalno iskonstruirani odnosi mogli biti do te mjere kompleksni kao što su to intimni odnosi, onda bi se intima i međuljudksi odnosi mogli zasnivati isključivo na racionalnosti. No, ispostavlja se da su intimni odnosi znatno kompleksniji od racionalnih, na interesima zasnovanih odnosa, kakvi postoje u politici i osobito u međunarodnoj politici (gdje je najmanje intime, a najviše racionalnosti - ponekad se, bar u međunarodnoj politici, sve opcije i njihove vjerojatnosti daju prilično egzaktno matematički izračunati, npr. uz pomoć modela teorije igara itd.). To znači da predlogički sklopovi na kojima se kompleksnost intime zasniva nisu uopće za potcjenjivanje, a nisu niti podložni jednostavnoj manipulaciji, dresuri (jer su obje strane u tome otprilike ravnopravne i u startu jednako u neznanju u pogledu vlastitih predlogičkih sklopova, budući da ih ne mogu racionalno, logički analizirati i pojmiti).

  10. #10
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Ako smo, znači, definirali intimu kao nešto kompleksno, predlogičko, iracionalno, što podrazumijeva odnos bliskosti, a politiku kao nešto što bi trebalo biti puno više utemeljeno na racionalnosti i težiti pojednostavljivanju suprotstavljenih interesa u društvu, onda je jasno da intima zahtijeva bitno različite vještine od politike i da intima na jedan način mora biti i zaštićena od politike da bi se zadržalo psihičko zdravlje ljudi, a time i cijeloga društva (koje se od ljudi sastoji).

    Devijacije se, mislim, pojavljuju kad politika nastoji ukinuti intimu zato da bi nametnula svoj (racionalni) interes djelujući na ljudsko iracionalno. Politika uvijek djeluje iz načelno racionalnih pobuda ili iz pohlepe za moći, bogaćenjem... premda može nekome izgledati da je iracionalna zato što se služi propagandnim metodama djelovanja na iracionalno i subliminalno. S druge strane se pojavljuju devijacije ako se odnosi u intimnoj sferi nastoje organizirati pojednostavljeno racionalno, kruto, politički.

    Odvojenost intimne sfere (privatnosti) od političke sfere, racionalnosti od iracionalnosti, bitan je preduvjet ravnoteže, kao što enky kaže, i normalnosti. Društva u kojma se politička sfera prelije u intimno, u kojima se potiču niske iracionalne strasti radi osvajačkih ratova, u kojima se ljude poitče na silovanje radi osvajanja teritorija, izgubila su bitne elemente ljudskosti. Pa i kada 'politička korektnost' nastoji propisati racionalno intimu kao ravnopravne odnose. Ni to ne može dobro završiti, jer se time narušava iracionalnost intime. A s druge strane, društva u kojima se povećava broj intimnih zajednica u kojima su se odnosi sveli na čistu racionalnost više su podložna na manipulaciju iracionalnim u svrhu ostvarivanja nečijih racionalnih ciljeva... jer iracionalno ostaje nezadovoljeno na intimnoj razini, pa zato traži "izlaz" u političkom iracionalnom koje dovodi obično do ubijanja neistomišljenika, osvajačkih građanskih ratova i sličnih štetnih pojava.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts