+ Reply to Thread
Results 1 to 3 of 3

Thread: Zato bogati tede?

  1. #1
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    size="tall"

    Zato bogati tede?

    F. Tuđman je jednom rekao: "Nema bogate Hrvatske bez bogatih Hrvata!"

    No, ekonomska znanost opovrgava ovu tezu. Naime, po teoriji "nedovoljne potrošnje" ispostavlja se da bogati ne troše onoliko koliko i siromašni, te stoga ne mogu stvoriti dovoljnu potražnju za rast ekonomije kao u slučaju da su nejednakosti u društvu manje izražene, ili da ih uopće nema.

    http://www.interfluidity.com/v2/3830.html

    Neki pokušavaju osporiti ovu tezu, na primjer Krugman smatra da u agregatnom smislu (skupnom) ne postoji pretjerana štednja, te da bi društvo moglo rasti od bogatih - tako da se naglo poveća prodaja jahti, vila, dvoraca, putovanja space shuttlom u orbitu, osobnih trenera za selebritije i drugih stvari koje bogati kupuju kako bi sebi ugodili. Pokazuje, se, međutim, da ova tvrdnja ne stoji, jer bi inače na burzama rada postojala užasna potražnja za kuharima za bogate i slično, što međutim nije istina. Sistem se, zapravo, temelji na posuđivanju kućanstava, i to tako da banke stvaraju onoliko novca koliko bi trebalo da i najsiromašnija kućanstva mogu "držati korak" sa željenom potražnjom, a da, opet, banke ne moraju toliko spustiti kamatne stope da to počne iritirati one koji imaju u njima štedne uloge.

    A zašto to njih iritira, te bogate? Da se bogatstvo počne malo prelijevati od njih prema najsiromašnijima, kad ionako nemaju na što potrošiti? Jedna teorija kaže da je stvar u osjećaju sigurnosti. Što si bogatiji, to se više moraš truditi da bi ostao bogat. Pogotovo kad se radi o stjecanju bogatstva na brzinu i sumnjivim načinom, na primjer kao u Rusiji ili tranzicijskim zemljama (bivšim socijalističkim). Osim toga, zdrav razum kaže da jedan čovjek ne zna što bi s 10 jahti, ako već ima 9. Da si napravi još veću jahtu? Jednostavno, nije izazov... a nove izazove je teško osmisliti, imati toliku flotu postaje samo opterećenje, a užitak se drastično smanjuje...

    Je li onda rješenje u tome da se bogatima nametnu pravila igre koja će ih činiti siromašnijima, a da ih ipak i dalje motiviraju da se trude? U ovakvom sistemu kakav poznajemo, to izgleda nije moguće učiniti, odnosno lakše bi bilo 'opaliti' po bankama da daju realno negativne kamatne stope, politički gledano, nego oporezovati bogate do razine da se potražnja počne dizati...

  2. #2
    U kapitalistickim sistemima bogati (kapitalisti) su vlasnici i sredstava proizvodnje i raspodjele dobara. U komunistickim sistemima, tj. sistemima drzavnog kapitalizma, je to drzava (tj. ljudi koji cine drzavni aparat). I jedni i drugi (kapitalisti, i ovi privatni i ovi drzavni) su isti i imaju profit zato sto mogu prodati svoje robe i usluge potrosacima tj. radnickoj klasi, tj. onima koji rade za kapitaliste za nadnicu da bi uopce zivjeli.

    Motiv bogatih je dakle profit, a NIKAKO zadovoljavanje potreba siromasnih. Potreba za profitom ne dolazi samo od pohlepe, niti je uopce pitanje izbora, to je ustvari nuznost, jer se upravo OSTATAK PROFITA daje u investiranje i moderniziranje tehnologija kako bi se opstalo u borbi, tj. trzisnoj utakmici, koja se vodi izmedju samih bogatih (kapitalista).

    Obzirom da radnicka klasa mora jesti, oblaciti se, koristiti prevoz, tehnologiju itd itd tj. ima potrebe (potrosnju) bogati ce uvijek imati profit. Takodje, kako upravo bogati moderiraju drustvo, oni isto stalno unapredjuju u vise i vise potrosacko. Tako radnicka klasa mora vise i vise raditi da prezivjela. Pri tome su, naravno, STVARNE potrebe zapostavljene na racun onih "profitabilnih". Vrlo je ochito da danas drustvo sluzi bogatim u cilju zastite njihovih bogatstava.

    Potrosnja bogatih je irelevantna za rast ekonomije nekog DRUSTVA (ne vidim kako je uopce drustvo bogato ako sam ja bogat, koja glupost) obzirom da predstavlja puko reinvestiranje, dakle ulaganje u sebe same, tj. predstavlja u postojecem sistemu jedinu razmjenu dobara sa obostranom koriscu. No trzisna utakmica unutar njihove klase tjera bogate da povremeno povecavaju dio reinvestiranog kapitala zarad jos vecih i sigurnijih profita, sto moderna ekonomija naziva onda - stednjom bogatih.

    Rjesenje je jedino u globalizaciji. Sav, ali bas citav, bez ostatka, svijet revolucionarano promjeniti u drustvo u kojem je razmjena dobara - obostrana korist. Dochim ovako (bez revolucije) se ima da radnicka klasa svojim radom sebe jos vise upropastava. Jer jedini nacin da kapitalisti izgube profit je smanjenje potrosnje te iste radnicke klase, a ona je jos davno svedena na egzistencijalnu.

  3. #3
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Slažem se skoro u svemu, forget-me-not, dakle dok su postojali relativno bogati, oni su morali štedjeti radi međusobne konkurencije, no danas je ukupno vlasništvo nad SVIME u rukama 1 posto ukupne populacije... nije li onda logičnije da se tih 1 posto, koji obično priapadaju istim klanovima, čak i istim obiteljima i obiteljskim stablima, između sebe dogovori kako da jebu u mozak ostalih 99 posto, umjesto da jedni druge napadaju i tjeraju na štednju? Mali problem u tome predstavlja KP Kine i Rusija s Putinom i oligarsima, no vidi se da se i s njima nekako da naći zajednički jezik. Zapravo jedni druge drže u šahu, jer ako propadne zapad, kome će Kina prodavati robu i kome će Rusija prodavati plin i naftu?

    S druge strane, ni mafija nije izbačena iz igre, makar postoji tzv. pravosuđe koje povremeno ulovi sitnije ribe ili strpa nekog bossa iza rešetaka (da ga ne bi smaknuli njegovi), jer se novac od kriminala uredno pere preko banaka i nikoga to odviše ne smeta. To je samo još jedan oblik ulaganja kojeg povremeno treba kontrolirati da se previše ne razjmaše, ali to niti ne može s obzirom na količinu bogatstva kojim raspolaže i koji je isto limitiran mogućnostima prodaje onima koji imaju određenu razinu standarda, dakle kad bi se uslijed kriminalne vlasti urušio standard u zapadnim zemljama, opali bi prihodi od trgovine drogom i prostitucijom. A od rata se najbolje zarađuje ako je lokaliziran, pa se svo oružje može ispucati samo u jednoj-dvije zemlje, tako da se sruši sve i ne ostane ni kamen na kamenu, nakon čega dolaze građevinske firme... a najbolje je da su to zemlje koje imaju od čega sve nanovo izgraditi, dakle one koje imaju izvore plina i nafte.

    S obzirom da među kapitalistima i tzv. kapitalistima (monopolistima u Rusiji i KP Kine) postoji takva bespoštedna konkurencija, donekle me čudi da Gates i drugi najbogatiji ljudi daju svoj novac u dobrotvorne svrhe. Dakle, budući da su neke korporacije postale toliko jaki predatori da ih više ništa ne ugrožava (osim država), počinju se i sami ponašati kao države i tuku ih na njihovom terenu, sudjelovanja građana u vlasti, demokracije, prestaju biti "tirani" i postaju prosvijećeni monarsi, ako već ne i demokratske kompanije, pa tako u posljednje vrijeme daju čak i iluziju participacije. Microsoft prodaje dionice već za pola dolara svima zainteresiranima. Nije bitno što, kako smo već pokazali na primjeru potrošnje, jedan dolar dan Microsoftu znači bar još jedan dolar izbijen iz mojeg džepa... bitno je da se ima iluzija vlasništva, kao oblika demokratske vlasti nad korporacijom. Paralela s državom se jednostavno nameće. Navodno, glasači odlučuju tko će biti izabran, svaki ima jedan glas (kao jedan dolar) kojim kupuje svoje demokratsko pravo da odluči na koji način će biti izrabljievan, dakle, ne može, doduše, birati da se izrabljivanje kao takvo ukine, ali može birati metodu - hoće li biti drastičnija, žešća, tradicionalna, desničarska, konzervativna, ili će biti "na finjaka", sa socijalnim pravima, simulacijama demokratskih procedura, javnim raspravama, udrugama, nasmiješenim funkcionerima...

    Dakle jest, u nekoj mjeri postoji konkurencija između bogatih koja ih tjera na štednju, ali s druge strane, štede zato da povećavaju svoju moć i još više ograničavaju slobodu ostatka populacije, tih 99 posto, jer bi njima možda moglo doći iz dupeta u glavu da bi mogli silom brojnosti jednostavno zgaziti tih 1 posto... kad ne bi stalno bili zauzeti međusobnim borbama - od preživljavanja, pa do stjecanja višeg statusa, brige za mirovinu, uštedu u bankama, sudovanje...

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts