+ Reply to Thread
Page 1 of 2 1 2 LastLast
Results 1 to 10 of 14

Thread: Jesu li mjere tednje tetne za ekonomiju?

  1. #1
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    size="tall"

    Jesu li mjere tednje tetne za ekonomiju?

    Pomažu li mjere štednje ekonomiji ili joj čak i štete?

    Nema jednoglasnosti u pogledu tog pitanja. Svakako, onima koji gube zbog štednje čini se da su takve mjere štetne. Prof. Z. Kovačević s EFZG je često znao ubaciti usred predavanja nešto poput: "kad drugi ostanu bez posla, to je nesreća, a kad ja ostanem bez posla, to je prava katastrofa". Sve nam se tako čini iz našeg subjektivnog gledišta drugačije, teže, kad smo i sami nečime pogođeni, nego li kad se to samo događa našim susjedima ili nekim nepoznatim ljudima.

    http://www.nytimes.com/2013/05/09/us...anted=all&_r=0

    Tako se sada nekim ekonomistima u SAD-u čini da smanjivanje deficita, koji tamo već godinama probija sve veće i veće plafone, šteti gospodarskom oporavku. Grafikoni analitičara Moody'sa (inače agencije koja hrvatski kreditni i općeniti rejting stalno baca u sve veće i veće smeće), na temelju podataka tamošnjeg zavoda za zapošljavanje i zavoda za gospodarsku statistiku, kristalno su jasni u tom pogledu i ne ostavljaju ni najmanje sumnje.

    Prema njima, nezaposlenost bi bila za 1% manja (od sadašnjih 6,5%) a rast 2% veći da nije bilo mjera štednje. Ian Shepherdson, šef nečega što se zove Pantheon Macroconomic Advisors, sasvim je izravan: "Fiskalno stezanje boli" - kaže on; ovo već zaista zvuči kao izjava autora SM filmova za odrasle, a nikako kao izjava ozbiljnog ekonomista. Pa ipak, drugi ekonomisti vrlo su ozbiljni kada govore o "kontinuiranom gospodarskom lošem upravljanju" i slično.

    Može li se slično reći i za hrvatski slučaj?

    Kao prvo, očigledno je da štednja, ako je i ima (proračun je u prvom naletu smanjen, i to prvi puta otkad postoji Hrvatska), ne daje željene efekte. Nakon pokušaja da se i tako 'olakšan' proračun napuni sve većim i većim nametima, poreznom presijom ili kako znaju neki reći "guljenjem pri kosti jer guljenje kože više ne daje rezultate", izgleda da na jesen neizbježno slijedi novi udar krize, možda rebalans, a možda i izlazak na ulice i pretvaranje ekonomske krize u političku.

    Pitanje je, naime, tko bi trebao 'štedjeti', to jest bolje rečeno, smanjivati svoje prohtjeve? Država (proračun), radnici (plaće) ili kapitalisti (dobit)?

    I što je to zapravo ključno pogrešno u hrvatskom gospodarstvu? Ako zanemarimo činjenicu da su razvoj i ulaganja prestali, dijelom i zbog Moodys'vog zločestog rejtinga, a ponešto i radi naše nesposobnosti da smanjimo viškove u javnoj upravi, iskoristime europske fondove, primamimo ozbiljne ulagače i sami pokrenemo gospodarstvo, ključno je vjerojatno da ni porezna ni parafiskalna opterećenja nisu ispravno raspodijeljena. Bitno je za Goodwinov model da se potrošnja ne smatra outputom (ostvarenjem), odnosno da rast koji se temelji na potrošnji (i zaduživanju) - zapravo nije rast.

    Utoliko politika povećavanja PDV-a, npr. s 23 na 25 % ne pomaže ili je čak duboko pogrešna, jer povećava potrošnju i smanjuje kupovnu moć radnika, dakle i njihovu participaciju i pregovaračku moć, a povećava udio nadnica (da bi pratile nužni rast cijena na tržištu uslijed povećanja PDV-a). Naime, jedina korist od PDV-a je da se relativno lako naplaćuje, pa se time lakše i brže puni državni proračun. Otuda je jasan interes države da stalno podiže PDV, ali nije jasno na koji način ta politika može pomoći gospodarstvu, a samim time na kraju bit će sve manje onih koji će moći plaćati PDV pa će se politika vratiti kao bumerang u glavu onom tko ju je pokrenuo (državi).

    Prema Goodwinovom modelu, rast se odvija kada je udio nadnica u ukupnom outputu nizak, te poduzeća imaju dosta profita (kapitala) i dolazi do akumulacije kapitala, a do recesije dolazi kada se udio nadnica u ukupnom outputu poveća a pregovaračka moć radnika (participacija) je niska (što znači da radnici sav svoj prihod od rada naprosto potroše).

    No, model Minskoga ukazuje i na važnost odnosa kapitala i duga radi obnove povjerenja investitora.

    http://www.banka.hr/komentari-i-anal...ja-investitora

    Tako bi skorašnja prodaja CO i HPB navodno mogla poboljšati ovaj odnos i vratiti povjerenje investitora (ako bi uopće imali više u što investirati, odnosno pokupovati, budući da je sve manje-više rasprodano osim željeznica, cesta, šuma i voda).

    Prema analitičarima bliskima I. Bičaniću, čini se da ni državna štednja nije pogrešna, jer:

    Percepcija rizika (samim time i povjerenje investitora), pogotovo ukoliko govorimo o stranim investitorima, uvelike ovisi o sposobnosti države da obuzda pretjeranu fiskalnu potrošnju, a samim time i rast državnog duga. U tom slučaju pad omjera kapitala i državnog duga nikako ne može potaknuti povjerenje investitora, već upravo suprotno. Stoga je povjerenje investitora jedina varijabla koja bi osigurala izlazak na uzlaznu putanju iz točke D. Nužan uvjet ovakvog razvoja događaja je upravo fiskalna konsolidacija i stabilizacija/smanjenje državnog duga.
    Osim toga, ključno je utvrditi da li je rast gospodarstva vođen nadnicama ili dobiti, pa prema tome odrediti strategiju razvoja u skladu s tim, tzv. Goodwinovim strukturalističkim modelom.

    http://www.banka.hr/goodwinov-strukt...ki-model/print

    ...u gospodarstvu s rastom vođenim profitima, porast udjela nadnica smanjuje iskorištenost kapaciteta, odnosno nadnice se kreću kontraciklično. Ako je gospodarstvo (vođeno profitima) u recesiji, udio nadnica raste i obrnuto. ... No, ako je rast gospodarstva vođen nadnicama, model je nestabilan, odnosno odvija se 'stari' Goodwinov scenarij, u kojem se gospodarstvo kreće na kružnici i ne dolazi u ravnotežu
    Čini se da je hrvatsko gospodarstvo vođeno dobiti, a ne nadnicama, te bi stoga trebalo smanjivati udio nadnica u ukupnom outputu (ili 'ostvarenju' kako se to hrvatski kaže) da bi došlo do rasta i smanjilo se istiskivanje profita uslijed porasta nadnica. Doduše, nitko nije do sada sasvim pouzdano dokazao da se rast temelji na dobiti, ali je vrlo izvjesno da se ne temelji na nadnicama, budući da one ne padaju ili čak imaju tendenciju rasta, premda ostatak gospodarstva pada.

    Odnosno:

    Da bi gospodarstvo bilo vođeno profitima, nadnice bi u recesiji trebale rasti. U Hrvatskoj su nadnice gotovo stagnirale, ali s tendencijom rasta. Iz ove slike se ne može sa sigurnošću tvrditi da je Hrvatska vođena profitima, ali je još zanimljivije ako je udio nadnica rastao, a Hrvatska je vođena nadnicama.
    Dajmo onda, režimo ljudima plaće, pa ćemo rasti! Jupiiiii..... !!! Samo, postoji tu tzv. "Kvaka 22"

    Drugo, moguće je da ne vrijedi pretpostavka da kapitalisti investiraju svu svoju štednju. Drugim riječima, ako su profiti poduzeća veliki, a gospodarstvo je još uvijek u recesiji, ovaj model sugerira da profiti ostaju u njihovim rukama ili se pretvaraju u štednju, ali se ne pretvaraju u investicije, koje bi mogle potaknuti rast gospodarstva.
    U svakom slučaju, bilo vođeno nadnicama ili profitom, da li će doći do ravnoteže i izlaska iz recesije ili će se ciklus samo nastaviti, čini se da je izvjesno da će nadnice padati i da će sve više ljudi preživljavati od lista salate pokupljenog na tržnici. Sretno vam bilo!

  2. #2
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Zanimljiva analiza rasta plaća u odnosu na produktivnost pokazuje da su u SAD-u plaće u posljednjih 12 godina rasle... nikako! A produktivnost je rasla. Što znači da je većina profita od povećanja produktivnosti otišla u kapital, vlasnicima i poslodavcima.

    http://www.washingtonpost.com/blogs/...rewnot-at-all/

    Naime, što, u krizi i recesiji, kad se gube radna mjesta, očigledno je da je pregovaračka moć radnika bitno smanjena i moraju pristajati na niže nadnice, no kapitalisti zato ne pristaju na manju dobit... što znači da standard običnih ljudi pada... Jasno je onda i da kriza odgovara onima koji izvlače profite na račun viška radne snage i nezaposlenosti. To, doduše, u Hrvatskoj nije tako izraženo jer su plaće do sada ipak donekle rasle, ali produktivnost toliko baš i nije... Nekad se i irsko "gospodarsko čudo" tumačilo time što su Irci postigli da plaće rastu manje od cijena i da zato dođe do veće akumulacije kapitala, no vidimo da stvari nisu baš tako jednostavne i da kapital vrlo lako ode iz neke zemlje kao što je i došao; veće oporezivanje kapitala tome vjerojatno ne bi pomoglo, ali privlačenje kapitala tako da se rad oporezuje više od kapitala dovodi do ove anemične slike... pa ti vidi. Motivirati kapital da dolazi tamo gdje će na kraju biti smanjen je nemoguće... kapital ide tamo gdje će se povećavati, i gdje će morati najmanje uložiti da bi se najviše i najbrže povećao. Stoga, da, ugrubo rečeno, kapitalu odgovaraju "mjere štednje" kojima će se zaštedjeti na plaćama, ali ne i porezne mjere koje će oporezivati krupni kapital.

  3. #3
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Slabo se kuim u ekonomiju na nekoj vioj i iroj razini, ali tednja ne znači uvijek manja potronja.
    Mislim da je energija tj cijena energenata previsoka i da postoje načini kako utedjeti na tome. U tom slučaju postoji velika mogućnost da se lobiji koji počivaju na ucjenama energijom postave agresivnije nego do sad, međutim, oni s druge strane mogu ojačat i sa samo malo većom slobodom uz pravo na izbor osjete moć koju imaju a ne znaju da imaju.
    Ionako mi dajemo moć svojoj okolini samo uvaavanjem preko zasluga.
    Da, mali je čovjek doveden pred zid, bez prilike za izbor i odstupnicu, bez mogućnosti izbora. Međutim, mislim da je taj mali čovjek zaboravio da je nekad imao izbor ali je guzica bila mudrija pa ga navukla na meke sjedalo kad je sve jo bilo u arenom papiru. Svi se polakomili za autima, ajfonima, plazmama, vikendima a reklame su stvarno super..ko im ne bi odolio...
    A to nam uopće od toga treba?
    Vrlo malo.
    Vidim da se roditelji đaka uasavaju svakog početka kolske godine zbog skupoće knjiga i ostalog kolskog materijala a ima milijun načina da se djeca dobro obrazuju i bez toga. Moda se lupa na kriva vrata i na krive ljude?

  4. #4
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Stvar je u tome što bi neki htjeli da ekonomija bude "perpetuum mobile", odnosno da iz ničega raste stalno, i zauvijek, no kako to ipak nije moguće jasno je da će povremeno dolaziti do padova, no u teoriji svaki slijedeći uspon nakon pada trebao bi nas dići na još višu razinu. Kako razni grafikoni pokazuju, uvijek je negdje ipak ostala "rupa" u kojoj se sakrilo sjeme buduće propasti, pa bio to balon napuhane cijene nekretnina ili nešto drugo... Ono što nas stvarno diže je tehnologija. Otkad je izmišljen parni stroj, pa motori s unutrašnjim sagorijevanjem, električna struja i drugi energenti, došlo je do velikog ekonomskog napretka u svijetu. S druge strane, medicina je omogućila smanjivanje bolesti i zdravije stanovništvo (a stanovništvo je, također, temelj gospodarskoga rasta... ne može se, ipak, rasti bez ljudi, to je nekako osnovna ekonomska pretpostavka, a onda na to možeš dodavati i kapital, tehnologiju... Uglavnom, teorije rasta su vrlo složena stvar, a s druge strane imamo i teorije ravnoteže...

    Oni koji se bave pitanjem "kako zaraditi" reći će ti da je potrebno stvari izbaciti iz ravnoteže da bi se zaradilo, jer u ravnotežnim situacijama (onima koje impliciraju tako željenu "pravednost") nitko ne zarađuje ništa, pa se, zapravo, ekonomija niti ne bi pokretala... S druge strane, nije poželjno niti da dolazi do velikih šokova, jer kako je rekao Keynes, "na duge staze svi smo mrtvi", a kada dođe do velikih šokova nemamo čak niti te duge staze, jer nas već i na kratke staze može snaći neimaština, bijeda, pa čak i smrt...

    Jednu od tih "neravnoteža" si zgodno uočila, na primjer da se proizvodi puno toga čega nam zapravo ne treba, a jasno je da će onda povećanje neravnoteže (uslijed pohlepe za zaradom) dovesti i do većih poremećaja, šokova, a na kraju i do globalne krize. Jedna od neravnoteža je, recimo, da se skoro sva ta roba proizvodi u Kini (zbog jeftine radne snage), a zapadnoj radnoj snazi je sugerirano da se zato "bavi dizajnom" ili nekim višim intelektualnim djelatnostima, no kako se na kraju ispostavilo ima malo previše ljudi na zapadu da bi se svi bavili dizajnom i bili jako pametni i inovativni, pa su zato jednostavno - nezaposleni. A ne mogu jednostavno ni emigrirati u Kinu i živjeti kineskim standardom, jer jednostavno ne bi izdržali, bilo bi im gore nego da su i nezaposleni, ne znaju kineski, Kina ih neće tamo jer imaju dosta viška svojih ljudi... I tako mogu jednostavno - umrijeti... da se izravna neravnoteža. Jednostavna ekonomska logika... samo, naravno, nije baš humano, ne...

    A s druge strane imamo i neravnotežu uslijed činjenice da se novac tiska doslovno iz zraka (nema pokriće u zlatu ili nekoj materijalnoj vrijednosti), dakle stalno dolazi do inflacije, kapital radi "balone" napuhavajući nekretnine ili neku drugu robu ili industriju (npr. balon informatičkih industrija u vrijeme Clintona na kojem je tako lijepo rastao SAD), tako da na kraju stvar mora negdje puknuti, a lukavi to znaju pa se na vrijeme pripreme kako bi zaradili, dok neuki gube i ostaju na cesti poderanih gaća.

    Tako je uvijek bilo a vjerojatno će tako uvijek i biti. Ne znam koliko sam jasan, meni potencijalni poslodavci kažu da mi je mana da ne mogu jasno izraziti svoje ideje ljudima koji ne znaju dosta o stvarima o kojima ja pričam... a zapravo, čak se i trudim u tom smislu i nastojim slušati druge, a opet me izgleda ne razumiju ili poslodavci misle da nije baš dobro zaposliti nekoga tko tako misli, oni bi radije nekoga tko ima vještine vođenja i komuniciranja tzv. "leadership skills", a to zapravo znači u Dilbertovoj verziji "onaj tko je visok i ima dubok, snažan glas", otprilike, a ne misli previše komplicirano nego strukturirano, odnosno u onim strukturama u kojima su dotični poslodavci naučili primati misli... Ispričavam se zbog ove male digresije, no i ja sam sad u situaciji da razmišljam o tzv. "oportunitetnom trošku", to jest ako odbijem poslodavca koji mi nudi jako velik novac da bih radio nešto što mi se više sviđa raditi onda zapravo ne mogu taj novac više vratiti, gubim... a s druge strane, ako prihvatim gubim sebe, svoj život, vrijeme, na nešto što ne želim ili ne volim, pa onda i opet gubim, a pitanje je koliko novac može kupiti, koliko je vrijedna ta stvar koja se, kako vidimo, štanca iz ničega kako se nekome svidi ili smatra oportunim.... A sve to zato da se na početku godine ne bismo užasavali troškova.

    Drže nas strahom, strahom od neimaštine, od nesigurnosti, od očaja jer svojem djetetu ne možeš kupiti ajfon ili knjigu ili neku drugu pizdariju, i zato smo se spremni prodati. I to nam treba.

  5. #5
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Promoviraju li mjere štednje jednakost ili nejednakost? Prvi slučaj bio bi točan kad bi se bogati odricali profita dok siromašni štede, no vidimo da što siromašni ili srednji sloj više štedi, to bogati više profitiraju... A uzrok gospodarske krize je - pazi sad ovo - u nejednakosti koju generira sustav. Kako će stvaranje još većih nejednakosti pomoći da se izađe iz krize? Hoće možda jednom, nakon što se lupi o dno, no to tek treba pričekati, a vrijedi se i prisjetiti situacije u Njemačkoj 1930-ih i kakav je sustav ondašnja kriza 'iznjedrila'... kažem, s obzirom na događanja u Siriji i danas-sutra Iranu, i sve češće karikature koje Obamu prikazuju kao Hitlera.

    Naime u čemu je problem? Štednja na plaćama uništava inovacije i rast, jer sam kapital nema u sebi taj potencijal... Tehnološki razvoj dolazi uglavnom od malih i srednjih poduzetnika, a potrošnja od radničkih plaća, pa ako se odreže taj izvor da bi krupni kapital više profitirao, uništit će se i rast.

    https://www.bondvigilantes.com/blog/...eigns-supreme/

    To bi značilo da su oni koji smatraju da se iz krize može izaći rezanjem plaća debelo u krivu. A vidimo da među njima ima i stručnjaka za ekonomiju rasta, ljudi koji su majstori za one formule u kojima je uključena i tehnologija i rad...

  6. #6
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Također, kad pravo razmislim, nisu u pravu oni koji kažu da kapitalistički sistem s 100% udjela kapitala i 0% udjela rada (plaća) ne postoji... Taj sistem je isproban i zvao se robovlasnički sistem na američkom Jugu.... i poražen je u građanskom ratu, a ni ekonomski se baš nije iskazao u tehnološkoj inovativnosti (npr. pobiranju pamuka na plantažama golom rukom) ni rastu od potrošnje (gdje su robovlasnici robove sami badava hranili na svojim farmama).

  7. #7
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Gledano iz perspektive "novih kejnzijanaca", sigurno je da se ekonomija nakon krize mora oporaviti. To bi značilo da nakon što se uslijed krize potrošnja smanji, ona će se u jednom času sigurno povećati kako bi se putanja ispravila na onu koja odgovara optimalnoj iskorištenosti resursa. To, međutim, nije ono što bi sam Keynes mislio o tome:

    http://www.washingtonpost.com/blogs/...onomic-future/

    Naime, on nije vjerovao u sposobnost tržišta da sama reguliraju takve stvari i omogućavaju optimalnu iskorištenost sama od sebe... bez intervencije. Naime, nakon pada proizvodnje događa se to da jedan dio ljudi izlazi iz radnog procesa (ostaje nezaposlen) i... trajno ostaje nezaposlen. Kako dolazi do ravnoteže? Ti ljudi nestanu. Umru ili što već, nije važno. Ekonomiju ne zanimaju takvi detalji. Jednostavno, ne postoji ravnoteža na tržištu koja automatski vraća ljude na posao da bi bili iskorišteni kao poželjan resurs... ako za to nema motiva, ostavljaju se da izginu sami od sebe. E, tu je sad bitna uloga državne politike da te ljude na neki način vrati u radni proces... tko je ikada bio na Zavodu za zapošljavanje zna o čemu govorim. Jedini ljudi koje su tamo stvarno zaposlili su - službenici koji vode evidencije o zapošljavanju u samom zavodu, tzv. referenti za zapošljavanje.

  8. #8
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Sad sam iskopao odnekud neku staru analizu "mogu li izravna strana ulaganja dovesti do dugotrajne koristi - veće stope rasta i produktivnosti ili pak veće zaposlenosti"?
    Ispadalo bi da po Harrod-Domarovom i Solov-Swanovom modelu rasta ne može, jer koliko se god dobije od veće produktivnosti i rasta dohotka, toliko se izgubi od pada zaposlenosti i potrošnje.
    Ali vrag je u detaljima. Ovisi koliki je početni BDP zemlje, može li ona apsorbirati neko ulaganje tako da razvije unutrašnje tržište i postane konkurentnija (npr. vidimo da se dolaskom stranih trgovačkih lanaca razvijaju naši trgovački lanci, no strani su - ipak - puno jači i sada nema više zaštite, budući da smo u EU-u, pa će biti jako zanimljivo gledati što će se dogoditi ), također ovisi i o blizini toj jačoj sili, EU, koliko će dolaziti do transfera tehnologije, znanja (know-how), itd., a bitna je i brzina otvaranja, znači ne prebrzo, pogotovo ne s nižim početnim BDP-om (kao Mađarska - big bang, pa sad imaju Jobbik), nego kao Češka (s višim BDP-om i bliže, pa nešto brže) ili Poljska i Slovačka (s nižim, pa nešto sporija liberalizacija). I ne kao Slovenija - s visokim BDP-om pa protekcionistički i sporo. Pa sad nemaju više ništa. A mi smo tu negdje zaglavili usred rata, pa smo sad nagrabusili, čini se, uzdajući se u turizam i u svoje kljuse, Dalmatinskog tovara...

  9. #9
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Nakon pojave Pikettyjeve knjige "Kapital u 21. stoljeću", rasprava o štednji se sve više svodi na pitanje: "je li za gospodarstvo država dobro ono što je dobro za oligarhiju". Jer, kako knjiga pokazuje, nama sve više upravljaju dinastije koje naslijeđeno bogatstvo samo uvećavaju, zahvaljujući ekonomskom sustavu kojeg smo (mi ili oni?) uspostavili, a taj posebni položaj i vlasništvo nad nevjerojatno velikom imovinom im također omogućuje neproporcionalno veliki utjecaj na politički sustav. Tako se, u novije vrijeme, raspravalja i o tome je li inflacija doista tako štetna stvar, ili je ona primarno štetna za najbogatije, za financijaše, a ustvari omogućava narodu da preživi - kamatne stope se drže nisko, a dio duga se otpiše kroz inflaciju.

    http://krugman.blogs.nytimes.com/201...ype=blogs&_r=0

    Alternativa takvoj monetarnoj politici jest - štednja, koja vodi u produbljivanje krize.
    Nažalost, baš je Hrvatska primjer zemlje kojoj su jako uspješno prodali priču o suzbijanju inflacije, naime Škegro, Valentić i ostala ekipa koja je obarala inflaciju i uvela politiku "čvrste kune", uništila izvoz, stvorila uvozni lobi. Naime, da mi ne možemo, povijesno gledano, shvatiti vrijednost svoje valute kao nešto čvrsto i ozbiljno, jer to nikad nismo imali, pa nam to moraju posebno dobro dokazati.

  10. #10
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Što kad kamatna stopa mora biti negativna da bi sve funkcioniralo kako treba?

    http://krugman.blogs.nytimes.com/201...ype=blogs&_r=0

    Larry’s formulation of our current economic situation is the same as my own. Although he doesn’t use the words “liquidity trap”, he works from the understanding that we are an economy in which monetary policy is de facto constrained by the zero lower bound (even if you think central banks could be doing more), and that this corresponds to a situation in which the “natural” rate of interest – the rate at which desired savings and desired investment would be equal at full employment – is negative.
    Prirodna kamatna stopa pri kojoj su željene investicije jednake željenim ulaganjima pri punoj zaposlenosti je negativna. To znači da štednja gubi smisao. Treba trošiti, trošiti... Bolje trošiti na gluposti, bacati lovu u vjetar, nego ne činiti ništa. Je li kapitalizam opet popizdio? Vraćamo li se u vrijeme kad su proizvođači bacali višak mlijeka u more, jer im se više isplatilo nego da ga prodaju? U čemu je problem?

    Reality is a lot more complicated than that, but I don’t think it’s foolish to guess that the decline in population growth has reduced the natural real rate of interest by something like an equal amount (and to note that Japan’s shrinking working-age population is probably a major factor in its secular stagnation.)
    Ne rađa se dovoljno. Eto, to je.

    Ili... neki jednostavno previše štede. Imaju previše, uštedjeli su, a ne bi podijelili s nama. Kako ih natjerati?

    in a liquidity trap saving may be a personal virtue, but it’s a social vice.
    Ajmo, bando bogata, troši... udrimo negativne kamate na štednju, pa će lova biti sve manja što duže stoji, ili će je pojesti inflacija ili miši. Babo, vadi pare iz madraca... !!!!

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts