+ Reply to Thread
Results 1 to 7 of 7

Thread: Što je to PRAVO prijateljstvo?

  1. #1
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,913
    size="tall"

    Što je to PRAVO prijateljstvo?

    Pošto u naslovu referiam na tzv. 'pravo' prijateljstvo, dozvolite mi da pojasnim što time htjedoh naglasiti:
    prijatelj(stvo) ili jest ili nije. Nema gradacija.

    Zašto?
    Zato što je prijateljstvo demonstracija vjernosti i ljubavi.
    Vjernost je iskazivanje povjerenja i poštovanja, a ljubav suosjećanja i volje za razumijevanjem.

    Ima li gradacije kod 'povjerenja'?
    - ili, drugim riječima -
    Je li "Vjerujem mu/joj 99.9%" = "Ne vjerujem mu/joj 100%" = "Ne vjerujem mu/joj"?

    Ima li gradacije kod poštovanja?
    - oli -
    Je li "Ponekad te smatram te vrijednim/om moje pažnje, a tvoju dobrobit bitnom" = "Ponekad te ne smatram vrijednim/om moje pažnje niti tvoju dobrobit bitnom" = "Ne smatram te dovoljno vrijednim/om moje pažnje niti tvoju dobrobit dovoljno bitnom da bih se zbog iste odricala vlastitog komfora"?

    Postoji li gradacija kod suosjećanja?
    - tj. -
    Ako si ti dobio/la jackpot na lutriji, hoću li biti jednako sretna kao da sam ja dobila jackpot na lutriji?
    (jednostavnije: jesam li uvijek sretn(ij)a kad te vidim, kad sam s tobom u društvu, pa makar ne prozborili niti riječ?)
    ili
    Ako je tebi izgorjela kuća u požaru, hoće li moja kuća do daljnjega postati - naša?
    (jednostavnije: ako smo oboje gladni, hoću li svoj zadnji zalogaj ustupiti tebi?)

    Ima li gradacije u 'volji za razumijevanjem'?
    - ili -
    Mogu li ikad prestati željeti znati/shvatiti što misliš, želiš i osjećaš? I kakav bi mi to stav, spram tebe, bio kad bi me samo ponekad zanimalo što se s tobom (i u tebi) događa?

    ......................

    Toliko, gospodo, za sada.
    Nastavit ću sa svojim viđenjem "problematike" ravnopravnosti/nejednakosti unutar relacije prijateljstva, a do tad bih bila zahvalna na vašim komentarima/kritikama.

  2. #2
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Pravo prijateljstvo je vrlo rijetko. Nedavno je jedan židovski poduzetnik u intervjuu u VL (na dvije stranice) ispričao da mu je otac, navodno, rekao: "Ako imaš jednog prijatelja, sretan si čovjek; ako imaš dva prijatelja, jako si sretan, zahvali Bogu... a ako imaš tri prijatelja, onda si budala". To je, vjerojatno, stara židovska izreka. Ako su prijatelji rijetki među Židovima, za koje je poznato koliko se drže skupa, koliko su onda rijetki među Hrvatima? Naravno, ljudi rade gradaciju, iako ne bi trebalo, pa imaju ljude koje smatraju "poluprijateljima", dakle onima koji ne bi ispunili neke od gornjih točaka ili bi ih ispunili na polovičan način, ali bi se ipak na njih "moglo računati" u nekim situacijama... onda imaju poslovne partnere, poznanike... Sai baba je rekao "ako se prijateljstvo ne održi do smrti, nije nikada bilo prijateljstvo", a jedan je život dovoljan za sva moguća iskušenja, tako da ne preostaje drugo nego čekati i vidjeti.

  3. #3
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    Ja vjerujem u gradacije.
    Mora postojati neka granica a bar zbog neke vrste samozaštite inače smo u sličnom položaju kao Gimpel bena. Ok, možda ne baš tako, a nije ni on baš bio bena, samo je puštao da njegova okolina crpi svoja zadovoljstva na njegovoj dobroti.
    Prijateljstva su građena na različitim temeljima. Od vrtićke dobi se stvaraju kojekakva prijateljstva i odnosi a mnoga se nastavljaju do zrelije dobi. Ne sva ali povremeno se ima čuti da "su si dobri od vrtića".
    Mada se strane razvijaju različito, u svojim obiteljima dobiju različite inpute za život, prijatelji se druže i grade jedno drugog.
    Neka se prekinu prije, neka poslije, neka se nastave na totalnoj drugoj liniji za koju ne možemo reći da su prijateljstva nego rivalstva, ali prepuna lojalnosti i uvažavanja. Ne vidim razlog obezvrijediti ikakvo prijateljstvo osoba koje drže da su si dobre ako su oni zadovoljni u tom odnosu, ako su simbioza nadopunjavajući jedno drugog.
    Nisam pobornik struje koja drži da prijateljstva nisu prijateljstva ako se prekinu. Prekinu se . S kojim razlogom? Ko će znati, držim da je sve prolazno osim promjena .Kako neko reče, sve je prolazno, samo je mijena stalna.
    Ljubav je energija i ona je neiscrpna. Dok je u nama , mi smo živi. Ljubav je energija koja nas napaja i hrani, ali ona ne pripada osobama ili stvarima ili eteru kojima ju dajemo, ona pripada nama i dok mi imamo ljubavi i snage dijeliti ju, ona će nas stalno napajati. Savršeno je nevažno kad će se preusmjeriti na nešto drugo.
    tako je i s prijateljstvom.
    Mogu dodati da se prijateljstva boje izdaje, ali je to uvijek s razlogom. U strahu od izdaje od strane nekog drugog, izdajemo sebe umjesto da se dajemo vjerujući da samo davanjem dobijemo.

    a, hmm.... nije da sam spremna na duže postove, nisam ovdje bila odavno...
    Mogu reći da se ne bojim više da ću nekog izgubit, a ni da će mene neko izgubit...uvijek se stvara novo prazno mjesto za moguću veću sreću...A zašto ne?

  4. #4
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Ovo je istina za većinu međuljudskih odnosa, koji se ponekad znaju nazivati i prijateljstvima. Ali mislim da je poanta ove teme bila da li se i takvi odnosi mogu smatrati prijateljstvima ili su PRAVA prijateljstva ona koja su malo trajnija, da ne kažem koja zahtijevaju odricanje i ostajanje u odnosu i kada jedna strana zapadne u teškoće, ima problema i ne može drugoj strani pružati sreću... Nemaju svi ljudi jednak kapacitet za to, a danas ga je sve manje jer se sve brže živi i samo preživljavanje traži veći stupanj egoizma nego prije, u tradicionalnim društvima, u kojima su ljudi više bili usmjereni jedni na druge, kada su postojale velike obitelji, velike proširene zajednice... Danas su ljudi, kako se to voli reći, atomizirani, žive u malim obiteljima, nisu jako povezani s drugima osim interesno, a taj proces se događa još od raspada plemenskog društva, preko "obiteljskog" društva koje zagovara Katolička Crkva, pa do današnjeg društva "samaca koji mogu stupati u labave konfederalne veze s drugim samcima", da malo parafraziram referendumsko pitanje koje je Tuđman postavio Hrvatima u vrijeme raspada Jugoslavije...

    Rekao bih da neki ljudi nemaju niti dovoljno kapaciteta za prijateljstvo, bilo da su previše samoživi ili imaju slabu (ili bolesnu) psihu, a isto vrijedi i za ljubav... neki su jednostavno prezločesti da iskreno vole, iako mogu nekoga poželjeti ili se poigrati s njime, pa čak se i uvjeriti da im je jako stalo.

  5. #5
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,913
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Nastavit ću sa svojim viđenjem "problematike" ravnopravnosti/nejednakosti unutar relacije prijateljstva, a do tad bih bila zahvalna na vašim komentarima/kritikama.
    Htjedoh, ispirirana sanjinim komentarima (s neke druge teme), reći kako smatram da *pravo prijateljstvo* može postojati i između različitih vrsta pa, tako, i npr. (a što bi meni bilo najzanimljivije za raspravu) između čovjeka i psa.

    Čak što više, brijem da ćemo češće naići na pravo prijateljstvo između čovjeka i psa, nego što ga nalazimo između dva čovjeka.

    Problem u viđenju gore spomenutog jest kako masu (većina) ljudi gleda na pse kao na *svojinu* (a kako i jest regulirano zakonima) i, što ključno za "naš problem", nisu upućeni u tzv. *pseći svijet*.

    Pas živi u čoporu. U čoporu se traži vođa i vođa biva najjači/najsposobniji. I to je normalno. Drugačije ne funkcionira. Kad bolje razmislimo, i s nama ljudima je tako, no mi ga "te stvari" toliko zakompliciramo, koliko je kod pasa to jednostavno - normalno.

    Kad pas živi s čovjekom, koji zna kako pas funkcionira tj. razumije "pseći jezik", a ujedno je osoba sposobna biti vođa, vrlo će lako psu pokazati gdje mu je mjesto.
    Kraj prošle rečenice, na izgled, zvuči grubo, no, kad malo bolje razmislite, uopće nije. Samo je jednostavno, kako i treba biti.

    Dakle, ako je u suživotu čovjeka i psa, čovjek od strane psa prihvaćen kao vođa čopora, kao rezultat dobivamo prekrasan prijateljski odnos, pun ljubavi.

    Naime, pas poštuje svog vođu čopora. Pas vjeruje svom vođi čopora. Pas obožava svog vođu čopora i istinski se trudi da mu ugodi.
    I sve to bez mnogo razmišljanja; bezrezervno tj. samo tako - jer takva je priroda psa!

    E sad, da bi mogli početi ozbiljno uzimati u obzir sve što sam do sada napisala, dat ću vam jedan nimalo bezazlen primjer, kojim želim postići da se zamislite kad "samima sebi" govorite kako poznajete psa (kao vrstu):

    kad npr. sjedite i gledate televiziju i vaš pas dođe do vas, legne do vaših nogu te stavi svoju glavu na vaše papuče - to je znak nepoštivanja!

    Za kraj još i obavezna opaska o dresuri.
    Dresura nije ništa drugo nego ljudski naziv za pokazati psu tko je vođa čopora - na lijep način.
    To što mnogi idioti riječ dresuru koriste za razno razne debilane je stvar njihovog neznanja.

    Vezano za dresuru, dat ću samo jedan primjer, čisto da pojasnim kako mozak psa funkcionira.
    Ako npr. imamo njemačkog ovčara, koji u krvi ima potrebu za raditi reda, tražiti, skupljati i okupljati, tada takav pas, ako nije u poziciji obavljati "svoj posao", počinje psihički lagano odlaziti u stranu (da se lijepo izrazim) te će prije ili kasnije nakupljenu energiju pretočiti u - agresivnost!

    Masu puta (iako u stvarnom životu, zapravo prava rijetkost), vođa će čopora bar omogućiti njemačkom ovčaru svakodnevne poštene šetnje, ali i psihičke izazove (učenje novog kroz igru i nagrade).
    A - vraćam se na dresuru - gore spominjani njemački će ovčar biti najsretniji ukoliko ga naučimo da npr. traži drogu ili mobitele (u zatvoru npr.) ili ljude u ruševinama. Zašto? Zato jer ima *posao*. U krvi mu je da radi!
    Tako da, kao što bi, sad već, mogli razumjeti, dresura (u bilo kojem smislu riječi), ukoliko provođena na normalan način (dakle, kroz igru i nagrade), pomoći će psu da u ovom, ljudima izdebiljenom svijetu - bude pas!

    I evo ga.
    Ne znam može li čovjek imati boljeg prijatelja od psa, ali znam da sam prokleto sretna što psi postoje.

  6. #6
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Ne može. Pas je apsolutno najbolji. Nema do psa.
    Ali mene ipak fascinira ono nježno m-ž prijateljstvo Pogorelića i njegove znatno starije profesorice. Mislim da je prekrasno kad ljude umjetnost tako spoji, poveže ih prijateljskom ljubavlju koja uopće nema tjelesnu osnovu, nego kao da muze popizde i zapeku im glave kao "ispod saća", a da nema nikakvih vulgarno-hormonalnih turbulencija.

  7. #7
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Radio sam neki test, zove se TTO (Tibetanski test osobnosti) od tri pitanja ili kraće Dalaj lama test..

    Narančastu povezuje s prijateljstvom. Zakaj? A crvena je ljubav. Znači da nemreš voliti one koje imaju nešto narančasto, a biti prijatelj s ljubiteljicama crvenih odjevnih predmeta? Hm...

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts