+ Reply to Thread
Results 1 to 8 of 8

Thread: Što je obitelj?

  1. #1
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    size="tall"

    Što je obitelj?

    Obitelj izvorno dolazi od glagola obitavati. Iz tog bi se dalo jednostavno zaključiti da se radi o skupini ljudi pod istim krovom, koja obitava na isom mjestu. No, to je samo tehničko gledište na stvar. Jasno je da te ljude povezuje nešto više, što ne mora biti samo krvno srodstvo (što je zapravo osnova porodice kao dijela roda), nego to mogu biti i ljudi koji nisu izravni krvni srodnici, ali ih vežu zajedničke težnje, potreba da jedni drugima pružaju sigurnost i ljubav. Obitelj je za mene prije svega izraz određenih vrijednosti koje želimo intimno njegovati s najbližim osobama u životu.

    No u posljednje vrijeme pod pritiskom političkih kretanja i incijativa pod okriljem katoličke crkve nametnula se struktura kao glavna bit obitelji, te mogućnost stvaranja potomstva kao najvažnija osobina obitelji - dakle obitelj kao brak, nuklearna obitelj kao temeljna jedinica društva od koje sve počinje, a brak je strukturiran nužno kao otac, majka i djeca. U toj jedinici otac i majka imaju određene funkcije i hijerarhijski su nadređeni djeci, dok je otac ponešto nadređen majci, jer tako je to oduvijek bilo. Takva hijerarhijski organizrana struktura je za crkvu i konzervativce temelj.. za još veću društvenu hijerarhijsku strukturu koja se penje prema vrhu sve do predsjednika, premijera i crkvenih velikodostojnika - biskupa i nadbiskupa.

    U svemu tome obitelj postaje samo jedna čestica hijerarhije. Radi navodnog očuvanja prirodnog poretka stvari, nastoje se emocionalni odnosi i vezanost svesti na odnos nadređenosti i podređenosti, koji se održavaju strahom i disciplinom, kao u vojsci. Takve su nekada obitelji zaista i bile u vrijeme prije emancipacije žena. Težnja povratku takvom poretku nužno mi djeluje kao želja da se i žene donekle obesprave i vrate na prethodne položaje majke koja rađa i drži tri kuta od kuće, a bez javnih funkcija ili zaposlenja.

    Moglo bi se tu debatirati i da li se jedna obitelj više može doživjeti sa strukturalističkog gledišta, pa je li kasnija postmodernost svijeta i multikuturalni obrazac utjecao također i na to da i obitelj postane više postmoderna, sastavljena od raznih naizgled nespojivih i nepovezivih dijelova, a bez nastojanja da se između njih uspostave hijerarhijski odnosi moći.

    S jedne strane, to je kao da je obitelj opisala puni krug, od vremena kada su se ljudi množili bez reda i smisla naizgled, pa preko sve veće i veće organiziranosti i hijerarhiziranosti, pa do momenta kada je tom vrhu piramide naizgled odrubljena glava i kada su svi članovi društva stekli pravo građanstva čime je obitelj također postala zajednica ravnopravnih, građana, između kojih se odnosi moći rješavaju prije svega dogovorom i zakonskim rješenjima, a ne više običajnim pravom i sirovom silom i zastrašivanjem kao prije. Uzmimo antičku obitelj nekih olimpskih bogova:

    Tifon je oženio svoju sestru Ehidnu, s kojom je imao djecu[5]: troglavog psa Kerbera, Hidru, Himeru, zmaja Ladona, Sfingu, dvoglavog vuka Orta, orla Etona koji je mučio Prometeja te nemejskog lava. Ta su stvorenja bila čudovišna i nakazna, kao i njihovi roditelji. Također, Tifon je dobio dijete s vlastitom majkom, Gejom, koja je božanstvo Zemlje, te je rađala djecu i sa svojim sinovima. Gejino i Tifonovo dijete bilo je čudovište poput samog Tifona - kolhidski zmaj, čuvar zlatnog runa
    Vidimo odmah da tu vlada prava zbrka, jer su odnosi "kao u prirodi", "naravni", a antički su narodi tako doživljali bogove, kao humaniziranu prirodu i odnose među tim humaniziranim dijelovima prirode, pa su i njihove veze i "brakovi" odražavali na neki način prirodu. Svođenjem tih prirodnih elemenata na jednostavne čestice nastale su naše nuklearne obitelji i stroga hijerahrija. Današnji povratak ovoj prirodnosti zapravo djeluje jednima kao regresija, civilizacijski nazadak i odmak od onog što bi trebalo biti "prirodno", a drugima djeluje kao napredak i povratak pravoj prirodi, stvarnosti.

    Vidimo da su tu stvari doista jako komplicirane i mogu se natezati na ovu ili onu stranu kako god nekome paše, ali je jasno da ipak ljudi teže sreći i da je osnovno nastojanje da temeljne jedinice društva ne budu razlog za frustraciju i svađu, nego za sreću i zadovoljstvo, da budu izvor odgoja i podrške za nove članove društva.

  2. #2
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by N'dugu View Post
    Je li obitelj samo zajednica ljudi pod istim krovom ili je obitelj nešto što pruža sigurnost i ljubav? Koja je vaša definicija obitelji? Čini mi se da je u posljednje vrijeme pojam obitelji postao ponešto ideologiziran. Propisuje se što ili tko smije biti obitelj, neovisno da li se radi o braku ili ne, kakva mora biti struktura obitelji... Je li uopće presudna sama struktura ili je bitno i nešto drugo, iza strukture?
    Mogli je imao svoju obitelj vukova. Zamislimo da u "njegovom" svijetu netko propiše referendum da je obitelj zajednica vuka i vučice i da njihova djeca moraju biti vukovi a ne ljudu. Smijao bi se Šir kan, Balu, Bagira, a vjerojatno i majmunski kralj.

    Obitelj je tamo gdje pripadaš.

    Zanimljivi su inače ti naši ključari tamnice duha. Njihova želja i volja da svoje viđenje svijeta uzdignu na pijadestal univerzalije. Tko bi rekao da će se neokomunizam prvo javiti u crkvenim redovima?

  3. #3
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Quote Originally Posted by servantes View Post
    Mogli je imao svoju obitelj vukova. Zamislimo da u "njegovom" svijetu netko propiše referendum da je obitelj zajednica vuka i vučice i da njihova djeca moraju biti vukovi a ne ljudu. Smijao bi se Šir kan, Balu, Bagira, a vjerojatno i majmunski kralj.

    Obitelj je tamo gdje pripadaš.

    Zanimljivi su inače ti naši ključari tamnice duha. Njihova želja i volja da svoje viđenje svijeta uzdignu na pijadestal univerzalije. Tko bi rekao da će se neokomunizam prvo javiti u crkvenim redovima?
    Točno, taj osjećaj pripadnosti je ono to je "prirodni" temelj obitelji. Nekad se dogodi i da kuja odgoji guščića ili mačića, i to je i njemu i njoj "normalno" i "prirodno". Jedino ljudi vide problem u tome da se čovjeka ne odgaja u nuklearnoj obitelji s ocem i majkom. To je zato, mislim, što se hijerarhijski obrazac najbolje uči na primjeru dva roditelja od kojih je jedan nadređen, a drugi podređen. To je osnovna šema koja se onda usvoji u djetinjstvu i kasnije preslikava ne sve odnose u društvu.

    Komunizam je krenuo od toga da želi osloboditi ljude, u početku je dopuštao i "slobodnu ljubav" u Moskvi su se ljudi nakon Lenjinove revolucije skidali goli da pokažu kako "nema srama"; no ubrzo je Staljin prekinuo ovu 'idilu' i uveo natrag hijerarhiju i poslušnost kao temeljni model za ponašanje. Ljubav je vrlo brzo stavljena pod kontrolu i pokrenuta je priprema za rat. Nepodobni su odvođeni u gulage.

    Kršćanstvo je na jedan način bilo model i za nacizam i za komunizam. Nacistička obitelj je trebala biti 'savršena', s malom slatkom dječicom, brižnim ocem i majkom koji rade dan i noć za dobrobit domovine... to što su zaposleni u konc logoru ne predstavlja problem, oni sami izvršavaju svoje dužnosti. Tako se stapaju u narod, koji je na jednoj ideološkoj ravni identičan s vođom i partijom. Hitler se često volio slikati s malom djecom. U komunizmu je također kolektivizam uzdignut na pijedestal, ali nisu idealizirane nuklearne obitelji, nego velike mase ljudi koje bez problema pogibaju za svijetlu budućnost. Mladost i djeca su također idealizirani kao i u nacizmu, a odraz toga smo vidjeli i u našoj "Štafeti mladosti" i sletovima za druga Tita.

    Obitelj je tako shvaćena kao osnovna ćelija društva, a nad njom je potpuna kontrola države.
    U liberalizmu je kontrola suptilnija. Traže se potrošači, a obitelj je u tom smislu poželjna samo kao osnovna ćelija za nadmetanje u posjedovanju. Keeping up with Joneses ili kupovanje svega što vidim da susjed ima je glavni imperativ koji pokreće to društvo. Na kraju se sva ta uložena energija brojnih obitelji koje se nadmeću stapa u energiju potrošnje cijeloga društva izraženu u BDP-u. Ono štto se tu pokvarilo je da su se pojavili paraziti koji su nastojali ostvariti perpetuum mobile stalnog rasta i bogaćenja obitelji, neprekidne konkurencije, što je u jednom času moralo doći do svojeg kraja. Naime, bez integrativne snage nacionalnog jedinstva kao povezujuće snage obitelji i internacionalnosti kapitala koji je prešao nacionalne granice, postalo je savršeno moguće rast temeljiti na aktiviranju obitelji u nekim drugim zemljama, ali istovremeno nije omogućena međusobna konkurencija obitelji npr. iz Bangladeša i Wyominga, tako da se one nisu mogle niti sresti, budući da su potpuno kulturno odvojene, civilizacijski različite, i s drukčijim političkim sustavima i stupnjevima ekonomskog razvoja. A same zemlje su postale maksimalno povezane i ovisne jedne o drugima (npr. Kina i SAD), tako da su se našle u jednom neželjenom "klinču" ili braku nejednakih partnera, dok su se obitelji u tim pojedinim zemljama još više raslojile te su neke postale puno bogatije, a druge se maksimalno pauperizirale i postale nesposobne za konkurenciju.

    Ostaje pitanje kako bi se te pauperizirane mase propalih obitelji iz raznih dijelova svijeta, kultura i tradicija mogle zajednički povezati protiv svojih dobro umreženih ugnjetavača. To je otprilike nalik na problem borbe protiv organiziranog kriminala, koji je također internacionalan i zahtjeva internacionalizaciju policijskih snaga (Interpol, Europol) pa svejedno ne uspijeva ostvariti cilj.

    Tako da smo od internacionalnog komunizma koji je ipak bio lociran na jednoj strani zemljine polutke, dobii sada bauk internacionalnog kapitalizma bez granica, koji također uniformira i teži tome da pojede i usisa u sebe sve vrijednosti, na neki način nas vraćajući u prapovijest, brišući kulture, uništavajući cijele civilizacije. Otpor samih zemalja toj najezdi kapitalističkih borgova je vrlo slabašan, a igra koju igra Katolička crkva u tome je vrlo podmukla, jer se radi o organizaciji koja je i sama veliki kapitalist, korporacija, a koja u sebi sadrži još i elemente feudalizma, tradicionalne hijerarhije i mafijaškog povezivanja, internacionalizma.

    Crkva i Opus Dei (ako je uopće tako bitan) su samo još jedan internacionalni kapitalist koji svoj tržišni model temelji na tradicionalnim vrijednostima koje prodaje potrošačima, jednako kao što neke korporacije prodaju isključivo ekološku hranu, a neke samo gmo. Kao korporacija, KC je jednako tako dobro povezana i umrežena s drugim korporacijama u zajedničku strukturu, npr. s farmaceutskim kompanijama (Željka Markić ima firmu koja se bavi kliničkim ispitivanjem lijekova ! ) i djeluje tamo gdje može naći potrošače svojeg "proizvoda" (bez šale, ako banka ima kredit kao proizvod kojim stječe profit, onda i crkva ima proizvod - vjeru i moral, konzervativne tradicionalne vrijednosti - koje prodaje svojim potrošačima). Ti potrošači, međutim sebe svojim odabirom svrstavaju u nižu rasu ovog vrlog novog svijeta. Naime, prihvaćajući te "prirodne" vrijednosti, oni postaju nova klasa robova koji će se koristiti za trgovinu organima, eksperimente... jer samim tim odabirom dokazuju manji IQ, a to znači da su manje informatički pismeni, obrazovani, čak i manje sposobni oduprijeti se onom od čega ih njihova ideologija tobože želi zaštititi.

    Tako je otprilike i komunizam nastupio kao zaštitnik sirotih radnika i seljaka, da bi se ubrzo izrodio u diktaturu jedne bande, a u Kini sada i u ovo otvoreno kmetstvo jednih naspram elite koja ima sva sredstva za razvoj i intelektualaca upregnutih u njihovu službu. To novo društvo sastojat će se očigledno od stališa, alfa, beta, gama i epsilona, od kojih će epsiloni konzumirati vjeru i opijum, te služiti za uzgoj organa i ispitivanje opasnih lijekova, game će služiti kao stožeraši naliveni rakijom za obračune na ulici, bete će razrađivati strategije dok će alfe vladati iz pozadine, nevidljivi. U skladu s time će se i život alfa maksimalno produžiti, dok će epsilonima biti vrlo kratak i množit će ih se prema potrebi. Vidimo da je Huxley bio vrlo dalekovidan. Što će u tome značiti obitelj... praktički ništa više. Cijela ideja ovog referenduma je prijevara onih koji još u nešto vjeruju, kao što je ta "nuklearna obitelj", zato da bi se na njima još bolje zaradilo i da im se još više smanje ljudska prava.

    Obitelj kao osjećaj pripadnosti trebala bi krenuti s dna društvene piramide i biti zaista inicijativa građana, a ne inicijativa nekih s vrha koji na taj način manipuliraju osjećajima jednog dijela građana.

  4. #4
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Stari narodi su također tražili prirodnost i nastojali živjeti u skladu s prirodom. Oni su u prirodi vidjeli red, poredak i nastojali su ga prenijeti u društvo. To je zato što čovjek jest društveno biće, životinja koja živi u zajednicama i te zajednice na neki način moraju biti uređene. Oni su zapravo psihologizirali i atnropomorfizirali prirodu. Vidjeli su kako grom izbija "iz neba", zapravo iz kišnih oblaka i udara u zemlju i iz toga su zaključivali da je nebo pozitivno nabijeno, i da djeluje muškom silom, a da je zemlja pasivna i negativno nabijena. Iz fizike danas znamo da je električni naboj u oblacima negativan (elektroni), a da je zemlja bez naboja (uzemljenje), osim kad se radi o statičkom elektricitetu. Znamo da se trljanjem neke tvari bez naboja mogu nabiti (jantar), a da su neke izolatori.

    Zapravo su stari narodi svojim binarnim poimanjem stvarnosti (npr. jin i jang u Kini, shiva i shakti u Indiji, svjetlo i tama na zapadu) opisivali stvarnost kakvu mi danas vidimo na razini elementarnih čestica. Postoje pozitivni i negativni naboji. Pozitivan i negativan naboj se privlače i takve čestice mogu "kružiti" jedna oko druge u atomu (zapravo pravog kruženja onako kako to čine planete oko sunca tu nema kako nam kaže Heisenberg), atomi se mogu spajati u molekule... a na subatomskoj razini čestice materije i antimaterije se poništavaju i stvaraju energiju.

    Stari su narodi psihologizirajući raznim objektima u prirodi pridavali određene manje ili više pozitivne ili negativne karakteristike, pa su tako uočavali i čiste suprotnosti na mikrorazini - npr. voda i vatra koji se međusobno pale i gase. Vodu su smatrali negativnom, a vatru pozitivnom (jer grije, valjda), grom je bio pozitivan, kao i velika voda, a vjetar negativan. U Bibliji također nalazimo neke takve element, na primjer u Postanku na početku je Bog stvorio nebo i zemlju. "Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama. Tada reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I postade svjetlost. I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć, postade večer, i postade jutro - prvi dan."

    Itd.

    Kod indijanaca Wakantanka (vrhovno božanstvo) također na sličan način stvara svijet. Razne su varijante kozmogonije, ali je uvijek jasno da Bog dijeli i rastavlja, postavlja granice kod kojih nema mjesta za "pogranične" situacije, liminalne, one koje su nejasne i neprecizne. U takvim mjestima caruje Sotona, kaos. U Boga je red u kući.

    Kinezi su doslovno nekim prirodnim pojavama davali značenje članova obitelji. Nebo je bilo otac, a zemlja majka. Jezera, planine, voda i vatra bili su mlađa i starija braća i sestre. Kod njih nije dolazilo u obzir da netko bude gej. No, obitelj je bila "poredak"; struktura, ali ne isključivo banalna struktura koja je sama sebi svrha, nego se govorilo da izmađu njih postoji "poticaj", da se oni međusobno potiču na aktivnost i da je to "dobro", a pretjerana blokada aktivnosti ili energije je "zlo". Tako su oni doživljavali odnose života i smrti. Ali niti "zlo" nije bilo isključeno iz stvarnosti, imalo je svoje mjesto, razlog i zakonitosti.

    Zapravo, stvarnost na makrorazini nije nalik na svijet subatomskih čestica, niti su ljudi protoni i elektroni koji kruže jedni oko drugih ne dodirujući se, dok se možda u blizini nađe i neki LGBT neutrino ili neutron. Ljudi su kompleksna bića i nisu jednoznačno niti pozitivni niti negativni, a međusobno se mogu privlačiti i odbijati na razne načine i stvarati razne veze, više na način na koji to čine molekule od atoma.

    Kažu da je bigamija neprirodna, ali najvažnija molekula na svijetu, H2O je bigamist u kojoj jedna molekula vodika "zadovoljava" istovremeno dvije molekule kisika. Monogamijua u molekularnom svijetu uopće nije tako čest slučaj. Imamo i metan CH4, koji pokazuje da "atomica" ugljika može istovremeno čak do četiri vodika zadovoljiti. Prirodni plinovi se ne bi uopće "šteli s nikim mešat" osim s jednakim atomima. Kako idemo prema makro razini, veze su sve kompleksnije. Slabe van der Waalsove veze pomalo nalikuju na onu neku "patchwork" obitelj iz Jovanovićeve ZO(O) slikovnice za školsku djecu, gdje su prikazani odnosi između dvije homoseksualne obitelji, muške i ženske, koje međusobno imaju djecu. To bi bilo nešto nalik van der Waalsove veze između dva dipola. Naime, hoću reći, takve veze postoje zaista "U PRIRODI", pa i puno kompleksnije od tih, u neživom svijetu. Među životinjama stvari mogu biti samo još kompleksnije. Onaj strogi poredak koji postoji u neživom svijetu kojeg oblikuju fizikalne sile koje ne znaju za dogovor u živom svijetu postaju sve manje izražene, postaju nagoni koji se donekle voljno iskazuju, tako da kod čovjeka čak govorimo o slobodi, slobodnoj volji, razumu. Ako je čovjek razumno biće, on ima odabir, može odabrati što mu paše.

    I tu sad dolazimo do ključnoga pitanja. Ako je "gej" orijentacija UROĐENA, onda je ona jača od slobodne volje. Je li to zaista tako? Jest, to je nagon koji nadilazi snagu volje, pa i slobodne volje. Ali slobodna volja može biti da se nagonu udovolji ili ne udovolji, da se podvrgne zahtijevima društva i njegovih normi i stvara nove članove u neželjenoj heteroseksualnoj vezi, u suprotnosti s prirodnim nagonom, ili da se pokori nagonu i nastoji veze stvarati u skladu s njim.

    Što je prirodnije? Za životinje je pokoravanje nagonu neizbježno, ali čovjek ima izbor, razum, slobodnu volju. Ima li društvo pravo zahtijevati da čovjek uguši svoj nagon i pokorava se pravilima ili kodificiranoj "volji" naslijeđenoj od starine, davno mrtvih članova društva koji su je prenijeli onima koji danas žive? Društvo je važno. Da nema društva, vratili bismo se u pećine, ako bismo i to znali više. Morali bismo ponovo izumiti vatru, da izgubimo svo znanje i tradiciju koje posjedujemo kao društvo, jedinke u tom društvu.

    Obitelj je osnovna stanica društva. U njoj novi članovi dobivaju prve informacije o društvu. U prošlosti, uvijek je bilo jasno da pojedinac ne može biti nadređen društvu, da se mora pokoriti volji većine, iako mu ostaju neka "manjinska" prava na posebnost, različitost. Svi smo različiti u jednoj mjeri i tolerantna društva to poštuju. I u plemenima nije se tražilo npr. da indijanac "Urlajući medvjed" bude jednako mršav i vižljast kao i "Orlovo pero", dok ovaj nije morao biti tako dobar i jak u hrvanju. To su bile njihove posebnosti. Lakota (Sioux) indijanci su poznavali pojam gej osobe i prihvaćali su to. Smatrali su da je takve ljude Bog nečim posebnim obdario, da imaju posebne sposobnosti ako već nisu za razmnožavanje. Na toj razini indijanska društva su bila tolerantnija. Prihvaćala su nagon kao prirodan. Kršćansko društvo je odlučilo nagon "upregnuti" u svoja kola. Prvo je krenulo s onim benediktinskim "Ora et labora", radi i moli, tako su iskrčili cijelu Europu od kamenja (poprilično zemlje) i počeli obrađivati i uzgajati žitarice, proizvoditi hranu... Samostani su bili jezgra kulture u srednjem vijeku, oni su odlučivali što će se od antike prevesti i širiti dalje, papa je nešto proglašavao poželjnim, dogmom (Aristotel), a nešto zabranio i proglasio herezom. Gej ljudi u toj šemi nisu dobro prošli. Iako su u antici postojali normalno priznati odnosi eromena i erastosa u tzv. pederastiji, u kršćanskoj Europi ti se odnosi nisu smatrali poželjnima. Ali, čovjek se pita, ako je tako - zar nisu mladi redovnici i sjemeništarci u uvjetima celibata bili otprilike u istom položaju prema zrelim svećenicima kao i erastosi prema svojim eromenima u antičkoj grčkoj? Da vidimo - postoji odnos subordinacije, stariji daje znanje i zauzvrat dobija nagradu u vidu mladosti, potencijala. Zvuči logično. Kasnije, vidimio, odnosi kakvi su postojali među redovnicima proširili su se po univerzitetima. U početku su univerzitete osnivali Isusovci (Jezuiti), a onda su se u vrijeme premudre Marije Terezije i odvojili, postali su svjetovni, dobili vlastito pravo građanstva kao "centri izvrsnosti" (Primorac, sjedi, dva) onoga vremena. Naravno da su se u akademskom svijetu također zadržali ovi odnosi eromena i erastosa. Onog što se nekad zvalo pederastija, a što je blisko pedofiliji. Z. Oštrić pokazuje da je još ne tako davno poznati katolički moralist Fuček pisao da o tome kao nečem gotovo normalnom i da je bilo sasvim uobičajeno da stariji muškarci budu s puno mlađim "lolitama", a i starije žene s dečkićima. Odnos starijeg muškarca i dečka smatrao se problematičnim, ali vjerojatno zato što se zadržao u ovim "akademskim" sredinama i nije bio namijenjen običnome plebsu.

    Uvođenjem homoseksualnosti kao osnove za obitelj, ponegdje i brak, ove se tradicionalne veze razbijaju, jer se s jedne strane brak podvrgava seksu, nagonu (a to bi trebala biti prije svega hijerarhija, obaveza, dužnost), dok se s druge strane uništava vanbračna mogućnost upražnjavanja nezadovoljenih nagona u izvanbračnim vezama puno starijih s mlađima i akademskih eromena s erastosima. Time se donekle ubija užitak u tim vezama, jer se sada tek očekuje prava bračna vjernost, kad je seks lociran strogo u brak i bračnu zajednicu ili u obitelj.

    Ali seks u braku je dosadan i nepoticajan nakon dugo i dugo vremena provedenog u takvoj zajednici.

    Moderno društvo odlučilo je raskinuti s hipokrizijom vanbračnih seksualnih veza i locirati seks strogo u brak, ali je sada nametnulo još jaču hipokriziju monogamnosti, koja među homoseksualcima nije uopće tako izražena, a ni među heteroseksualcima nije onoliko koliko se priča. Ako uzmemo da kod homoseksualaca postoji veći rizik od spolne bolesti, otprilike 20 puta veći (npr. u 50 odnosa naspram 1000 odnosa za heteroseksualce za AIDS), onda je jasno da homoseksualci imaju interesa biti vjerniji stalnom partneru, a vanbračne izlete imati sporadično (nemati učestalije vanbračne partnere). Tako da oni imaju još više interesa za brak, makar se naizgled čini da nemaju. Ako bi ostajali u heteroseksualnim brakovima a vanbračne homoseksualne sporadične, šanse da se heteroseksualni partner zarazi su vrlo velike, a time se zaraza širi još puno brže (jer možemo pretpostaviti da ni heteroseksualni partner nekog homoseksualca neće biti jako vjeran tom partneru kojeg seks s njime ne uzbuđuje).

    To zaista otvara razne probleme koji ne mogu biti predmet ove teme, koja se bavi samo obitelji. No, ostaje pitanje da li je seks ključan za formiranje obitelji i ispada da nije, da je seks oduvijek bio tabu i da su seksualni odnosi u svim vremenima učestalo upražnjavani izvan obitelji i braka... a brak je bio tu radi društvene norme i osjećaja povezanosti i pripadnosti iz kojeg nastaje obitelj.

    Ako gledamo Penelopu kao primjer vjerne žene, on uopće ne govori ništa o seksualnim odnosima Penelope za vrijeme Odisejevog izbivanja i ljubovanja s raznim kirkama, nego samo o tome da ona "odbija prosce", dakle odbija se trajnije vezati i uči u bračne vode s nekima od onih s kojima, možda, ima uredne seksualne odnose. Stoga, brak ipak nije samo seks, a nije ni obitelj. Odnosi u obiteljima temelje se na vjernosti i dubokoj povezanosti partnera u kojoj seks ne mora uvijek biti strogo lociran u brak (iako se svi pravimo da je baš tako).

  5. #5
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Što je onda, zapravo, komunizam. Zašto je on propao u pokušaju ostvarenja "savršeno pravednoga" društva. Jer je zaboravljeno da mora postojati "poticaj" stvaranju nove vrijednosti. Poticaj ne može biti isključivo vanjska prisila, teror. Poticaj u jednoj mjeri dolazi iz prirodnih nagona, a prirodni nagoni se ne smiju u potpunosti zatomiti. Ukoliko se oni nastoje društveno korisno usmjeravati, oslabit će, jer ljudi ne žele raditi "za društvo", nego za sebe i svoju obitelj, tamo gdje su više povezani i gdje osjećaju izvor svoje sigurnosti. Mora postojati određena dinamika između "društva" i "obitelji" i zato je sustav u kojem postoje obitelji prirodniji. To je jednostavno posljedica čovjekovog ograničenog kapaciteta za empatiju i povezivanje. On ne može jednako voliti sve ljude na svijetu, to je fikcija. Ne može čak niti nekoliko njih "jednako" voljeti. On jedino može pravno propisati norme da svi moraju imati jednaka prava, pred sudom i u društvu. To je brak. Jedan takav propis. Za vjernika, takvom propisu Bog daje svetost, čini ga sakramentom, ali i dalje je to samo propis, šema, red. Društvena norma preslikana na pojedinca. Obitelj je nešto drugo, u njoj mora postojati element prirodnog nagona za toplinom, sigurnošću.

    Moderno društvo ima slijedeći problem sukoba s tradicijom. Tradicija (npr. KC) nastoji svoju društvenu normu preslikati na pojedinca. Ona traži brak kao zajednicu koja služi razmnožavanju, tradicionalnom odgoju, uspostavi hijerarhije. Neoliberalni model traži potrošača. Njemu treba brak kao zajednica koja služi trošenju i nadmetanju u trošenju (tko će više imati) i za njega je nebitno da li su u braku osobe istog spola ili raznih spolova. No i sama tradicija se već u tolikoj mjeri neoliberalizirala da funkcionira kao potrošački model. Jedino, KC traži potrošača svojih moralnih vrijednosti, koje uredno naplaćuje, kao i uslugu održavanja (service & maintenance), misa, pokora, ispovijed. Otprilike kao što telefonska kompanija naplaćuje internetsku vezu i održavanje iste, tako i KC naplaćuje vezu s Bogom i održavanje veze... s tim da nema ni mogućnosti Upgrade-a na bolji paket. Cijena je uvijek ista, nefleksibilna (barem ako imate ugovore s Vatikanom )

    U takvom okruženju, kad su ljudi izloženi neprekidnoj baraži suptilnog marketinga neoliberalnih svinja, pohlepnika kojima je samo do novca i koji svoj proizvod prodaju upakiran u celofan "modernih" ili "tradicionalnih" vrijednosti, prava obitelj u kojoj bi se čovjek osjećao zaštićen od tog sranja postaje sve potrebnija, čak i nužnost. Nažalost, povratak tradiciji kakav nudi u nas U ime obitelji (kojeg vode ljudi povezani s doktorima i farmaceustkim kompanijama, koji čak posjeduju tvrtke za kliničko ispitivanje lijekova i prilična bogatstva) neće nas do toga dovesti. Opus Dei kao katolička masonerija funkcionira po istim tržišnim principima, samo što ima drugačiji "brend" svojega "proizvoda". Odabirom toga proizvoda svrstavamo se u određeni marketinški segment (malo gluplji, tradicionalno orijentirani potrošači). Otprilike onaj koji u SAD-u kupuje Colgate pastu za zube... jer je "tradicija".

    "Inovacija" koju donosi vrli novi svijet je u tome da će određeni segmenti potrošača postajati i roba. Srednje glupi bit će jeftina radna snaga. Oni još gluplji bit će targetirani za organe i klinička ispitivanja... jer se pretpostavlja da će pružati manji otpor od inteligentnijih, onih koji će prije svega tražiti da se zaštite njihova ljudska prava kao pojedinaca, a udruživat će se iz zajedničkih interesa za povećanjem međusobnih prava i sloboda umjesto kao ideologizirana masa koja se nečemu suprotstavlja samo zato "jer većina radi tako" ili koja nešto želi samo zato jer je tako rekao neki autoritet.

    Da bi obitelj mogla pružati sigurnost, ona mora imati i materijalnu neovisnost. To je komunizam nastojao onemogućiti i zato je propao. Određena privatna imovina je nužna. Danas neoliberalizam radi to isto - nastoji da ljudi sve imaju "na kredit" i na leasing, kako bi otplaćivali do smrti. Uvođenje takvog ropstva naizgled daje sigurnost, no stvaraju se "baloni" kao onaj nekretninski nakon kojega cijele obitelji ostaju bez krova nad glavom. Obitelj koja može u tren oka ostati bez krova nad glavom više ne može pružati sigurnost. I to je, izgleda, početak kraja neoliberalnog sustava vrijednosti i nekog budućeg otpora.

    Paradoksalno, u Hrvatskoj ljudi mogu pružiti veći otpor jer obitelji posjeduju veću imovinu. Koju smo stvorili svi zajedno u tom komunizmu. Usprkos lopovskoj privatizaciji i naplaćivanju stanova koje smo svi već jednom otplatili, još je uvijek dosta toga ostalo u privatnim rukama.

  6. #6
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by N'dugu View Post
    Ako gledamo Penelopu kao primjer vjerne žene, on uopće ne govori ništa o seksualnim odnosima Penelope za vrijeme Odisejevog izbivanja i ljubovanja s raznim kirkama, nego samo o tome da ona "odbija prosce", dakle odbija se trajnije vezati i uči u bračne vode s nekima od onih s kojima, možda, ima uredne seksualne odnose. Stoga, brak ipak nije samo seks, a nije ni obitelj. Odnosi u obiteljima temelje se na vjernosti i dubokoj povezanosti partnera u kojoj seks ne mora uvijek biti strogo lociran u brak (iako se svi pravimo da je baš tako).
    Upravo tako. Duboko vrijeđa činjenica da crkva (u Hrvata) za osnov braka uzima isključivo seksualni odnos. Obitelj tu služi samo kao reproduktivna jedinica i ona obitelj koja nije u mogućnosti dati potomka nije obitelj. Seks je sveden na mračno mjesto gdje partneri naprave ono "unutra-van, unutra-van.....i tako više puta dok se na začne dijete.
    Pri tome je poželjno isključiti svaki osjećaj i emociju, i biti nesretan ako te nedajbože uhvati tako nešto.
    Meni takav stav liči na ponašanje kukaca?
    Zbunjen sam.
    Jednostavno ne mogu povezati ovakve stavove sa stavovima Ivana Pavla II i, primjerice, njegovom enciklikom "Fides et Ratio", papom Franjom, Tomom, a pogotovo Augustinom. Kao da se radi o različitim svjetovima.

  7. #7

    Join Date
    Aug 2012
    Posts
    20
    Što reći o obitelji?!
    Po definiciji, u užem smislu, to je zajednica roditelja i djece. Ali, kao što nema istih ljudi (pa i blizanci se razlikuju), tako nema ni "istih obitelji" tj. jednakih ili bar sličnih, osim po broju članova.
    Mnogo se češće razgovara "kakva je obitelj"? U idealnom slučaju dobri otac i majka rade, vole se, igraju se s djecom i podučavaju ih o životu, a ako su oni takvi i djeca će biti ok.
    Da li netko poznaje takvu obitelj u realnosti? Ja ne.

    Obitelji su, uglavnom, poremećene (u odnosu na tu idealnu sliku). Ipak, u većini slučajeva smatrat ćemo "normalnom" onu obitelj, koja usprkos svim razmiricama održava vezu u smislu da se ljudi u obitelji međusobno pomažu u kriznim situacijama.

    Kod životinja isto postoje obitelji, i tu je sve jasno, i normalno, jer se odvija po zakonima isntinkta. Životinja-roditelj potpuno je posvećena svom mladunčetu i nema drugih briga ni potreba ni želja. Iz usporedbe životinja i ljudi sliedi: što je mozak razvijeniji, a instinkt slabiji - obitelj je slabija kao zajednica.
    Ako je tako, onda će se pojam obitelji u budućnosti izgubiti pa ćemo, zbog razvoja uma, izgubiti nešto zaista lijepo i vrijedno.
    Umjesto toga, pametniji, a time i jači, počet će vladati glupljima i slabijima, koji ne mogu ili ne žele misliti pa im odgovara da ih netko vodi. Zato danas i imamo sve više različitih grupacija, sekta, partija i slično.

    A što je s djecom? Vraćamo se, izgleda, prethistorijskom dobu: majka hrani, a cijela zajednica se brine (više ili manje) za podmladak.
    Čini mi se da se vrtimo u krug.

  8. #8
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Quote Originally Posted by servantes View Post
    Upravo tako. Duboko vrijeđa činjenica da crkva (u Hrvata) za osnov braka uzima isključivo seksualni odnos. Obitelj tu služi samo kao reproduktivna jedinica i ona obitelj koja nije u mogućnosti dati potomka nije obitelj. Seks je sveden na mračno mjesto gdje partneri naprave ono "unutra-van, unutra-van.....i tako više puta dok se na začne dijete.
    Pri tome je poželjno isključiti svaki osjećaj i emociju, i biti nesretan ako te nedajbože uhvati tako nešto.
    Meni takav stav liči na ponašanje kukaca?
    Zbunjen sam.
    Jednostavno ne mogu povezati ovakve stavove sa stavovima Ivana Pavla II i, primjerice, njegovom enciklikom "Fides et Ratio", papom Franjom, Tomom, a pogotovo Augustinom. Kao da se radi o različitim svjetovima.
    I meni liči na ponašanje kukaca, i to mrava ili pčela, onih koji imaju kolektivni um, inteligenciju roja. A baš na to upozoravaju aktivisti inicijative UIO, da će nam se dogoditi ako ne prihvatimo "tradiciju". Da će nam neoliberali oprati um i pretvoriti nas u roj pojedinačnih radilica i trutova za parenje... Baš to oni čine, kad nam nameću prokreaciju kao vrhovni cilj društva. Taj "kolektivni um" mora zato imati posve ujednačen svjetonazor, tako da se ne može dogoditi da nova radilica dobije svjetonazor suprotan vladajućem svjetonazoru "matice"; jer bi bila odmah požderana od zrelih trutova u raznim "konferencijama". Zato se ja zalažem za pluralizam svjetonazora u društvu, to jest da se ne upisuje svjetonazor u Ustav kao temeljni dokument države, zato baš da bi svaka obitelj i roditelj imao slobodu zaista svoje dijete odgajati onako kako ON osobno to želi, a ne onako kako mu nameće SVJETONAZOR upisan u USTAV države. Onda se dakle svim roditeljima suprotnih svjetonazora to pravo na odgoj djeteta u vlastitom svjetonazoru KRŠI, u suprostnosti s Deklaracijom UN o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i Deklaracijom o pravu djeteta.

    Osobno, pobornik sam "prava na seks", ali ne naravno tako da netko na tome zarađuje (makroi, prostitutke, org. kriminal), nego da država potiče stvar putem neprofitnih udruga koje bi pružale seksualne usluge iz humanitarnih motiva. Zašto ne? Mogli bi regrutirati bivše prostitutke željne plemenitog rada za javno dobro. I Bill gates danas ima humanitarnu udrugu, pa što ne bi i one bile humane samarićanke i "oprale kosom noge" onima kojima je to potrebno. Vjerujem da je to simbolika tog "čina" u Bibliji, a kasnije je to iskrivljeno da se ne bi znalo što je Isusu zapravo "Učinjeno".... slično kao što je i zatajeno da je Sv. Petar imao ŽENU koja je zajedno išla s učenicima (to je promijenjeno u "jedna drugarica"... kao da su komunisti, sljedbenici druga Tite, a ne Isusa, jebemu ) Vjerujem da bi se time smanjile određene tenzije u društvu ovih markićka, vice-a batarella i sličnih, numerarija i celibatarija Opus Dei-a jedne prelature koja može zaista upražnjavati i bračne veze ali samo "misionarski", te im ne bi padalo na pamet da politikom seksualne frustracije liječe i stvaraju sukobe u društvu, jer bi bili sretni doživljavajući orgazme i postajući tako sve više mistični, kao da se liječe jogom kriya ili nekom sličnom korisnom disciplinom od koje čovjek postaje humaniji i sretniji.

    Quote Originally Posted by Vlado View Post
    Što reći o obitelji?!
    Po definiciji, u užem smislu, to je zajednica roditelja i djece. Ali, kao što nema istih ljudi (pa i blizanci se razlikuju), tako nema ni "istih obitelji" tj. jednakih ili bar sličnih, osim po broju članova.
    Mnogo se češće razgovara "kakva je obitelj"? U idealnom slučaju dobri otac i majka rade, vole se, igraju se s djecom i podučavaju ih o životu, a ako su oni takvi i djeca će biti ok.
    Da li netko poznaje takvu obitelj u realnosti? Ja ne.

    Obitelji su, uglavnom, poremećene (u odnosu na tu idealnu sliku). Ipak, u većini slučajeva smatrat ćemo "normalnom" onu obitelj, koja usprkos svim razmiricama održava vezu u smislu da se ljudi u obitelji međusobno pomažu u kriznim situacijama.

    Kod životinja isto postoje obitelji, i tu je sve jasno, i normalno, jer se odvija po zakonima isntinkta. Životinja-roditelj potpuno je posvećena svom mladunčetu i nema drugih briga ni potreba ni želja. Iz usporedbe životinja i ljudi sliedi: što je mozak razvijeniji, a instinkt slabiji - obitelj je slabija kao zajednica.
    Ako je tako, onda će se pojam obitelji u budućnosti izgubiti pa ćemo, zbog razvoja uma, izgubiti nešto zaista lijepo i vrijedno.
    Umjesto toga, pametniji, a time i jači, počet će vladati glupljima i slabijima, koji ne mogu ili ne žele misliti pa im odgovara da ih netko vodi. Zato danas i imamo sve više različitih grupacija, sekta, partija i slično.

    A što je s djecom? Vraćamo se, izgleda, prethistorijskom dobu: majka hrani, a cijela zajednica se brine (više ili manje) za podmladak.
    Čini mi se da se vrtimo u krug.
    I to je taj model "matice" i "košnice". Paradoksalno da upozoravaju na to upravo oni koji predvode u stvaranju modela, samo što je dakle katolička "matica" opusdei sa svojim "ćelijama" (nalik na mravlje ili pčelinje ili nekadašnje i današnje mafijaške/komunističke/masonske/alquaida i slične) usmjerena na širenje "mrala"... to bi bilo nešto kao mravlji moral, moral pojedinca bez vlastitog stava i suda koji se mora stalno navoditi mravljim feromonima da bi znao kamo da ide, u svijetlu budućnost i za sve veću slavu svoje matice, ad maiorem Dei gloriam. Tolstoj je rekao da su sve sretne obitelji iste, a svaka nesretna je nesretna na svoj način. Sretne su one koje uspijevaju prevladati prepreke kroz komunikaciju, a nesretne su one u kojima komunikacija zbog problema zamre i onda budu dirigirane vanjskim čimbenicima, okolnostima, svjetonazorima, moralom i tako postaju devijantne svaka na svoj poseban način.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts