Općenito je poznato da su ustaše pod vodstvom Pavelića Zadar predale Italiji. Iz toga bi se dalo zaključiti da njima taj grad nije bio važan. No, kako se čini, baš je on bio vrlo važan u fazi koja je prethodila 2. svjetskom ratu, kao grad/luka iz kojeg su se ustaše u emigraciji ubacivale u Hrvatsku/kraljevinu Jugoslaviju i obratno, bježali preko Zadra u Italiju.

Na primjer. Rafael Boban (ustaški satnik, poznat i kao legionar iz pjesme o Juri Francetiću i Bobanu):

Isprva djelatni časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ustaški logor Bovegno u Italiji došao je u ljeto 1932., ali se odmah vratio i sudjelovao u Velebitskom ustanku (u rujnu 1932.), te opet preko Zadra potražio boravište u Italiji. U svibnju 1934. Ante Pavelić imenovao ga je rojnikom vodnikom. Iduće je godine (1935.) zamjenik zapovjednika satnije na Liparima, potom ga Talijani prebacuju u Kalabriju.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rafael_Boban

Kao što vidimo Velebitski ustanak koji se inače naziva i Lički ustanak u rujnu 1932. ima važno mjesto u ovoj priči.
Imenom Lički ustanak (također: Velebitski ustanak) naziva se oružana akcija, koje su u rujnu 1932. godine organizirali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić, uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Li%C4%8Dki_ustanak

Povezanost Like i Zadra je očigledna na ovom primjeru:

Akciju je vodila ustaška organizacija u Gospiću, koju je vodio Andrija Artuković, a članovi su bili Juraj (Juco) Rukavina (bivši austrougarski časnik, koji je bio i najvažniji vođa akcije), Marko Došen (posjednik), Josip Tomljenović i Nikola Orešković (trgovci). Ta je grupa bila u vezi s ustaškim vodstvom u emigraciji, a neki su od njih odlazili u Italiju i Austriju, gdje su se sastajali s Pavelićem i drugim ustaškim prvacima.
Zatim je opisano kako je na primjeru te akcije funkcionirala veza Lika-Velebit-Zadar-Spittal (Austrija)

Odluka o podizanju ustanka donesena je, nakon izvršenih priprema, ljeti 1932. na sastanku u mjestu Spittalu (Austrija), na kojem su sudjelovali ustaški emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy. Priprema za akciju započele su u proljeće 1932. Oružje je prebacivano na Velebit iz Zadra (tada pod vlašću Italije) u nekoliko navrata, u proljeće i ljeto 1932. Oružje je razdijeljeno članovima UHRO, a zatim je stigla i skupina od pet uniformiranih i naoružanih ustaških emigranata, koja se skrivala u kući jednog seljaka u selu Lukovom Šugarju te u kolovozu još jedna takva grupa petorice. Prije nego je počela oružana akcija, čelnik ustaške skupine u Gospiću Andrija Artuković, zajedno s Markom Došenom, prešao je u Zadar.

U noći 6.-7. rujna 1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića. Uz deset ustaških emigranata prebačenih iz Zadra, u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustaške organizacije s područja Gospića. Okršaj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Oni među njima koji su živjeli u zemlji, vratili su se svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar na teritorij Italije. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustaške organizacije (J. Tomljenović, N. Orešković.) U sukobu s potjerom kod sela Jadovna poginuo je ustaša Stjepan Devčić.
S druge strane Rafael Boban je rođen u Sovićima, Hercegovina.
Moglo bi se zaključiti da su osim Hercegovine, katoličkog dijela Bosne i Dalmatinske Zagore jedino Lika i Zadar bila područja gdje je ustaštvo (odnosno UHRO - Ustaša - Hrvatska Revolucionarna Organizacija) imalo svoju izvornu bazu.

No, svakako da su neki bili i u Zadru, koji je bio talijanski teritorij i odande "u emigraciji" nesmetano operirali, dok su drugi bili u brdima, na Velebitu ili negdje drugdje (možda i u Hercegovini ili u Lici).

Bilo bi zanimljivo znati tko su po imenu bili ti napadači, a među njima i emigranti, ti koji su se kasnije povukli u Zadar na teritorij Italije. Koliko je tamo bilo emigracije i koliko je bila jaka? Ako netko zna odgovor na ovo pitanje slobodno neka napiše.