Općenito je poznato da su ustae pod vodstvom Pavelića Zadar predale Italiji. Iz toga bi se dalo zaključiti da njima taj grad nije bio vaan. No, kako se čini, ba je on bio vrlo vaan u fazi koja je prethodila 2. svjetskom ratu, kao grad/luka iz kojeg su se ustae u emigraciji ubacivale u Hrvatsku/kraljevinu Jugoslaviju i obratno, bjeali preko Zadra u Italiju.

Na primjer. Rafael Boban (ustaki satnik, poznat i kao legionar iz pjesme o Juri Francetiću i Bobanu):

Isprva djelatni časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ustaki logor Bovegno u Italiji doao je u ljeto 1932., ali se odmah vratio i sudjelovao u Velebitskom ustanku (u rujnu 1932.), te opet preko Zadra potraio boravite u Italiji. U svibnju 1934. Ante Pavelić imenovao ga je rojnikom vodnikom. Iduće je godine (1935.) zamjenik zapovjednika satnije na Liparima, potom ga Talijani prebacuju u Kalabriju.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rafael_Boban

Kao to vidimo Velebitski ustanak koji se inače naziva i Lički ustanak u rujnu 1932. ima vano mjesto u ovoj priči.
Imenom Lički ustanak (također: Velebitski ustanak) naziva se oruana akcija, koje su u rujnu 1932. godine organizirali pripadnici organizacije Ustaa - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić, uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Li%C4%8Dki_ustanak

Povezanost Like i Zadra je očigledna na ovom primjeru:

Akciju je vodila ustaka organizacija u Gospiću, koju je vodio Andrija Artuković, a članovi su bili Juraj (Juco) Rukavina (bivi austrougarski časnik, koji je bio i najvaniji vođa akcije), Marko Doen (posjednik), Josip Tomljenović i Nikola Oreković (trgovci). Ta je grupa bila u vezi s ustakim vodstvom u emigraciji, a neki su od njih odlazili u Italiju i Austriju, gdje su se sastajali s Pavelićem i drugim ustakim prvacima.
Zatim je opisano kako je na primjeru te akcije funkcionirala veza Lika-Velebit-Zadar-Spittal (Austrija)

Odluka o podizanju ustanka donesena je, nakon izvrenih priprema, ljeti 1932. na sastanku u mjestu Spittalu (Austrija), na kojem su sudjelovali ustaki emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy. Priprema za akciju započele su u proljeće 1932. Oruje je prebacivano na Velebit iz Zadra (tada pod vlaću Italije) u nekoliko navrata, u proljeće i ljeto 1932. Oruje je razdijeljeno članovima UHRO, a zatim je stigla i skupina od pet uniformiranih i naoruanih ustakih emigranata, koja se skrivala u kući jednog seljaka u selu Lukovom ugarju te u kolovozu jo jedna takva grupa petorice. Prije nego je počela oruana akcija, čelnik ustake skupine u Gospiću Andrija Artuković, zajedno s Markom Doenom, preao je u Zadar.

U noći 6.-7. rujna 1932. izvren je napad na andarmerijsku stanicu u Bruanima kraj Gospića. Uz deset ustakih emigranata prebačenih iz Zadra, u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustake organizacije s područja Gospića. Okraj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Oni među njima koji su ivjeli u zemlji, vratili su se svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar na teritorij Italije. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustake organizacije (J. Tomljenović, N. Oreković.) U sukobu s potjerom kod sela Jadovna poginuo je ustaa Stjepan Devčić.
S druge strane Rafael Boban je rođen u Sovićima, Hercegovina.
Moglo bi se zaključiti da su osim Hercegovine, katoličkog dijela Bosne i Dalmatinske Zagore jedino Lika i Zadar bila područja gdje je ustatvo (odnosno UHRO - Ustaa - Hrvatska Revolucionarna Organizacija) imalo svoju izvornu bazu.

No, svakako da su neki bili i u Zadru, koji je bio talijanski teritorij i odande "u emigraciji" nesmetano operirali, dok su drugi bili u brdima, na Velebitu ili negdje drugdje (moda i u Hercegovini ili u Lici).

Bilo bi zanimljivo znati tko su po imenu bili ti napadači, a među njima i emigranti, ti koji su se kasnije povukli u Zadar na teritorij Italije. Koliko je tamo bilo emigracije i koliko je bila jaka? Ako netko zna odgovor na ovo pitanje slobodno neka napie.