+ Reply to Thread
Results 1 to 2 of 2

Thread: Je li novac javno dobro?

  1. #1
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    size="tall"

    Je li novac javno dobro?

    http://radio.hrt.hr/ep/je-li-novac-javno-dobro/59705/

    Je li novac javno dobro? Jesu li banke javno dobro? Je li bankovni sustav javno dobro?

    Što je uopće javno dobro? Javno dobro je ono dobro kod kojeg ne postoji konkurencija (non-rivalrous) i iz kojeg ne možemo biti isključeni (non-excludable), tako da povećanje količine kod jednog pojedinca ne isključuje druge. Zrak, javna rasvjeta, znanje, obrana, svjetionici, sustavi upravljanje poplavama - su javna dobra. Zašto ne i voda? Zato jer se vodom trguje. U flašama (npr. Jana). I vodovodna voda ima cijenu. Ali je li to u redu? Voda možda ne bi smjela biti dobro kojim se trguje, ona bi morala biti dostupna svima po pristupačnoj cijeni. U mnogim državama trećeg svijeta, u kojima postoji problem nestašice vode, postoje "vodne mafije" koje kontroliraju dostupnost vode i nameću cijenu koja je veća od one u razvijenim zemljama. Ako je tako, možda bi se netko jednom mogao dosjetiti i npr. da ZRAK bude dobro za koje se plaća.

    Ako bi novac bio javno dobro, on bi morao biti nekonkurentno dostupan svima kojima je potreban. No, kako vidimo danas, budući da smo ostali bez poticaja za zapošljavanje "JERBO NEMA PARA", očigledno je da novac nije svima dostupan, da se za njega treba itekako izboriti i da nije javno dobro. Naša država ušla je u 'proceduru prekomjernog deficita' koju propisuje EU i moramo trošiti manje novaca. Ne možemo naštampati kune, jer nam ne daju, a euro-e nam ne daju jer nismo ispunili uvjete nadzora trošenja (informatički sustav bez rupa, itd.). Prema tome, javno dobro - novac - ograničeno je, premda se stvara "ex nihilo", iz ničega doslovno, a zapravo se razlog tog ograničenja krije u različitim odnosima moći i interesa - naime, koliko je kome DOPUŠTENO da se razvije i obogati. A moć, per se, nije javno dobro. Jer moć po definiciji pripada jednima, a budući da im pripada, moraju postojati oni nad kojima moć imaju, a to su oni koju tu moć - nemaju. Kao što u raspravi kaže Dvornik: "netko je morao garantirati da novac predstavlja vrijednost koja mu je naznačena", a to znači da je "regulacija inherentna funkciji novca", pa prema tome "nešto nije novac ako nije regulirano".

    Je li regulacija javno dobro? Nije. Regulacija je odnos moći između regulatora i reguliranih. Ako regulaciju nazovemo javnim dobrom, pretpostavljamo da je SVAKO regulirano uređenje bolje od anarhije, bez obzira koliko izopačeno, perverzno, zločinačko bilo. Niti to nije sasvim sigurno i ne mora značiti da je tako, no u okviru sustava, nekog poretka, novac se nameće kao bolje rješenje od nepostojanja novca u razmjeni, jer se reguliranjem razmjene zapravo (p)održava sustav.

  2. #2
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    S jedne strane to je problem asimetričnosti informacija, nepotpunosti znanja o sustavu unutar kojeg se djeluje. Što je sustav više reguliran, tim više smanjuje mogućnosti izbora i čovjek osjeća (ekonomsku) neslobodu, ali kad postaje više dereguliran mogućnosti izbora se povećavaju i opterećuju čovjeka prevelikom slobodom, uslijed koje više nije kadar racionalno djelovati, nego djeluje po inerciji ili na temelju nekih sugestija, dirigiranih impulsa... pa prema tome ispada da se čovjekom lakše upravlja u načelno "slobodnom" društvu slobodnog tržišta nego u reguliranom tržištu realnog socijalizma, jer u slobodnom društvu čovjeku nedostaju osnovna znanja o sistemu u kojem djeluje, a znanje se plaća (postaje roba), dok u realnom socijalizmu znanje o sustavu nije previše teško ostvariti, ako se čovjek upiše u partiju ili ima takvu želju, a znanje je svima dostupno, uslijed čeg taj sustav mora jedan dio pojedinaca eliminirati ili izbaciti iz sustava, otjerati u progonstvo ili fizički likvidirati, jer su postali previše opasni - stekli su znanja o funkcioniranju sustava a ne žele pripadati eliti moći.

    I što u tome svemu radi novac? U osnovi, novac drži sistem da se ne raspadne. U realnom socijalizmu dogovorna vrijednost novca i robe otežavala je upravljanje. U tržišnoj ekonomiji i kapitalizmu novac ima garantiranu vrijednost, ali su mogućnosti manipuliranja time puno veće i omogućavaju veću upravljivost. Ako pogledamo u povijest, galopirajuća inflacija često nije značila samo probleme u funkcioniranju tržišta, nego je i najavljivala raspad sustava. Već i sam pogled na novčanicu od 5000 dinara s Titovim likom koja je kasnije vrijedila samo pola hrvatskog dinara, dok je i kasnije taj dinar vrijedio tek djelić vrijednosti kune (nakon obaranja inflacije) pokazuje da devalvacija valute nije samo pitanje tehnologije upravljanja državnim financijama, monetarne mase i slično, nego i suštinsko pitanje funkcioniranja ili propadanja države. To se može usporediti samo s blago telećim pogledom generala JNA Blagoja Adžića kad je shvatio da JNA više ne postoji kao općejugoslavenska sila i da ga svaki drle može opaliti nogom u generalsku i jugoslovensku guzicu, a da se nikakav sustav neće podići da je zaštiti i obrani. Uslijed toga je i došlo do bjesomučnog jurišanja tenkovima na Vukovar, da se na neki način simbolički obrani guzica, da se samom sebi dokaže da nije sve propalo. Iako s vojnog stanovišta, sasvim suladu. Zato iz sličnih motiva današnja histerična hrvatska država drži kunu visokom i stabilnom kao nekakvo zlatno tele, što je u šizofrenoj disproporciji s realnom ekonomijom države, koju je tom napumpanom snagom zapravo i uništila. Naime, tu se radi o opsesiji sustavom, održavanjem sustava moći koji jedne čini vlasnicima Hrvatske, a druge robovima ovih prvih, blagom koje troši. Dok još ima čime. Da se odlučilo u početku dopustiti blagu devalvaciju, plivanje valute, time bi se u jednoj mjeri građanima prepustila inicijativa za kreiranje ekonomske politike, dok je ona ovako ostala u rukama sustava, zainteresiranog jedino za vječno bjesomučno održavanje moći vladajuće elite. Niti u Njemačkoj nije ništa bolje, štoviše deflacija je tamo još i veća, te se radi o jednoj u biti dirigiranoj ekonomiji, sustavu koji je pojeo pojedinca ali koji (za razliku od našeg) ima smisla utoliko što izvozi a ne uvozi, no s druge strane nema smisla jer osiromašuje sve oko sebe, što na kraju dovodi i do urušavanja. Naime osvajanje teritorija (što se sada prigovara Putinu kao barbarski čin) nije ništa gore od osvajanja teritorija kontrolom putem novčane mase koju dotični teritorij smije potrošiti ili koliko se smije zadužiti... Riječ je o kontroli koliko suptilnoj, toliko i drastičnoj i nemilosrdnoj. Izbacivanje samohranih obitelji na ulicu uslijed ovrhe radi duga koji se ne može otplatiti nije nimalo bolje od izbacivanja Ukrajinaca s Krima oružanom silom... zato što oni ne mogu platiti sebi vojsku ili jer im je država bankrotirala i mora tražiti pomoć po svijetu. Na mikrorazini samohrana obitelj u jednakoj je poziciji pred državnom policijskom silom kao i masa ukrajinske sirotinje pred Putinovim tenkovima, a u pozadini toga svega krije se i opet - novac. Kao "javno dobro" koje očito mnogima ne donosi ništa dobra.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts