Tko bi ikad pomislio da ću pod podforumom dičnog imena "umjetnost", i to pod podpodforumom "glazba", pisati o tamo nekakvoj Euroviziji? Smiješno događanje vraća me u ono doba kad je Hrvatska stjecajem surovih okolonosti bila 90 i neke prisiljena izvojštiti nezavisnost, koja se u to vrijeme ukusno prozvala neovisnošću, jednako kao što se i hrvatska valuta u to vrijeme trebala nazvati kRuna, da bi tek kasnije postala zakonita i povijesna KUNA. Ona koju je Nikola Šubić Zrinski nosio odranu u kesi dok je pod Sigetom pjevao arije "za dom", a Turci mu odgovarali "ajde spermni ako imaš čime". Dakle, nekako se u to vrijeme Neven se Juvica vozio Kvaternikovim trgom taksijem, nešto prije no što će otići u zemlju klokana opljačkati naivnu emigraciju do gole kože bacajući u vjetar stotine milijuna dolara na svoje raskošne tulume s lokalnim droljama i jurnjavu taksijem po pustinjskom autbeku, naime dok taj trg još nije bio uređen po modelu "vidio sam dobru garažu u Dortmundu", a stilski kao lansirna rampa Bajkonur ili aerodromski wc u Uzbekistanu. Hvatajući zalet za onaj budući taksi kojim će prokrstariti uzduž i poprijeko australsku pustinju, budući je diplomat a onda još pjesnik rekao "ne mogu izgovoviti 'v', pa cu onda govoviti kuna umjesto kvuna". I dakako, bio je mnogostruko u pravu, ubrzo se i zaratilo, s naše strane Šimi Đodanu ispao je gebis i bijesno zacvokotao u pravcu Vojvodine, a s druge strane pojavio se vojvoda Š. jednako račlav kao i on, i spvemao se da uz šljivovicu, Šljivančanina i gomilu oklopnogusjeničarske gvožđurije nacističke JNA obavi ono vadi čega će movati poflije da pojedu fva govna koja fu ivaffvali.

U to je davno vrijeme, dok još svijetom nisu letjeli niti zalelujani pterodaktilići s moždanim udarima poput Milana Bandića- Mikija, nego tek stegosauri kao đoli manoli konspirativno zvan "crni" i opasan krivogubi general JNA Franja, poznat i kao ralja, tiranosaur ili naprosto od milja - "tuki", Eurovizija za nas imala značenje raja, edena nalik na bušićevu ženu julienne viđenu 30 godina kroz rešetke američkog strogog zatvora, nedostižnoga sna o samostalnosti, pretvorbe božanskog hrvatskog pereca u podebljanu bosnom i džemom namazanu kiflu Suverenu, Samostalnu, Nezavisnu... Republiku... HRVATSKU - gotovo kao SSSR ili SSNRH - Savez socijalističkog narodnog radništva Hrvatske, jer u to predgotovinsko i predolujno vrijeme još ne bijaše socijalizam u potpunosti iščez'o ilitiga se metamofrozir'o, pretvortio i privatizirao u ovaj trudbenički kroni-kapitalistički mufljuzokratski rodijačko-podobnistički pseudosustav kakvog danas poznajemo kao Hrvatska Mlada Demokracija. Pobijediti na Euroviziji bio je u ono nepriznato vrijeme način da se na mala vrata uđe kroz ostavu za služinčad u predvorje velikog europskog doma, kako je pjevao onaj talijanski kantautor u vrijeme Mastrihta "Jurop, Jurop junajt" ili "Let Kroejša bi van ov Jurops starz", te na taj način čiči u krilo velikom njemačkom kancelaru kolu na drugo krilo, desno, dok je na lijevom već kao mali drveni trbuhozborčev lutak sjetio komunistički slovenski Pinokio Milan Kučan, kojeg su često znali prekrstiti i u Kučmana, po uzoru na Tuđmana, nekad i u Kučkana. Janša je još uvijek se zaokupiral z Mladino, bil je kakšni heroj, pa još ni čul i videl za kakvu Patriju ili tega oklopnjaka, neg si je v zatvoru prebiral Majn Kampf in slušal Lajbaha na slišalice od valkmena, kakvega danes klinci majo za kakšno peglico in ne vejo kak tisti drek šljaka. Biti na Euroviziji i prepišati odvratnu kobilu DŽuUuUuUuuuuuUUUUli onog kućnog nasilnika i siledžije Danijela bilo je zapisano u genetske čežnje svih pjevača todašnje Tutić-Huljić-Muljić degenestradne scene kojom su suvereno dominirale arijevske hiperbarbike poput Tajči, Jajči, Znajči, Znojči, Veline, Velurke Vanesse s još kojim sssssssss i Vilinokobile na tri noge štokrlice (s trećom nogom malo kraćom), dok još Severinina štikla nije nikamo ni stala ni upala, dok još nije ni Alanis Morisette neželjenom voljom muza postala djevojka s cro-sela u izvedbi ove naše buduće koka-šmrk-jahta-fuk pevaljke na zviždačku rupu među gornjim usminama i najveće kratkofilmske zvezdare svih jugonostalgičnih porno-vremena, nadmašivši u mokrim snovima i djelima čak i arhetipsku Lepu Brenu, to jest Fahretu Jahić koju su u mutnim pubertetskim noćima jahale divizije svih naših naroda i narodnosti bivše ex.

E, u ta pradavna vremena naše Emilije Kokić koja se kao fina cura, nalik na neku slatkastu dalmatinsku Mini Maus u suknjici na velike tufne, vinula sve do samoga vrha, nije se moglo ni crnome snu pomišljati o pobjedama bradatih žena, dok se od Rusa novcima pokradenim od emigranata kupovalo oružje za ratovanje protiv Srba, pa preprodavalo Slavoncima za duplo, dakle Srbima kojima se pak s druge strane radi zarade prodavala nafta, da bi djeca generala instalatera klima uređaja jednoga dana mogla u Austriji bančiti za proslavu godišnjice braka kao novi džet-seteri ili bolje rečeno, džet-pseteri, u vrijeme kada još niti Luc Besson nije prikazao svoj Peti Element i neobičnu divu plavičaste kože, štrumpfovske glave i krakova koji vise sa sljepoočnica, da bi tako u kolektivnoj podvijesti začahurila ideologija o fizičkoj neobičnosti kao kriteriju za odabir najbolje pjesme.

U ta davna vremena, naime, mi bismo shvatili zašto se Ukrajina brani i kakvi su to majdanski nacisti počeli dizati desnicu i zašto Rusi nemaju pravo oduzeti Krim ništa više nego što su Srbi imali pravi granatirati sa Srđa "svpski Dubvovnik". Majdan kao Tašmajdan, Harkiv kao "Kavlovac, Vivovitifa, Kavlobag...." , e u to bi vrijeme i današnja Eurovizija bila vizionarska svijetla točka, a ne povod za zgražanje nad mutantskom čipiranom budućnošću kojoj se moramo oduprijeti novim barbarogenijem, rasprodajući naftnu industriju Moskovljanima i tatarskim psoglavcima, kao da smo se posljednjih 50 godina vozili u Moskvičima, a ne Mercedesima vraćajući se iz Štutgarta ili Dizeldorfa. Bez politike nikada nije bilo Eurovizije niti će biti. Stoga, ZDS il ziggy pop hajl i vidimo se za 20-25 godina na Euroviziji u Ulan Batoru kad će mutant dobiven križanjem ovna Gregora, usnate zlatne ribice Sevke zvane Cevka i Perkovića Tomcona Čavoglavog zablejati i zabljesnuti šljokicama na dvostruki aksl što bi rekla milka babović ili pak onaj ludonja Rocky fizičar-fizikalac jerbo veli on da nisu ono termonuklearne eksplozije na Suncu, već to neki ogroman kristal iznutra vibrira i vibrira....