Ako je događaj točka u prostorvremenu, a vrijeme bude "protegnuto" u beskonačnost, tada se ista stvar događa i s događajem tj. trajanje događaja postaje beskonačno.

Ako je brzina svjetlosti najveća moguća brzina te ako se njome mogu kretati jedino čestice, kojima je masa u mirovanju jednaka nuli, tada, logički, svaka misao, čija je masa u mirovanju isto tako jednaka nuli, može postići brzinu svjetlosti.

Ako svaka misao može postići brzinu svjetlosti, tada ona po posebnoj teoriji relativnosti, kao prostornovremenski događaj; a u usporedbi s bilo kojim drugim prostornovremenskim događajem vezanim za bilo koju drugu česticu, čija je masa u mirovanju jednaka nuli; ubačena u fizikalne formule za izračunavanje vremena, daje beskonačan Lorentzov faktor, što je u konačnici prikazuje kao događaj bez kraja tj. beskonačan.

Zaključak:
Potpuna čovjekova predanost jednoj misli mogla bi zaustaviti starenje, dokle god on živi samo u toj misli.
Konkretni prelazak na drugu misao, iniciran je onim njegovim dijelom koji ima masu (mozgom) te koji, stoga, ne može postići brzinu svjetlosti - pa se starenje nastavlja.

Voljela bih čuti par vaših misli konto gore rečenog, ono, da ostarite malo, zajedno sa mnom.