+ Reply to Thread
Results 1 to 5 of 5

Thread: O gluposti

  1. #1
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    size="tall"

    O gluposti

    Quote Originally Posted by sanja View Post

    Zanimljivo, hvala na trudu.

    O gluposti je teško teoretizirati, jer to se mora praktično pokazati ili opisati. Nemamo traktata "o gluposti", kao što postoji Boecijeva "De philosophiae consolatione" ili Senekini "De consolatione..." (postoji, doduše, Erazmova "Pohvala ludosti")

    Utjeha filozofije ili pak tri utjehe... u kojima je opisano Senekino stoičko učenje.

    Ali na neki način, to su dvije strane istog novčića, jer utjeha i postoji zato što postoji glupost - da je nema, utjeha ne bi bila potrebna. Pamet je ono što tješi, što se može precizno opisati, razložiti. Glupost je elementarna, ona se ne opisuje, ne analizira, ali se može indirektno prikazati. Opisati slikovito. Kao što je to učinio Hašek u svojem poznatom djelu "Doživljaji vojnika Švejka". Švejk izvana djeluje kao glupak, kojem je intelekt naizgled "usporen", ali jedini se u romanu ne ponaša kao glupak kojega opisuje Bonhefer:

    Osim toga glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razdraži i prelazi u napad. Stoga moramo biti obazriviji sa glupakom nego sa zlim čovekom. - See more at: http://www.znakoviporedputa.com/pogl....wv4gZLuC.dpuf
    Švejk nije zadovoljan sobom, on samo nastoji preživjeti u najvećoj od svih ljudskih gluposti, a to je rat - a u konkurenciji ratova kao najvećih gluposti apsolutno najveća glupost je "svjetski rat" ili totalni rat svih protiv svih. U neku ruku radi se o defektu ljudskosti, koji je u Hašekovoj knjizi odlično opisan. Nažalost, Hašek nije završio svoje djelo. Završeni ratni roman napisao je Tosltoj (Rat i mir) i u njemu je veliku ulogu dao slučajnosti, pokazujući ratni metež kao apsolutnu glupost u kojoj ljudski razum više nema nikakvu odlučnu ulogu. Za razliku od Hašeka, Flaubert je glupost prikazao kroz jedan drugi ljudski pothvat, potrebu da se "sazna sve", da se sve "klasificira" i stavi u neku ladicu, i to u romanu "Bouvard & Pecuchet". Ova dva glupaka po kojima se roman zove rade popis svega, domunđavajući se, a Flaubert djelo završava "rječnikom gluposti", to jest rječnikom preuzetih pojmova, onih koje ljudi preuzimaju bez razmišljanja.

    Što se može zaključiti iz ovoga?

    1) Glupost je zaslijepljenost duha koja vodi u mržnju, sukob i rat kao ekstremnu glupost, koja ljude najviše ostavlja kao lutke na vjetrometini, bez vlastite volje i sposobnosti odlučivanja.
    2) Zaslijepljeni duh obično je megalomanski, dakle on poduzima nešto što sasvim sigurno nadilazi njegove sposobnosti, ali je uvjeren da to može ostvariti.

    Nacističko pokretanje 2. svjetskog rata po tome je vjerojatno najveća glupost u ljudskoj povijesti, a ujedno i najveće zlo.

    Tu "najveću glupost" karakterizirala je najveća zaslijepljenost i najveća dinamičnost u povijesti. Način na koji se Njemačka ekonomski podigla i za par godina ustrojila ratni stroj, zapravo je zadivljujući. U taj pothvat uloženo je neobično puno truda, volje i tehničkog znanja, izuma i inventivnosti. Ali sve je to upotrijebljeno za tako mizeran, bijedan cilj kao što je ostvarivanje rasne i nacionalne čistoće i osvajanje svijeta, podvrgavanje svijeta volji jednog megalomana i njegove nacije/rase.

    To nam pokazuje da "glupost" zavisi od usmjerenja, od cilja kojem teži. Stoička filozofija teži mudrosti, smirenosti i prihvaćanju svijeta, života i smrti. Nacizam kao jedna od ponajvećih gluposti teži ludilu, agresiji i osvajanju svijeta, što ne vodi k životu, nego smrti, ali nasilnoj i u mukama.

  2. #2
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom - See more at: http://www.znakoviporedputa.com/pogl....wv4gZLuC.dpuf
    "Glup" čovjek je psihički zdrav čovjek ("zadovoljan sobom" je temeljni kriterij za zdravlje, jer upravo frustracija ili nemogućnost realizacije želje, nesrazmjer između želje i realizacije, vodi u psihičko oboljenje). Inteligentan, ali bolestan čovjek postaje zlikovac ili luđak, a kreativan (ili samo neurotičan) čovjek nezadovoljstvo pretvara u djelo. Šizofreno stanje se može okvalificirati kao stanje u kojem je um preosjetljiv na vanjske podražaje, tako da mu intelektualni kapacitet nije dovoljan za obradu informacija koje iz toga nastaju (radi toga nastaje paranoja, halucinacije i dr.). Osim bijega u ludilo iracionalnosti (opcija A), postoje samo tri načina očuvanja razuma:

    1) smanjivanje osjetljivosti na vanjske podražaje (snagom volje/suzdržavanjem ili lijekovima);
    2) povećanje intelektualnog kapaciteta za obradu informacija, ili
    3) naravno, oboje istovremeno

    Vjerujem da se kod zlikovaca događa ovo prvo - smanjuje se osjetljivost na vanjske podražaje, snagom volje ili drogiranjem (alkohol ili neka druga supstanca) - oni postaju "otvrdnuli" i kadri su činiti zlo, naređivati zvjerstva, koje glupaci (dakle, obični ljudi) provode u ime ideologije. Dok se kod stvaralački nastrojenih događa ovo drugo, nekim procesima, voljnim, ali i u jednoj mjeri nesvjesnima, povećava se kapacitet za obradu informacija a da se ne smanjuje osjetljivost.

    Moguće je da se dogodi i oboje istovremeno, no u tom slučaju zadržava se određeni status quo. Osoba neće biti kreativna, ali niti previše zla. Biti će općenito nezadovoljna sobom zbog nerealiziranosti i ekstremno racionalna, a kanalizirat će to nezadovoljstvo kroz umjereno zlo - zlobu, zavist. Ako se pak ne dogodi ništa (nema smanjenja osjetljivosti, ali ni povećanja racionalnosti) doći će do autodestrukcije i bijega u ludilo. "Ispod genijalnosti" postoje dva ekstrema, jedan je ekstrem racionalnosti, a drugi ekstrem iracionalnosti.

    Ako je glupost isto što i defekt ljudskosti, onda bi ekstrem racionalnosti bio isto što i glupost (to Bonhefer i kaže, navodeći ljude koji su istovremeno racionalni, ali svejedno glupi, zaglupljeni), ali to vrijedi samo za obične mediokritete koji su ZADOVOLJNI, ali ne i za megalomane koji ne mogu po prirodi biti zadovoljni realiziranim. Postoji i druga strana medalje, a to su ljudi koji imaju puno ljudskosti, ali im nedostaje intelektualni kapacitet za realizaciju, talent, inteligencija. Ti ljudi za Bonhefera ne bi bili glupaci, ali ne bi se mogli smatrati ni pametnima. Ukoliko razumski ne mogu prevladati iracionalnost, na kraju mogu završiti i u autodestrukciji (opcija A, v. gore) i bijegu u ludilo.

    Moguće je da mediokritet evoluira u pravog zlikovca, ako uspije maksimalno otvrdnuti (npr. Hitler), čak i kada naizgled nema dovoljan intelektualni kapacitet.

    Prema tome, ne bih se sasvim složio s Bonhoefferom. Moguće je da čovjek ima defekt ljudskosti, a da nije naprosto glup, nego "racionalni" mediokritet koji je sobom nezadovoljan. A moguće je i da nema defekta ljudskosti, ali da postane luđak, što je isto jedan oblik gluposti, nesporazuma sa samim sobom, pa onda i s okolinom. U tom slučaju radi se također o defektu, ali o defektu talenta, sposobnosti, neovisno o ljudskosti.

    Konačno, moguće je da netko ima i talenta i ljudskosti, ali mu nedostaje volje za realizacijom, stvaranjem nečega novoga. To je možda i slučaj kod samoga Bonhoeffera. Takva pozicija je tragična i nadilazi običnu glupost, ali je također jedan oblik ekstrema koji ne domašuje do genijalnosti, ili ekstrem inertnosti - pasiviziranosti između dva pola (racionalnog i iracionalnog).

    Prema tome, osim defekta ljudskosti i defekta talenta/inteligencije, postoji i defekt volje, kao još jedan oblik gluposti (kojeg u nedostatku boljeg naziva možemo nazvati: "njonjavost", "kilavost")

  3. #3
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Prilažem link moje stare teme O gluposti.

  4. #4
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    size="tall"

    Osnovni zakoni ljudske sluposti

    1) Always and inevitably everyone underestimates the number of stupid individuals in circulation

    (Uvijek i neizbježno svi potcjenjuju broj glupih ljudi u opticaju).

    2) The probability that a certain person be stupid is independent of any other characteristic of that person

    (Vjerovatnost da određena osoba bude glupa ne ovisi o bilo kojoj drugoj karakteristici te osobe).

    3) A stupid person is a person who causes losses to another person or to a group of persons while himself deriving no gain and even possibly incurring losses

    (Glupa osoba je osoba, koja prouzrokuje gubitak drugima, dok sebi ne koristi te, sasvim moguće, i sama trpi gubitak).

    4) Non-stupid people always underestimate the damaging power of stupid individuals. In particular non-stupid people constantly forget that at all times and places and under any circumstances to deal and/or associate with stupid people always turns out to be a costly mistake

    (Ljudi, koji nisu glupi, uvijek potcjenjuju moć glupih da naprave štetu. Ne-glupi ljudi posebno konstantno zaboravljaju da - u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu i pod bilo kakvim okolnostima - pomagati ili išta dogovarati s glupim ljudima uvijek ispostavi skupom greškom).

    5) A stupid person is the most dangerous type of person

    (Glupa osoba je najopasniji tip osobe).



    Valjalo bi ovdje dodati i link na "THE BASIC LAWS OF HUMAN STUPIDITY" od Carlo M. Cipolla-e (ima i prevedeno na hrvatski pa tko hoće, neka gugla).

    Unutar članka su i pojašnjenja, ali neka imamo glavne zakone ispisane na temi, čisto kao brzinski podsjetnik na vlastitu glupost.

  5. #5
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    U novije vrijeme sve se više spominje Dunning-Krugerov efekt, da ljudi ispodprosječne inteligencije imaju natprosječnu samouvjerenost u pogledu vlastite inteligencije. Glupani misle da su pametniji od pametnih, koji sumnjaju u sve, pa i u vlastitu pamet! Sad bih se mogao napraviti pametan pa dodati da u najnovije vrijeme dolazi do izražaja wikipedija efekt, prema kojemu ljudi oskudnijeg znanja imaju dojam da sve znaju o svemu, jer su naučili guglati i čitati wikipediju, iz čega proizlazi i svojevrsni meta-Dunning-Krugerov efekt, po kojem ljudi koji su na wikipediji pročitali (naguglali) o Dunning-Krugerovom efektu misle da su pametniji od onih koji za taj efekt nikada nisu čuli.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts