Dobila si odgovor i sad trolaš.
Bože čuvaj me prijatelja,neprijatelja se ne bojim
NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)
brijem da mi je jasno, ali bih ipak voljela kad bi mi se pojasnilo.
s čime se ti to slažeš?
što znači "kada će Srbi prestati biti samo Srbi" i što znači "i sanjati nikada dosanjan san"?
jesu li Hrvati nešto više od samo Hrvata? Amerikanci nešto više od samo Amerikanaca?
mislim, što znači biti "samo Hrvat", "samo Srbin", "samo Amerikanac"?
ako ti do sada nije jasno neće ni biti...Srbi se briju na narod koju je postao prije ameba,nikada dosanjani san
je velika srbija koju su imali samo jednom i nikada više uvik su bili Beeogradski pašaluk,Slobo je to htio promjenit
na sreću ni uspio.Ovo te ne razumim šta si navela samo Hrvat itd.ja sam samo Hrvat i time se ponosim
Bože čuvaj me prijatelja,neprijatelja se ne bojim
NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)
nisam uspjela u potpunosti dokučiti što ti govoriš kad kažeš:"kada će Srbi prestati biti SAMO Srbi", a sad to još manje razumijem, obzirom da si rekao kako se ponosiš time što si SAMO Hrvat.
Sama zabrana 'govora mržnje' i etiketiranje nekoga time jest, samo po sebi - akt čiste, nepatvorene mržnje. Ta mržnja nužno stvara reakciju u vidu još mržnje koja dovodi do međusobnih obračuna, aktivne ili pasivne agresije, ali zato omogućava najljigavijim i najpodmuklijim ljudima put do vrha, dok neke poštene čini ogorčenima i zlima. Ako se mržnja ne bi zabranjivala, ljudi bi se prirodno mrzili i dalje, ali mržnja ne bi bila potencirana na kub, nego samo na kvadrat. Možda je "jednadžba" mržnje ovakva: represija mržnje = mržnja.
- x = x ??
a može biti i x na kvadrat, x na kub, x na n-tu...
nije logično, ali je to tako, jer je x, mržnja, nešto što jača time što ga više poništavaš... mržnja je u simboličkom sustavu smrt, nula, a nula je indiferentna na poništavanje, stavljanje minus predznaka ispred sebe, i s time možeš samo dobiti još više ništavila...i ne da će se suzbijanjem postići eskalacija zbog toga što će se onda mržnja kanalizirati u nešto drugo, nego jer suzbijanje već jest eskalacija, koja vodi eksponencijalno u sve veću i veću eskalaciju uništavanja i pretvaranja svega u ništavilo mržnje... na primjeru našeg nedavnog međunarodnog sukoba, rata (hrvatsko-srpskog i onog u BiH): govor mržnje jest stvorio rat, ali govora mržnje ne bi ni bilo da prije toga nije bilo 40 godina suzbijanja govora mržnje i verbalnog delikta. prevencija represijom je moguća kao što je u ludnicama moguće ljude vezati za krevet i davati im lijekove koji ubijaju mišljenje, no time stvaramo represivce/ljigavce opće prakse, što ne uklanja mržnju, nego samo uklanja mogućnost agresije pomoću represije. izlazak iz kruga represija/agresija očigledno nije niti u jačanju represije, niti u puštanju agresije da se "ispuše", nego bi mogla biti u međusobnom razumijevanju, otpuštanju ventila tako da para izađe iz kotla bez agresije, a i da kotao ne pukne od pretjerane represije.
umjetnost može poslužiti za to. kroz umjetnost i/ili satiru se može mržnja razumjeti i može joj se skinuti 'fitilj', tako da ostane samo neeksplodirana bomba umjesto eksplodirane, koju ne možemo više razumjeti nego od nje moramo biti ranjeni. takva mržnja kojoj je skinut fitilj za razaranje onda djeluje kao protuotrov za eksplodirajuću mržnju, to je prije svega obrana samog autora od mržnje u njemu samom, a koja se onda može prenijeti i dalje... kod mrzitelja koji su ovisni o mržnji i umjetnost i satira izazivaju opet - mržnju. jer ih ometaju u eskalaciji mržnje. iz njihove perspektive, ta je umjetnost ili satira samo propaganda, i to bolja efikasnija od njihove, propaganda koja izvrgava ruglu njihovu stranu, ali što je još gore, propaganda koja demontira mržnju, onu jasno izrečenu ili prikrivenu, ljigavu, 'politički korektnu' mržnju koja je sadržana u sintagmi "govor mržnje". zato i ta, ljigava mržnja može, pa i treba biti izvrgnuta ruglu i demontirana kao jedno posebno nakazno ruglo.
a može se i smatrati da je mrzitelj žrtva. žrtva svoje vrlo opasne droge, koja se zove mržnja. takvima bi stručna osoba trebala objasniti da svojom mržnjom prije svega štete sebi i onima koje vole. možda bi bilo korisno da država postavlja jumbo plakate s tekstom "vaša mržnja šteti prije svega vama, a onda i drugima", kao što se na cigaretama mora napisati da skraćuju život i uzrokuju bolest? da ciljano prosvjećuje građane, jer problem očigledno postoji. ne može se samo kažnjavati ako se želi ozbiljno nešto iskorijeniti, a ne samo zaraditi na kazni i izvući nekom koju kunu iz džepa.
mržnja ne mora biti istrijebljena kartoniranjem i žigosanjem ljudi etiketom "govor mržnje", što bi vjerojatno dodatno podsticalo mržnju, nego se ljudima može ukazati da njihova mržnja predstavlja civilizacijsku razinu koja je nedopustiva, ispod prvog razreda osnovne škole. iz te perspektive treba gledati na mržnju. kao i na pljuvanje, sranje i pišanje po cesti... takvim ljudima ne treba kazna, nego psihološki tretman, edukacija, kao i onima koji pijani voze, da se nauče kontrolirati i biti obzirni prema drugima. ako to ne pomogne, onda bi im mogla pomoći produžena psihoterapija kao što se ponekad čini za alkoholičare. da se predstavljaju na sastancima "anonimnih mrzitelja" i tako razvijaju svijest o problemu. kažnjavati - novčano i/ili zatvorom - treba samo one koji svjesno, za novac ili iz nekog drugog interesa, prodaju i šire mržnju. kao što se kažnjava i dilere drogom, mafiju, biznismene koji od toga žive, a ne konzumente koji toga imaju za svoju osobnu potrebu. oni su samo žrtve. a bolest je općeljudska, samo što je kod nekih u uznapredovalom stadiju, a kod najbolesnijih se niti ne vidi, jer su oni svoju mržnju naučili dobro prikrivati. i takvi neće doći u situaciju da budu etiketirani kao mrzitelji. a mrze. u sebi. i to pokažu kad znaju da neće odgovarati. ali ih na kraju ipak sama mržnja 'pojede', kao što solo-trinkera pojede njegova cuga.