+ Reply to Thread
Page 2 of 3 FirstFirst 1 2 3 LastLast
Results 11 to 20 of 26

Thread: "Ruičaste" naočale

  1. #11
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Quote Originally Posted by Equalizer View Post
    Zapravo, ja čak mislim da ste ti i npr. Vess, iako na različite načine, toga u određenoj mjeri i svjesni. Čovjek postaje nesvjestan tek onog dijela 'obojenosti' s kojim se 'stopio'...

    Nekako se nameće odgovor na tvoje pitanje 'kakvom metodom detektirati...' - treba se sagledati iz 'vanjske perspektive'. No, je li to moguće kvalitetno učiniti? Posebno za onaj dio s kojim si se 'stopio'?

    Mislim da je prvi pretkorak - misao: postoji opravdana sumnja da sam se s jednom količinom 'obojenosti' (bilo da je ona 'siva' ili 'ruičasta') stopio - i da sam je zato nesvjestan, dok tuđu 'obojenost' jasno razabirem...
    Tuđa obojenost se, miljenja sam, najjasnije razabire kad ista boja i u nama prevladava (ili je prevladavala).
    Skraćeno - svak prepozna svoga.

    Za kraj prigodni smajlić, novina na naem forumu, specijalno uvedena za ovu temu:


  2. #12
    y's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    511
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Tuđa obojenost se, mišljenja sam, najjasnije razabire kad ista boja i u nama prevladava (ili je prevladavala).
    Skraćeno - svak prepozna svoga.
    Ne, obrnuto je. 'Svojeg' prepoznaješ kao 'neutralnog' - 'neobojenog', za njegovu 'obojenost' si slijepa kao i za svoju, jer ste se s istom 'bojom' 'stopili'.

  3. #13
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,935
    Ako se gleda s "negativnog" aspekta, onda da, no ako se gleda s "pozitivnog", onda se nikako ne mogu složiti.

    Doduše, možda se krivo shvaćamo. Ovako ja, otprilike, tebe čitam: Ako je netko nacionalist, drugog nacionalista ne doživljava kao nacionalista, nego kao domoljuba, pošto i sam sebe takvim vidi. (jesam li u pravu ako te tako čitam?)

    A ovo je, recimo, ono što ja želim poručiti: Ako je netko narkoman, prepoznat će narkomansku boju u sebi sličnom.

    Trebam li ja sad (sebi) reći da narkomanija nije obojanost i da narkomani ne uviđaju da su ovisni o drogi?

    ..........

    Čini mi se kako je "samozavaravanje" prisutno jedino na van, kao opravdanje samom sebi za vlastitu "lošost" te da "svoje greške" (najbolje) uočavamo u drugima upravo zato, jer su nam - poznate.
    Uistinu mislim kako je većina nas svjesna kad gleda na ovo ili ono, s filterom za neku boju.

    Psihotična stanja, neki endokrinološki poremećaji pa tako i zaljubljenost, gdje se gubi doticaj s realnošću su, naravno, sasvim druga priča.

  4. #14
    y's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    511
    Nije ti dobar primjer. Ta dva ovisnika jednako ne vide problem, koji vide članovi njihovih obitelji, kao i liječnici...
    Da bi oni 'progledali', na tome obično treba raditi i taj proces ponekad i dugo traje...

    I dva kockara će često (i dugo) biti 'slijepi' za svoj problem, ali će možda bez poteškoća uočavati problem nečijeg rasizma, ili nešto deseto...

  5. #15
    atomski s desna! scarletlemur's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    70
    jel se smijem ja vratit na zadanu temu?
    onak najiskrenije, strah me ljudi što naočale nose...ovih koji kroz nedioptrijske svijet uljepšavaju još i više. svih što neobično ružičasto nastupaju... širom otvorenih očiju, pa glavu poginju kad se u zamku crnobijelosti uhvate. kad im naočarske uloge tako nesigurne postanu...pa teško ostaju sabrano mirni, nimalo otmjeni u jadu spoznaje nametljivog razočaranja kao dara prirode. samozavaravajući prezaljubivljivi slabići...što drugo kasti.

  6. #16
    teddybear miv's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Ivanić-Grad
    Posts
    18
    za mene kažu da nosim te roza naočale...
    nisam primjetio da sam zbog njih izgubio dodir sa stvarnošću, itekako znam gdje sam i kuda idem, ali ta roza boja mi daje volju da idem i dalje, da ne klonem jer kroz njih vidim onu ljepšu stranu života koji u mnogim trenucima i nisu vrijedni postojanja, ali ćeš pregmit jer znaš da postoji nešto bolje ka čemu treba stremit...

    a to sve mnogo puta ne bih vidio da nema tih ružičastih 'očala....
    Ljubav je velika pobjeda mate nad inteligencijom.

  7. #17
    ema007's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    152
    Ružičaste naočale su sposobnost vidjeti u svemu nešto pozitvno i gledati uvijek ljepšu stranu života, čak i u teškim momentima.
    Svakako vrlo pozitivna osobina

  8. #18

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    6
    Možda je stoput boljelo nakon što sam tim rozim naočalama promatrala svijet. Ponekad sam i bila svjesna da su roze i da je stvarnost nešto manje lijepa. Ali jedno je sigurno, gotovo nikad nisam sretnija nego kada gledam tim rozim naočalama. S vremenom sam ipak realnija, ipak...najljepši su oni dani kada prevladava roza. Volim voljeti, vidjeti ono lijepo u svemu. Pa makar mi se činilo ljepše nego što zapravo jest. A ponekad te i iznenadi nešto, ispadne jednako dobro i bez naočala

  9. #19
    ema007's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    152
    Quote Originally Posted by adain View Post
    Možda je stoput boljelo nakon što sam tim rozim naočalama promatrala svijet. Ponekad sam i bila svjesna da su roze i da je stvarnost nešto manje lijepa. Ali jedno je sigurno, gotovo nikad nisam sretnija nego kada gledam tim rozim naočalama. S vremenom sam ipak realnija, ipak...najljepši su oni dani kada prevladava roza. Volim voljeti, vidjeti ono lijepo u svemu. Pa makar mi se činilo ljepše nego što zapravo jest. A ponekad te i iznenadi nešto, ispadne jednako dobro i bez naočala
    Možda se roza naočale čine kao idealizam, ali što čovjeku preostaje ako izgubi svaki svoj ideal, ima li čemu težiti?
    Ne mislim da treba živjeti u nekom svom imaginarnom svijetu ali zar je loše u svemu vidjeti dobre strane ili dozu humora?

  10. #20

    Join Date
    Mar 2011
    Posts
    6
    Quote Originally Posted by ema007 View Post
    Možda se roza naočale čine kao idealizam, ali što čovjeku preostaje ako izgubi svaki svoj ideal, ima li čemu težiti?
    Ne mislim da treba živjeti u nekom svom imaginarnom svijetu ali zar je loše u svemu vidjeti dobre strane ili dozu humora?
    Ovo možda spada i pod neku drugu temu, ali bez neke doze idealizma, nade i sanjarenja, teško se nositi sa svakodnevnicom. Mislim da je u svakom slučaju zdravije biti optimist, vidjeti ono dobro i smijati se. Čak i pod cijenu da se povremeno razočara. Zdravije od stalnog opreza, straha i sličnog. Crnih naočala umjesto rozih. Ali to su ipak krajnosti, mislim da većina nas živi negdje između.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts