+ Reply to Thread
Page 1 of 3 1 2 3 LastLast
Results 1 to 10 of 22

Thread: Stvaranje svemira iz niČega

  1. #1
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    size="tall"

    Stvaranje svemira iz niČega

    Danas 30.rujna 2010. godine na TV emisiji „ TRENUTAK SPOZNAJE „ stanoviti doktor znanosti stručnjak za astronomiju govorio je gledateljima u kontekstu spoznavanja početka svemira o poznatoj tezi da je svemir nastao iz NIČEGA, uz ogradu, da je to „ ništa „ vakum pun kojekakvih virtualnih čestica. Po tome, taj gospodin kaže, da je svemir korelacija između dva polja energija od kojih je jedno pozitivno, a drugo negativno, tako da je njihov rezultat uvijek nula. To se uzima za dokaz da je svemir nastao iz NULE što je poznato kao stvaranje ex nihilo ( FILOZOFIJA, RELIGIJA, A SADA VIDIMO I ZNANOST ) .

    Nadalje taj gospodin kaže kako se cijeli svemir može protumačiti tako da čestice svemira stalno nastaju i nestaju, što se može protumačiti jedino zakonima kvantne mehanike i zakonu gravitacije.

    I konačno, taj gospodin kaže, da su motritelji svemira, dakle astronomi vide ono što zapravo više ne postoji, što je postojalo prije toliko i toliko vremena, pa za primjer navodi Sunce koje vidimo onako kako je izgledalo 8 minuta prije, koliko je potrebno svjetlu Sunca da stigne do Zemlje. Što je udaljenost veća taj vremenski pomak je veći pa tako ako vidimo nešto za što kažemo da je udaljeno, recimo, 10 godina svjetlosti, onda to znači, da vidimo ono što je postojalo prije 10 godina svjetlosti, a ne ovakvo kakvo je danas. Kako svemir izgleda DANAS, prema tome nitko nezna!

    O svemu ovo pisao sam davno prije gospodina s TV-a , pa tako imate moj tekst SVJETSKA FORMULA koji je objavljen prije 30 godina u časopisu FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA, a sada se nalazi i na portalu www. Ishodište. com, gdje jasno piše što govori gospodin s TV-a , t,j da je suma svih energija u svemiru jednaka Nuli, samo oko 30 godina prije njega.

    Na drugim mjestima, ne jedan puta već stotine puta pišem kako se svijet istinski može interpretirati samo putem poznavanja logosa i strukture valno kvantnih pojava. Ne znam koliko puta sam napisao činjenicu da mi svemir vidimo kakav je nekada bio i da nemamo pojma kakav je danas.

    Sve su to Istine koje se mogu naći na portalu i knjizi Filozofija Ishodišta, ali to ostaje nepoznato i ignorirano iz poznatih razloga taštine mnogih intelektualaca .

    Naravno, kažem i nešto više od mnogih drugih znanstvenika, naročito matematičara i geometričara, koji uče djecu i ljude da je „O „ – Nula matematička ništica, skup bez sadržaja, bez jedinica skupa t.j. da je nula prazan skup s relacijom: F - F = O ( Ništica ). Umjesto njih, kažem, da je to jedna od najvećih zabluda intelektualnog dijela zapadne civilizacije koja tu civilizaciju vodi u nestajanje u smrt, jer je: F – F = Ř ( Nula ) , a ne ništica.
    Koja je razlika između ništice i Nule pisano je na 100 mjesta i neću to ponavljati, jer je nečuveno da pametni ljudi ne vide, da čim uspostave prazan skup da time uspostavljaju drugi puni skup s istim brojem članova koliko je imao prazan skup prije pražnjena.

    Eto ljubitelji početka svemira iz ničega razlikujete li ništicu od Nule?

  2. #2
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by geza View Post
    Eto ljubitelji početka svemira iz ničega razlikujete li ništicu od Nule?
    Ako je suma cjelokupne energije svemira nula odakle je došao taj početni impuls koji je razguzio do tada mirnu, nenultu, kvantnoskakajuću, samozadovoljnu prazninu?:

  3. #3
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    size="tall"

    Stvaranje svemira iz ničega

    Budući da svemir zrcali čovjeka,a ačovjek svemir, prvi impuls bi morao biti analogan prvom impulsu pri stvaranju čovjeka. To je uvijek polarna eenergija akumulirana u jednom energetski potrentnijem polu. Recimo, u svijetu mehzaničke fizike za premoštenje " mrtvih točka " prvi impuls se nalazi u inercijalnoj masi, recimo točka lokomotive. Naime, još uvijek se govori o jednom svemiru, dok je moje gledište da postoje najmanje dva polarna svemira. Ako je kojim slučaju tako, onda je moj iskaz točan, a ako nije onda nije točan. Argumenti govore da je moj iskaz točan!

  4. #4
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by geza View Post
    Budući da svemir zrcali čovjeka,a ačovjek svemir, prvi impuls bi morao biti analogan prvom impulsu pri stvaranju čovjeka. To je uvijek polarna eenergija akumulirana u jednom energetski potrentnijem polu. Recimo, u svijetu mehzaničke fizike za premoštenje " mrtvih točka " prvi impuls se nalazi u inercijalnoj masi, recimo točka lokomotive.
    Naime, još uvijek se govori o jednom svemiru, dok je moje gledište da postoje najmanje dva polarna svemira. Ako je kojim slučaju tako, onda je moj iskaz točan, a ako nije onda nije točan. Argumenti govore da je moj iskaz točan!
    Prvi impuls je magija, čudo, nestvarnost. Nešto gdje se lomi cjelokupna znanost. I to, u tom slučaju, sigurno nije kvantni impus? Da bi postojala kvantna praznina svemir je već prije toga morao nastati.
    Ali ako jest, tada tvoja teorija od dva svmira pada u vodu (zašto dva a ne tiri ili četiri). Tada, ili imamo jedan svemir koji obuhvaća sve u doslovnom smislu te riječi, ili imamo bezbroj svemira koji se koprcaju ili sudaraju u nekoj široj stvarnosti. Fizičari bi rekli metasvemir.

  5. #5
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    Dva svemira kao i dva čovjeka koji su četiri. Dva svemira nastaju, a dva nestaju. Stvranje je sjedinjenje takvih svemira na mikro razini u ženskom svemiru, upravo onako kako se stvara i čovjek. Inače nemam nikakvi svoju teoriju. Pokupavam biti samo interpretator svemira i svjeta s pozicije Ishodišta, naročito bioloških Ishodišta.
    Zašto ne dva, ne tri, ne četiri zato što dva ne postoji, dva nismo ni dotakli kako kaže Russel. Dva su kod mene pllarno komplemnetrana dva, kao dva inverzna para, upravo onako kako su par žensko - muško, ili kao što su parovi purina i piramidina u DNA molekuli.
    A pokretačka sila je uvijek u energtski potentnoj polovini u dijelu, polu ili masi koncentrirane energije, kao što sam napiso.

  6. #6
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by geza View Post
    Zašto ne dva, ne tri, ne četiri zato što dva ne postoji, dva nismo ni dotakli kako kaže Russel. Dva su kod mene pllarno komplemnetrana dva, kao dva inverzna para, upravo onako kako su par žensko - muško, ili kao što su parovi purina i piramidina u DNA molekuli.
    A pokretačka sila je uvijek u energtski potentnoj polovini u dijelu, polu ili masi koncentrirane energije, kao što sam napiso.
    Dualistička logika vodi u paradoks.
    Po kojoj logici bi jedna polovina bila energetski potentnija negeo druga polovina? To implicira da je svemir nesimetričan, a ako je nesimetričan, tada ima oblik i formu, a ako ima oblik i formu tada ne može predstavljati cjelokoupnu stvarnosti već samo dio.

  7. #7
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    Quote Originally Posted by servantes View Post
    Dualistička logika vodi u paradoks.
    Po kojoj logici bi jedna polovina bila energetski potentnija negeo druga polovina? To implicira da je svemir nesimetričan, a ako je nesimetričan, tada ima oblik i formu, a ako ima oblik i formu tada ne može predstavljati cjelokoupnu stvarnosti već samo dio.
    Evo vratio sam se pa možemo nastaviti.

    Vama je zasigurno poznato da se danas u fizici govori o energiji Nultog polja, što je po nekima izvor svih energija. S druge strane imamo priče o poljima plazme, o čemu i ja često govorim, koja su, svi danas znamo polja energije. Moja je pretpostavka da je linearni um došao so stvaranja iz ničega ne znajući za postojanje plazme. Plazma je tek od nedavno zauzela svoje mjesto kao četvrto stasnje materije koje se pokazuje naročito energetskli potentno i kreativno.

    Ja ne govorim o dualističkoj logici, već o dualističkoj stvarnosti koja je sveopća stvarnost u biologiji, fizici i kemiji, zapravo to je univerzalna stvarnost. Ako je ta stvaranost paradoksalna onda je paradoksalan Vaš, moj i svačiji život. Mi smo nastali zahvaljujući dualističkom principu koji se naziva POLARITET i taj polaritet je u nama. Mi smo dvojna podijeljena bića, a ne monopolarna. U biologiji se kaže da je to seksualitet. Taj i takav polaritet, recimo kod magneta ili elektromagnetnog fenomena je energetski istodobno simetričan i asimetričan. Asimetričan je na polovima a simetričan je do polovine svakog od polova do središta s lijeve i desne strane, i obratno. Stoga je moja pretpostavka da je svemir istodobno simetričan i asimetričan, i upravo ta asimetričnost ili polarna podvojenost je ono što daje dinamiku svemiru ili bilo čemu drugom.
    E sad, zašto je jedan pol energetski potentniji od drugog, trebamo pitati vjetar, generator koji nabija elektrone u pozitivni po električnog voda, ili možemo pitati i lokomotivu zašto je energetski potentnija od vagona, pa tako možemo stići i do dualističkih čestica od kojih je jedna nosi viši električni naboj od druge.

    Mene inače uvijek zanima samo cjelina, a ne fragment. Zanima me cjelokupna stvarnost a ne samo njezin dio. Kroz višegodišnje istraživanje izgleda da sam stigao do pojma cjeline koja je malo poznata Zapadnoj filozofiji i znanosti, a radi se se o spoznaja, da svaka pojava, svaka stvarnost ima svoja četiri lica i naličja. No to je neka druga priča, možda i dođemo do nje ako nastavio suradnju u traganju za Istinom.

  8. #8
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by geza View Post
    Evo vratio sam se pa možemo nastaviti.

    Vama je zasigurno poznato da se danas u fizici govori o energiji Nultog polja, što je po nekima izvor svih energija. S druge strane imamo priče o poljima plazme, o čemu i ja često govorim, koja su, svi danas znamo polja energije. Moja je pretpostavka da je linearni um došao so stvaranja iz ničega ne znajući za postojanje plazme. Plazma je tek od nedavno zauzela svoje mjesto kao četvrto stasnje materije koje se pokazuje naročito energetskli potentno i kreativno.

    Ja ne govorim o dualističkoj logici, već o dualističkoj stvarnosti koja je sveopća stvarnost u biologiji, fizici i kemiji, zapravo to je univerzalna stvarnost. Ako je ta stvaranost paradoksalna onda je paradoksalan Vaš, moj i svačiji život. Mi smo nastali zahvaljujući dualističkom principu koji se naziva POLARITET i taj polaritet je u nama. Mi smo dvojna podijeljena bića, a ne monopolarna. U biologiji se kaže da je to seksualitet. Taj i takav polaritet, recimo kod magneta ili elektromagnetnog fenomena je energetski istodobno simetričan i asimetričan. Asimetričan je na polovima a simetričan je do polovine svakog od polova do središta s lijeve i desne strane, i obratno. Stoga je moja pretpostavka da je svemir istodobno simetričan i asimetričan, i upravo ta asimetričnost ili polarna podvojenost je ono što daje dinamiku svemiru ili bilo čemu drugom.
    E sad, zašto je jedan pol energetski potentniji od drugog, trebamo pitati vjetar, generator koji nabija elektrone u pozitivni po električnog voda, ili možemo pitati i lokomotivu zašto je energetski potentnija od vagona, pa tako možemo stići i do dualističkih čestica od kojih je jedna nosi viši električni naboj od druge.

    Mene inače uvijek zanima samo cjelina, a ne fragment. Zanima me cjelokupna stvarnost a ne samo njezin dio. Kroz višegodišnje istraživanje izgleda da sam stigao do pojma cjeline koja je malo poznata Zapadnoj filozofiji i znanosti, a radi se se o spoznaja, da svaka pojava, svaka stvarnost ima svoja četiri lica i naličja. No to je neka druga priča, možda i dođemo do nje ako nastavio suradnju u traganju za Istinom.
    Iskreno, tvoja argumentacija mi je prilično nejasna.
    Međutim komentirao bih ovo što sam boldirao.
    Problem i jest što iz Einstenove OTR-a proizlazi filozofske implikacije da je stvarnost (prošlost, sadašnjost, budućnot) singularna, jedna, komad "balvana, ili kako god ga nazoveš koja nema svoj pandan u nekoj drugoj stvrnosti ili nekom drugom svemiru. Upravo zato znastvenici i mogu razmatrati mogućnost putovanja u budućnost. Povjesno, sva mjerila su padala jedna za drugom, i vrijeme i prostor, ......., i ostalo je samo apsolutno prostorvrijeme.Da li se radi o svemiru ili metasvemiru (kao u teoriji struna) uopće nije bitno, koliko je bitno da je stvarnost doslovice jedna.
    Zato i nije čudno što Einstein nije prihvaćao kvantnu mehaniku postavljajući joj sve teža i teža pitanja, a koja je rezultirala EPR-om, i začuđujućom činjenicom da je stvarnsot nelokalna.

  9. #9
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    256
    Kako moja argumentacija nije jasna? Ne kažem ništa drugo već ono što jest stvarnost koja je za tradicionaliste dualna, dok je „ za mene „ komplementarno polarna dualna, t.j. četvorna je. Tako su sazdana sva biološka bića svijeta i zar to nije dovoljan i jasan čvrst argument? Obično se misli i smatra da su žensko – muško autonomni polarni par, dok ja govorim, da to to jednostavno nije ISTINA jer je svaki taj prividni autonomni polaritet dvojan od 50% muškog i 50% ženskog i obratno. To nije nikakvo moje mišljenje, to je nprosto biološka činjenica. Ako ćemo tu činjenicu prebaciti na fiziku onda imamo analogiju s magnetom, koji se, na žalost i znanstveno percipira kao polarna dualnost, dok je magnet komplementarno polarno dualan, t.j. četvoran je kao bića u biologiji svijeta. Zar tu treba neka druga argumentacija osim argumenta da je u središtu magneta za jedan pol njegov komplementarni polarni minimum , i obratno za drugu komplementarnu stranu pola. To je opet činjenica, a ne moje mišljenje, ili gledište.

    A što se tiče Einsteina on je u spoznajnom smislu passe jer se u Kopenhaškoj raspravi nije našlo rješenje za dualizam vala i čestice. Tek kasnija istraživanja i spoznaje su pokazale da je valna percepcija daleko kvalitetnija i istinitija od linearne čestične - fotonsko kvantne, tako da sam daleko bliži fizičaru Bhomu nego Einstenu.

    Tradicionalno prostorno vremenski kontinum gubi uporište i svaki smisao u holografskom svemiru gdje je vrijeme simultano. Prošlost i buućnost tu su isto samo su međusobno obratni, kao uostalom sve u svijetu. Pozitron – elektron interakcija to dokazuje. U holografskom svemiru lokalno i nelokalno nemaju smisla jer su isto.

  10. #10
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by geza View Post
    Kako moja argumentacija nije jasna? Ne kažem ništa drugo već ono što jest stvarnost koja je za tradicionaliste dualna, dok je „ za mene „ komplementarno polarna dualna, t.j. četvorna je. Tako su sazdana sva biološka bića svijeta i zar to nije dovoljan i jasan čvrst argument? Obično se misli i smatra da su žensko – muško autonomni polarni par, dok ja govorim, da to to jednostavno nije ISTINA jer je svaki taj prividni autonomni polaritet dvojan od 50% muškog i 50% ženskog i obratno. To nije nikakvo moje mišljenje, to je nprosto biološka činjenica. Ako ćemo tu činjenicu prebaciti na fiziku onda imamo analogiju s magnetom, koji se, na žalost i znanstveno percipira kao polarna dualnost, dok je magnet komplementarno polarno dualan, t.j. četvoran je kao bića u biologiji svijeta. Zar tu treba neka druga argumentacija osim argumenta da je u središtu magneta za jedan pol njegov komplementarni polarni minimum , i obratno za drugu komplementarnu stranu pola. To je opet činjenica, a ne moje mišljenje, ili gledište.
    Molim te, drži se teme koju si otvorio. Znači, da li je moguće stvoriti svemir iz ničega. Gore navedeni argumenti ne govore ništa o tome i ne dokazuju ništa. I nisi jasan.
    Ja tvrdim da je stavrnost singularna, a ne dualna.
    A što se tiče Einsteina on je u spoznajnom smislu passe jer se u Kopenhaškoj raspravi nije našlo rješenje za dualizam vala i čestice. Tek kasnija istraživanja i spoznaje su pokazale da je valna percepcija daleko kvalitetnija i istinitija od linearne čestične - fotonsko kvantne, tako da sam daleko bliži fizičaru Bhomu nego Einstenu.
    Govorimo o filozofskim implikacija, a ne fizikalnim. Znači razmatramo OTR u cjelini, a ne dio koji se odnosi na fotonsku prirodu svjetlosti. Također, pitanje je što je isinitije, jer na tom nivou je veći problem interpretacija viđenog, nego samo viđeno.
    Tradicionalno prostorno vremenski kontinum gubi uporište i svaki smisao u holografskom svemiru gdje je vrijeme simultano. Prošlost i buućnost tu su isto samo su međusobno obratni, kao uostalom sve u svijetu. Pozitron – elektron interakcija to dokazuje. U holografskom svemiru lokalno i nelokalno nemaju smisla jer su isto.
    Holografski svemir je ideja (još uvijek nije teorija) koja je proizašla iz problema obzora crne rupe. Da li je to točno ili nije, još uvijek na znamo, ali činjenično Einsteinov OTR zasada savršeno funkcionira na makrorazinama.
    Pitanje mogućnosti stvaranja iz ničega je, filozofski, u suprotnosti sa svim dosadašnjim prirodnim zakonima počevši od onog o očuvanju energije pa na dalje.
    Stvarnost funkcionira po nekim pravilima koja proističu iz samog momenta stvaranja, a mi ih prepoznajemo kao unutrašnji sklad svijeta. Ako se maknemo od antropskog načela, tada je vrlo problematična Hawkingova teza o stvaranju svemira iz ničega. To čak i ne spada u filozofiju.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts