+ Reply to Thread
Page 4 of 5 FirstFirst ... 2 3 4 5 LastLast
Results 31 to 40 of 44

Thread: Što je ljubav?

  1. #31
    ema007's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    152
    Quote Originally Posted by Tatum View Post
    Ljubav je energija.
    Ona nas napaja, hrani, daje nam snagu i moć.
    Ona je neiscrpna i što se više dijeli, više se množi.
    Slažem se.

    I upravo nas ta neiscrpna energija i čini boljom osobom

  2. #32
    Tatum's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    607
    size="tall"

    Ljubav: dubina ili površnost

    Podižem topik jer mi je nešto palo na pamet i dalo mi mislit.
    Koliko nam je ljubav plitka ili duboka, jesmo li se ikad pitali? I što to uopće znači?
    Pretpostavljam da smo se vi nekad bar jednom, vjerojatno više puta zaljubili i da nekog volimo i sad..Zašto?
    Bez obzira na nedostatke definicija ljubavi , mi uvijek znamo zašto nam se neko sviđa i zašto nam se ne sviđa. I da, ima to s ljubavi dosta.
    Ja volim svog muža sa svim njegovim manama. A ima vrlina isto. Pitam se , bi li danas našla na njemu baš to sve što sam prije ili bi sad gledala iz drugog kuta?
    Što je dubina?
    Netko nam se svidi tek nakon što smo s njim proveli neko duže vrijeme i upoznali tu osobu kroz razne prizme? Što je plitko? Kad nam se netko svidi samo zato jer je lijep? ima dobro auto? lijepo se oblači? ima velike sise? duge noge?
    Ovog sam se jutros sjetila (teoretska shema, zamišljam se da sam slobodna da ne mislite da sam u lovu ):
    Meni recimo ne igraju tipovi za koje vidiš na prvu da im pismenost nije jača strana: Recimo, imate samo pismenu komunikaciju mailovima, veže vas posao i dođe prigoda , upoznate se kad ono tip ko bombon , sav skladan, moćan..Meni i dalje u glavi zvonca ona njegova nepismenost ali bi mu dala šansu za jednokratno druženje.
    Jesam li ja plitka ili duboka? Je li dovoljno o nekom sudit na osnovu izražavanja? Što vas privuče tj zadržava kod neke osobe nakon što ste "izmjerili" fasadu?
    (možda nam sine koja nova o ljubavi)

  3. #33
    Ljubav je bezuvjetno davanje sebe drugome. (U ljubavi dajemo, ali ne tražimo ništa za uzvrat.)
    I to može biti ljubav među partnerima, ljubav roditelja prema djetetu, ljubav prema bratu/sestri, ljubav prema prijatelju (ne u seksualnom smislu!)...
    Voljeti nekoga znači pustiti ga da bude sretan na svoj način, makar to ne uključivalo tebe u život te osobe.

    Ako su osjećaji prema nekoj osobi duboki, ako nam se sviđa "cijeli paket", sa svim vrlinama i manama, to je onda ljubav.
    Ako pak volimo sam jedan dio te osobe, njen izgled/novac/pamet, često zanemarujemo one ostale osobine, tada je to površno i ja to zovem zaljubljenost. Jer kad si zaljubljen vidiš samo one "dobre" strane. I nevažno je jesu li te "dobre" strane dio same osobe ili njene okoline (ovdje aludiram na zaljubljenost u nečiji novac/kuću/auto. Znači, površno voljenje samo nekih aspekata određene osobe).

    Za mene ljubav nema trajanje, volim danas, volim sutra, volim i za 10 godina, jer volim i vrline i mane neke osobe, a zaljubljenost je prolazna, jer uvijek može doći netko sa boljim "osobinama".

  4. #34
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Quote Originally Posted by Tatum View Post
    (možda nam sine koja nova o ljubavi)
    Evo dvije, čak.
    Tko i u plitkom može vidjeti dubinu, taj i u mani može vidjeti vrlinu;
    Tek kad (više) ne znaš zašto nekog voliš, (sa)znaš što je ljubav.

  5. #35
    Keyboard Samurai™ /dev/null's Avatar
    Join Date
    May 2011
    Location
    Batcave
    Posts
    506
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Tek kad (više) ne znaš zašto nekog voliš, (sa)znaš što je ljubav.
    E... Ovo mogu potvrditi opet i opet i opet...
    Asato ma sadgamaya
    Tamaso ma jyotirgamaya
    Mrtyorma amrtam gamaya

    Om shanti shanti shanti...


    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  6. #36
    Čovjek ne "traži" ništa za uzvrat ali uvijek "očekuje" uzvrat. Preusmjerio sam se sa teme "poštovanje". Dosta sličnosti sa pojmom "ljubav". Uviđam da se sve svodi na čovjekovoj potrebi da se njemu samom nešto vrati. Volimo zbog želje da budemo voljeni. Osobni osjećaj u tom trenutku je ljepota kojoj se zapravo nadamo dok ne spoznamo da nas taj netko voli. Djecu volimo jer podsvijest u njima vidi nas same i nastavak našeg života dalje, što se opet svodi na to da pružamo sebi.

  7. #37
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Quote Originally Posted by diksoon View Post
    Čovjek ne "traži" ništa za uzvrat ali uvijek "očekuje" uzvrat.
    Ako ćemo prihvatiti gore rečeno, onda je ljubav, zapravo, svojevrsni oblik trgovine - dajemo (s predumišljajem ili, ljepše rečeno, s nadom) da bi dobili.
    No, što je sa spontanim, dakle u potpunosti iskrenim, momentima davanja, u kojima se poklanja (sebe) bez razmišljanja i koji čovjeka, dok traju (pa i kasnije), ispune srećom? Kamo oni spadaju?
    Što bi vi, diksoon, rekli?
    A mogli bi, ako se slažete, izmijeniti i par riječi na temu zahvalnosti. Mislim da je prilično povezana s ovim o čemu pričamo.

  8. #38

    Join Date
    Aug 2012
    Posts
    20
    Ja bih rekao da je ljubav odricanje.
    I ne bih se u potpunosti složio s diksoonom da volimo samo jer želimo biti voljeni. MIslim da volimo i zato, jer imamo potrebu brinuti o drugom, što je lakše nego brinuti o sebi. Pa, kao, nekako podsvjesno ili svjesno kompenziramo.

  9. #39
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Mogli bismo poći od konstatacije da se u ljubavi brišu granice između subjekta i objekta ljubavi. Marina Cvetajeva je to jednom lijepo izrazila, otprilike:

    "padam na tvoje grudi, ali tamo sam već ja, a ti padaš na moje, gdje si već ti"

    Pitanje je, znači, u kojoj mjeri je poželjno izbrisati svoje granice prema drugome, a da to ne znači ujedno i dezintegraciju subjekta. Pitanje je što uopće možemo voljeti? Ako volimo ono što je jako slično nama, što nema puno razlike, onda to počinje nalikovati na otvaranje nečemu što već sami jesmo, u kojem slučaju i nema nekog otvaranja, radi se samo o kamufliranom egoizmu... Hrvat katolik koji voli Hrvaticu katolkinju... lijepo, no da li je to i dovoljno... s druge strane, otvoriš li se nečem bitno drukčijem od tebe, velike su šanse da se to neće otvoriti u istoj mjeri prema tebi, ali će te zato požderati... Jer u životu igraju i sile preživljavanja i borbe organizama u kojoj jedan drugoga "voli" tako da ga doslovno "voli za večeru".... kako bi rekao Hanibal Lecter "I'm having a friend for dinner", ili "imam ga za večeru, odnosno " ne u smislu da sam ga pozvao na večeru, nego je on jelo na toj večeri... ako bismo, znači, uzeli dr. Lectera kao jedno vrlo egoistično biće, bez mogućnosti otvaranja ikome (jer je ili intelektualno previše superiorno ili jer je previše krvožedno da bi se ikome prepustilo kao plijen a da ga prethodno samo ne pokuša pojesti), onda je zanimljiva njegova, zapravo, ljubav prema Clarice, ili konstatacija da je "svijet zanimljiviji s tobom, Clarice"... što je vjerojatno samo jedna djetinjasta konstrukcija autora knjige "Silence of the Lambs" koja nema uporište u realnosti, ali se može shvatiti kao ideja da želja za uništavanjem može biti nadjačana željom da ono što bismo uništili ne nestane, jer to, dakle VOLIMO... prema tome bi ljubav bila želja za opstankom ljubljenog bića, ponekad čak i pod cijenu vlastitog nestanka... a u suprotnosti s uobičajenim nagonom za preživljavanje "vlastitog bića".

  10. #40
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Je li to možda ovo?



    Možda je bilo takvih ljudi 1938. godine, a danas teško da ih više ima...

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts