+ Reply to Thread
Page 2 of 2 FirstFirst 1 2
Results 11 to 19 of 19

Thread: Michael Ende

  1. #11
    persona non gratis
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    1,538
    Quote Originally Posted by enky View Post
    nego, plašimo li se mi, ljudi, smrti zato što ona predstavlja 'nepoznato'?
    Jednim delom, da.
    Drugim delom - zato što je mozgu jaaako, jaaako teško da kontemplira o vlastitom nepostojanju.
    (praktično nemoguće - jer mi se osećaja vlastitog postojanja nikako ne možemo otresti)

  2. #12
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,921
    Quote Originally Posted by sanja View Post
    Ja to shvatam bukvalno.

    Ali, šta tebe konkretno koleba?
    To što on, na neki način, tvrdi da strah od smrti nije urođen?
    Ali, i nije
    E. Pitanje je koliki bi bio strah od smrti (i bi li, uopće, postojao) kad nas oni stariji (nemoj klikati ) ne bi njome plašili.

    Inače, mnogi tvrde kako je strah od smrti urođen te kako je taj strah najčešći uzrok presvičavanja na religioznost.

    Quote Originally Posted by sanja View Post
    Jednim delom, da.
    Drugim delom - zato što je mozgu jaaako, jaaako teško da kontemplira o vlastitom nepostojanju.
    (praktično nemoguće - jer mi se osećaja vlastitog postojanja nikako ne možemo otresti)
    Ako je znatiželja prirođena, onda je i oprez.
    Oprez je strah od nepoznatog.

    Koja je razlika između 'straha od smrti' i 'straha od nepoznatog'?

  3. #13
    persona non gratis
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    1,538
    Nisam kliknula

    Elem, oprez nije strah od nepoznatog.
    Oprez je strah od očekivanog sranja.
    Znači, kod opreza imaš projekciju razloga za strah u budućnost.
    Zbog toga su deca do dve godine (otprilike) tako neoprezna

    Urođeni strahovi su strah od iznenadnog, jakog zvuka i strah od gubljenja tla pod nogama.
    To je ono kako se uči kad se uči o urođenim strahovima.

    Ne odbacujem ideju o urođenom strahu od smrti, ali mi je probaj nekako obrazložiti.
    Na osnovu čega pretpostavljaš da je strah od smrti urođen?
    Deca do dve godine pokazuju neke znakove straha od smrti?

  4. #14
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,921
    size="tall"

    Talking

    Ne pretpostavljam, nego se pitam.
    Meni je logičnije da je strah od smrti "nametnut" od strane starijih, međutim kad u priču ubacim oprez i znatiželju, pitam se je li moguće da bi se strah od smrti pojavio i bez upliva starijih, jer ako bi, tada je sasvim svjejedno je li prirođen ili stečen.

    Neki (psiholozi) kažu i da je strah od mraka prirođen.

    Zanimljiva definicija opreza.
    Ako je, dakle, oprez ime za strah od očekivanog sranja, kako se zove strah od neočekivanog sranja?

  5. #15
    persona non gratis
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    1,538
    Strah od neočekivanog sranja zove se instiktivni strah (onaj zdravi strah, koji se javlja u direktnom prisustvu realne opasnosti)

  6. #16
    persona non gratis
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    1,538
    Ne pretpostavljam, nego se pitam.
    Meni je logičnije da je strah od smrti "nametnut" od strane starijih, međutim kad u priču ubacim oprez i znatiželju, pitam se je li moguće da bi se strah od smrti pojavio i bez upliva starijih, jer ako bi, tada je sasvim svjejedno je li prirođen ili stečen.
    Ček malo, gubim konce.
    Kakve veze ima znatiželja sa strahom od smrti?
    Oprez je vezan za strahove kojima se štitimo od povrede i neugode (prvenstveno, tj. prirodno)

    Neki (psiholozi) kažu i da je strah od mraka prirođen.
    Ali onda bi se svi, bez razlike, plašili mraka. A ne plaše se.
    (ja sam se plašila kao mala Ali to nije bio strah od mraka kao takvog, nego od "onoga u mraku" Većina dece se, verujem, ne plaše mraka samog već baš "toga u mraku" )

    Čuj, evo kako sad tumačim ovo endeovo.
    Pod "onima koji nas uče strahu" verovatno nije mislio tek na "neke druge", nego na onaj deo nas koji se plaši smrti. Imajući u vidu da je u nama ujedno neko ko pouzdano zna šta je smrt.
    (ende inače kroz svoja dela insistira na "dvojici u nama" ili na "dve prirode" )

    No, svakako da udela ima i susretanje sa tuđim strahovima od smrti, i "učenje" o smrti na taj način.
    A sa tuđim strahovima od smrti se srećeš svakodnevno.
    (pogledaj samo one vege topice koji vrve strahom od smrti)

  7. #17
    ...
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,921
    na znatiželju gledam kao na opozit oprezu, a na oprez kao na strah od nepoznatog, dočim je, po meni, strah od smrti isto strah od nepoznatog u smislu što se manifestira kao strah od kraja poznatog.
    ti si, jelte, sad dala svoju definiciju opreza i u priču ubacila i instinkt pa to sve daje jedan novi štih o kojem bi valjalo razmisliti.

  8. #18
    persona non gratis
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    1,538
    evo ovde teme o endeu, njom ću se ozbiljno baviti u narednim danima, ko želi, može komentarisati, bilo tamo bilo ovde.

    http://www.forum.hr/showthread.php?t=826723

  9. #19
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Pročitao sam letimično temu.
    Nitko drugi ima zanimljivu ideju o jedinstvu stvari, misli i riječi, odnosno hipotezu o postojanju stvari bez riječi. Tu se, po meni, radi o dva filozofska problema.

    1) monizam ili dualizam
    2) mind/body problem, to jest postoji li vanjska realnost (ako ne, onda govorimo o solipsizmu), to jest je li sve um/misao, ili postoji iskustvo/osjetila, vanjski svijet i naš unutrašnji (što je opet - dualizam)

    Endekaideka pokušava riješiti stvar preko nekog svojeg monodualizma čestice i vala, koji uspoređuje s Schopenhauerovim dualizmom volje i reprezentacije. Osim što se to dvoje ne da adekvatno uspoređivati, budući da potječe iz različitih epoha ljudske misli (kvantna mehanika nastaje dosta nakon romantizma u filozofiji), pitanje je i u kojoj mjeri je održiva sama dihotomija čestice i vala kad se primjenjuje na ljudsku stvarnost i um.

    Naime, ako je čestica/reprezentacija uvijek drugačija, a val/volja uvijek isti, pitanje je zašto drugačija reprezentacija ne proizvodi drugačiju volju, odnosno na čemu on temelji jedinstvo volje u svojoj shemi, preciznije, kako uopće tumači mogućnost jedinstva volje i reprezentacije kako bi ostvario istinitost? Na koji način to onda nije prikriveni monizam, u kojem je svaka reprezentacija bitno lažna, a svaka volja jedino istinita? Kič nastaje kao repliciranje čestice (imitacijom) bez sudjelovanja volje, ali nije jasno niti na koji način se odvija to repliciranje, bez imalo sudjelovanja volje. Je li moguće da i u tom slučaju postoji nešto volje, ali je nedovoljno da bi se dostigao novi oblik reprezentacije? Ili se repliciranje odvija čisto mehanički, preko nizova reprezentacija koje se međusobno samo rekombiniraju, kako bi dale novi rezultat?

    I uopće, ako je Endekaidekina teoretska "valnočestična" pretpostavka točna, to bi značilo da on mora (kao val ili volja) uspjeti u nastavku postići potpuni odmak od svoje reprezentacije (kao čestice) koju je ostvario u tvojoj temi, a nije uopće jasno na koji način bi to postigao, ako je to uopće i moguće.

    Osobno, smatram da je Schopenhauerov romantičarski i idealistički dualizam pomalo zastario, jednako kao i racionalistički i idealistički monizam nekog Kanta ili Hegela. Potrebno je sagledati stvari iz posve novog kuta.

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts